Broj: Gž Ovr-13/2020-2

U   I M E   R E P U B L I K E   H R V A T S K E

R J E Š E N J E

              Županijski sud u Vukovaru, po sucu Ireni Lenić, kao sucu pojedincu, u ovršnom predmetu ovrhovoditelja K. J. , OIB …iz G…,  zastupana po punomoćniku odvjetniku M. K. iz Z. , protiv ovršenice Republike Hrvatske, OIB …, Ministarstva .., koju zastupa Općinsko državno odvjetništvo u Sisku, Sisak, Ferde Hefelea 57, radi ovrhe, odlučujući o žalbi ovršenice protiv rješenja Općinskog suda u Sisku broj Ovr-1537/2018-2 od 18. studenog 2019. godine, na dan 27. siječnja 2020. godine,

r i j e š i o   j e

              Žalba ovršenice odbija se kao neosnovana, te se potvrđuje rješenje Općinskog suda u Sisku broj Ovr-1537/2018-2 od 18. studenog 2019. godine.

              Odbija se ovršenica sa zahtjevom za naknadu troška žalbe.

Obrazloženje

              Rješenjem prvostupanjskog suda naloženo je ovršenici platiti ovrhovoditelju iznos od 625,00 kuna zajedno sa zakonskom zateznom kamatom tekućom od donošenja ovog rješenja pa do isplate za svako polugodište uvećanjem prosječne kamatne stope na stanja kredita odobrenih za razdoblje dulje od godinu dana nefinancijskim trgovačkim društvima izračunate za referentno razdoblje koje prethodi tekućem polugodištu za tri postotna poena.

              Protiv navedenog rješenja je žalbu podnijela ovršenica zbog pogrešne primjene materijalnog prava te bitnih povreda odredbi ovršnog postupka. Predlaže preinaku rješenja na način da se odbije zahtjev ovrhovoditelja za naknadu troškova ovrhe u postupku izravne naplate podredno ukidanje rješenja i odbacivanje ovršnog prijedloga. Traži trošak žalbe.

              Žalba nije osnovana.

              Prvostupanjski sud je prihvatio zahtjev za naknadu troškova ovrhovoditelja koji se odnosi na naknadu troškova izvansudske ovrhe pozivom na odredbu čl.14. st. 4. Ovršnog zakona („Narodne novine“, broj 112/12., 25/13., 93/14., 55/16. i 73/17. - u nastavku teksta: OZ).

              Odredbom čl.14. st.4. OZ-a je propisano da je ovršenik odnosno protivnik osiguranja dužan ovrhovoditelju odnosno predlagatelju osiguranja naknaditi troškove koji su bili potrebni za ovrhu ili osiguranje.

Suprotno žalbenim razlozima troškovi izravne naplate po čl. 209. OZ-a priznaju se kao troškovi ovršnog postupka (pravno shvaćanje sa sastanka predsjednika građanskih odjela županijskih sudova i Građanskog odjela Vrhovnog suda Republike Hrvatske održanog 29. ožujka 2018.) 

Pravilno je prvostupanjski sud zaključio da ovrhovoditelju pripada trošak pribave potvrde pravomoćnosti i ovršnosti po punomoćniku u iznosu od 250,00 kuna temeljem odredbe čl. 32. st.2. i 3. Tarife što s PDV-om iznosi 312,50 kuna te trošak nagrade za pribavu obračuna Porezne uprave prema Tbr. 32. st.3. Tarife uz pripadajući PDV u iznosu od  312,50 kuna, koji troškovi su bili potrebni za provođenje postupka izravne naplate.

Suprotno žalbenom razlogu u kojem navodi da je pribavljanje potvrde od Porezne uprave besplatno, punomoćnik ovrhovoditelja po Tbr. 32. st. 2. i 3. Tarife ima pravo za pribavljanje potvrde od Porezne uprave zatražiti odvjetničku naknadu jer je navedeni trošak potreban za ovrhu. Pri tome valja naglasiti da se ne radi o trošku obračuna porezne uprave i trošku klauzule pravomoćnosti, nego o nagradi odvjetniku za dopis poreznoj upravi, koji je trošak bio potreban za provedbu ovrhe jednako kao i trošak pribave klauzule pravomoćnosti i ovršnosti.

Neosnovan je žalbeni navod ovršenice da je zahtjev za naknadom troškova postupka izvansudske ovrhe podnesen protekom roka iz članka 14. stavka 6. OZ-a jer da je ovrhovoditelj zahtjev za izravnom naplatom podnio FINI 06. prosinca 2017. godine, pa da je stoga zahtjev za naknadom troška mogao podnijeti najkasnije do 05. siječnja 2018. godine. Naime, ovrhovoditelj u zahtjevu navodi, a koje navode ovršenica nije osporila, da je 05. veljače 2018. godine izvršena naplata potraživanja, pa kako je zahtjev za naknadom troška izvansudske ovrhe podnesen dana 12. veljače 2018. godine, proizlazi da je podnesen u roku iz članka 14. stavka 6. OZ-a.

Budući da ne postoje razlozi zbog kojih se pobija prvostupanjska odluka, a pri ispitivanju odluke je sud utvrdio da ne postoje niti povrede odredbi ovršnog postupka na koje sud pazi po službenoj dužnosti, valjalo je žalbu ovršenice odbiti kao neosnovanu i u smislu odredbe članka 380. točka 2. Zakona o parničnom postupku („Narodne novine“, broj 53/91., 91/92., 112/99., 88/01., 117/03., 88/05., 2/07., 84/08., 96/08., 123/08., 57/11., 148/11., 25/13. i 89/14. – u nastavku teksta: ZPP), u svezi s člankom 21. stavak 1. OZ-a, potvrditi prvostupanjsko rješenje

Ovršenica je odbijena sa zahtjevom za naknadu troška žalbe temeljem odredbe članka 154. stavak 1. ZPP-a, u svezi s člankom 21. stavak 1. OZ-a, jer sa žalbom nije uspio.

Vukovar, 27. siječnja 2020.