Poslovni broj: 16 P-117/22-48

 

 

 

Republika Hrvatska

Općinski sud u Vinkovcima

Stalna služba u Županji

Županja 32270, Veliki kraj 48                                          

 

U    I M E    R E P U B L I K E   H R V A T S K E

 

P R E S U D A

 

              Općinski sud u Vinkovcima, Stalna služba u Županji, po sucu Heleni Zetić, kao sucu pojedincu, u pravnoj stvari tužitelja R. B. OIB:…, iz B., (kao nasljednice i pravne slijednice ranije tužiteljice pok. S. K.), zastupane po punomoćniku K. G., odvjetniku u Ž. protiv tužene J. B. OIB: … iz S., radi utvrđenja nedostojnosti za nasljeđivanje, nakon održane glavne i javne rasprave, zaključene dana 13. travnja 2022. u nazočnosti punomoćnika tužitelja, a u odsutnosti tuženika, te donesene i objavljene presude dana 27. svibnja 2022.

 

p r e s u d i o   j e

             

I. Utvrđuje se u cijelosti nedostojnom za nasljeđivanje u ostavinskom postupku koji se vodi pod posl. br. J 26 O-219/2017, a iza pok. T. K., umirovljenika iz G., rođenog ….., a umrlog ….. – tužena i zakonska nasljednica J. B., S., i to u odnosu na cjelokupnu  ostavinsku imovinu iza pok. ostavitelja T. K., umrlog …...

II. Nalaže se tuženoj da tužiteljici nadoknadi prouzročeni parnični trošak u iznosu od 11.117,00 kn u roku 15 dana, dok se tužiteljica odbija sa preostalim dijelom zahtjeva za naknadu parničnog troška u iznosu od 468,75 kn.

 

Obrazloženje

 

              1. Tužiteljica u tužbi navodi da je rješenjem Općinskog suda u Vukovaru, Stalne službe u Županji, poslovni broj J 26 o-219/2017-22 od 6. veljače 2018. određen prekid ostavinskog postupa iza pok. T. K. (sina sada pok. S. K., a brata tužiteljice i tužene) i upućivanja tužiteljice S. K. na parnicu protiv tužene, radi utvrđenja nedostojnosti tužene, a koji prekid je određen do pravomoćnog okončanja parničnog postupka. Da je čl. 125. Zakona o nasljeđivanju, propisano koji su uvjeti da se nasljednika proglasi nedostojnim, te da je po stavu tužiteljice, tužena nedostojna temeljem čl. 125. st. 1. toč. 4. Zakona o nasljeđivanju, jer nije htjela pružiti ostavitelju, sada pok. T. K. nužnu pomoć, koju mu je mogla pružiti bez opasnosti za vlastit život, jer ga je ostavila bez pomoći, u prilikama koje su opasne za život i zdravlje. U tužbi navodi da je T. K. od 2009. teški invalid (100%), uslijed moždanog udara, odnosno osoba koja je od moždanog udara, odnosno od 2009. do smrti, odnosno do 3. ožujka 2014., totalno ovisna o stalnoj tuđoj pomoći i njezi druge osobe, koju mu je isključivo pružala S. K., majka, koja je i sama bila teško bolesna, za što je sve tužena znala, odnosno morala znati, da tužena, iako živi na moru, imala je priliku zbrinuti invalidna brata, a ne samo da ga nije zbrinula, nego ga nikada nije, ni nazivala, ili se informirala o njegovom zdravlju i prilikama, što je T.. K. jako pogodilo, jer mu je bila neophodna i nužna pomoć koju su mu jedino adekvatno mogle pružiti njegove sestre i to tužena J. B. i R. B., koja se zbog pravičnosti, odrekla nasljedstva u korist svoje majke S. K., a posebno iz razloga što je majka nužnu pomoć T. i pružala. Nadalje navodi da je i otac parničnih stranaka A. K., pravomoćnom presudom Općinskog suda u Vukovaru, Stalne službe u Županji, poslovni broj P-267/15 od 8. prosinca 2015. proglašen nedostojnim za nasljeđivanje, kao i da tužena, čak nije došla, ni na sahranu, što sve ukazuje na to da su ispunjene zakonske pretpostavke da sud tuženu utvrdi nedostojnom za nasljeđivanje sada pok. T. K. Radi navedenog, predlaže da sud po provedenom postupku, donese presudu, temeljem koje će u cijelosti proglasiti tuženu nedostojnu za nasljeđivanje T. K. i to u odnosu na cjelokupnu ostavinsku imovinu, te naložiti tuženoj da tužiteljici naknadi prouzročeni parnični trošak.

