1

         Poslovni broj: 66 P-1028/2020-35

 

 

           

  

Republika Hrvatska

Općinski sud u Osijeku

Stalna služba u Valpovu

Kralja P. Krešimira IV br. 3

31550 Valpovo

Poslovni broj: 66 P-1028/2020-35

 

 

 

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

 

     P R E S U D A 

 

Općinski sud u Osijeku, Stalna služba u Valpovu, po sucu Zvonimiru Rogić, kao sucu pojedincu u građansko-pravnoj stvari 1. tužitelja A.A., OIB …. iz P., ., 2. tužiteljice N.P., OIB …. iz Z., . i 3. tužiteljice L.C.B., OIB …. iz Z., ., svi zastupani po pun. Ž. K.-T., odvjetnici iz V. protiv 1. tuženice V.S., OIB …. iz V., ., 2. tuženice V.G., OIB …. iz O.., . i 3. tuženika F.G., OIB …. iz V., I.B. ., svi zastupani po pun. I.K., odvjetniku iz V., radi pobijanja dužnikovih pravnih radnji, nakon zaključene glavne i javne rasprave 22. travnja 2022., a objavljene na osnovi čl. 335. st. 4. Zakona o parničnom postupku ("Narodne Novine" broj 53/91, 91/92, 111/99, 88/01, 117/03, 88/05, 2/07, 84/08, 123/08, 57/11, 148/11, 25/13, 89/14, 70/19, dalje: ZPP) 27. svibnja 2022.,

 

p r e s u d i o  j e

 

              I. Ugovor o dosmrtnom uzdržavanju od 03. siječnja 2020., koji je 1. tuženica V.S., OIB …., zaključila s 2. tuženicom V.G., OIB …., na kome je potpise stranaka ovjerila R. G., javni bilježnik u Valpovu, pod poslovnim brojem: OV-47/2020 03.01.2020., kojim je 1. tuženica kao primateljica uzdržavanja, svoju nekretninu na adresi u V., …., označenu kao kčbr. 1077, u naravi kuća i dvor površine 327 m², upisanu u zk.ul. broj: 1358 k.o. Va., dala u vlasništvo 2. tuženici V.G., kao davateljici uzdržavanja i Ugovor o darovanju nekretnina od 17. siječnja 2020., koji su 2. tuženica V.G., kao darovatelj, 3. tuženik F.G., OIB …., kao daroprimatelj i 1. tuženica V.S., kao nositeljica prava služnosti, a kojim je 2. tuženica V.G., kao vlasnik nekretnine koju joj je u vlasništvo dala 1. tuženica V.S., na adresi u V., ., označene kao k.č.br. 1077, u naravi kuća i dvor površine 327 m², upisane u zk.ul. broj: 1358 k.o. Valpovo, darovala u 1/3 dijela te nekretnine svome sinu 3. tuženiku F.G., ne proizvode pravne učinke prema 1. tužitelju A.A., OIB …, 2. tužiteljici N.P., OIB …., i 3. tužiteljici L.C.B., OIB: ….., u dijelu u kojem je to potrebno za namirenje njihovih tražbina, i to:

- 1. tužitelja A.A., OIB …..u iznosu od 75.509,00 kn sa zakonskom zateznom kamatom od 04. rujna 2019. do isplate po stopi koja se određuje za svako polugodište uvećanjem prosječne kamatne stope na stanje kredita odobrenih za razdoblje dulje od godinu dana nefinancijskim trgovačkim društvima izračunate za referentno razdoblje koje prethodi tekućem polugodištu za tri postotna poena i iznos od 3.562,52 kuna sa zakonskom zateznom kamatom od 11. prosinca 2019. do isplate po stopi koja se određuje za svako polugodište uvećanjem prosječne kamatne stope na stanje kredita odobrenih za razdoblje dulje od godinu dana nefinancijskim trgovačkim društvima izračunate za referentno razdoblje koje prethodi tekućem polugodištu za tri postotna poena;

- 2. tužiteljice N.P., OIB: ….., u iznosu od 37.754,50 kn sa zakonskom zateznom kamatom od 04. rujna 2019. do isplate po stopi koja se određuje za svako polugodište uvećanjem prosječne kamatne stope na stanje kredita odobrenih za razdoblje dulje od godinu dana nefinancijskim trgovačkim društvima izračunate za referentno razdoblje koje prethodi tekućem polugodištu za tri postotna poena i iznos od 1.781,26 kn sa zakonskom zateznom kamatom od 11. prosinca 2019. do isplate po stopi koja se određuje za svako polugodište uvećanjem prosječne kamatne stope na stanje kredita odobrenih za razdoblje dulje od godinu dana nefinancijskim trgovačkim društvima izračunate za referentno razdoblje koje prethodi tekućem polugodištu za tri postotna poena i

- 3. tužiteljice L.C.B., OIB: ……., u iznosu od 37.754,50 kn sa zakonskom zateznom kamatom od 04. rujna 2019. do isplate po stopi koja se određuje za svako polugodište uvećanjem prosječne kamatne stope na stanje kredita odobrenih za razdoblje dulje od godinu dana nefinancijskim trgovačkim društvima izračunate za referentno razdoblje koje prethodi tekućem polugodištu za tri postotna poena i iznos od 1.781,26 kn sa zakonskom zateznom kamatom od 11. prosinca 2019. godine do isplate po stopi koja se određuje za svako polugodište uvećanjem prosječne kamatne stope na stanje kredita odobrenih za razdoblje dulje od godinu dana nefinancijskim trgovačkim društvima izračunate za referentno razdoblje koje prethodi tekućem polugodištu za tri postotna poena.

             

              II. Nalaže se 2. tuženici V.G., OIB ….., i 3. tuženiku F.G., OIB: ……, da u roku od 15 dana, pod prijetnjom ovrhe trpe namirenje tražbine 1. do 3. tužitelja prema 1. tuženici V.S., OIB ….., i to:

- 1. tužitelja A.A., OIB ….. u iznosu od 75.509,00 kn sa zakonskom zateznom kamatom od 04. rujna 2019. do isplate po stopi koja se određuje za svako polugodište uvećanjem prosječne kamatne stope na stanje kredita odobrenih za razdoblje dulje od godinu dana nefinancijskim trgovačkim društvima izračunate za referentno razdoblje koje prethodi tekućem polugodištu za tri postotna poena i iznos od 3.562,52 kuna sa zakonskom zateznom kamatom od 11. prosinca 2019. do isplate po stopi koja se određuje za svako polugodište uvećanjem prosječne kamatne stope na stanje kredita odobrenih za razdoblje dulje od godinu dana nefinancijskim trgovačkim društvima izračunate za referentno razdoblje koje prethodi tekućem polugodištu za tri postotna poena;

