Poslovni broj: 15 UsI-3250/21-8

REPUBLIKA HRVATSKA
UPRAVNI SUD U SPLITU
Put Supavla 1

U I M E R E P U B L I K E H R V A T S K E

P R E S U D A

I

R J E Š E NJ E

Upravni sud u Splitu, po sucu Ivanu Dadiću, uz sudjelovanje Ivane Barać kao
zapisničarke, u upravnom sporu tužitelja P. d.o.o., OIB: …1, sasjedištem u T., ,    zastupanog po opunomoćenicima odvjetnicima izOdvjetničkog društva A. & P. d.o.o., sa sjedištem u Z., , protiv tuženika Ministarstva mora, prometa i infrastrukture Republike
Hrvatske, OIB: 22874515170, Zagreb, Prisavlje 14, uz sudjelovanje zainteresirane
osobe J.d.o.o., OIB: …, sa sjedištem u D., ,zastupanog po opunomoćenici J. V., odvjetnici         u S., , radiodabira najpovoljnijeg ponuditelja za koncesiju na pomorskom dobru, nakon     javne i usmene rasprave zaključene 19. svibnja 2022. godine u prisutnosti opunomoćenice
tužitelja, generalnog opunomoćenika tuženika i opunomoćenice zainteresirane osobe,
objavljene 27. svibnja 2022. godine,

p r e s u d i o j e

Odbija se kao neosnovan tužbeni zahtjev tužitelja kojim traži poništenje rješenja
tuženika Ministarstva mora, prometa i infrastrukture Republike Hrvatske, KLASA:
UP/II-342-22/21-01/18, URBROJ: 530-03-1-1-1-21-2 od 6. kolovoza 2021. i Odluke
županijske skupštine Dubrovačko-neretvanske županije o odabiru najpovoljnijeg
ponuditelja za koncesiju na pomorskom dobru za gospodarsko korištenje dijela
pomorskog dobra – plaža Sveti Jakov, Grad Dubrovnik, KLASA: 947-01/20-01/100,
URBROJ: 2117/1-04-21-15 od 16. ožujka 2021.

r i j e š i o j e

I. Odbija se kao neosnovan zahtjev tužitelja za naknadom troškova upravnog

spora.

II. Nalaže se tužitelju da u roku od 15 dana od dana primitka pravomoćnog

rješenja o troškovima spora isplati zainteresiranoj osobi iznos od 5.000,00

2 Poslovni broj: 15 UsI-3250/21-8

(pet tisuća) kuna na ime naknade troškova upravnog spora, dok se u
preostalom dijelu, odnosno za više zatraženo zahtjev zainteresirane osobe
za naknadom troškova odbija kao neosnovan.

Obrazloženje

1.U pravovremenoj tužbi tužitelja podnesenoj 8. listopada 2021. godine protiv
rješenja tuženika Ministarstva mora, prometa i infrastrukture Republike Hrvatske,
KLASA: UP/II-342-22/21-01/18, URBROJ: 530-03-1-1-1-21-2 od 6. kolovoza 2021., u
podnesku zaprimljenom kod ovog suda 3. svibnja 2022. te na raspravama održanim
pred ovim sudom, tužitelj u bitnom najprije reproducira izreke osporenih akata, propise
na kojima su isti utemeljeni, kao i njihova obrazloženja, nakon čega ističe kako osim
što se u obrazloženju navodi da su pristigle dvije ponude, koje je Stručno povjerenstvo
za koncesiju na pomorskom dobru za gospodarsko korištenje dijela pomorskog dobra
- plaža Sveti Jakov, Grad Dubrovnik (dalje: Stručno povjerenstvo za koncesiju),
analiziralo i utvrdilo da elementi ponuda čine osnov za međusobnu usporedbu i u
konačnosti visinu ocjene u jediničnoj vrijednosti, niti jednom razumljivom riječju nije
obrazloženo temeljem čega je odabrana ponuda jednog od ponuditelja, u konkretnom
slučaju ona koja je u svim financijskim elementima bila osjetno niža od ponude tužitelja.
Također, u preambuli pobijane odluke, niti u obrazloženju iste da se ne navodi koji je
to dokument donijelo Stručno povjerenstvo za koncesiju, niti sadržaj tog dokumenta,
kao ni datum donošenja istog, pa da tuženik niti donositelj odluke ne mogu razloge
donošenja skrivati u nalazu i mišljenju koje nije navedeno kao sastavni dio odluke i na
taj način onemogućavati propitivanje donesene odluke, pa izostankom obrazloženja
tužitelju da je oduzeto pravo na učinkovitu pravnu zaštitu, što je ne samo zakonsko
već i Ustavom Republike Hrvatske zajamčeno pravo. Također, tužitelj da je zatražio
uvid u spis predmeta, te da mu je isti odobren tek nakon nekoliko požurnica i
uvjeravanja da je zakonsko pravo tužitelja izvršiti uvid u spis, no suprotno odredbi čl.

84. st. 1. Zakona o općem upravnom postupku tužitelju da je zabranjeno umnožavanje
isprava iz spisa što da je još jedno u nizu oduzimanja prava na učinkovitu pravnu
zaštitu. Nadalje, tijelo koje je donijelo osporenu odluku uz pobijanu odluku tužitelju da
je dostavilo dokumente koji nisu navedeni u pobijanoj odluci, dok uvidom u spis tužitelj
da je utvrdio kako dokumentacija odabranog ponuditelja nije uvezana, niti stranice
dokumentacije odabranog ponuditelja sadrže brojčane oznake na način koji
onemogućuje dodavanje novih isprava ili izmjene dokumentacije nakon podnošenja
ponude. Odlukom o namjeri davanja koncesije propisano je da je ponuditelj dužan
dostaviti dokaz da je podmirio sve dugove iz drugih koncesija ako ih je imao ili ih ima,
dok izjava koju je dostavila zainteresirana osoba da ne odgovora sadržaju citirane
Odluke, niti sadržaju članka 18. st. 3. Uredbe o postupku davanja koncesije na
pomorskom dobru ("Narodne novine" broj 23/04., 101/04., 39/06., 63/08., 125/10.,
102/11, 83/12. i 10/17.) jer iz sadržaja predmetne izjave nije jasno na što se odnosi
riječ istim, odnosno da li na postojeću koncesiju za plažu Sv. Jakov ili općenito na sve
koncesije koje ima ili je imao odabrani ponuditelj. U odnosu na prilog broj 8. tužitelj
navodi kako na toj izjavi nije naznačen datum izdavanja, niti je ista dana pod punom
materijalnom i kaznenom odgovornosti (za razliku od izjave tužitelja zbog koje njegova
ponuda nije uzeta u razmatranje), niti je potpis na izjavi ovjeren kod javnog bilježnika,
koji oblik nije propisani Odlukom o namjeri davanja koncesije na pomorskom dobru, ali
svakako da predstavlja načelo uspostavljeno odredbama o javnoj nabavi. Tužitelj
reproducira priloge broj 10., 11. i 12. te napominje kako se u rekapitulacijskom listu koji
je prilog broj 17. navode iznosi za koje je u nalazu Stručnog povjerenstva za koncesije