              2. U odgovoru na tužbu tužena je navela da nije istina da je ona znala, odnosno morala znati, kao sestra, za zdravstveno stanje T. K., da joj je majka S. K. tijekom 2010. zabranila da zove i pita T. K. kako je, također smatra neistinitim navode da je ona imala prilike zbrinuti brata i voditi računa o njegovoj rehabilitaciji, navodeći da ona sa svojom četveročlanom obitelji živi u dvosobnom stanu, na šestom katu, u bučnom dijelu grada, te da se od 2009. pa nadalje, i sama morala liječiti od upale zglobova i bolova, da su njena majka i brat imali dobre uvjete i sve pogodnosti za život, jer su živjeli u peterosobnoj obiteljskoj kući sa svim priključcima i pogodnostima, a svome bratu nije mogla, niti financijski pomoći, jer je njen suprug, kao jedini ukućanin sa primanjima, primao mirovinu i otplaćivao dva kredita, dok je nasuprot tome, njen brat imao kao branitelj primanja, čime je mogao financirati svoju eventualnu ovisnost o tuđoj pomoći, a također je imao mogućnost rehabilitacije uz pomoć braniteljskih udruga. Iz ograničenih informacija koje je tužena dobila od rodbine, zaključuje da je stanje njenog brata bilo takvo da se on mogao samostalno kretati, čak sam ići kod doktora, stoga smatra da je neistina da je njemu bila neophodna pomoć od nje. Ne osporava tvrdnju da nije bila kod svoga brata na sahrani, a kao razlog tome navodi činjenicu da nije bila u financijskoj mogućnosti iz S. otputovati u G. Radi svega navedenog predlaže da sud po provedenom postupku odbije tužiteljicu sa tužbom i tužbenim zahtjevom.

              3. Tijekom postupka izvedeni su dokazi u presliku rješenja Općinskog suda u Vukovaru, SS Županja, poslovni broj J 26 O-219/2017-22 od 6. veljače 2018., medicinsku dokumentaciju sa listova 7 do 16, u dopis …. od 31. srpnja 2018. sa lista 36, medicinsku dokumentaciju sa listova 28 do 31, pročitan je dopis D. .. Ž.. zaprimljen kod suda 20. studenog 2018. sa lista 37, izjava R….. B…. sa lista 49, izvršen je uvid u smrtni list sa lista 69, u oporuku sa lista 76, u spis HZMO, SS Zagreb, koji prileži spisu, te u spis Općinskog suda u Županji, poslovni broj J 26 O-219/17, izveden je i dokaz saslušanjem svjedoka P.P. V. B. i A. S., te vještaka medicinske struke dr. M. K., a sud nije izvodio dokaz saslušanjem tužene kao stranka, budući da se ista, unatoč urednom primitku poziva nije odazvala na ročište radi saslušanja,a nije izvodio ni dokaz saslušanjem R.B. (tada kao svjedoka), budući da je tužiteljica povukla dokazni prijedlog za njeno saslušanje, kao i dokaz saslušanjem obiteljskog liječnika sada pok. T.K., dok drugih dokaza nije bilo.

4. Pravomoćnim rješenjem Općinskog suda u Vinkovcima, Stalne službe u Županji, poslovni broj 16 P-132/19-5 od 17. veljače 2021. prekinut je ovaj parnični postupak, budući da je tužiteljica S.K. umrla, dok je pravomoćnim rješenjem tog suda, poslovni broj 16 P-132/19-38 nastavljen prekinuti postupak, jer je zakonska nasljednica S. K., R. B. preuzela ovaj postupak.

5. Cijeneći ovako izvedene dokaze, te na temelju njih utvrđeno činjenično stanje, sud tužbu smatra osnovanom, te je stoga istu u cijelosti usvojio.

6. Među strankama je nesporno:

-          da je T.K. umro 3. ožujka 2014., da je S. K. njegova majka, a da su tužiteljice R. B. i tužena njegove sestre,

-          da je pravomoćnim rješenje Općinskog suda u Vukovaru, Stalna služba u Županji, poslovni broj: J 26 O-219/2017-22 od 6. veljače 2018. S. K. upućena na pokretanje parnice protiv tužene J.B., radi utvrđenja nedostojnosti tužene za nasljeđivanje pok. T. K. i to u odnosu na njegovu cjelokupnu ostavinsku imovinu,

-    da T. K. za života nije sačinio oporuku, te da su kao njegovi zakonski nasljednici utvrđeni majka S. K. i sestre J. B. i R. B.