- 2. tužiteljice N.P., OIB: …., u iznosu od 37.754,50 kn sa zakonskom zateznom kamatom od 04. rujna 2019. do isplate po stopi koja se određuje za svako polugodište uvećanjem prosječne kamatne stope na stanje kredita odobrenih za razdoblje dulje od godinu dana nefinancijskim trgovačkim društvima izračunate za referentno razdoblje koje prethodi tekućem polugodištu za tri postotna poena i iznos od 1.781,26 kn sa zakonskom zateznom kamatom od 11. prosinca 2019. do isplate po stopi koja se određuje za svako polugodište uvećanjem prosječne kamatne stope na stanje kredita odobrenih za razdoblje dulje od godinu dana nefinancijskim trgovačkim društvima izračunate za referentno razdoblje koje prethodi tekućem polugodištu za tri postotna poena i

- 3. tužiteljice L.C.B., OIB: ….., u iznosu od 37.754,50 kn sa zakonskom zateznom kamatom od 04. rujna 2019. do isplate po stopi koja se određuje za svako polugodište uvećanjem prosječne kamatne stope na stanje kredita odobrenih za razdoblje dulje od godinu dana nefinancijskim trgovačkim društvima izračunate za referentno razdoblje koje prethodi tekućem polugodištu za tri postotna poena i iznos od 1.781,26 kn sa zakonskom zateznom kamatom od 11. prosinca 2019. godine do isplate po stopi koja se određuje za svako polugodište uvećanjem prosječne kamatne stope na stanje kredita odobrenih za razdoblje dulje od godinu dana nefinancijskim trgovačkim društvima izračunate za referentno razdoblje koje prethodi tekućem polugodištu za tri postotna poena, a sve to sudskom prodajom 2/3 dijela nekretnine u vlasništvu 2. tuženice V.G., OIB …. i 1/3 dijela nekretnine u vlasništvu 3. tuženika F.G., OIB …. označene kao kčbr. 1077, u naravi kuća i dvor površine 327 m², upisane u zkul. broj: 1358 k.o. V..

             

              III. Utvrđuje se da su odredba članka 3. Ugovora o dosmrtnom uzdržavanju od 03.01.2020. koji je 1. tuženica V.S., OIB: ….., kao primateljica uzdržavanja, sklopila s 2. tuženicom V.G., OIB: ……., na kome je potpise stranaka ovjerila R. G. javni bilježnik u V……, pod poslovnim brojem: OV-47/2020 od 3.01.2020., kojom je ugovorila zadržavanje prava doživotnog uživanja i stanovanja u nekretnini na adresi u V., . označenoj kao kčbr. 1077, u naravi kuća i dvor površine 327 m², upisanu u zk.ul.broj: 1358 k.o. V., i Ugovor o zasnivanju prava služnosti stanovanja u predmetnoj nekretnini, sklopljen među istim strankama dana 07.01. 2020., na temelju kojeg je navedena osobna služnost i prijedloga od 08.01.2020. uknjižena u zk. uložak broj: 1358 k.o. Valpovo, pod brojem rješenja Z-359/2020, ništetni.

             

              IV. Nalaže se Zemljišnoknjižnom odjelu Valpovo, Općinskog suda u Osijeku da na temelju ove presude uspostavi ranije zemljišnoknjižno stanje u zk.ul. broj 1358 k.o. Valpovo kakvo je bilo prije provedbe rješenja broj Z-359/2020. od 08. 01.2020., na način da se briše uknjižba osobne služnosti – pravo stanovanja po Ugovoru o zasnivanju prava služnosti stanovanja od 07.01.2020., u korist V.S., OIB: …..

 

              V. Nalaže se 1., 2. i 3. tuženicima da 1., 2. i 3. tužiteljima solidarno naknade troškove parničnog postupka u iznosu od 26.022,15 kn (dvadesetšesttisuća-dvadesetdvijekuneipetnaestlipa) zajedno sa zakonskim zateznim kamatama koje teku od dana presuđenja, tj. 27. svibnja 2022. do isplate po stopi koja se određuje za svako polugodište uvećanjem prosječne kamatne stope na stanje kredita odobrenih na razdoblje dulje od godina dana nefinancijskim trgovačkim društvima izračunate za referentno razdoblje koje prethodi tekućem polugodištu za tri postotna poena, a sve u roku od 15 dana, dok se 1., 2. i 3. tužitelji s preostalim dijelom zahtjeva za naknadu troškova u iznosu od 25,56 kn   o d b i j a j u.

 

Obrazloženje

 

              1. Tužitelji u tužbi navode da su 2. tužiteljica N.P. i 3. tužiteljica L.C.B. zakonske nasljednice iza pok. N. C., umrle 07.07.2020., svaka u ½ dijela, vjerovnice 1. tuženice V.S. pa su one time, kao njene univerzalne pravne slijednice, ovlaštene pobijati pravne radnje 1. tuženice koje je ona kao dužnik poduzela na štetu njihove pravne prednice N. C., u namjeri sprečavanja naplate njene dospjele novčane tražbine.

              1.1. Pravomoćnom presudom Općinskog građanskog suda u Zagrebu, poslovni broj: 149 P-4534/14-45 od 11. prosinca 2019. koja je preinačena presudom Županijskog suda u Zadru, poslovni broj: 21 Gž-172/2020-2 od 17. travnja 2020., presuđeno je da je, u ovom postupku 1. tuženica V.S., dužna 1. tužitelju A.A. i pravnoj prednici 2. i 3. tužiteljice N.C., isplatiti svakome po 75.509,00 kn sa zakonskom zateznom kamatom tekućom od 04. rujna 2019. do isplate kao i troškove parničnog postupka u iznosu od 7.125,04 kuna sa zakonskom zateznom kamatom od dana donošenja presude do isplate. Iz izreke citirane presude razvidno je da je njihovo potraživanje u ukupnom iznosu od 151.018,00 kn dospjelo na naplatu 04. rujna 2020., a dio potraživanja u iznosu od 7.125,04 kn je dospjelo na naplatu danom donošenja te presude, tj. 11. prosinca 2019.

              1.2. Navode da su 23 dana nakon donošenja I.st. presude 1. tuženica V.S. je 03.01.2020. s 2. tuženicom V.G. sklopila Ugovor o dosmrtnom uzdržavanju kojim je, kao primateljica uzdržavanja, svoju nekretninu na adresi u V., ., upisanu u zk.ul. 1358 k.o. V., kčbr. 1077 kuća i dvor površine 327 m², dala u vlasništvo 2. tuženici V.G., kao davateljici uzdržavanja, u zamjenu za ugovoreno uzdržavanje uz dozvolu da na temelju toga ugovora, bez ikakvog daljnjeg odobrenja i ograničenja izvrši uknjižbu prava vlasništva na istoj. Odredbom članka 3. navedenog Ugovora, 1. tuženica V.S. zadržala je pravo doživotnog uživanja i stanovanja u predmetnoj nekretnini, čiju je vrijednost, člankom 5. istog Ugovora, označila iznosom od 50.000,00 kn. Ugovor je ovjeren kod javnog bilježnika R. G. iz V. pod br. OV-47/2020. Na temelju Ugovora o dosmrtnom uzdržavanju 2. tuženica izvršila je uknjižbu prava vlasništva u svoju korist na nekretnini koju joj je 1. tuženica dala u vlasništvo za ugovoreno uzdržavanje.

