Broj: Rev 524/2017-2

U   I M E   R E P U B L I K E   H R V A T S K E

R J E Š E N J E

              Vrhovni sud Republike Hrvatske u vijeću sastavljenom od sudaca Željka Glušića predsjednika vijeća, mr. sc. Igora Periše člana vijeća i suca izvjestitelja, Renate Šantek članice vijeća, Željka Šarića člana vijeća i dr. sc. Ante Perkušića člana vijeća, u ovršnom predmetu ovrhovoditelja H. pravne osobe za upravljanje vodama iz Z., OIB: ... , kojeg zastupa punomoćnik I. A., odvjetnik u odvjetničkom društvu A. & K. d.o.o. Z., protiv ovršenice M. B. iz D., OIB: ... , radi ovrhe, odlučujući o reviziji ovrhovoditelja protiv rješenja Županijskog suda u Karlovcu poslovni broj Gž Ovr-157/15-2 od 21. prosinca 2015., kojim je ukinuto rješenje o ovrsi Općinskog suda u Karlovcu poslovni broj Ovr-659/14 od 13. lipnja 2014. i odbačen prijedlog za ovrhu, u sjednici održanoj 15. siječnja 2020.

r i j e š i o   j e

Ukida se rješenje Županijskog suda u Karlovcu poslovni broj Gž Ovr-157/15-2 od 21. prosinca 2015. i predmet se vraća tom sudu na ponovni postupak.

O troškovima postupka u povodu pravnog lijeka odlučit će se u konačnoj odluci.

Obrazloženje

Prvostupanjskim rješenjem o ovrsi određena je ovrha na novčanim sredstvima ovršenice radi namirenja tražbine ovrhovoditelja u iznosu 1.008,00 kn sa zateznim kamatama i troškovima ovrhe, kako je to pobliže određeno navedenim rješenjem o ovrsi.

Drugostupanjskim uvažena je žalba ovršenice te je ukinuto rješenje o ovrsi prvostupanjskog suda i prijedlog za ovrhu je odbačen.

Protiv drugostupanjskog rješenja reviziju je podnio ovrhovoditelj na temelju odredbe čl. 382. st. 2. Zakona o parničnom postupku ("Narodne novine" broj 53/91, 91/92, 112/99, 88/01, 117/03, 88/05, 2/07, 84/08, 96/08, 123/08., 57/11, 148/11, 25/13 i 28/13 - dalje: ZPP). Predlaže da ovaj sud prihvati reviziju, ukine pobijano drugostupanjsko rješenje i predmet vrati drugostupanjskom sudu na ponovni postupak. Traži trošak za sastav revizije.

Odgovor na reviziju nije podnesen.

Revizija je osnovana.

Predmet postupka u ovoj stvari je prijedlog ovrhovoditelja H. protiv ovršenice radi ovrhe na novčanim sredstvima ovršenice na temelju ovršne isprave - konačnog i izvršnog rješenja H. donesenog u upravnom postupku zbog naplate naknade za uređenje voda.

Prvostupanjski sud je na temelju izvršnog rješenja ovrhovoditelja, kao ovršne isprave, odredio predloženu ovrhu.

Drugostupanjski sud je, pazeći po službenoj dužnosti na postojanje bitne povrede odredaba parničnog postupka (iz čl. 354. st. 2. t. 2. ZPP), ocijenio da je sud odlučio o zahtjevu (prijedlogu za ovrhu) koji ne ide u sudsku nadležnost, te je na temelju odredbe čl. 380. t. 3. ZPP ukinuo rješenje o ovrsi i odbacio prijedlog za ovrhu.

Zaključak o sudskoj nenadležnosti drugostupanjski sud temelji na odredbama čl. 71. st. 1. i čl. 73. st. 2. i 3. Zakona o financiranju vodnog gospodarstva ("Narodne novine" broj 153/09 i 90/11 - dalje: ZFVG).