-    da je T.K. tijekom 2009. imao moždani udar.

7. Sporno je da li je T. K., imajući u vidu njegovo zdravstveno stanje bio ovisan o pomoći i njezi druge osobe, da li je tužena, kao njegova sestra trebala sudjelovati u brizi oko njega, odnosno sudjelovati u njegovoj pomoći i njezi, da li je tužena to bila u mogućnosti, pa shodno tome i pitanje nedostojnosti tužene za nasljeđivanje imovine iza smrti svog brata, odnosno da li su ispunjeni uvjeti iz čl. 125. toč. 4. Zakona o nasljeđivanju (NN 48/03, 163/03, 127/13 – nastavno ZN).

8. Iz iskaza S. K., utvrđeno je da je njen sada pok. sin T. radio je u Z., te je uvijek dolazio k njoj u zajedničko kućanstvo u G., no da se 2009. godine se on razbolio, odnosno pretrpio je moždani udar, uslijed čega se liječio i rehabilitirao i to je trajalo nekih 5 godina, odnosno do kada je umro, od 2009. godine pa do smrti on je imao tri moždana udara, a od prvog moždanog udara pa do njegove smrti o njemu se brinula ona i služila ga sama ja, dok tužena uopće nije nazvala, niti pitala kako je, iako je ona znala da je njen brat teškog zdravstvenog stanja, a ova činjenica joj je bila poznata preko njene druge kćeri R. B., koja se nalazi u A., i kod koje je tužena slala svoju kćerku kako bih se zaposlila. Navodi da je nesporno da osim tužene ima još jednu kćer R. B. koja se za vrijeme bolesti T. i nadalje nalazila i nalazi u A., no bez obzira što je ona tamo, ona je njoj slala novac i financijski ju pomagala vezano za brinu oko T., te je također dolazila i posjećivala ih. Navodi da se T. nakon moždanog udara neko vrijeme čak mogao sam ustati i prošetati se, no kasnije to više nije mogao, te je ona vodila brigu o njegovoj prehrani i osobnoj higijeni, a nekih 15 dana prije smrti našla ga je u kući u nesvjesnom stanju, te je pozvala hitnu, a on je odmah poslije toga pao u komu, nije više mogao, niti pričati, te je i preminuo. Navela je da je T. je bio korisnik mirovine u iznosu od 2.500,00 kn, te je imao nešto zemlje na svom imenu i vlasništvu. Njen suprug A.. K. napustio je nju i sina, nakon što se sin T. razbolio, te se više nikada nije vraćao k njima, niti brinuo o njima. Navodi da je za vrijeme bolesti T. i ona sama bila jako bolesna, imala je problema sa bubrezima, no i samu je sebe je zanemarila zbog brige o njemu, a sve kako bi se što bolje brinula i skrbila za njega. Smatra da se T. ne bi mogao sam brinuti za sebe, odnosno ne bi mogao biti zbrinut bez moje skrbi i brige, ovo stoga što je on bio teško bolestan, znao je tijekom bolesti padati po danu i po noći, te je ona svakodobno dežurala, dizala ga, osluškivala njegovo disanje, nagovarala ga da ide doktoru i koristi medikamentoznu terapiju, a i sama je zapustila svoju bolest brinući se za njega. Navodi da tužena nije bila u ljutnji, niti u lošim odnosima, ni s njom, a, ni sa T., no kada je njen suprug otišao od njih, on je nju, ''okrenuo'' protiv njih, te ona nikada nije nazvala T. u njegovoj bolesti da bi čula kako je on, a osporava tvrdnju tužene da bi joj ona branila da ga kontaktira na bilo koji način, a također i telefonom, jer oni su imali fiksnu telefonsku liniju, i ona je mogla svakodobno nazvati T. i razgovarati s njim, što ona nikada nije učinila za vrijeme njegove bolesti. Smatra da je tužena uvijek mogla nazvati T., kao što je to činila njegova druga sestra R., a kako je bilo zdravstveno stanje tužene za vrijeme T. bolesti, nije joj poznato, niti mi može biti poznato, jer nisu bile u kontaktu. T.. je sahranila ona osobno, a tužena, niti nije došla na njegovu sahranu. Navodi da joj je poznato da tužena posjeduje stan od 70 m2 u S., te da je ona bila u mogućnosti pozvati T. sebi i brinuti se za njega, obzirom na svoje stambene uvjete, a smatra da bi i sama promjena zraka T. u bolesti iznimno godila, jer ona  živi u S. gdje je bolja klima, a i poznato joj je da je ona udomila jednog psa kojim je omogućila da bude u jednoj prostoriji u stanu. Navodi da joj je iznimno žao što se ona brinula za psa, a o svom bratu se nije mogla brinuti. Poznato joj je i da je suprug tužene prije bolesti T. imao zdravstvenih problema, te da mu je ugrađen "pacemaker", a smatra da on nije bio ovisan o brizi tužene, te se nakon toga mogao sam brinuti za sebe, a što dokazuje i sama činjenica da je tužena naknadno primila k sebi i oca, i brinula se i brine o njemu koji i sam boluje od bubrega i od nje ide na dijalizu. Navodi da tužena ne samo da nije zvala T. u njegovoj bolesti, nego mu čak nije nikada ništa poslala, u vidu nekog paketa ili novca, da obzirom i na svoju mirovinu i imovinu, smatra da T. imajući u vidu njegovo zdravstveno stanje ne bih mogao samostalno egzistirati bez njene pomoći, a njegova egzistencija bila bi ugrožena.