              1.3. Već 17. siječnja 2020. Ugovorom o darovanju nekretnina zaključenim između 2. tuženice, kao darovateljice i 3. tuženika, kao daroprimatelja i 1. tuženice, kao nositeljice prava služnosti, 2. tuženica je kao vlasnica predmetne nekretnine bez protučinidbe darovala 1/3 te nekretnine svome sinu 3. tuženiku koji je dar sa zahvalnošću primio. Ugovor je ovjeren kod javnog bilježnika R……G. u V. 17.1.2020. pod br. OV-274/2020. Odredbom članka 3. istog ugovora, darovatelj, V.G., i nositeljica prava služnosti, V.S., dali su suglasnost daroprimatelju, F.G.u, da na temelju tog ugovora na darovanom mu dijelu navedene nekretnine bez ikakvog daljnjeg odobrenja ili ograničenja izvrši uknjižbu prava vlasništva na istom. Na temelju Ugovora o darovanju Zemljišnoknjižni odjel Valpovo izvršio je uknjižbu prava vlasništva na predmetnoj nekretnini i to na 2/3 djela nekretnine u korist 2. tuženice i na 1/3 dijela nekretnine u korist 3. tuženika.

              1.4. Izvršenim provjerama o mogućnosti naplate svojih dospjelih tražbina došli su do saznanja da je vrijednost ukupne imovne 1. tuženice tek neznatno veća od njenog dospjelog nepodmirenog duga prema njima. Da bi onemogućila naplatu njihovog potraživanja 1. tuženica je predmetnu nekretninu (iz čije vrijednosti bi mogli namiriti svoja dospjela potraživanja) Ugovorom o dosmrtnom uzdržavanju prenijela na 2. tuženicu, a ona je odmah nakon toga, 1/3 dijela iste nekretnine Ugovorom o darovanju, prenijela na svoga sina, 3. tuženika. Da bi prikrili mogućnost naplate iz vrijednosti te nekretnine, 1. i 2. tuženici su vrijednost te nekretnine u Ugovoru o dosmrtnom uzdržavanu označili iznosom od 50.000,00 kuna iako je 1. tuženica samo četiri godine ranije po Ugovoru o kupoprodaji nekretnine od 12.12.2016. tu nekretninu kupila za iznos od 30.000,00 €, što je u protuvrijednosti kuna po srednjem tečaju HNB na dan sklapanja tog ugovora predstavljalo iznos od 225.146,07 kn.

Iz kronologije i dinamike kojom je 1. tuženica nakon saznanja za presudu po kojoj je 1. tužitelju i pravnoj prednici 2. i 3. tužiteljice N.C. obvezana isplatiti ukupni iznos od 158.143,04 kn, u vrlo kratkom roku tu nekretninu prenijela na 2. tuženicu, a ona je neposredno nakon što je tu nekretninu u zemljišnim knjigama prenijela na svoje ime, 1/3 dijela iste nekretnine darovala svome sinu 3. tuženiku. Stoga je razvidno da su tuženici znali da navedene pravne radnje poduzimaju na njihovu štetu i s tim ciljem su navedene radnje i poduzimali te predlažu da sud usvoji tužbu i tužbeni zahtjev od 16.12.2020. u cijelosti.

 

              2. Tužitelji su podneskom od 19.4.2021. (list spisa 80-84) i dopunom podneska od 24.5.2021. (list spisa 87-95) konačno specificirali tužbeni zahtjev opisan kao u izreci ove presude predlažući da ga sud usvoji u cijelosti.

 

              3. Tuženici se u odgovoru na tužbu od 3.3.2021. i u daljnjem tijeku postupka protive se tužbenom zahtjevu tužitelja u cijelosti ističući prigovor promašene aktivne legitimacije u odnosu na 2. i 3. tužiteljicu jer prema pravomoćnom rješenju o nasljeđivanju iza pokojne N. C. koje je priloženo uz tužbu proizlazi da ovo novčano potraživanje iz tužbe nije sadržano u ostavinskoj imovini, niti je o istom raspravljeno u ostavinskom postupku pa predlažu da sud donese rješenje o odbacivanju tužbe u odnosu na 2. i 3. tužiteljicu.

              3.1. Ne prijepore činjenične navode iz tužbe o postojanju pravomoćne presude Općinskog građanskog suda u Zagrebu pod br. P-4534/2014 od 11.12.2019., no ista je postala pravomoćna danom donošenja drugostupanjske presude Županijskog suda u Zadru br. Gž-172/2020 od 17.04.2020. a koja je dostavljena punomoćniku 1. tuženice odvjetniku P. K. iz Z.a 01.06.2020. Ne prijepore da je 1. tuženica sklopila ugovor o dosmrtnom uzdržavanju s 2. tuženicom 03.01.2020. slijedom čega je 2. tuženica izvršila uknjižbu prava vlasništva na nekretnini označenoj kao kčbr. 1077 kuća i dvor površine 327 m², dok je u korist 1. tuženice uknjiženo pravo služnosti doživotnog uživanja i stanovanja. Isto tako ne prijepore niti postojanje ugovora o darovanju sklopljenog dana 17. siječnja 2020. između 2. tuženice i 3. tuženika. 1. tuženica ističe da nije sklopila ugovor o dosmrtnom uzdržavanju s namjerom da onemogući naplatu potraživanja tužitelja jer u tom trenutku nije niti mogla pretpostaviti da će naznačena presuda postati pravomoćna, već je naprotiv očekivala nakon uložene žalbe na istu za sebe povoljniji ishod tj. odbijanje tužbenog zahtjeva jer je utvrđeno činjenično stanje u postupku njoj išlo u prilog. Ona ima redovna primanja pa nema govora o oštećivanju tužitelja kao vjerovnika. Razgovori u svezi dosmrtnog uzdržavanja pokrenuti su znatno ranije tj. odmah po dolasku 1. tuženice u Valpovo tako da se samo uzdržavanje započelo izvršavati unazad znatno više vremena, a formalizirano je naknadno sklapanjem ugovora o dosmrtnom uzdržavanju. Ugovor o dosmrtnom uzdržavanju 1. tuženica je odlučila sklopiti iz razloga što je teško narušenog zdravlja jer boluje od raznih bolesti i to: artritisa, anemije, osteoporoze, ima srčanih tegoba i oštećenje pluća kao dugogodišnji pušač. Osim toga ima problema sa vidom pa je 28.10.2020. u KBC Osijek operirala mrenu na desnom oku, a naručena je za operaciju mrene i na lijevom oku koju treba obaviti 14.09.2021. Kako je prinuđena obavljati brojne pretrage i učestalo odlaziti liječnicima, za što joj je potrebna pomoć druge osobe, to je bio još jedan dodatni razlog da sklopi ugovor o dosmrtnom uzdržavanju sa svojom poznanicom 2. tuženicom u koju ima ogromno povjerenje i jako je zadovoljna koliku pažnju i energiju ista ulaže u pružanju skrbi u proteklih godinu dana. Ističe kako 2. i 3. tuženici nisu imali nikakvih saznanja o postojanju bilo kakve parnice jer im ona o tome nije ništa govorila. Kako 3. tuženik nije ni u kakvom neposrednom odnosu s 1. tuženicom kao glavnim dužnikom tužitelja, u odnosu na 3. tuženika ističu prigovor nedostatka pasivne legitimacije. Tužitelji na potpuno nejasan i neodređen način obrazlažu okolnost kako je ukupna vrijednost imovine 1. tuženice tek neznatno veća od njenog duga koji proizlazi iz ranije citiranih sudskih presuda, pri čemu ne navode odnosi li se ta imovina isključivo na nekretninu koja je predmet konkretnog ugovora o dosmrtnom uzdržavanju, ili istu imovinu čine i neke druge vrijednosti. Uostalom, tužitelji ne prilažu nikakve dokaze kojim bi potvrdili pokušaje naplate predmetnih potraživanja na bilo koji način, kao što je primjerice postupak prisilne naplate putem FINE ili dostavom potvrde o nemogućnosti naplate po računima 1. tuženice zbog nedostatka sredstava.

