Broj: Gž-983/2019-2

U   I M E   R E P U B L I K E   H R V A T S K E

R J E Š E N J E

              Županijski sud u Puli – Pola, po sucu Alenki Paus, kao sucu pojedincu, u pravnoj stvari ovrhovoditelja G. O., O., OIB…, kojega zastupa punomoćnik M. K., odvjetnik u P., protiv ovršenika Z. E. iz K. Š., OIB…, kojeg zastupa punomoćnik J. D., odvjetnik u K. L., radi naplate, odlučujući o žalbi ovrhovoditelja protiv rješenja Općinskog suda u Puli – Pola, poslovni broj Povrv-2903/2017-2 od 19. studenog 2018., 22. siječnja 2020.,

r i j e š i o   j e

Odbija se žalba ovrhovoditelja kao neosnovana te se potvrđuje rješenje Općinskog suda u Puli – Pola, poslovni broj Povrv-2903/2017-2 od 19. studenog 2018.

Odbija se zahtjev ovrhovoditelja za naknadu troškova žalbenog postupka.

Obrazloženje

              Pobijanim prvostupanjskim rješenjem ukinuto je rješenje o ovrsi javnog bilježnika I. K. iz P. posl.br. Ovrv-896/17 od 30. siječnja 2017. u dijelu u kojem je određena ovrha, ukinute su provedene radnje, platni nalog sadržan u rješenju te je odbačen prijedlog za ovrhu.

              Protiv tog rješenja pravovremenu žalbu podnio je ovrhovoditelj iz svih zakonom propisanih žalbenih razloga. Ističe da ovršenik u prigovoru nije osporio nadležnost i ovlast javnog bilježnika za donošenje predmetnog rješenja o ovrsi, pa ni nadležnost suda, pa nije jasno zašto sud na tome temelji svoje rješenje; da sud nije bio ovlašten donijeti pobijano rješenje nakon izjavljenog prigovora na rješenje o ovrsi na temelju vjerodostojne isprave; da je trebao primijeniti odredbe čl. 57. i 58. Ovršnog zakona; ukazuje na različitu praksu županijskih sudova, da odredba čl. 279. st. 1. OZ uređuje sasvim drugačiju situaciju, da sud u ovakvoj situaciji mora donijeti rješenje kojim se rješenje javnog bilježnika stavlja izvan snage i ukidaju provedene radnje, a postupak nastavlja kao u povodu prigovora protiv platno naloga, da nadležnost javnih bilježnika nije utemeljena na Uredbi 1215/2010 već nacionalnim propisima, da Sud EU u predmetu C-551/15 nije ulazio u ocjenu nadležnosti javnih bilježnika jer nije ovlašten tumačiti nacionalno pravo; da je prava namjera zakonodavca glede popunjavanja praznine u smislu mjesne nadležnosti za osobe koje nemaju prebivalište ili sjedište u RH vidljiva iz čl 20. st. 3. Zakona o izmjenama i dopunama Ovršnog zakona „Narodne novine“ 93/14 kojom je u čl. 39. dodan st. 6. kojim je između ostalog propisano da će sud odbaciti prijedlog za ovrhu, osim ako je ovršenik strana fizička ili pravna osoba kada će sud ili javni bilježnik donijeti rješenje bez OIB-a ovršenika; da iz toga proizlazi nadležnost javnih bilježnika za donošenje rješenja o ovrsi na temelju vjerodostojne isprave, ukazuje na odredbu čl. 279. st. 1. OZ na koju se poziva sud prvog stupnja te ističe da sud krivo tumači pojam isključive mjesne nadležnosti, da za izdavanje rješenja o ovrsi na temelju vjerodostojne isprave nadležni su isključivo javni bilježnici, pa sud nije ovlašten odbaciti prijedlog za ovrhu o kojemu je javni bilježnik već donio rješenje. Predlaže ukidanje prvostupanjskoga rješenja i vraćanje predmeta prvostupanjskome sudu te potražuje troškove za sastavljanje žalbe i pristojbe na žalbu.

              Odgovor na žalbu nije dostavljen.

              Žalba nije osnovana.