9. Svjedok P. P. je naveo da je T.bio teško bolestan, da se o njemu brinula isključivo majka, da ga tužena nije nazvala, niti posjetila nikada za vrijeme njegove bolesti, niti mu je došla na sahranu, a ovo mi je poznato stoga što je njegova kuća udaljena par kuća od S.i T. kuće. Također dodaje da se, niti suprug tužiteljice nije brinuo za T., te ih je i on napustio.

10. Svjedok V. B. navela je kako ona stanuje u blizini S. T. majke, pa može navesti da joj je stoga poznato da se T. teško razbolio, te da se isključivo majka brinula za njega, i teško patila s njim, zna da je on često znao padati, da ga je ona morala dizati, a on je bio u takvom stanju teške bolesti 5 godina, odnosno do svoje smrti. Za vrijeme bolesti tužena nije kontaktirala, niti obilazila T., a niti je bila njemu na sahrani. Smatra da se T. u svojoj bolesti nije mogao brinuti sam za sebe, da je bio totalno ovisan o brizi druge osobe, odnosno svoje majke, čak navodi da on nije mogao sam, niti obuti čarape, te ga je ona obuvala i odijevala, kuhala mu, zna da S.. K.. ima i drugu kćerku R., koja je bez obzira što je živjela i radila u A., brinula se za T., obilazila ga i pomagala kada god i kako god je to mogla, te da je T. sahranila majka. Zdravstveno stanje S. K.za vrijeme bolesti T. bilo je također iznimno loše, ona je bila također slaba i bolesna, otežano se kretala, čak je jednom bila teško bolesna i činilo joj se kao da će umrijeti, no unatoč tome ona je uspjela brinuti se o T. te ga je ona sama i sahranila. Ne zna kakvo je zdravstveno stanje tužene, no misli da je ona svakako mogla barem doći posjetiti bolesnog brata, a ako ne to, onda je barem mogla doći mu na sahranu. T.je bio apsolutno ovisan o brizi i skrbi majke, i da se ona nije brinula o njemu, nastupile bi teške posljedice za njegovo zdravlje, a što bi po njenom mišljenju moglo rezultirati i njegovim smrtnim ishodom.

11. Iz iskaza svjedoka A. S., utvrđeno je da je on susjed S.K., odnosno žive kuća do kuće, pa tako navodi da mu je poznato da se T.teško razbolio, odnosno da je on imao moždani udar, nakon čega je bio teško bolestan, te se nije mogao brinuti sam za sebe, a brigu o njemu vodila je isključivo njegova majka i nitko drugi, a iako je on susjed tužiteljice, navodi da nikada nije vidio da bi tužena eventualno došla posjetiti svog bolesnog brata. Govoreći o zdravstvenom stanju T., nakon pretrpljenog moždanog udara, navodi da je on bio samo dijelom pokretan, odnosno mogao se samostalno kretati na kraće relacije, dok je brigu o njemu kako o njegovoj zdravstvenoj skrbi, higijeni, prehrani, odlascima doktoru i na terapije vodila isključivo njegova majka, da je on bio na sahrani T., no nije vidio da bi tužena bila na istoj, odnosno no na sahranu nije, niti došla. Za vrijeme, dok se majka brinula za svoga sina, i ona je sam bila bolesna i teže se kretala, te može navesti da su njih dvoje tako bolesni bili prepušteni sami sebi. Navodi da mu je poznato da S. ima i drugu kćer R. koja je u A., te da je ona dolazila i obilazila svoga brata u njegovoj bolesti. Nakon T. smrti, istog je njegova majka sama i sahranila, a tuženu nije nikada vidio, pa mu stoga ništa, niti nije poznato vezano za njeno zdravstveno stanje.