3 Poslovni broj: 15 UsI-3250/21-8

utvrđeno da ne odgovaraju preostalom sadržaju ponude odabranog ponuditelja,
međutim u ponudi da je odabrani ponuditelj naveo da ukupno investicijsko ulaganje
koje nudi iznosi 155.590.000,00 kn, no navedeni iznos da nije bio u skladu sa Studijom
gospodarske opravdanosti koju je dostavio odabrani ponuditelj, pa je donositelj odluke
jednostavno izmijenio ponudu odabranog ponuditelja na način da ju je prilagodio
iznosu navedenom u Studiji gospodarske opravdanosti, ali kada je donositelj odluke
pogledao tu studiju, utvrdio je da je i u njoj odabrani ponuditelj pogriješio s obzirom da
je u iznos investicije za obavljanje ugostiteljske djelatnosti na plaži uračunao i nabavku
bagera vrijednosti 300.000,00 kn, tada da je ponovno izmijenio ponudu odabranog
ponuditelja na način da ju je jednostavno umanjio za taj iznos. Očito ove nedosljednosti
u ponudi da nisu bile dovoljne za isključenje ponude odabranog ponuditelja, stoga niti
ne čudi da je u opravdan obračun investicije uzeta u obzir neamortizirana vrijednost
ranijih ulaganja u iznosu od 1.381.000,00 kn s PDV-om, dakle onih ulaganja koje je
odabrani ponuditelj izvršio u predmet koncesije na temelju ranije koncesije, a ne one
za koju se natjecao u ovom postupku, ujedno i da su priznata ulaganja i u susjedne
nekretnine u iznosu do 250.000,00 kn, pa uz sve opisane nepravilnosti i neosnovanosti
priznatih ulaganja, ravnopravnost sudionika postupka da očito nije načelo kojom se
vodio donositelj odluke prilikom donošenja pobijane odluke. S druge strane, očitu
pogrešku u pisanju ponude tužitelja u kojem je očita omašaka u pisanju broja (inverzija
zadnje dvije znamenke "13,15%" i "13,51%") kraj kojeg je točno napisan apsolutan
iznos nije bila ispravljiva omaška, znači da je natječaja dokumentacija međusobno
kontradiktorna i nevaljana, a što je razlog da sama ponuda nije uzeta u razmatranje",
drugim riječima, stav je tuženika da očita omašku u pisanju predstavlja razlog za
isključenje ponude, dok nesukladnost dokumentacije u odnosu na iznos investicijskog
ulaganja te nesukladnost dokumentacije u odnosu na stalni dio naknade ne predstavlja
razlog za isključenje ponude odabranog ponuditelja. Također, nejasno je iz koje
odredbe Stručno povjerenstvo za koncesije crpi ovlaštenje mijenjati ponudu odabranog
ponuditelja, kako u odnosu na visinu nepromjenjivog dijela koncesije, tako i u odnosu
na iznos ulaganja jer predmet odluke i ocjene da je ponuda, koja je prihvatljiva ili nije
prihvatljiva, pa ukoliko je neki od elementa ponude utvrđen neprihvatljivim kao što je u
konkretnom slučaju to iznos investicije od 300.000,00 kn, tada da je i cijela ponuda
neprihvatljiva. Isto tako, Odukom o namjeri davanja koncesije na pomorskom dobru
propisano je što Studija gospodarske opravdanosti treba sadržavati, a već letimičnim
pregledom Studije koju je dostavio odabrani ponuditelj, tužitelj je utvrdio da ista ne
sadrži plan investicija detaljno razrađen za cjelovito razdoblje. Prilog 14. je pismo
namjere poslovne banke I. koji sadrži samo postotak (5%) iako je sukladno
odredbama o namjeri davanja koncesije odabrani ponuditelj trebao dostaviti pismo
namjere poslovne banke da će izdati garanciju u visini od 5% ponuđene vrijednosti
investicije, pa s obzirom da je odabrani ponuditelj u svojoj ponudi naveo nekoliko
različitih vrijednost investicije, doista je nejasno na što se odnosi dostavljeno pismo
namjere i čemu ono služi. Tužitelj ističe i kako natječajnom dokumentacijom nije
propisano ni da svaki član uprave treba dati zasebnu izjavu o nekažnjavanju i unatoč
tome da je tuženik ustvrdio da se ponuda tužitelja nije mogla razmatrati jer je izjavu
dao jedna član uprave za sve članove uprave. U svakom slučaju analiza odabrane
ponude ukazuje da ista sadrži nedostatke, uslijed kojih je donositelj odluke nije mogao
uzeti u razmatranje, a kamoli odabrati je kao najpovoljniju ponudu, no u obrazloženju
pobijanih akata da nisu dani razlozi iz kojih bi ponuda s prethodno opisanim
nedostacima bila prihvatljiva za razmatranje dok istodobno, primjenom istih pravnih
standarda, ponuda tužitelja nije prihvatljiva, uslijed čega da je pogrešno primijenjeno
materijalno pravo, te da je narušeno načelo jednakosti stranaka čime su grubo

4 Poslovni broj: 15 UsI-3250/21-8

povrijeđena pravila postupka. Nadalje, u nalazu Stručnog povjerenstva za koncesije te
u zapisniku sa sjednice istog navedeno je kako ponuda žalitelja nije valjana, a time nije
niti uzeta u razmatranje iz razloga što ne sadrži sve bitne elemente, s obzirom da je
izjavu o nekažnjavanju u ime svih članova uprave te u ime tužitelja, pod punom
materijalnom i kaznenom odgovornošću dao jedan član uprave, V. T., te
svoj potpis ovjerio na istoj. Međutim, u zapisniku s otvaranja ponude da je utvrđeno
kako je ponuda žalitelja potpuna, odnosno utvrđeno je da je u ponudi priložena sva
potrebna dokumentacija, s tim da je u Odluci o namjeri davanja koncesije navedeno
da se okolnosti nekažnjavanja za kaznena dijela, propisana čl. 24. Zakona o
koncesijama, odnosno člankom 18. Uredbe o postupku davanje koncesije na
pomorskom dobru, dokazuje izjavom, koju da je žalitelj dostavio za razliku od
odabranog ponuditelja i istu da je dao pod punom materijalnom i kaznenom
odgovornošću, te je ovjerio kod javnog bilježnika. Nigdje u Odluci o namjeri davanja
koncesije nije navedeno da svaki član uprave ili nadzornog tijela mora dati predmetnu
izjavu osobno, niti postoji opravdani razlog takvo što zahtijevati jer osoba koja je dala
takvu izjavu za trećeg, odgovora za tu izjavu, stoga ukoliko bi se iz bilo kojeg razloga
takva izjava utvrdila netočnom, tada osoba koja je dala izjavu odgovora za istinitost
danih podataka, pod jednakim uvjetima i na isti način kao da ju je dala i osoba na koju
se izjava odnosi. Uslijed navedenog, apsolutno je nejasno iz kojeg razloga tuženik
smatra da je takva izjava osobne naravi i da se ne može dati za trećeg, pa stav da se
takva izjava može dati samo osobno da nema utemeljenje u postupanju državnih tijela,
niti u propisima Republike Hrvatske, dok ukoliko je donositelj odluke iz bilo kojeg
razloga želio da svaki član upravljačkog i nadzornog tijela ponuditelja osobno izda
takvu potvrdu, tada da je to trebao i raspisati u javnom pozivu, s tim da točnost
navedenih podataka donositelj odluke može provjeriti i dohvatom podataka iz kaznene
evidencije za svog pojedinog člana uprave tužitelja i samog tužitelja, putem Ejon
sustava. Ujedno, s obzirom da S. T., niti D. T. nisu kažnjavani
niti za jedno kazneno djelo, pa ujedno time niti za kaznena dijela na koje se odnosila
potvrda, ukoliko bi se izjava koju je dao V. T. smatrala nedostatnim
dokazom, a donositelj nije želio, iz bilo kojeg razloga izvršiti dohvat podataka putem
Ejon sustava, tada da nije postojao niti jedan razlog da se sukladno prethodno citiranim
odredbama ne zatraži dopuna ili pojašnjenje od tužitelja jer se takvom dopunom ne
mijenjaju činjenice koje su postojale u trenutku podnošenja ponude. Tuženik u
obrazloženju rješenja navodi da se ta odredba zakona odnosi na nejasnoće, manje
nedostatke ili pogreške koje su uklonjive iz čega izvodi zaključak da prilikom donošenja
odluke o odabiru najpovoljnije ponuditelja nije bilo moguće pozvati tužitelja na dostavu
zasebnih izjava o nekažnjavanju za svakog člana uprave tužitelja ili zatražiti potvrdu o
nekažnjavanju, no takav stav da je pogrešan iz razloga što dokumentacijom nije bila
propisana dostava izjave svakog člana uprave, da je javnom ispravom, potvrdom o
nekažnjavanju moguće utvrditi da u vrijeme podnošenja ponude članovi uprave
tužitelja nisu kažnjavani te tijelo koje je donijelo oduku o odabiru ima mogućnost samo,
preko sustava Ejon pribaviti navedeni podatak. Slijedom izloženog, tužitelj je tužbenim
zahtjevom predložio sudu donijeti presudu kojom će poništiti osporeno rješenje
tuženika i Odluku županijske skupštine Dubrovačko-neretvanske županije o odabiru
najpovoljnijeg ponuditelja za koncesiju na pomorskom dobru za gospodarsko
korištenje dijela pomorskog dobra – plaža Sveti Jakov, Grad Dubrovnik, KLASA: 947-
01/20-01/100, URBROJ: 2117/1-04-21-15 od 16. ožujka 2021.