U ovome predmetu prijedlog za ovrhu na temelju ovršne isprave podnesen je 9. lipnja 2014., tako da pitanje dopuštenosti podnesene revizije treba ocijeniti u skladu s odredbom čl. 12. st. 1. Ovršnog zakona ("Narodne novine" broj 112/12 i 25/13 – dalje: OZ) kojom je propisano da je u ovršnom postupku i postupku osiguranja dopuštena samo revizija iz članka 382. stavka 2. ZPP.

Prema odredbi čl. 382. st. 2. ZPP, u slučajevima u kojima se ne može podnijeti revizija iz odredbe čl. 382. st. 1. ZPP, stranke mogu podnijeti reviziju protiv drugostupanjske presude ako odluka u sporu ovisi o rješenju nekog materijalnopravnog ili postupovnopravnog pitanja važnog za osiguranje jedinstvene primjene prava i ravnopravnosti svih u njegovoj primjeni, kako se to primjerice navodi u t. 1. do 3. čl. 382. st. 2. ZPP.

Stranka u izvanrednoj reviziji podnesenoj na temelju čl. 382. st. 2. ZPP, sukladno odredbi čl. 382. st. 3. ZPP, treba određeno naznačiti pravno pitanje zbog kojeg je reviziju podnijela uz određeno navođenje propisa i drugih važećih izvora prava koji se na njega odnose te izložiti razloge zbog kojih smatra da je ono važno za osiguranje jedinstvene primjene prava i ravnopravnosti svih u njegovoj primjeni.

Iz sadržaja revizije proizlazi da ovrhovoditelj postavlja pitanje koje se odnosi na postojanje nadležnosti suda za određivanje i provedbu ovrhe na temelju ovršnog rješenja H. kojim je obračunata naknada za uređenje voda temeljem odredbi Ovršnog zakona.

Ovrhovoditelj se, pritom, poziva na zauzeto pravno shvaćanje Ustavnog suda Republike Hrvatske u odluci br. U-III-1640/2006 od 13. veljače 2008. te na zauzeto shvaćanje Vrhovnog suda Republike Hrvatske zauzeto u odlukama broj Rev-2194/13 od 17. ožujka 2015., Rev-2066/13 od 18. ožujka 2015., Rev-1390/13 od 25. ožujka 2015. i Rev-1888/13 od 25. svibnja 2015., prema kojim shvaćanjima predmeti naplate vodnih naknada idu u sudsku nadležnost, ističući nepodudarnost pobijane drugostupanjske odluke s tim shvaćanjem.

Osnovana je tvrdnja ovrhovoditelja da je, s obzirom na različito shvaćanje drugostupanjskog suda i shvaćanje Vrhovnog suda Republike Hrvatske i Ustavnog suda Republike Hrvatske u navedenim odlukama o pitanju nadležnosti za određivanje i provedbu ovrhe na temelju izvršnih rješenja H. kojima je obračunata naknada za uređenje voda i naloženo njeno plaćanje, riječ o pitanju važnom za osiguranje jedinstvene primjene prava i ravnopravnosti svih u njegovoj primjeni.

Prema odredbi čl. 5. st. 1. ZFVG u vodne naknade spada i naknada za uređenje voda.

Prema odredbi čl. 16. st. 1. ZFVG naknadu za uređenje voda obračunavaju H. te je i naplaćuju, osim u slučaju iz čl. 17. ZFVG. Naknada za uređenje voda obračunava se rješenjem o obračunu naknade za uređenje voda koje donose H. (st. 2.).

Odredbom čl. 17. st. 1. ZFVG propisano je da na nekretnine na koje se obračunava i naplaćuje komunalna naknada prema propisima o komunalnom gospodarstvu, jedinice lokalne samouprave, uz tu naknadu, naplaćuju i naknadu za uređenje voda.

Člankom 7. Uredbe o visini naknade za uređenje voda ("Narodne novine" broj 82/10, u daljnjem tekstu Uredba) propisano je da jedinice lokalne samouprave koje obračunavaju komunalnu naknadu, a čiji broj stanovnika prema važećem popisu stanovnika ne prelazi 2000, nisu dužne obračunavati i naplaćivati naknadu za uređenje voda uz komunalnu naknadu na način uređen odredbom čl. 17. ZFVG. Za obveznike na području tih jedinica lokalne samouprave obračun i naplatu naknade za uređenje voda obavljaju H.