12. Sud nije imao razloga posumnjati u istinitost iskaza saslušanih svjedoka, ovo stoga što su oni međusobno podudarni, a podudarni su i sa iskazom S. K., dakle u njima nema nikakvih odstupanja i nesuglasnosti, a oni su u dijelu koji se odnosi na zdravstveno stanje sada pok.T. K. potvrđeni i materijalnim dokazima- njegovom medicinskom dokumentacijom i medicinskim vještačenjem. Navedeni svjedoci nemaju bilo kakvog interesa za razrješenje ovoga spora, a imajući u vidu sve navedeno, sud im je u cijelosti poklonio vjeru kao istinitim, vjerodostojnim i objektivnim.

13. Kako bi sud utvrdio da li je obzirom na svoje zdravstveno stanje T. K. bio ovisan o tuđoj pomoći i njezi druge osobe, proveden je dokaz medicinskim vještačenjem po vještaku dr. M.K.iz kojeg je utvrđeno da je T.K. 7. svibnja 2009. obolio i od tada mu je utvrđen moždani udar sa posljedičnom ljevostranom hemiparezom (slabošću tijela, otežanim govorom, parezom sve tri grane parceonog živca, sa nestabilnošću u položaju Kovorembulu), da je bio rehabilitiran u V. toplicama odmah poslije boravka u Klinici za neurologiju, čime se tek djelomično popravilo njegovo zdravstveno stanje, nakon stacionarne rehabilitacije je bio na stalnim kontrolama fizijatra i provodio kućnu fizikalnu terapiju, na kontrolama interniste zbog novo otkrivenog povišenog krvnog tlaka, slabosti srca, kasnije i bubrega, u smislu razvoja azotemije, povišene vrijednosti lipida u krvi, zbog difuzne lezije jetre, sa njenim uvećanjem, zbog gihta, a također bio je zbog svega toga znatnije psiho-organski promijenjena ličnost. Navedeni vještak zaključuje da je T. K. bio teže pokretna osoba sa slabijom komunikacijom, sa izraženom stalnom motoričkom slabosti lijeve ruke i noge, sa povremenim gubitcima svijesti, sa izraženom nestabilnošću u pojedinim položajima tijela, te on kao takav, nije mogao samostalno udovoljiti svojim osnovnim životnim potrebama, pa mu je trebala stalna pomoć i njega druge osobe (za održavanje stanja u kućanstvu, za nabavu namirnica i pripravu hrane, za pripomoć u hranjenju, za pripomoć u higijeni tijela u oblačenje i svlačenju, kao i za sve ostale potrebe.

14. Na navedeni nalaz i mišljenje tužiteljica nije imala primjedbi, dok je tužena imala primjedbu odnosno pitanje. Na njen upit zašto u vještačkom nalazu nema nalaza od 2011., 2012. i 2013., imajući u vidu da je notorno da je brat tužene preminuo početkom 2014., vještak se očitovao da u trenutku sačinjenja njegovog nalaza i mišljenja koji sa sačinio 24. srpnja 2019., imao je uvid medicinsku dokumentaciju o liječenju pok. gospodina T.K., a koja se odnosi na razdoblje od 7. svibnja 2009. pa sve do 21. listopada 2010. Dakle, nije postojala u sudskom spisu nekakva druga med. dokumentacija o liječenju T. K. no ne zna na što tužena točno misli i na koju točno dokumentaciju su usmjerene njene primjedbe, odnosno pitanja, te je naveo da radi svega naprijed navedenog u cijelosti ostaje kod svog pisanog nalaza i mišljenja od 24. srpnja 2019.

15. Na ovako izneseni usmeni nalaz i mišljenje parnične stranke nisu imale primjedbi i pitanja, te ga tim više sud drži stručnim, vjerodostojnim i objektivnim.