5 Poslovni broj: 15 UsI-3250/21-8

2.Tuženik je u odgovoru na tužbu, te na raspravama održanim pred ovim
sudom, između ostalog naveo kako tužitelj u tužbi ponovno ističe prigovor da u
predmetnoj Odluci o dodjeli koncesije od 16. ožujka 2021. godine nije navedeno koji
je to dokument Stručno povjerenstvo donijelo niti sadržaj tog dokumenta, niti datum
donošenja istog. Tuženik ističe da je sam Zakon o pomorskom dobru i morskim lukama
u članku 23. propisao da Odluka o koncesiji mora biti utemeljena na nalazu i mišljenju
stručnog tijela za ocjenu ponuda, a u konkretnom slučaju Stručno povjerenstvo za
koncesije na pomorskom dobru Dubrovačko-neretvanske županije je održalo sjednicu
dana 15. veljače 2021. godine (dokaz zapisnik sa sjednice Stručnog povjerenstva,
Klasa: 947-01/20-01/100, Urbroj: 2117/1-08 21-11 od 15. veljače 2021. godine), te je
donijelo pisani nalaz: Klasa: 947-01/20-01/100, Urbroj: 2117/1-08-21-12 od 15. veljače

2021. godine, pa kako je tužitelj u žalbi izjavio da je uredno zaprimio predmetni zapisnik
i nalaz, to da je nesporno kako je ispunjen uvjet iz članka 23. ZPDML-a te je predmetna
Odluka o dodjeli koncesije donesena temeljem nalaza i mišljenja stručnog tijela za
ocjenu ponuda (Stručnog povjerenstva za koncesiju), a što je indirektno opisno
navedeno u obrazloženju predmetne Odluke, te da je u tom dijelu predmetna tužba
neosnovana. Na navod tužitelja da je sadržaj i mišljenje stručnog povjerenstva u
suprotnosti sa obrazloženjem pobijane Odluke iz kojeg proizlazi da su od pristigle dvije
ponude odabrana najpovoljnija dok iz nalaza i mišljenja povjerenstva proizlazi da
ponuda nije niti razmatrana uslijed formalnih nedostataka, tuženik ističe da je u
predmetnom nalazu kao i u zapisniku jasno navedeno da su zaprimljene dvije ponude
(P. d.o.o. i J.d.o.o.), analizirana je pojedinačno svaka ponuda, navedeni
su osnovni elementi koje svaka ponuda mora imati za izračun vrijednosti ponude
("pondiranje") sukladno članku 21. Uredbe o postupku davanja koncesije na
pomorskom dobru, (ponuđeni iznos stalnog dijela koncesijske naknade, ponuđeni
iznos promjenjivog dijela koncesijske naknade i ponuđeni iznos ukupnoga
investicijskog ulaganja prema studiji gospodarske opravdanosti), a nakon toga Stručno
povjerenstvo je za tužiteljevu ponudu utvrdilo da su različito navedeni ponuđeni iznosi
promjenjivog dijela koncesijske naknade (13,15% u rekapitulacijskom listu, te 13,51%
u prilogu 11 natječajne dokumentacije), da je pravno neprihvatljivo i nevjerodostojno
da jedan član uprave daje izjavu o neosuđivanju drugog člana uprave, te da zbog toga
izjavu V. T. jednog od članova uprave da on osobno, kao i ni osobe
članovi upravnog, upravljačkog ili nadzornog tijela nisu pravomoćnom presudom
osuđeni za kaznena djela iz gospodarskog kriminala nije valjana. Na osnovu toga
Stručno povjerenstvo je ocijenilo tužiteljevu ponudu kao nevaljanu jer ne sadrži svu
potrebnu dokumentaciju te istu neće vrednovati (pondirati). Kako je Stručno
povjerenstvo drugu ponudu J. d.o.o. smanjilo ukupno investicijsko ulaganje za

300.000,00 kn (na 7.243.000,00 kn), isto je za tu drugu ponudu dalo 1000 jedinca,
odnosno maksimalnu vrijednost bodovanja ponuda, a što znači da je istu smatralo
najpovoljnijom ponudom. U svakom slučaju ponuda J.d.o.o. da je jedina valjana
ponuda i samim time se može smatrati i najpovoljnijom, a što znači da Odluka o
odabiru najpovoljnije ponude nije u suprotnosti sa nalazom i zapisnikom Stručnog
povjerenstva, odnosno da je i u tom dijelu predmetna tužba neosnovana. Glede
navoda tužitelja da je izostankom obrazloženja njemu oduzeto pravo na učinkovitu
obranu, tuženik ističe da je predmetna Odluka donesena temeljem nalaza i mišljenja
Stručnog povjerenstva. Kako iz predmetnog spisa ne proizlazi da su razlozi za
donošenje Odluke postojali izvan nalaza Stručnog povjerenstva, a nesporno je da je
tužitelju nalaz i zapisnik uredno dostavljen, što tužitelj sam priznaje, to što se u
obrazloženju ne navodi točno klasa i urudžbeni broj te datum nalaza da ne znači da je

6 Poslovni broj: 15 UsI-3250/21-8

tužitelju oduzeto pravo na osporavanje jer je on imao mogućnost da se o razlozima
zbog kojih je donesena predmetna odluka upozna iz samog nalaza i zapisnika
Stručnog povjerenstva, pa da je i u tom dijelu predmetna tužba neosnovana. Glede
navoda tužitelja da mu je prvostupanjsko tijelo onemogućilo da umnoži isprave iz spisa,
tuženik ističe kako je tužitelj imao mogućnost razgledavanja spisa u trenutku kada su
dana 28. siječnja 2020. godine u prostorijama Upravnog odjela za gospodarstvo i more
Dubrovačko-neretvanske županije otvarane ponude od strane Komisije za otvaranje
ponuda (zapisnik, Klasa: 947-01/20-01/100, Urbroj: 2117/1-08-21-9 od 28. siječnja

2020.). Otvaranju ponuda da je bio nazočan i V. T. kao predstavnik tužitelja
i isti je osobno potpisao da je za obje ponude priložena cjelokupna dokumentacija.
Nadalje, iz predmetne dokumentacije da je razvidno kako je tužitelju naknadno
omogućen uvid u cjelokupnu dokumentaciju dana 7. travnja 2021. godine, kao i da je
prvostupanjskom tijelo u svom odgovoru na žalbu, Klasa: 947-01/20-01/100, Urbroj:
2117/1-08-21-24 od 4. svibnja 2020., izričito navelo da je žalitelju omogućen uvid u
spis i cjelovitu dokumentaciju počevši od dana otvaranja ponuda pa sve do dana
izjavljivanja žalbe na njegovo tražnje bez ograničenja razgledavanja spisa. Dakle,
tužitelj je imao dovoljno vremena upoznati se sa spisom, sam zabilježiti sve bitne
činjenice, te da je i u tom dijelu tužba neosnovana. Okolnost da tužitelju nije
omogućeno umnažanje natječajne dokumentacije nije razlog za poništenje Odluke o
dodjeli koncesije, sukladno odredbama ZUP-a. U svezi ostalih navoda u tužbi (iznos
fiksnog dijela koncesijske naknade odabrane ponude, plan investicija razrađen za
svaku godinu koncesijskog razdoblja odabrane ponude, bankarska garancija
odabrane ponude, izjava o nekažnjavanju tužitelja, naknadna dopuna zahtjeva),
tuženik ističe kako su to bili žalbeni razlozi te upućuje na opširno obrazloženje u
drugostupanjskom rješenju, pa da stoga nije potrebno iste ponavljati u ovom odgovoru
na tužbu. Uslijed izloženog, tuženik je predložio donijeti presudu kojom se predmetna
tužba odbija kao neosnovana.