              3.2. U trenutku sklapanja spomenutog ugovora o dosmrtnom uzdržavanju između 1. i 2. tuženice, kao uostalom i u trenutku darovanja dijela iste nekretnine 3. tuženiku, nekretnina nije bila opterećena nikakvim uknjiženim ili neuknjiženim pravima trećih osoba, što jasno proizlazi iz povijesnog zemljišnoknjižnog uloška predmetne nekretnine. Slijedom navedenog, sukladno načelu povjerenja u istinitost sadržaja zemljišnih knjiga, 2. i 3. tuženici nisu imali nikakvog razloga sumnjati kako na nekretnini upisanoj u zk. uložak broj 1358, k.o. V. postoje određena potraživanja. Uostalom, isključivi cilj i svrha sklapanja predmetnog ugovora o doživotnom uzdržavanju bio je osigurati 1. tuženici adekvatnu brigu, njegu i skrb u poodmakloj životnoj dobi, a sve obzirom da ista nema vlastite potomke, i to od strane 2. tuženice kao poznanice, uz okolnost da 1. tuženicu nitko ne može iseliti iz iste nekretnine sve do njezine smrti, zbog čega je ugovoreno pravo osobne služnosti. Ujedno, budući da se u trenutku sklapanja ugovora o dosmrtnom uzdržavanju 2. tuženica nalazila u postupku rastave braka, te sudskim postupcima podjele bračne stečevina s bivšim suprugom, ista je opreza radi, jedan dio preuzete nekretnine darovala svome sinu 3. tuženiku koji joj uostalom već duže vrijeme pomaže u ispunjavanju obveza uzdržavanja prema 1. tuženici. Naglašavaju kako je pravna materija pobijanja dužnikovih pravnih radnji uređena odredbama čl. 66 – 71. Zakona o obveznim odnosima, slijedom čega je za osnovanost predmetne tužbe nužno kumulativno ispunjenje određenih općih i posebnih zakonskih pretpostavki. Sukladno odredbi čl. 66. ZOO-a opće pretpostavke za pobijanje dužnikovih pravnih radnji, čije je kumulativno ispunjenje nužno, jesu dospjelost vjerovnikove tražbine, insolventnost dužnika, dužnikova pravna radnja, te postojanje oštećenja vjerovnika. Osim prve pretpostavke koja se odnosi na pravomoćnost sudske presude kojom su utvrđena određena potraživanja, i za koju 2. i 3. tuženici nisu imali nikakva saznanja, tužitelji nisu dokazali nastup preostalih općih pretpostavki, čije je kumulativno ostvarenje nužno prema citiranoj zakonskoj odredbi. Nadalje, budući da proizlazi kako predmetna tužba prema svom činjeničnom supstratu i pravnom utemeljenju predstavlja tzv. doloznu paulijansku tužbu (actio Pauliana dolosa), sukladno odredbama čl. 77. ZOO predviđene su i posebne karakteristike koje takva tužba mora ispunjavati i koje se odnose na prirodu raspolaganja (pravne radnje) dužnika svojom imovinom – koja mora biti naplatna, i saznanje treće osobe u trenutku sklapanja ugovora da takvim pravnim poslom nanosi štetu trećoj osobi – vjerovniku, u konkretnom slučaju tužiteljima. Slijedom navedenog, nesporno je kako 2. i 3. tuženici u trenutku sklapanja predmetnog ugovora o dosmrtnom uzdržavanju, odnosno darovnog ugovora između 2. i 3. tuženika, nisu imali nikakva saznanja o potraživanjima tužitelja prema 1. tuženici, niti su to bili dužni sumnjati ili istraživati iz razloga jer nekretnina koja je bila predmet oba ugovora u trenutku raspolaganja nije bila opterećena nikakvim zemljišnoknjižnim teretima.

              3.3. Predlažu da sud odbije tužbu i tužbeni zahtjev u cijelosti.

 

              4. Tužitelji u podnesku od 24.5.2021. usprotivili su se pisanom odgovoru na tužbu tuženika u dijelu gdje navode da 2. i 3. tužiteljice nisu aktivno legitimirane za podnošenje tužbe u ovom predmetu jer u pravomoćnom rješenju o nasljeđivanju iza pok. N. C. nije sadržano novčano potraživanje iz tužbe niti je o istome raspravljano u ostavinskom postupku. Neosnovanost prigovora tuženika proizlazi iz odredbe čl. 135. Zakona o nasljeđivanju u kojoj je propisano da ostavina umrle osobe po sili zakona prelazi na njezine nasljednike u času smrti, a ne donošenjem rješenja o nasljeđivanju. Time nasljedno pravo prelaskom na nasljednike postaje njihovo trajno pravo. Budući je rješenje o nasljeđivanju deklaratorne naravi pa ako u njemu nije navedena sva ostaviteljeva imovina, to ne znači da njegovi nasljednici nisu stekli pravo vlasništva i one ostaviteljeve imovine koja u rješenju nije navedena.

              4.1. Navode da je iz pravomoćnog rješenja o nasljeđivanju iza pok. N. C. od 14. prosinca 2020. razvidno da su njenim zakonskim nasljednicama proglašene njene kćeri; 2. tužiteljica N.P. i 3. tužiteljica L.C. svaka u ½ dijela pa su one, kao njene univerzalne pravne slijednice, ovlaštene pobijati pravne radnje 1. tuženice V.S. koje je ona kao dužnik poduzela na štetu njihove pravne prednice, N. C..