16. Čl. 125. toč.4. Zakona o nasljeđivanju (NN 48/03, 163/03, 127/13, 152/14 I 33/15 – nastavno ZN) propisano je da je nedostojan naslijediti, kako na temelju zakona, tako i na temelju oporuke, kao i dobiti bilo što na temelju oporuke, onaj koji se teže ogriješio o obvezu uzdržavanja prema ostavitelju, prema kojem je imao zakonsku obvezu uzdržavanja, onaj koji nije htio pružiti ostavitelju nužnu pomoć koju mu je mogao pružiti bez opasnosti za vlastiti život, ili ga je ostavio bez pomoći u prilikama koje su opasne po život ili zdravlje.

17. Nedostojnost za nasljeđivanje zbog postojanja razloga iz čl. 125. st. 1. toč. 4. ZN, a na postojanje kojih tužiteljica ukazuje, predviđena je samo onda, ako se nasljednik teže ogriješio obvezu uzdržavanja prema ostavitelju prema kojem je imao zakonsku obvezu uzdržavanja, kao i onda kada nije htio pružiti ostavitelju nužnu pomoć.

18. Kada postoji slučaj ''težeg ogrješenja u pružanju nužne pomoći'', je pitanje činjenica, i ovisi o nizu okolnosti kako na strani onoga tko je dužan pružiti takvu pomoć, tako i na strani onoga tko je dužan primiti takvu pomoć. Ovdje je potrebno utvrditi i činjenicu da li je ostavitelju bila potrebno takva pomoć, a teže ogrješenje o obvezu pružanja nužne pomoći treba svesti na slučajeve u kojima bi bila ozbiljno ugrožen život i zdravlje ostavitelja, a nasljednik je svoju obvezu svjesno i namjerno izbjegavao. Ovakva povrede se prosuđuje prema okolnostima svakog pojedinog slučaja.

19. Teže ogrješenje o obvezu pružanja nužne pomoći uvijek će postojati kada su ostaviteljev život i zdravlje ozbiljno ugroženi, a nasljednik, zna za takvo stanje, odnosno treba znati i može znati za takvo stanje, a prema svojim mogućnostima on je u stanju da ispunjava tu obvezu, ali ju svjesno ne ispunjava.

20. Pojam sadržaja nužne pomoći, valja potražiti u odredbama drugih zakona (ne Obiteljskog zakona), a za postojanje relevantnih činjenica u tom smislu nije nužno postojanje kaznene ili prekršajne presude kojima bi to ponašanje bilo sankcionirano. Pri ovakvom utvrđenju nužnom se smatra ona pomoć bez koje nastupaju teške posljedice po život ili po zdravlje, zato je nedostojan samo onaj koji ostavitelju nije pružio pomoć nužnu da ostavitelj održi život ili zdravlje, iako mu je tu pomoć mogao pružiti bez opasnosti po sebe i drugoga.

21. Tijekom ovog postupka iz iskaza tužiteljice i saslušanih svjedoka, utvrđeno je da je da se o T.K., koji je bio osoba koja je bila ovisna o tuđoj pomoći i brizi, brinula isključivo njegova majka S. K., za koju je nesporno da je ona tada bila starije životne dobi, a i sama bolesna, da je on imao primanja u vidu mirovine koja je iznosila 2.500,00 kn, da su oni živjeli u zajedničkom kućanstvu u adekvatnim uvjetima, da je njemu pomagala sestra R. B., sada tužiteljica, koja je živjela u inozemstvu (A.), te da njegova egzistencija nije bila ugrožena, no da je on zbog svoga lošeg zdravstvenog stanja pao na isključivu skrb i brigu svojoj majci, koja je i sama bila stara i bolesna, te da on nije imao suprugu, niti djecu, koji bi se eventualno brinuli o njemu, nego samo majku i dvije sestre. U ovako utvrđenim okolnostima tužena, kao njegova sestra, imajući u vidu da je on zbog bolesti bio ovisan o pomoći i njezi majke, koja je bila stara i sama bolesna, bila bi u obvezi T., kao svom bratu, pružiti pomoć i njegu, prije njegove njihove stare i bolesne majke. Sud je stava da tužena tijekom postupka nije dokazala da je njena pomoć bila neophodna njenom suprugu s kojim je živjela, budući da je iz medicinske dokumentacije koju je ona dostavila na sudski spis, ne proizlazi da je ona bila u nemogućnosti brinuti se za svog brata zbog bolesti svoga supruga koji kao osoba sa srčanim problemima nije bio ovisan o njenoj pomoći i brizi, ili da je bila u nemogućnosti brinuti se za svoga brata zbog nekog drugog opravdanog razloga, kao što je npr. njena bolest, jer ona nije dokazala da bi zbog svoje bolesti bila u takvom stanju da se ne može brinuti za njega. Imajući u vidu sve navedeno, ovakvo ponašanje tužene se može ''uzeti kao nepružanje nužne pomoći teško bolesnom i o drugoj osobi ovisnom bratu''. Dakle, brigom za brata tužena u ovako utvrđenim okolnostima ne bi dovela u opasnost vlastiti život.