3.Zainteresirana osoba u odgovoru na tužbu, te na raspravama održanim pred
ovim sudom, u bitnom navodi kako tužitelj u tužbi osporava način donošenja
predmetne Odluke, navodeći kako nalaz i mišljenje stručnog povjerenstva nije
naveden kao sastavni dio Odluke te da tuženik niti donositelj Odluke ne mogu razloge
donošenja skrivati u nalazu i mišljenju koje nije naveden kao sastavni dio odluke te na
taj način onemogućavati propitivanje donesene odluke, međutim u svezi navedenog
zainteresirana osoba poziva se na odredbu čl. 20. Uredbe o postupku davanja
koncesije, pa ističe kako se Odluka o izboru najpovoljnijeg ponuditelja donosi na
temelju nalaza i mišljenja stručnog povjerenstva, a taj nalaz i mišljenje da nije i ne mora
biti sastavni dio Odluke jer to propisi da niti ne predviđaju. U konkretnom slučaju,
Stručno povjerenstvo za koncesiju na pomorskom dobru za gospodarsko korištenje
dijela pomorskog dobra - plaže Sveti Jakov, Grad Dubrovnik održalo je sjednicu dana

15. veljače 2021. na kojoj je utvrđeno da su pristigle dvije ponude, tvrtke P.
d.o.o. i J. d.o.o., a sukladno odredbi čl. 21. Uredbe, povjerenstvo vrši ocjenu svih
ponuda, s tim da je jedan od obaveznih dokumenata koje ponuda mora sadržavati i
ponuđeni iznos stalne i promjenjive naknade. Kako se iz tužiteljeve ponude nije moglo
sa preciznošću utvrditi koji iznos promjenjive naknade ponuditelj nudi, tj. 13,15% ili
13,51%, a radi se o obveznom i nepromjenjivom elementu ponude pobrojanom u čl.

18. Uredbe, to da je valjano prvostupanjsko tijelo uzelo ovu ponudu kao nevaljanu.
Dakle, ponuditelj treba točno, precizno i nedvojbeno navesti koji iznos stalne, a koji
iznos promjenjive naknade nudi. U situaciji kada Stručno Povjerenstvo nije u
mogućnosti sa sigurnošću utvrditi točnu vrijednost ponuđenog promjenjivog dijela
koncesijske naknade koja uostalom treba biti sastavni dio Odluke i Ugovora o koncesiji,

7 Poslovni broj: 15 UsI-3250/21-8

valjano je ponudu proglasilo nevažećom. Zainteresirana osoba zatim citira odredbu čl.

34. Zakona o koncesijama, u svezi s kojom napominje kako pojašnjenje ili dopuna
ponuda ne smije rezultirati izmjenom ponude ili dostavljenih dokumenata, sukladno
odredbi čl. 34. st. 7. Zakona o koncesijama, što bi u situaciji tužitelja bio slučaj, imajući
na umu da su navedeni različiti iznosi u rekapitulacijskom listu i ponudi, slijedom čega
se nije moglo utvrditi koji iznos tužitelj zaista nudi, što čini njegovu ponudu razlogom
za isključenje. Osim toga, tužitelj nije ni dostavio propisanu dokumentaciju u cijelosti.
Naime, član uprave ponuditelja je dao za sebe i za druge članove uprave izjavu o
nekažnjavanju, što je u potpunosti suprotnosti sa zakonom jer predmetna izjava kojom
netko svojim potpisom jamči da se protiv njega ne vodi kazneni postupak, ima strogo
osobni karakter, pa član uprave društva može dati takvu izjavu u svoje ime, eventualno
i u ime tvrtke koju zastupa, ali ne u ime druge osobe, pa makar se radilo o drugom
članu uprave, upravo zbog navedenog osobnog karaktera te izjave. Radi naprijed
navedenog, prigovori tužitelja na postupak dodjele koncesije na predmetnom području
mogu se odnositi samo na pobijanje razloga odbacivanja njegove ponude, a ne
osporavanje ponude koja je temeljem zakonskih i podzakonskih akata valjano
prihvaćena, kakvo slično stajalište da je zauzeo i Upravni sud u Zagrebu u svojoj odluci
br. Usl-3832/14-13 od 5. prosinca 2017., čije obrazloženje zainteresirana osoba citira.
Također, u odnosu na tužbene navode tužitelja kako je izjava o nepostojanju dugova
ponuditelja J.d.o.o. nejasna i ne odgovara sadržaju Odluke o namjeri davanja
koncesije niti sadržaju članka 18. st. 3. Uredbe o postupku davanja koncesije na
pomorskom dobru te da nije jasno na šta se odnosi riječ istim, je li na postojeću
koncesiju ili općenito na sve koncesije koje ima ili je imao odabrani ponuditelj,
zainteresirana osoba ističe kako je Uredbom propisano: "izjavu da li je ponuditelj
ispunio sve obveze iz drugih koncesija, ako ih ima ili ih je imao", dok u Odluci o namjeri
davanja koncesije na predmetnom području korištena je potpuno ista terminologija kao
i u Uredbi u čl. 6: "izjavu je li ponuditelj obveze iz drugih koncesija, ako ih ima ili ih je
imao". Izabrani ponuditelj je dao nedvosmislenu izjavu da nema dugova, stoga je
rasprava o tome što znači riječ "istim", ili konstatacija da nije jasno odnosi li se ta izjava
na sve koncesije koje ima ili je imao odabrani ponuditelj potpuno bespredmetna jer ako
ponuditelj nema dugova, tada ih nema. Ujedno, ističe kako nadležno tijelo nije
ovlašteno samo pribavljati iz EJON sustava potvrdu o nekažnjavanju za ovlaštene
osobe ponuditelja, nego je to ponuditelj sam dužan dostaviti, opet imajući na umu da
se radi o obaveznim elementima koji se uz ponudu moraju dostaviti, što je izabrani
ponuditelj i učinio. Ovakvi i slični prigovori kojima se tužitelj bavi u tužbi: kako nije imao
prilike izvršiti uvid u spis (što nije točno i što je osporeno od strane tuženika), zatim da
stranice nisu bile uvezane (što se niti jednim propisom ne propisuje), da su postojali
samoljepivi papiri u spisu, zatim prigovori da je izjava o nekažnjavanju trebala biti dana
pod punom materijalnom i kaznenom odgovornošću (pri čemu sam tužitelj nije dostavio
sve tri izjave), su od minorne važnosti za ovaj predmet. Nadalje, analiziranje tužitelja
samog postupka ocjenjivanja pristiglih ponuda te isticanje prigovora u pravcu sumnje
oko ovlasti Stručnog povjerenstva u pogledu prihvatljivog ulaganja, odnosno
umanjenja nekog investicijskog ulaganja u vidu kupnje bagera u iznosu od 300.000,00
kn je također neosnovano jer je Stručno povjerenstvo obavljalo posao upravo onako
kako zakonski propisi nalažu jer je ocjenjivalo ponudu u sklopu koje je Povjerenstvo
ovlašteno neko od ulaganja ocijeniti kao neprihvatljivo u sklopu predmetne koncesije,
a da to ne čini cijelu ponudu nevaljanom, na način kako to tužitelj pokušava prikazati
u svojoj tužbi. Ponuda ponuditelja J. d.o.o., ovdje zainteresirane osobe je
sastavljena i dostavljena nadležnom tijelu u potpunosti u skladu s odredbama Uredbe,
Zakona o pomorskom dobru, Zakona o koncesijama i ostalim propisima, slijedom čega

8 Poslovni broj: 15 UsI-3250/21-8

davatelj koncesije nije imao izbora nego ocijeniti ponudu zainteresirane osobe kao
jedinu valjanu i donijeti pobijanu Odluku o izboru najpovoljnijeg ponuditelja i to baš
ovdje zainteresirane osobe. Radi svega navedenog, predlaže odbiti tužbu kao
neosnovanu uz osudu tužitelja na podmirenje troškova upravnog spora zainteresiranoj
osobi.

4.U sporu su održane rasprave 23. ožujka 2022. i 19. svibnja 2022. čime je dana
mogućnost strankama da se u skladu s odredbom članka 6. Zakona o upravnim
sporovima („Narodne novine“, br. 20/10., 143/12., 152/14., 94/16., 29/17. i 110/21. -
dalje ZUS) izjasne o svim činjenicama i pravnim pitanjima koja su predmet ovog
upravnog spora, a na koje su pristupili opunomoćenici tužitelja, tuženika i
zainteresirane osobe.