Rješenjem suda prvog stupnja ukinuto je rješenje o ovrsi na temelju vjerodostojne isprave javnog bilježnika I. K. iz P., posl. br. Ovrv-896/17 od 30. siječnja 2017. godine te je odbačen ovršni prijedlog uz obrazloženje kako javni bilježnik koji je donio rješenje o ovrsi na temelju vjerodostojne isprave nije bio mjesno nadležan prema odredbama čl. 279. st. 1. u svezi sa čl. 38. Ovršnog zakona, budući ovršenik nema prebivalište na području Istarske županije; pa je primjenom odredbe čl. 279. st. 3. OZ prijedlog odbačen jer bi u suprotnom očito nezakonito postupanje javnog bilježnika bilo ne podložno sudskoj kontroli i preispitivanju u žalbenom postupku.

              Ispitujući prvostupanjsko rješenje u granicama žalbe te pazeći i po službenoj dužnosti na bitne povrede odredaba ovršnog postupka kada se na njih tako pazi prema Zakonu o parničnom postupku i na pravilnu primjenu materijalnoga prava (čl. 365. st. 2. u vezi s čl. 381. Zakona o parničnom postupku „Narodne novine“ broj 53/91, 91/92, 112/99, 88/01, 117/03, 88/05, 2/07, 84/08, 123/08, 57/11, 148/11, 25/13, 89/14, 70/19; u daljnjem tekstu: ZPP) i čl. 21. st. 1. Ovršnog zakona (“Narodne novine” 112/12, 25/13, 93/14, 55/16, OZ), ovaj sud ocjenjuje da je prvostupanjsko rješenje pravilno i zakonito.

                Odredbom čl. 279. Ovršnog zakona određeno je da za određivanje ovrhe mjesno nadležan javni bilježnik čije je sjedište u jedinici područne (regionalne) samouprave prebivališta ili sjedišta ovršenika. Stavkom tri istog članka određeno je da ako prijedlog za ovrhu na temelju vjerodostojne isprave bude podnesen sudu umjesto javnom bilježniku, prema odredbi stavka 1. ovoga članka, sud će prijedlog odbaciti. Na isti način sud će postupiti ako je prijedlog iz stavka 1. ovoga članka podnesen mjesno nenadležnom javnom bilježniku.

U konkretnom slučaju kako ovršenik ima prebivalište u Republici Hrvatskoj, ali ne u P., odnosno području nadležnosti javnog bilježnika I. K., već u K. L., pravilno je sud prvog stupnja u konačnici odbacio prijedlog za ovrhu.

              Valja dodati da je jurisdikcijska funkcija javnih bilježnika uvedena i ujedno determinirana odredbama čl. 278. i 279. OZ, pa isti nisu ovlašteni određivati ovrhu izvan okvira svoje mjesne nadležnosti, već samo protiv ovršenika čije je prebivalište ili sjedište u jedinici područne (regionalne) samouprave u kojoj je i sjedište javnog bilježnika (VSRH Revt-419/2016-4 od 15. ožujka 2017.). Prijedlog za ovrhu na temelju vjerodostojne isprave se, stoga, uspješno može podnijeti samo nadležnom javnom bilježniku, a onaj koji je podnesen javnom bilježniku suprotno odredbama čl. 279. OZ je svakako nedopušteni prijedlog, zbog čega ga sud i odbacuje.

              Neosnovano se ovrhovoditelj u žalbi pozivana odredbu čl. 39. st. 6. Ovršnog zakona jer tom odredbom javnim bilježnicima nije dana veća jurisdikcija od one sadržane u odredbama čl. 278. i 279. Ovršnog zakona, već se odnosi samo na slučajeve u kojima strana fizička osoba ima privremeni ili stalni boravak na području jedinice regionalne (područne) samouprave u kojoj ima sjedište i javni bilježnik. Pritom valja dodati da u konkretnom slučaju ovršenik ima prebivalište na području Republike Hrvatske, pa nisu od značaja žalbeni navodi u smislu da se radi o nerezidentu.

Slijedom navedenog, prvostupanjski sud je donio pravilno i zakonito rješenje, a valja dodati i da je ovršenik u prigovoru prigovarao nadležnosti jer jasno navodi da javni bilježnik u P. nije nadležan. Stoga, valjalo je odbiti žalbu i potvrditi prvostupanjsko rješenje te time, na temelju odredbe čl. 380. t. 2. u vezi s čl. 381. i 368. ZPP i 21. st. 1. OZ odlučiti kao izreci.

Kako je žalba neosnovana odbijen je zahtjev ovrhovoditelja za naknadu troška žalbenog postupka, čl. 166. st. 1. ZPP u vezi s čl. 21. st. 1. OZ. 

U Puli – Pola 22. siječnja 2020.