22. Sama činjenica što je T. K. bio bolestan i o tuđoj pomoći ovisan, a tužene se kao sestra nije brinula za njega, nego ga je prepustila na brigu staroj i bolesnoj majci, upućuje na to da je time u pitanje bila doveden njegov život i zdravlje, ovo stoga što je on u smislu pomoći i njege oko svog zdravlja bio neadekvatno zbrinut kroz brigu majke koja je i sama bila stara i bolesna, te bi stoga on, da nije bilo njegove majke, ostao bez nužne pomoći u prilikama koje su opasne za njegov život i zdravlje, s tim što briga njegove majke za njega nije bila takva da njegov život i zdravlje nisu bili u opasnosti.

23. Okolnost što tužena nije kontaktirala i posjećivale svoga brata, te što mu nije došla, niti na sahranu, što su potvrdili svi saslušani svjedoci, sama po sebi ne može predstavljati neki od Zakonom određenih razloga nedostojnosti za nasljeđivanje, no čini zatvoreni krug dokaza koji samo dodatno upućuju na to da se tužena, kao sestra uopće nije brinula za njega, te da ga je u situaciji u kojoj je on bio, isključivo ovisan o pomoći i njezi bolesne i stare majke, dovela u pitanje njegov život i zdravlje.

24. Imajući u vidu sve navedeno, tužiteljica je dokazala, da su ispunjene okolnosti koja bi opravdavale zaključak da na strani tužene postoje navedeni razlozi nedostojnosti, odnosno da su ostvareni razlozi nedostojnosti, stoga je odlučeno kao u izreci.

25. Sud nije izvodio dokaz saslušanjem obiteljskog liječnika sada pok. T. K., ovo stoga što je sve potrebno vezano za utvrđenje njegovog zdravstvenog stanja utvrđeno iz njegove medicinske dokumentacije, te kroz medicinsko vještačenje, stoga su se ovaj dokaz ukazao kao nepotreban.

26. Odluka o trošku temelji se na čl. 154. st. 1. Zakona o parničnom postupku (NN 26/91, 34/91, 53/91, 91/92, 112/99, 88/01, 117/03, 78/05, 2/07, 84/08, 123/08, 57/11, 148/11, 25/13, 89/14, 70/19 - nastavno ZPP), a tužitelju su zastupanom po punomoćniku odvjetniku, kao nužni i potrebni troškovi priznati troškovi u ukupnom iznosu od 11.117,00 kn i to: iznos od 937,50 kn na ime sastava tužbe (Tbr. 7. st. 1. Tarife o nagradama i naknadi troškova za rad odvjetnika – nastavo OT), iznos od 6.562,25 kn na ime zastupanja na 7 ročišta ( i to ročište od 6. lipnja 2018., 3. listopada 2018., 15. veljače 2019., 10. siječnja 2020. 7. veljače 2020., 11. ožujka 2022., 13. travnja 2022. (Tbr. 9. st. 1. i 2., a u vezi sa Tbr. 7. st. 1. OT, svaka radnja po 937,50 kn), sve uključujući pripadajući PDV (Tbr. 42. OT), te iznos od 400,00 kn na ime troška sudske pristojbe na tužbu i iznos od 400,00 kn na ime troška sudske pristojbe na presudu.

27. Tužiteljici je priznat i trošak medicinskog vještačenja u iznos od 2.817,00 kn (a koji se odnosi na sastav pisanog nalaza i mišljenja vještaka u iznosu od 2.000,00 kn, te iznos od 817,00 kn na ime usmenog iznošenja pisanog nalaza i mišljenja vještaka na ročištu od 13. travnja 2022., stoga je tužitelju priznat ukupni parnični trošak u iznosu od 11.117,00 kn, te je odlučeno kao pod toč. II. izreke ovog rješenja.