5.U dokaznom postupku sud je pročitao tužbu zajedno sa svim prilozima,
odgovor na tužbu tuženika, odgovor na tužbu zainteresirane osobe zajedno s prilogom,
podnesak tužitelja od 3. svibnja 2022. zajedeno s prilogom, te je pročitan spis upravnog
tijela dostavljen od strane tuženika uz odgovor na tužbu.

6.Sud je odbio dokazni prijedlog tužitelja i to da se u svojstvu svjedoka saslušaju
V.T. i M. K., to na okolnosti precizirane na održanim raspravama,
kao nepotreban i suvišan, smatrajući da se pravilna i zakonita odluka može donijeti i
bez izvođenja predloženog dokaza s obzirom na dokaze koji prileže spisu tuženika
dostavljenom uz odgovor na tužbu i spisu upravnog spora, sve to imajući u vidu
predmet ovog spora, a to je ocjena zakonitosti osporenog rješenja tuženika i odluke
županijske skupštine Dubrovačko-neretvanske županije.

7.Daljnjih dokaznih prijedloga nije bilo. 8.Tužbeni zahtjev nije osnovan.

9.Predmet ovog spora je ocjena zakonitosti osporenog rješenja tuženika i
odluke županijske skupštine Dubrovačko-neretvanske županije.

10.Naime, Odlukom županijske skupštine Dubrovačko-neretvanske županije o
odabiru najpovoljnijeg ponuditelja za koncesiju na pomorskom dobru za gospodarsko
korištenje dijela pomorskog dobra – plaža Sveti Jakov, Grad Dubrovnik, KLASA: 947-
01/20-01/100, URBROJ: 2117/1-04-21-15 od 16. ožujka 2021., u provedenom
otvorenom postupku davanja koncesije odabrana je ponuda trgovačkog društva
J. d.o.o., zainteresirane osobe u ovom sporu kao jedina valjana i potpuna ponuda.
11.Potom osporenim rješenjem tuženika Ministarstva mora, prometa i
infrastrukture Republike Hrvatske, KLASA: UP/II-342-22/21-01/18, URBROJ: 530-03-
1-1-1-21-2 od 6. kolovoza 2021. odbijena je žalba tužitelja izjavljena protiv naprijed
citirane odluke, čime je ta odluka potvrđena koju je tuženik ocijenio pravilnom i
zakonitom.

12.Među strankama ovog spora ukazuje se prijepornim je li u konkretnom
slučaju činjenično stanje pravilno i potpuno utvrđeno i na tako utvrđeno činjenično
stanje potom pravilno primijenjeno mjerodavno materijalno pravo, u svezi s čim je li
bilo mjesta donošenju prvostupanjske odluke u provedenom otvorenom postupku
davanja koncesije kojom je odabrana ponuda trgovačkog društva J. d.o.o.,
zainteresirane osobe u ovom sporu kao jedine valjane i potpune ponude, kao i je li
tuženik zakonito postupio kada je osporenim rješenjem odbio žalbu tužitelja izjavljenu
protiv citirane odluke, kod kojeg stanja stvari je sporna zakonitost osporenog rješenja
tuženika i prvostupanjske odluke u cijelosti.

13.Prvostupanjska odluka donesena je na temelju odredbi članaka 23. i 24.
Zakona o pomorskom dobru i morskim lukama („Narodne novine“ broj: 158/03, 100/04,
141/06, 38/09, 123/11, 56/16 i 98/19), odredbi članka 36. i 37. Zakona o koncesijama
(„Narodne novine“ broj: 67/17 i 107/20), kao i odredbe članka 23. Uredbe o postupku

9 Poslovni broj: 15 UsI-3250/21-8

davanja koncesije na pomorskom dobru („Narodne novine“ broj: 23/04, 101/04, 39/06, 63/08, 125/10, 102/11 183/12 i 10/17).

Odredbom čl. 36. Zakonom o koncesijama propisano je da Odluku o davanju
koncesije, nakon što stručno povjerenstvo za koncesiju pregleda i ocjeni ponude,
donosi davatelj koncesije. Odluka o davanju koncesije je upravni akt.

Člankom 37. stavak 1. taksativno je naveden obavezni sadržaj Odluke o
davanju koncesije, te je stavkom 2. navedeno da Odluka o davanju koncesije može
sadržavati i druge odgovarajuće podatke u skladu s dokumentacijom za nadmetanje,
podnesenom ponudom, te odredbama posebnog zakona.

Člankom 23. Uredbe propisano je da Predsjednik stručnog tijela dostavlja nalaz
i mišljenje upravnom tijelu u županiji, u roku od 8 dana, od dana održanog sastanka
stručnog tijela za ocjenu ponuda, te je isto dužno u daljnjem roku od 8 dana izraditi
prijedlog odluke o koncesiji i dostaviti ga davatelju koncesije.

Člankom 23. Zakona o pomorskom dobru i morskim lukama propisano je da
Odluka o koncesiji mora biti utemeljena na nalazu i mišljenju stručnog tijela za ocjenu
ponuda koje utvrđuje je li ponuda za koncesiju odgovara svim posebnim propisima i
gospodarskom značaju pomorskog dobra, usklađena s gospodarskom strategijom,
politikom gospodarskog razvitka i strategijom zaštite okoliša i prirode Republike
Hrvatske i županije, te da planirana djelatnost ne umanjuje, ometa ili onemogućuje
upotrebu ili korištenje tog odnosno susjednih dijelova pomorskog dobra prema njihovoj
namjeni.

Stručno tijelo za ocjenu ponuda za koncesiju čine stručni djelatnici iz područja
prostornog planiranja, turizma, zaštite okoliša, ekonomije, prava, pomorske prometne
struke i druge odgovarajuće struke iz područja koje obuhvaća određena koncesija.
Člankom 24. navedenog Zakona propisano je da Odluka o koncesiji sadrži
područje pomorskog dobra koje se daje na upotrebu ili gospodarsko korištenje, način,
uvjete i vrijeme upotrebe ili gospodarskog korištenja pomorskog dobra, stupanj
isključenosti opće upotrebe, naknadu koja se plaća za koncesiju, ovlaštenja davatelja
koncesije, popis objekata podgradnje i nadgradnje koji se nalaze na pomorskom dobru
i daju se u koncesiju, prava i obveze ovlaštenika koncesije uključujući i obvezu
održavanja zaštite pomorskog dobra, te zaštite prirode ako se pomorsko dobro nalazi
na zaštićenom dijelu prirode.

14.Najprije je za istaknuti kako je u konkretnom slučaju tuženik zakonito i
pravilno postupio kada je osporenim rješenjem odbio žalbu tužitelja izjavljenu protiv
Odluke županijske skupštine Dubrovačko-neretvanske županije o odabiru
najpovoljnijeg ponuditelja za koncesiju na pomorskom dobru za gospodarsko
korištenje dijela pomorskog dobra – plaža Sveti Jakov, Grad Dubrovnik, KLASA: 947-
01/20-01/100, URBROJ: 2117/1-04-21-15 od 16. ožujka 2021., ovo stoga što i ovaj
sud nalazi kako je u konkretnom slučaju u provedenom otvorenom postupku davanja
koncesije pravilno odabrana ponuda trgovačkog društva J. d.o.o., zainteresirane
osobe u ovom sporu kao jedina valjana i potpuna ponuda, uz razloge koji su iscrpno
obrazloženi u obrazloženju osporenog rješenja tuženika, koje ovaj sud u cijelosti
prihvaća, pa sud cijeni kako prvostupanjsku odluku, tako i osporeno rješenje tuženika
u cijelosti pravilnima i zakonitima, čijim pak donošenjem nije povrijeđen zakon na štetu
tužitelja.

15.Sud nalazi potrebnim prije svega navesti kako iz podataka spisa proizlazi da
je 28. siječnja 2021. godine Komisija za otvaranje ponuda za dodjelu predmetne
koncesije održala sjednicu, te je zapisnikom, KLASA: 947-01/20-01/100, URBROJ:
2114/1-08-21-9 od 28. siječnja 2021. godine utvrđeno da su na javno prikupljanje
ponuda pristigle dvije ponude i to: trgovačkih društava P. d.o.o. i J.