              4.2. Pozivaju se na presudu Općinskog građanskog suda u Zagrebu posl.br. P-4534/14-45 od 11. prosinca 2019. koja je preinačena presudom Županijskog suda u Zadru posl.br. Gž-172/2020-2 od 17. travnja 2020. kojom je presuđeno da je 1. tuženica V.S., pravnoj prednici 2. i 3. tužiteljice, N.C., dužna isplatiti 75.509,00 kn sa zakonskom zateznom kamatom od 04. rujna 2019. do isplate te troškove parničnog postupka u iznosu od 3.562,52 kn sa zakonskim zateznim kamatama od dana donošenja presude, do isplate. Smatraju da 2. i 3. tužiteljica kao univerzalne nasljednice iza ostaviteljice imaju prema 1. tuženici potraživanje u iznosu od 39.535,76 kn svaka i da su legitimirane pobijati pravne radnje 1. tuženice kojima ona onemogućava njihovu naplatu dospjelih potraživanja.

              4.3. Kako rješenje o nasljeđivanju u ostavinskom postupku ima deklaratorni učinak, o pravu 2. i 3. tužiteljice na nasljedstvo navedenih novčanih potraživanja iza svoje pok. majke N. C. i njihovoj aktivnoj legitimaciji u ovom postupku, sud može riješiti kao o prethodnom pitanju, suglasno članku 12. st. 1. i 2. ZPP-a.

              4.4. Navode da su 2. i 3. tužiteljica dana 23. travnja 2021. podnijele prijedlog Općinskom građanskom sudu u Zagreb za raspoređivanje naknadno pronađene imovine te da je tužba podnesena prije isteka roka od godine dana, 15. prosinca 2020., a za podnošenje iste su ispunjene sve zakonske pretpostavke pa je tužba dopuštena i pravovremena. Tvrde da za podnošenje tužbe radi pobijanja dužnikovih pravnih radnji nije potrebno prethodno pokretati ovršni postupak kao svojevrsnu predradnju prije pokretanja postupka radi pobijanja dužnikovih pravnih radnji (Županijski sud u Varaždinu, Stalna služba u Koprivnici, Gž-2840/15-2 od 04.10.2016.). Shodno tome nisu bili dužni uz tužbu dostaviti dokaz da su radi naplate utuženih iznosa pokušali provesti bilo kakvu prisilnu naplatu.

              4.5. Protive se prigovoru 1. tuženice da nije sklopila ugovor o dosmrtnom uzdržavanju s namjerom da onemogući naplatu potraživanja tužitelja jer da u tom trenutku nije mogla pretpostaviti da će naznačena presuda postati pravomoćna, već da je naprotiv očekivala nakon uložene žalbe na istu za sebe povoljniji ishod. Takav stav 1. tuženice je bez ikakvog stvarnog utemeljenja koje bi takvo njeno isticanje potvrdilo. Kronologija događaja koji su uslijedili nakon što je 1. tuženica izjavila žalbu na I-st. presudu, ukazuju upravo na to da je njena namjera bila onemogućavanje naplate potraživanja tužitelja kao njenih vjerovnika. Navode da u tijeku I.st. postupka koji su 2014. protiv 1. tuženice V.S. tada iz Z. pokrenuli N. C.r, majka 2. i 3. tužiteljice, i 1. tužitelj A.A., 1. tuženica je Ugovorom o kupoprodaji nekretnina od 15.12.2016. kupila kuću i dvor na adresi V., ., koja nekretnina je upisana u zk. ul. broj: 1358 k.o. V. i preselila se u V.. Nakon kupnje i preseljenja u kuću u V., 1. tuženica je u njoj stanovala i nije istu opterećivala nikakvim teretima niti je s njom raspolagala pune tri godine. Tek nakon što je primila I-st. presudu od 11.12.2019., kojom je obvezana N.C. i A. A. platiti 75.509,00 kn svakom i što je protiv iste dana 27.12.2019. izjavila žalbu, a u namjeri da spriječi dosuđenu naplatu tužiteljevih potraživanja, 1. tuženica V.S. je samo 7 dana nakon podnošenja žalbe (uključujući u to jedan vikend i novogodišnje praznike), dana 03.01.2020., kao primateljica uzdržavanja, s 2. tuženicom V.G., kao davateljicom uzdržavanja, sklopila ugovor o dosmrtnom uzdržavanju, kojim ugovorom se davateljica uzdržavanja obvezala do smrti uzdržavati primateljicu uzdržavanja, a primateljica uzdržavanja joj je za uzvrat dala u vlasništvo svoju nekretninu označenu kao kčbr. 1077,u naravi kuća i dvor, ukupne površine 327 m², upisanu u zk. ul. broj: 1358 k.o. V., pri čemu je primateljica uzdržavanja zadržala pravo doživotnog uživanja i stanovanja u predmetnoj nekretnini. Na temelju zaprimljenog prijedloga od 07.01.2020. pod brojem Z-271/2020., 2. tuženica se uknjižila kao vlasnica predmetne nekretnine. Istoga dana, 7.01.2020. nakon što je predala prijedlog za uknjižbu prava vlasništva predmetne nekretnine na svoje ime, kao nova vlasnica te nekretnine, 2. tuženica V.G. je kao davateljica služnosti sklopila Ugovor o zasnivanju prava stanovanja u predmetnoj nekretnini sa 1. tuženicom V.S., kojim ugovorom je zasnovano pravo služnosti stanovanja u korist preuzimateljice služnosti V.S., koje pravo osobne služnosti je već idućeg dana 08.01.2020. uknjiženo u zk.ul.br. 1358 k.o. Va., u korist V.S., na listu „C“, a sve to u namjeri da 1., 2. i 3. tužitelje spriječi u prodaji navedene nekretnine i na taj način ih onemogući u naplati njihovih tražbina.

              4.6. Također 1. tuženica navodi da je samo uzdržavanje započelo „unazad znatno više vremena“, a da je ugovor o dosmrtnom uzdržavanju sklopljen kasnije s njenom poznanicom, ovdje 2. tuženicom V.G., „u koju ima ogromno povjerenje i jako je zadovoljna koliku pažnju i energiju ista ulaže u pružanje skrbi u proteklih godinu dana“, pa iz ovakvog njihovog odnosa jasno proizlazi zaključak da među njima nema nikakvih tajni i da je 2. tuženici prilikom sklapanja ugovora o dosmrtnom uzdržavanju 1. tuženice i prijenosa njene nekretnine u svoju korist, 2. tuženici bilo poznato da 1. tuženica opisanim raspolaganjem svojom nekretninom njima nanosi štetu. To potvrđuje i činjenica da je 2. tuženica, isti dan kada je podnijela prijedlog Zemljišnoknjižnom odjelu Valpovo za uknjižbu prava vlasništva predmetne nekretnine u svoju korist, istoga dana s 1. tuženicom sklopila ugovor o zasnivanju služnosti stanovanja u toj nekretnini u korist 1. tuženice. Upravo ovako koordinirano žurno postupanje 1. i 2. tuženice je u suprotnosti tvrdnje 2. tuženice da ona i 3. tuženik nisu imali nikakvih saznanja o postojanju bilo kakve parnice jer im 1. tuženica o tome nije ništa govorila te kod činjenice da se radi o bliskim osobama sa međusobnim ogromnim povjerenjem.