28. Tužiteljici nije priznat zatraženi trošak za ročište za objavu presude u iznosu od 468,75 kuna, uključujući pripadajući PDV, ovo stoga što on nužno ne mora pristupiti na ovo ročište da bi saznao o sadržaju presude, a bez obzira da li na isto pristupi o sadržaju presude može saznati na oglasnoj e-ploči suda, pa se ovaj trošak ukazao kao trošak koji nije nužan i potreban za vođenje parnice. Trošak nagrade za pristup punomoćnika odvjetnika na ročište za objavu presude nije trošak koji je potreban za vođenje parnice u smislu odredbe čl. 155. st. 1. ZPP, u parničnim postupcima u kojima je presuda objavljenja na ročištu za objavu presude i na e-oglasnoj ploči suda, te je stoga isključena primjena odredaba čl. 154. st. 1. i st. 2. ZPP, a u vezi sa čl. 155. st. 2. ZPP i odredbom Tbr. 9. toč. 3. OT na obvezu protivne strane da taj trošak nadoknadi. Obaveza je suda zakazati i održati ročište za objavu presude, međutim, ne postoji obveza stranaka da na to ročište pristupe. Navedeno ročište može se održati čak i ako dostava poziva strankama nije uredna, te će se stranci koja nije uredno pozvana presuda u tom slučaju dostaviti prema pravilima o dostavi pismena u parničnom postupku. Uredno pozvanim strankama koje ročištu nisu pristupile presuda se ne dostavlja, međutim, one se mogu upoznati sa sadržajem objavljene presude putem e-oglasne ploče suda na kojoj se presuda u tom slučaju objavljuje. Budući da ne postoji procesno pravilo koje obvezuje stranke da ročištu za objavu presude pristupe, pa čak, ni procesna dužnost suda da obavi urednu dostavu poziva za to ročište prije dana održavanja ročišta za objavu presude, a propust uredno pozvane stranke da pristupi tom ročištu ne škodi stranci budući da se sa sadržajem presude može upoznati putem e-oglasne ploče suda, to trošak za objavu presude nije potreban za vođenje parnice u smislu odredbe čl. 155. st. 1. ZPP. Odvjetnik koji ne pristupi na ročište za objavu presude, iako je uredno pozvan, ne trpi zbog toga nikakve procesno pravne posljedice, odnosno sankcije. Izostanak s tog ročišta ne utječe, ni na pravilnost dostave, jer se danom dostave presude smatra dan održavanja ročišta za objavu presude. Dakle, pravo na djelotvoran pravni lijek time nije narušeno, čak ni stoga što žalbeni rok teče od dana održavanja ročišta za objavu presude, zato što se sa sadržajem presude i razlozima zbog kojih je donesena može upoznati putem e-oglasne ploče, na koju se objavljuje cjelovit tekst presude. U ovom kontekstu potrebno je razlikovati troškove nagrade odvjetnika koja se može priznati na teret protivne strane, te koji su bili potrebni za vođenje parnice sukladno odredbi čl. 155. st. 1. ZPP, od onih koji nisu bili potrebni za vođenje parnice, te ih stoga odvjetnik može na temelju OT naplatiti samo od stranke koja mu je izdala punomoć, stoga je tužiteljica s ovim dijelom zahtjeva za naknadu parničnog troška odbijena, te je odlučeno kao pod toč. II. izreke ove presude.

              29. Radi svega iznesenog riješeno je kao u izreci ove presude.

 

 

U Županji 27. svibnja 2022.

                                          Sudac      

                 Helena Zetić v.r.

 

 

 

Uputa o pravnom lijeku:

Protiv ove presude dopuštena je žalba nadležnom županijskom sudu u roku od 15 dana, od dana primitka iste. Žalba se predaje putem ovoga suda, pisano u 3 primjerka.

Ako stranka nije pristupila na ročište na kojoj se presuda objavljuje, a uredno je obavještena o ročištu,  smatrat će se da joj je dostava presude obavljena onoga dana kada je održano ročište na kojem se presuda objavljuje.

              Rok za žalbu za stranku koja je uredno pozvana na ročište za objavu presude teče od dana kada je održano ročište na kojem se presuda objavljuje (čl. 335. st. 9. ZPP)

              Stranci koja nije bila uredno obaviještena o ročištu na kojoj se presuda objavljuje, sud će presudu dostaviti prema odredbama ovog zakona o dostavi pismena, te tada rok za žalbu počinje teći od dana primitka ovjerenog prijepisa presude.

             

Obavijest:

1. Tužitelj: po punomoćniku K. G., odvjetniku u Ž.
2. Tužena: J. B., S.,