10 Poslovni broj: 15 UsI-3250/21-8

d.o.o., u kojem je navedeno da su obje ponude pristigle u roku, da je za obje priložena
sva dokumentacija, te da na zapisnik o otvaranju ponuda nema primjedbi, a isti su
potpisala sva tri člana Komisije kao i V. T., te B.J. kaopredstavnici ponuditelja.

16.Nadalje, 15. veljače 2021. godine Stručno povjerenstvo za koncesije na
pomorskom dobru (Odluka o imenovanju objavljena u Službenom glasniku
Dubrovačko-neretvanske županije br. 20/20) je na svojoj sjednici istog dana donijelo
nalaz, Klasa: 947-01/20-01/100, Urbroj: 2117/1-08-21-12 u kojem je utvrdilo da su na
predmetni javni natječaj stigle dvije ponude i to trgovačkih društava P. d.o.o.
i J. d.o.o., pa je povjerenstvo pristupilo ocjeni ponude P. d.o.o., te je
utvrdilo kako je ponuđeni iznos stalnog dijela koncesijske naknade – 258.000,00 kn,
da ponuđeni iznos promjenjivog djela koncesijske naknade nije precizno naveden u
rekapitulacijskom listu iznosi 13,15%, a u natječajnoj dokumentaciji - Prilog 11-13,51%
te da ponuđeni iznos ukupnog investicijskog ulaganja prema Studiji gospodarske
opravdanosti je 8.865,00 kn, zbog čega je ovo tijelo zaključilo da nije u mogućnosti
utvrditi točnu vrijednost ponuđenog promjenjivog dijela koncesijske naknade koji treba
biti sastavni dio Odluke/Ugovora, te je pored toga utvrdilo da je uvidom u Izvadak iz
registra Trgovačkog suda u Dubrovniku, razvidno da su za društvo P. d.o.o
ovlaštene za zastupanje tri osobe i to S. T., kao direktor, te D.T. i        V. T.                      kao članovi uprave, odnosno da su sve tri osobe
ovlaštene za zastupanje društva, pa da je u ponudi trebala biti priložena Izjava o
nekažnjavanju potpisana od sve trojice osoba koje su ovlaštene za zastupanje, no
kako su se u predmetnoj ponudi nalazile samo dvije Izjave o nekažnjavanju, obje
potpisane samo od V. T., člana uprave, od kojih se druga izjava odnosi i
na ostalu dvojicu osoba ovlaštenih za zastupanje, Stručno povjerenstvo je zaključilo
da navedene Izjave nisu valjane jer nisu potpisane od svih osoba ovlaštenih za
zastupanje društva i to iz stoga što je pravno neprihvatljivo da jedan član uprave daje
izjave o neosuđivanju drugih članova uprave, iako se radi o strogo osobnoj izjavi, te i
iz razloga što se izjava ne odnosi samo na razdoblje rada u tom trgovačkom društvu.
Stručno povjerenstvo je stoga zaključilo da ponuda P. d.o.o. nije valjana jer
ne sadrži svu propisanu dokumentaciju, pa ista nije ni uzeta u razmatranje kod
bodovanja.

17.Povjerenstvo je potom pristupilo ocjeni ponude J. d.o.o. te je utvrdilo
da ponuđeni iznos stalnog dijela koncesijske naknade -258.000,00 kn, ponuđeni iznos
promjenjivog djela koncesijske naknade 7% u apsolutnom iznosu je 3.802.000,00 kn,
ponuđeni iznos ukupnog investicijskog ulaganja prema Studiji gospodarske
opravdanosti u rekapitulacijskom listu je 155.599.000,00 kn, dok je u Studiji
gospodarske opravdanosti 7.543.000,00 kn, te je ovo tijelo nakon analize pokazatelja
u Studiji, utvrdilo da je ulaganje za kupnju stroja za uređenje plaže u iznosu od

300.000,00 kn neprimjereno pa je ukupni iznos investicijskog ulaganja smanjen na

7.243.000,00 kn, zbog čega je ocijenilo ponudu društva J. d.o.o. sa
koeficijentom 1.000 te je predložilo Županijskoj skupštini Dubrovačko-neretvanske
županije kao davatelju koncesije donošenje Odluke o odabiru najpovoljnijeg
ponuditelja za predmetnu koncesiju trgovačkom društvu J. d.o.o.

18.U odnosu na tužbene navode tužitelja kako prvostupanjska Odluka ne sadrži
razloge njezinog donošenja, a razlozi koji su navedeni da su u suprotnosti sa
dokumentacijom koja prileže spisu uslijed čega da se ista ne može ispitati, najprije ja
za istaknuti kako je odredbom članka 23. stavak 1. Zakona o pomorskom dobru i
morskim lukama propisano da Odluka o koncesiji mora biti utemeljena na nalazu i
mišljenju stručnog tijela za ocjenu ponuda pa se sasvim jasno po samoj prirodi stvari

11 Poslovni broj: 15 UsI-3250/21-8

nalaz i mišljenje stručnog povjerenstva može smatrati sastavnim dijelom Odluke o
odabiru, s tim da je iz podataka spisa razvidno kako je tužitelj predmetne zapisnike,
nalaze i mišljenja stručnog povjerenstva uredno zaprimio, što pak znači da je upoznat
sa sadržajem istih. Pored toga, za kazati je i kako je Stručno povjerenstvo za koncesije
na pomorskom dobru Dubrovačko-neretvanske županije održalo sjednicu 15. veljače

2021. godine te je donijelo pisani nalaz, Klasa: 947-01/20-01/100, Urbroj: 2117/1-08-
21-12 od 15. veljače 2021., to je pak nedvojbeno da je u konkretnom slučaju bio
ispunjen uvjet iz članka 23. ZPDML-a, odnosno da je predmetna Odluka o dodjeli
koncesije donesena temeljem nalaza i mišljenja stručnog tijela za ocjenu ponuda, tj.
Stručnog povjerenstva za koncesiju.

19.Veazano za tužbene navode kako je sadržaj i mišljenje stručnog
povjerenstva u suprotnosti sa obrazloženjem pobijane Odluke iz kojeg proizlazi da su
od pristigle dvije ponude odabrana najpovoljnija, dok iz nalaza i mišljenja povjerenstva
proizlazi da ponuda nije niti razmatrana uslijed formalnih nedostataka, za navesti je
kao je u predmetnom nalazu, kao i u zapisniku jasno navedeno da su zaprimljene dvije
ponude, kao i da su pojedinačno analizirane obje ponude, navedeni su osnovni
elementi koje svaka ponuda mora imati za izračun vrijednosti ponude ("pondiranje")
sukladno članku 21. Uredbe o postupku davanja koncesije na pomorskom dobru,
(ponuđeni iznos stalnog dijela koncesijske naknade, ponuđeni iznos promjenjivog
dijela koncesijske naknade i ponuđeni iznos ukupnoga investicijskog ulaganja prema
studiji gospodarske opravdanosti), a nakon toga Stručno povjerenstvo je za tužiteljevu
ponudu utvrdilo da su različito navedeni ponuđeni iznos promjenjivog dijela
koncesijske naknade (13,15% u rekapitulacijskom listu, te 13,51% u prilogu 11
natječajne dokumentacije), potom da je pravno neprihvatljivo i nevjerodostojno da
jedan član uprave daje izjavu o neosuđivanju za drugog člana uprave, te da zbog toga
izjavu V.T.jednog od članova uprave da on osobno, kao i ni osobe
članovi upravnog, upravljačkog ili nadzornog tijela nisu pravomoćnom presudom
osuđeni za kaznena djela iz gospodarskog kriminala nije valjana.