              4.7. Nastavno prethodnim utvrđenjima, nije slučajno da je 2. tuženica, samo 14 dana, nakon što je postala vlasnica nekretnine stečene po ugovoru o dosmrtnom uzdržavanu, 1/3 dijela te nekretnine darovala svome sinu, 3. tuženiku F.G.u, jer i to je učinjeno smišljeno da bi u odgovoru na tužbu mogli istaći prigovor da on nije u „ni u kakvom neposrednom odnosu sa s I-tuženom kao glavnim dužnikom tužitelja“, - a što nije točno jer je iz ugovora o darovanju od 17.01.2020. razvidno da je uz 2. tuženicu kao darovateljicu i 3. tuženika, kao daroprimatelja, Ugovor o darovanju nekretnina potpisala i 1. tuženica, kao nositeljica prava služnosti, dajući člankom 3. Ugovora, „suglasnost darovatelju da na 1/3 dijela nekretnine iz čl. 1. Ovog ugovora izvrši uknjižbu prava vlasništva u zemljišnim knjigama, … na temelju ovog ugovora, bez ikakvog daljnjeg odobrenja ili ograničenja“.

              4.8. Uzimajući u obzir navod da 3. tuženik F.G. „već duže vrijeme svojoj majci pomaže u ispunjavanju obveza uzdržavanja prema I-tuženoj“, potpuno je isključeno da isti kao sin 2. tuženice koji joj pomaže u ispunjavanju obveza uzdržavanja prema 1. tuženici i svojim neposrednim kontaktima s 1. tuženicom, nije znao za razlog zbog čega 1. tuženica u tako kratkom vremenu prenosi nekretninu na njegovu majku i zbog čega njegova majka dio te nekretnine odmah zatim daruje njemu uz izričitu suglasnost 1. tuženice da darovani mu dio nekretnine uknjiži na svoje ime. No, sve prethodno navedeno je i nebitno za utvrđivanje njegovog znanja iz kojeg razloga njegova majka na njega darovanjem prenosi dio predmetne nekretnine, iz razloga što je odredbom članka 69., st. 3. ZOO/05 propisano da ako je treći, (dakle, 2. tuženica), otuđio besplatnim poslom, (darovanjem), pribavljenu korist koja se pobija, tužba se može podnijeti protiv pribavitelja koristi (3. tuženika), i ako pribavitelj nije znao, da se pribavljanje njegovog prednika može pobijati.

Budući je u vrijeme darovanja dijela predmetne nekretnine od stane 2. tuženice svome sinu 3. tuženiku F.G.u 08.01.2020. izvršena uknjižba osobne služnosti – pravo stanovanja u korist 1. tuženice V.S., ukazuje se neutemeljenom tvrdnja odgovora na tužbu, da u trenutku darovanja dijela iste nekretnine 3. tuženiku nekretnina nije bila opterećena pravima trećih osoba, a što se u konkretnim okolnostima kad su svi znali da se prenošenje predmetne nekretnine na 2. i 3. tuženika prenosi samo u namjeri da se tužitelje kao vjerovnike onemogući u naplati njihovih dospjelih potraživanja, sasvim je irelevantno što navedena nekretnina u zemljišnim knjigama nije bila opterećena pravima trećih osoba, pa se pozivanje 2. i 3. tuženika na načelo povjerenja u istinitost sadržaja zemljišnih knjiga ukazuje sasvim promašenim.

              4.9. Također je vrlo neuvjerljiv i nelogičan navod iz odgovora na tužbu „da se u trenutku sklapanja ugovora o dosmrtnom uzdržavanju, II-tužena V.G. nalazila u postupku rastave braka te sudskim postupcima podjele bračne stečevine s bivšim suprugom. Ista je opreza radi jedan dio preuzete nekretnine darovala svome sinu – III-tuženom F.G.u“, iz razloga što je brak između 2. tuženice V.G. i njenog bivšeg supruga pravomoćno razveden više od godine dana prije nego je ista sklopila ugovor o dosmrtnom uzdržavanju s 1. tuženicom pa nekretnina koju je ona stekla tim ugovorom ni u kom slučaju ne može biti predmetom utvrđivanja i podjele bračne stečevine.

              4.10. Upravo sklapanjem ugovora o dosmrtnom uzdržavanju i prijenosom svoje jedine nekretnine na 2. tuženicu, 1. tuženica je nedvojbeno tu pravnu radnju poduzela na štetu tužitelja kao njenih vjerovnika jer ista nakon poduzimanja te radnje nema više dostatnih sredstava za ispunjenje tražbina tužitelja (čl. 66., st. 2. ZOO-a), budući osim mirovine nema nikakve druge imovine. Isto tako za slučaj da ima kakvih financijskih sredstava iz kojih može namiriti tražbine tužitelja, za koje tužitelji nisu uspjeli saznati, odredba članka 69. st. 4. ZOO daje joj mogućnost da iz tih sredstava ispuni svoju obvezu prema tužiteljima i time izbjegne vođenje ovog postupka, kao i rizika da snosi troškove parničnog postupka.

              4.11. Tvrde da su na temelju pisanih dokaza te dinamike i načina poduzimanja pravnih raspolaganja koja su tuženici poduzeli u postupku prijenosa predmetne nekretnine 1. tuženice na 2. i 3. tuženika dokazali da su za podnošenje tužbe radi pobijanja pravnih radnji tuženika, kumulativno ispunjene sve opće pretpostavke iz članka 66. ZOO-a, i to:

- da tužitelji kao vjerovnici imaju dospjele tražbine prema 1. tuženici - proizlazi iz nesporno dokazane činjenice da je 1. tuženica za tražbine vjerovnika saznala iz I-st. presude na koju je 27.12.2019. izjavila žalbu, a neposredno zatim, kao primateljica uzdržavanja, dana 03.01.2020. s 2. tuženicom sklopila ugovor o dosmrtnom uzdržavanju;

- da je 1. tuženica pravni posao sklopila na štetu vjerovnika proizlazi iz činjenice da je 1. tuženica ugovorom o dosmrtnom uzdržavanju koji je sklopila sa 2. tuženicom na istu prenijela svoju nekretninu, pobliže opisanu u ugovoru o dosmrtnom uzdržavanju, čime je umanjila vrijednost svoje imovine tako da više nema dostatnih sredstava za ispunjenje tražbina tužitelja;

- da zbog sklopljenog pravnog posla 1. tuženica više nema dovoljno sredstava za ispunjenje tražbina vjerovnika to potvrđuje činjenica da osim nekretnine koju je prenijela na 2. tuženicu, nema drugih nekretnina niti značajnijih sredstava iz kojih bi mogla namiriti potraživanja tužitelja i

- da postoji oštećenje tužitelja, kao vjerovnika proizlazi iz činjenica da zbog nemogućnosti naplate svojih potraživanja imovina tužitelja ostaje umanjena za iznose koji se ne mogu od 1. tuženice naplatiti.