Daljnja iznimka od primjene odredbe čl. 17. ZFVG propisana je odredbom čl. 8. navedene Uredbe, prema kojoj su, pod određenim uvjetima, H. ovlaštene preuzeti obračun i naplatu naknade za uređenje voda i od jedinica lokalne samouprave koje nisu izuzete od obveze obračuna i naplate naknade za uređenje voda prema čl. 7. te Uredbe.

Dakle, pod određenim uvjetima i za nekretnine na koje se obračunava i naplaćuje komunalna naknada prema propisima o komunalnom gospodarstvu, obračun i naplatu ovlaštene su vršiti H.

Zakon o financiranju vodnog gospodarstva, različito je propisao postupak naplate naknade za uređenje voda, ovisno o tome jesu li rješenje kojim se obračunava naknada za uređenje voda donijele H. ili je rješenje o obračunu naknade za uređenje voda uz određivanje komunalne naknade prema propisima o komunalnom gospodarstvu, postupajući prema odredbi čl. 17. st. 1. ZFVG donijela jedinica lokalne samouprave.

Tako je odredbom čl. 72. st. 1. ZFVG propisano da se protiv svih obveznika naknade za uređenje voda, koja se obračunava uz komunalnu naknadu, izvršenje provodi prema propisima o ovrsi komunalne naknade i na način kako se izvršava komunalna naknada.

Međutim, prema odredbi čl. 73. st. 2. ZFVG, ovrhu protiv obveznika vodnih naknada, za koje rješenje o obračunu donose H., osim u slučaju iz čl. 71. st. 1. ZFVG (ovrha na novčanim sredstvima na poslovnim računima protiv pravnih osoba, obrtnika i osoba koje obavljaju djelatnosti u vidu slobodnih zanimanja), pokreću H. kao ovrhovoditelj po Ovršnom zakonu.

Prema odredbi čl. 1. Ovršnog zakona, tim Zakonom se uređuje postupak po kojem sudovi i javni bilježnici provode prisilno ostvarenje tražbina na temelju ovršnih i vjerodostojnih isprava (ovršni postupak) te postupak po kojem sudovi i javni bilježnici provode osiguranje tražbina (postupak osiguranja), ako posebnim zakonom nije drukčije određeno. Dakle, određujući da H. postupak protiv obveznika vodne naknade pokreću kao ovrhovoditelj po Ovršnom zakonu, odredba čl. 73. st. 2. ZFVG propisuje sudsku nadležnost za određivanje i provođenje ovrhe protiv obveznika naknada za uređenje vode, za koje rješenje o obračunu donose H.

Dakle, za određivanje i provedbu ovrhe na temelju ovršnih rješenja H. kojima je obračunata vodna naknada (naknada za uređenje voda) i naloženo njeno plaćanje nadležan je sud.

Stoga je osnovana tvrdnja revidenta da je drugostupanjski sud počinio bitnu povredu odredaba parničnog postupka iz čl. 354. st. 1. ZPP u vezi s čl. 16. ZPP kada je ocijenio da rješavanje konkretnog ovršnog predmeta ne ide u sudsku nadležnost te kada se oglasio nenadležnim, odbacio prijedlog za ovrhu i ukinuo sve provedene ovršne radnje.

Slijedom navedenog, valjalo je na temelju odredbe čl. 394. st. 1. i 4. ZPP u vezi s čl. 19. st. 1. OZ ukinuti drugostupanjsko rješenje i predmet vratiti drugostupanjskom sudu na ponovni postupak, u kojem će ocijeniti žalbene navode ovršenice.

Odluka o troškovima postupka u povodu pravnog lijeka ostavljena je za konačnu odluku (čl. 166. st. 3. ZPP).

Zagreb, 15. siječnja 2020.