20.Dakle, upravo na temelju izloženog, Stručno povjerenstvo je ocijenilo
tužiteljevu ponudu kao nevaljanu jer ne sadrži svu potrebnu dokumentaciju te istu iz
tog razloga nije ni vrednovalo (pondiralo), pa kod stanja stvari da je ovo tijelo za drugu
ponudu J. d.o.o. smanjilo ukupno investicijsko ulaganje za 300.000,00 kn
(odnosno na 7.243.000,00 kn), za tu drugu ponudu dalo je 1000 jedinca, odnosno
maksimalnu vrijednost bodovanja ponude, što neprijeporno znači da je ovu ponudu
smatralo najpovoljnijom ponudom, s čim u vezi je za nadodati kako je u konkretnom
slučaju uslijed prethodno obrazloženih razloga ponuda J. d.o.o. zapravo bila
jedina valjana ponuda i samim time se ujedno može smatrati i najpovoljnijom, što znači
da Odluka o odabiru najpovoljnije ponude nije u suprotnosti sa nalazom i zapisnikom
Stručnog povjerenstva.

21.U odnosu pak na tužbene navode kako je tužitelju izostankom obrazloženja
oduzeto pravo na učinkovitu pravnu zaštitu, za istaknuti je kako je prvostupanjska
Odluka donesena na temelju nalaza i mišljenja Stručnog povjerenstva, te iz podataka
spisa sasvim jasno ne proizlazi da su u predmetnoj upravnoj stvari postojali bilo kakvi
drugi razlozi za donošenjem iste, odnosno da su postojali razlozi izvan samog nalaza
Stručnog povjerenstva, koji je tužitelju uredno dostavljen, pa okolnost što se u
obrazloženju ne navodi klasifikacijska oznaka i urudžbeni broj te datum nalaza,
nesumnjivo ne znači da je tužitelju oduzeto pravo na učinkovitu pravnu zaštitu, budući
da je tužitelj imao mogućnost da se o razlozima zbog kojih je donesena predmetna
odluka upozna iz nalaza i zapisnika Stručnog povjerenstva.

12 Poslovni broj: 15 UsI-3250/21-8

22.U odnosu pak na navode tužitelja kako mu je prvostupanjsko tijelo
onemogućilo da umnoži isprave iz spisa, prije svega je za naglasiti kako je tužitelj
najprije imao mogućnost razgledavanja spisa u trenutku kada su dana 28. siječnja

2020. godine u prostorijama Upravnog odjela za gospodarstvo i more Dubrovačko-
neretvanske županije otvarane ponude od strane Komisije za otvaranje ponuda
(zapisnik, Klasa: 947-01/20-01/100, Urbroj: 2117/1-08-21-9 od 28. siječnja 2020.),
kojem otvaranju ponuda je bio nazočan i V. T. kao predstavnik tužitelja,
koji je osobno potpisao da je za obje ponude priložena cjelokupna dokumentacija.
Nadalje, iz spisa predmeta razvidno je kako je tužitelju naknadno omogućen uvid u
cjelokupnu dokumentaciju dana 7. travnja 2021. godine, kao i da je prvostupanjsko
tijelo u svom odgovoru na žalbu, Klasa: 947-01/20-01/100, Urbroj: 2117/1-08-21-24 od

4. svibnja 2020. godine, izričito navelo da je tužitelju omogućen uvid u spis i cjelovitu
dokumentaciju počevši od dana otvaranja ponuda pa sve do dana izjavljivanja žalbe
na njegovo tražnje bez ograničenja razgledavanja spisa, što neprijeporno znači kako
je tužitelj imao mogućnost upoznati se sa spisom i svom dokumentacijom koja prileže
istom, s tim da okolnost što tužitelju nije omogućeno umnažanje natječajne
dokumentacije nije, niti može biti razlog za poništenje Odluke o dodjeli koncesije,
sukladno mjerodavnim odredbama ZUP-a, uslijed čega sud ne nalazi da su u
provedenom postupku počinjene bilo kakve procesne povrede koje bi bile od utjecaja
na zakonitost akata čija ocjena zakonitosti je predmet ovog spora.

23.Vezano na tužbene navode kako dokumentacija odabranog ponuditelja nije
uvezana niti da su stranice dokumentacije numerirane na način da onemogućavanju
dodavanja novih isprava ili izmjene dokumentacije nakon roka za podnošenje ponuda,
za navesti je kako u Odluci o namjeri davanja koncesije, u Obavijesti o namjeri davanja
koncesije, broj objave: 2020/S-01k-0045696, kao ni u Uredbi nije propisano da ponuda
mora imati numerirane stranice. Također, u odnosu na valjanosti Izjave odabranog
ponuditelja da nema nepodmirenih dugova, za kazati je kako je odredbom članka 6.
Odluke o namjeri davanja koncesije jasno navedeno da se uz ponudu treba obavezno
priložiti, između ostalog i izjava je li ponuditelj ispunio sve obveze iz drugih koncesija,
ako ih ima ili ih je imao, te je uvidom u ponudu odabranog ponuditelja utvrđeno da se
u istoj nalazi Izjava B. J., direktora društva J. d.o.o. da on kao
direktor i zakonski zastupnik društva koje je ponuditelj u postupku dodjele koncesije
na plaži Sveti Jakov nema nepodmirenih dugova po istima, koja Izjava i po stajalištu
ovog suda nesumnjivo sugerira da se odnosi na sve koncesije na pomorskom dobru,
u kojem smislu je i za navesti kako prvostupanjsko tijelu u svom očitovanju na žalbu s
pravom ističe da se registar koncesija vodi kod davatelja koncesije i na taj način da je
moguće u svakom trenutku znati i kontrolirati ima li svaki ponuditelj dugove iz drugih
koncesija.

24.U odnosu pak na valjanost Izjave o nekažnjavanju, za navesti je kako u
Oduci o namjeri davanja koncesije, niti u Obavijesti o namjeri davanja koncesije nije
navedeno da se izjava mora dati pod punom materijalnom i kaznenom odgovornosti
kako to navodi tužitelj, s čim u vezi je za nadodati kako svaki ponuditelj u ponudi mora
priložiti kao obvezni dokument „Izjavu da ponuditelju ili osobi ovlaštenoj za zastupanje
nije izrečena pravomoćna osuđujuća presuda za jedno ili više kaznenih djela iz
područja gospodarskog kriminala", što znači da predmetnu Izjavu mora dati osoba koja
je ovlaštena za zastupanje ponuditelja i što se dokazuje izvatkom iz registra nadležnog
trgovačkog suda u kojem je ponuditelj registriran ako se radi o trgovačkog društvu, s
tim da je riječ o takvoj vrsti izjave koju nitko ne može potpisati u ime neke treće osobe
bez obzira radi li se o drugom članu uprave društva ili o direktoru istog, ujedno u Odluci

13 Poslovni broj: 15 UsI-3250/21-8

o namjeri davanja koncesije ni u Obavijesti nije navedeno da potpis osoba koja daje Izjavu mora biti ovjeren kod javnog bilježnika.

25.Glede mogućnosti naknadnog traženja pojašnjenja i dopune ponude
sukladno Zakonu o koncesijama na što se tužitelj poziva u tužbi, prije svega je za kazati
kako je dopuna ponude na način da se naknadno dostavljaju nove isprave u direktnoj
suprotnosti sa Uredbom, odnosno sa Zakonom, to pak stoga što je odredbom članka

34. stavak 5. Zakona o koncesijama na koji se poziva tužitelj propisano da u postupku
pregleda i ocjene ponuda sve do donošenja odluke o davanju koncesije, odnosno
odluke o poništenju postupka davanja koncesije, davatelj koncesije može u
primjerenom roku koji ne smije biti kraći od pet niti duži od deset dana zaključkom
pozvati ponuditelje da pisano pojasne ili dopune urednu ponudu koju su predali u
skladu sa Zakonom. Međutim stavkom 6. i 7. navedenog članka Zakona propisano je
da pojašnjenje ili dopuna ponuda iz stavka 6. ovoga članka smije se odnositi samo na
nejasnoće, manje nedostatke ili pogreške koje su uklonjive, te da pojašnjenje ili
dopuna ponuda ne smije rezultirati izmjenom ponude ili dostavljenih dokumenata,
nego samo dopunu ili pojašnjenje već dostavljenih dokumenata.