              4.12. Stoga predlažu da sud tužbu i  tužbeni zahtjev usvoji u cijelosti.

 

              5. Sud među strankama smatra neprijepornim i utvrđenim i to:

- da je pravomoćnom presudom Općinskog građanskog suda u Zagrebu, poslovni broj: 149 P-4534/14-45 od 11. prosinca 2019. koja je preinačena presudom Županijskog suda u Zadru, poslovni broj: 21 Gž-172/2020-2 od 17. travnja 2020., presuđeno da je V.S., dužna A.A. i N.C., isplatiti svakome po 75.509,00 kn sa zakonskom zateznom kamatom tekućom od 04. rujna 2019. do isplate kao i troškove parničnog postupka u iznosu od 7.125,04 kuna sa zakonskom zateznom kamatom od dana donošenja presude do isplate;

- da je navedeno potraživanje u ukupnom iznosu od 151.018,00 kn dospjelo na naplatu 04. rujna 2020., a dio potraživanja u iznosu od 7.125,04 kn dospjelo 11. prosinca 2019.;

- da 1. tuženica tužiteljima nije namirila navedeno potraživanje;

- da su 2. tužiteljica N.P. i 3. tužiteljica L.C.B. zakonske nasljednice iza pok. N. C., umrle 07.07.2020., svaka u ½ dijela, temeljem rješenja o nasljeđivanju javnog bilježnika Kristiana Hukelj iz Zagreba pod br. O-6417/20 od 14.12.2020.;

- da je 1. tuženica V.S. 03.01.2020. s 2. tuženicom V.G. sklopila Ugovor o dosmrtnom uzdržavanju koji je je ovjeren kod javnog bilježnika R. G. iz V. pod br. OV-47/2020 dana 3.1.2020.;

- da je navedenim Ugovorom 1. tuženica kao primateljica uzdržavanja, svoju nekretninu na adresi u V., ., upisanu u zk.ul. 1358 k.o. V., kčbr. 1077 kuća i dvor površine 327 m², dala u vlasništvo 2. tuženici, kao davateljici uzdržavanja, u zamjenu za ugovoreno uzdržavanje uz dozvolu da na temelju toga ugovora, bez ikakvog daljnjeg odobrenja i ograničenja 2. tuženica izvrši uknjižbu prava vlasništva na istoj;

- da je odredbom članka 3. navedenog Ugovora, 1. tuženica V.S. zadržala pravo doživotnog uživanja i stanovanja u predmetnoj nekretnini, čiju je vrijednost, člankom 5. istog Ugovora, označila iznosom od 50.000,00 kn;

- da je na temelju Ugovora o dosmrtnom uzdržavanju 2. tuženica 8.1.2020. izvršila uknjižbu prava vlasništva u svoju korist na nekretnini koju joj je 1. tuženica dala u vlasništvo za ugovoreno uzdržavanje;

- da je Ugovorom o darovanju nekretnina zaključenim 17. siječnja 2020. između 2. tuženice, kao darovateljice i 3. tuženika, kao daroprimatelja i 1. tuženice, kao nositeljice prava služnosti, 2. tuženica kao vlasnica predmetne nekretnine bez protučinidbe darovala 1/3 predmetne nekretnine svome sinu 3. tuženiku koji je dar sa zahvalnošću primio;

- da je navedeni Ugovor ovjeren kod javnog bilježnika R.G. u V. 17.1.2020. pod br. OV-274/2020;

- da su odredbom članka 3. istog ugovora, darovatelj, 2. tuženica V.G., i nositeljica prava služnosti, 1. tuženica V.S., dali suglasnost daroprimatelju 3. tuženiku F.G. da na temelju tog ugovora na darovanom mu dijelu navedene nekretnine bez ikakvog daljnjeg odobrenja ili ograničenja izvrši uknjižbu prava vlasništva na istom;

- da je 1. tuženica V.S. Ugovorom o kupoprodaji nekretnine od 15.12.2016. te Aneksom ugovora o kupoprodaji nekretnine od 21.12.2016. kupila od Mate i Finke Antolović predmetnu nekretninu za iznos od 30.000,00 € u protuvrijednosti kuna po srednjem tečaju HNB-a na dan isplate;

- da 1. tuženica nema djece nego samo brata i sestru i živi sama na predmetnoj nekretnini;

- da je 1. tuženica u mirovini od 2012. i prima mirovinu u iznosu od 3.716,00 kn;

- da 1. tuženica trenutno otplaćuje kredit koji je podigla  u PBZ d.d. prije dvije godine, a mjesečna rata joj iznosi 1.001,46 kn i nema drugih novčanih obveza;

- da sve režijske troškove na ime stanovanja u kući 2. i 3. tuženika 1. tuženica snosi sama;

- da 1. tuženica ima zdravstvenih problema te boluje od artritisa, ima glaukom, rupturu na lijevom oku, reumu;

- da je 2. tuženica kćerka prijateljice 1. tuženice s kojom je pohađala školu;

- da 1. tuženica po svojim novčanim primanjima i pokretnoj imovini ne može namiriti tražbinu tužitelja;

- da 1. tuženica odbija dati podatak sudu koliki iznos novca je dobila od prodanog stana u Zagrebu radi provjere njenih imovinskih prilika nakon kupnje kuće u Valpovu za iznos od 30.000 €.

 

              6. Među strankama je prijeporno i to:

- prigovor tuženika aktivne legitimacije na strani 2. i 3. tužiteljica,

- prigovor tuženika pasivne legitimacije na strani 3. tuženika,

- prigovor tuženika zastare potraživanja tužitelja,

- da li je osnovan prigovor tuženika preinake tužbenog zahtjeva od strane tužitelja;

- da li je osnovan tužbeni zahtjev tužitelja jer tuženici tvrde da nisu ispunjeni uvjeti na strani tužitelja radi pobijanja dužnikovih pravnih radnji;

- da li je ništetna odredba čl. 3. Ugovora o dosmrtnom uzdržavanju od 3.1.2020. po kojoj je 1. tuženica ugovorila s 2. tuženicom zadržavanje prava doživotnog uživanja i stanovanja te Ugovor o zasnivanju prava služnosti stanovanja 1. tuženice na predmetnoj nekretnini opisano kao pod st. III. izreke presude.