26.U odnosu na različite iznose fiksne naknade u ponudi odabranog ponuditelja,
za navesti je da se stalni dio koncesijske naknade na str. 14. odabrane ponude
(Detaljan račun dobiti i gubitka utvrđuje bez PDV-a, a na str. 17. odabrane ponude
(Proračun troškova i ostalih troškova) utvrđuje se sa PDV-om (200.000,00 +PDV=250.
000,00 kn), što znači da nesporni iznos stalnog dijela koncesijske naknade iznosi

250.000,00 kn kako je to i navedeno u rekapitulacijskom i ponudbenom listu.
27.Vezano za tužbene navode kako nije jasno iz koje odredbe Stručno
povjerenstvo ima ovlaštenje mijenjati ponudu odabranog ponuditelja na način da
smanji ukupno ulaganje za 300.000,00 kn na ime nabave bagera kao i na visinu
nepromjenjivog dijela koncesije, za naglasiti je da ukupan iznos investicijskog ulaganja
kao i namjena ulaganja prema Studiji gospodarske opravdanosti podliježe
preispitivanju od strane Stručnog povjerenstva jer ista mora biti usklađena s traženjima
davatelja koncesije, te važećom prostorno planskom dokumentacijom, što je i jedan
od razloga zbog čega se u Stručno povjerenstvo imenuju stručnjaci iz područja
graditeljstva, pravnih poslova, prostornog planiranja, pomorskih poslova, javne nabave
i gospodarstva, to pak iz razloga što u ukupan iznos investicije ulaze samo one
investicije koje se u cijelosti odnose na obavljanje djelatnosti za koju se izdaje
koncesija, pa kako se u predmetnom slučaju radi o koncesiji za obavljanje turističko-
ugostiteljskih djelatnosti, pa investicija za nabavu bagera od 300.000,00 kn zasigurno
ne spada u investiciju za obavljanje takvih djelatnosti, uslijed čega davatelj koncesije
osnovano nije prihvatio takvu investiciju kao osnovanu i zbog toga je pravilno smanjio
ukupni iznos investicije sa 7.543.000,00 kn na 7.243.000,00 kn.

28.Glede tužbenih navoda kako Studija gospodarske opravdanosti odabrane
ponude ne sadrži plan investicija detaljno razrađen za cjelovito razdoblje, za navesti je
kako je plan investicija za cijelo koncesijsko razdoblje naveden u točki 1.3. Studije
gospodarske opravdanosti ("Sažetak o projektu"), dok je u odnosu na navode kako
pismo namjere poslovne banke I. sadrži samo postotak (5%) ukupne investicije za
kazati kako je člankom 6. točka 5. Odluke o namjeri davanja koncesije navedeno da
Studija gospodarske opravdanosti, kao sastavni dio ponude, mora sadržavati pismo
namjere poslovne banke u izvornom obliku, da će izdat garanciju za dobro ispunjenje
obveza iz ugovora o koncesiji koji će se sklopiti sa odabranim ponuditeljem u visini od
5% ponuđene vrijednosti investicije s rokom važenja šest mjesec dužim od planiranog
roka završetka investicijskog ciklusa, uslijed čega je uvidom u pismo namjere I.

14 Poslovni broj: 15 UsI-3250/21-8

B. od 14. siječnja 2021. godine razvidno da isto po svom sadržaju u potpunosti
odgovara odredbi članka 6. točke 5. Odluke o namjeri davanja koncesije.

29.Konačno, u odnosu na tužbene navode kako tužiteljeva ponuda uopće nije
razmatrana jer izjava o nekažnjavanju nije bila po volji davatelja koncesije iako ista nije
bila u suprotnosti sa dokumentacijom, za istaknuti je da je tužiteljeva ponuda ocjenjena
nevaljanom zbog činjenice da je iznos promjenjivog dijela koncesijske naknade
različito naveden u rekapitulacijskom listu (13,15%) u odnosu na iznos naveden u
natječajnoj dokumentaciji - Prilog 11 (13,51%), što nesumnjivo znači da je natječajna
dokumentacija međusobno kontradiktorna i stoga nevaljana, a što je upravo i razlog
zbog kojeg sama ponuda nije ni uzeta u razmatranje kod bodovanja.

30.Slijedom navedenog, s obzirom na odredbe mjerodavnih materijalnih i
procesnih zakonskih odredbi te utvrđeno činjenično stanje, ovaj sud zaključuje kako
osporenim rješenjem tuženika, kao niti prvostupanjskom odlukom nije povrijeđen
zakon na štetu tužitelja, pa kako tužitelj u ovom sporu ne iznosi pravno relevantne
prigovore koji bi utjecali na drukčije rješenje ove upravne stvari sud nije našao osnove
za usvajanje njegove tužbe.

31.Uslijed izloženog, sud nalazi da je u provedenom postupku pravilno i potpuno
utvrđeno činjenično stanje, na koje je potom pravilno primijenjeno mjerodavno
materijalno pravo zbog čega su zakoniti akti tuženika i prvostupanjskog tijela, uslijed
čega tužbeni prigovori tužitelja nisu osnovani te nisu od utjecaja na donošenje
drugačije odluke u ovom upravnom sporu.

32.Također nisu ostvareni niti razlozi ništavosti osporavanih akata na koje ovaj sud sukladno odredbi članka 31. stavak 2. ZUS-a pazi po službenoj dužnosti, radi čega
je valjalo pozivom na odredbu članka 57. stavak 1. ZUS-a odbiti tužbeni zahtjev
tužitelja kao neosnovan te presuditi kao u izreci ove presude.

33.Nadalje, s obzirom da sukladno odredbi čl. 79. st. 4. ZUS-a stranka koja
izgubi spor u cijelosti snosi sve troškove spora, pa kako je sud odbio tužbeni zahtjev
tužitelja, trebalo je sukladno citiranoj odredbi odbiti njegov zahtjev za naknadom
troškova upravnog spora kao neosnovan, slijedom čega je valjalo odlučiti kao pod
točkom I. u izreci rješenja.

34.Naposljetku, s obzirom na uspjeh zainteresirane osobe u ovom sporu,
trebalo joj je djelomično priznati zahtijevanu naknadu troškova u skladu s Tarifom o
nagradama i naknadi troškova za rad odvjetnika („Narodne novine“ broj: 142/12,
103/14, 118/14 i 107/15) i to za pristup na ročišta 23. ožujka 2022. i 19. svibnja 2022.
u iznosu od po 250 bodova (Tbr. 23. st. 1. i 2.) što uz vrijednost boda od 10,00 kn (Tbr.

50.) daje iznos od 5.000,00 kn, koji iznos je obistinjen zainteresiranoj osobi kao
opravdan trošak, međutim sud nije našao opravdanim zahtjev za naknadom troškova
za sastav odgovora na tužbu priloženog u spis na raspravi održanoj 23. ožujka 2022.,
to pak stoga što je opunomoćenica zainteresirane osobe imala mogućnost na raspravi
održanoj 23. ožujka 2022. iznijeti sve navode koje je iznijela u odgovoru na tužbu, pa
kako je sud obistinio trošak za pristup na naznačenu raspravu, sud nije našao
opravdanim trošak za sastav odgovora na tužbu, uslijed čega je u odnosu na zahtjev
za naknadu troškova za citirani podnesak zahtjev odbijen kao neosnovan, pa je
odlučeno kao pod točkom II. u izreci rješenja.

U Splitu, 27. svibnja 2022. godine

15 Poslovni broj: 15 UsI-3250/21-8

S U D A C

Ivan Dadić

UPUTA O PRAVNOM LIJEKU: Protiv ove presude i rješenja dopuštena je žalba
u roku od 15 dana od dana dostave pisanog otpravka. Žalba se podnosi putem ovog
suda, u dovoljnom broju primjeraka za sud i sve stranke u sporu, a o istoj odlučuje
Visoki Upravni sud Republike Hrvatske (čl. 66. u svezi čl. 70. ZUS-a).

DNA:

- opunomoćenicima tužitelja odvjetnicima iz Odvjetničkog društva A. &
P. d.o.o., sa sjedištem u Z., , uz zapisnik o objavi,
- tuženiku Ministarstvu mora, prometa i infrastrukture Republike Hrvatske,
Zagreb, Prisavlje 14, uz zapisnik o objavi i povrat spisa, po pravomoćnosti,
- opunomoćenici zainteresirane osobe J. V., odvjetnici u S.,
, uz zapisnik o objavi,

- u spis.

Rj./- Naplatiti sudsku pristojbu (VPS neprocjenjiva).
- Spis u kalendar 30 dana.