 

              7. Sud je u dokaznom postupku proveo dokaz saslušanjem 1., 2. i 3. tužitelja te 1. i 2. tuženice i izvršio uvid u cjelokupnu materijalnu dokumentaciju priloženu spisu kao i u spis Općinskog građanskog suda u Zagrebu br. P-4534/14.

 

8.  1.Tužitelj A.A.  ostajući u cijelosti kod navoda iz tužbe i tužbenog zahtjeva iskazao je da po presudi Općinskog građanskog suda u Zagrebu 1. tuženica je bila dužna njemu i N.C., majci 2. i 3. tužiteljica, isplatiti iznos od 75.509,00 kn svakome s troškovima postupka a koja presuda je postala pravomoćna. Postupak se vodio 2019., a naplatu iznosa po navedenoj presudi prepustio je odvjetniku Draganu Suša. Punomoćnik mu je objasnio, a vjerojatno i ostalim tužiteljicama da mora pokrenuti postupak radi pobijanja dužnikovih pravnih radnji s čime se suglasio jer mu je rekao da je utvrdio da je V.S. sklopila Ugovor o dosmrtnom uzdržavanju s V.G. i upoznao ga sa sadržajem Ugovora o dosmrtnom uzdržavanju. Po tom ugovoru V.S. je prenijela svoju nekretninu u V. na davateljicu uzdržavanja V. G.. Nije mu poznato da li je nakon toga davateljica uzdržavanja V.G. sklopila Ugovor o darovanju kojim je prenijela dio nekretnina na svog sina F.. Spoznaja vezano za te poslove nema jer je sve to prepustio punomoćniku koji je vodio i parnični postupak kod Općinskog građanskog suda u Zagrebu. Pretpostavlja da je odvjetnik D. S. provjeravao imovinu V.S. i zbog toga pokrenuo ovaj postupak. Novac nisu dobili po presudi od V.S. ni on niti njegove pastorke. Iskazao je da ne pozna V. G. niti F.G. iako V.u S.poznaje prije više od 15-ak godina jer je ona od njega i N. C. kupila stan u Z.uz ogradu da ne smije prodavati tavanski prostor. Ona je prodala stan i nakon toga je došlo do pokretanja postupka protiv V.S. koji je i završen kod Općinskog građanskog suda u Zagrebu.

8.1. Na pitanje pun. tuženika zašto to potraživanje nije uvedeno u ostavinsku imovinu iza pok. N. C. naveo je da to vjerojatno nije učinjeno zbog omaške, ali misli da je to naknadno učinjeno kroz naknadno pronađenu imovinu. U ostavinskom postupku nije se odrekao svog nasljedničkog dijela. Naime, pastorkama je ustupio nasljedni dio na stanu u Zagrebu, ali pri tome ne misli i na ovaj novčani iznos po presudi.

 

9. 2.Tužiteljica N.P. ostajući u cijelosti kod navoda iz tužbe i tužbenog zahtjeva iskazala je da su ona i sestra Larisa nasljednice iz pok. majke N. C. koja je umrla 7.7.2020. Na nasljedstvo iza pok. majke bili su pozvani 1. tužitelj kao njezin suprug i njih dvije sestre. Dala je nasljedničku izjavu kod javnog bilježnika da prihvaća nasljedni dio kao i njena sestra. Očuh se odrekao ostavinske imovine i to na kući na moru, automobila i još nekih pokretnina, a u čemu postoje točni podaci u rješenju o nasljeđivanju a vezano i za dane nasljedničke izjave. Navela je da joj je poznata presuda koju su ishodili njezin očuh i majka protiv V.S. i njezina novčana obveza prema očuhu i majci. Isto tako poznato joj je da je odvjetnik D. S.a zastupao majku i očuha u parničnom predmetu u kojem je ishođena presuda i obveza 1.tuženice prema očuhu i majci a opunomoćili su ga i u ovom postupku. O obvezi 1.tuženice prema njihovoj majci i isplati novčanog iznosa rekao im je očuh A.A.. Nakon donijete pravomoćne presude očuhu i majci V.S. nije izvršila isplatu novca po presudi. Nakon smrti majke na ostavinskoj raspravi zbog  neznanja nisu u ostavinsku imovinu iza majke uveli i njezino predmetno potraživanje prema V.S. pa su to nakon saznanja i konzultacija proveli kroz naknadno pronađenu imovinu. Iskazala je da V. S. nikada nije vidjela i nema nikakvih saznanja o sklapanju bilo kakvih ugovora o dosmrtnom uzdržavanju između V.S. i V.G., a nakon toga i sklapanja darovnog ugovora V.G. i njezinog sina F. te o eventualnoj visini suvlasničkog dijela na nekretnini koji mu je darovala. Ona i sestra su sve te radnje prepustili punomoćniku i pretpostavlja da je on utvrdio imovinske prilike V.S. nakon čega je pokrenut ovaj postupak. Ono što zna je da ih je D. S. kao odvjetnik pozvao da mu potpišu punomoć da može pokrenuti ovaj postupak a isključivo zbog naplate novčanog iznosa koji je V.S. bila obvezna isplatiti očuhu i majci po navedenoj presudi Općinskog građanskog suda u Zagrebu.

 

10.  3.Tužiteljica L.C.B. ostajući u cijelosti kod tužbe i tužbenog zahtjeva iskazala je da se u cijelosti pridružuje navodima 1. tužitelja i 2. tužiteljice, njene sestre. Iza majke N. C. koja je umrla 7.7.2020. provedena je ostavinska rasprava u kojoj su na nasljedstvo pozvani njihov očuh te sestra i ona i provedena je ostavinska rasprava u kojoj su nasljednicima proglašeni sestra i ona. Nisu znale da u ostavinsku imovinu iza pok. majke nije uvedeno novčano potraživanje koje je majka dobila po presudi u odnosu na 1. tuženicu i iz toga  razloga je vođena rasprava u odnosu za naknadno pronađenu imovinu te su opet sestra i ona proglašene nasljednicama. Nije znala za spor kod Općinskog građanskog suda u Zagrebu koji je vodila majka i očuh protiv V.S., a ona i sestra do danas nisu naplatile novčano potraživanje koje su naslijedile od majke po presudi prema V.S.. Nije joj poznato kakvu imovinu uopće ima V.S. ali zna da je to ispitivanje prepušteno njihovom punomoćniku D. S. kojemu je zajedno sa sestrom i 1. tužiteljem potpisala punomoć za vođenje ovog postupka. Nema nikakvih saznanja vezano za sklapanje bilo kakvih ugovora između tuženika pojedinačno i međusobno.

 

11.  1.Tuženica V.S. ostajući u cijelosti kod navoda iz odgovora na tužbu iskazala je da ne prijepori dugovanje koje je utvrđeno pravomoćnom presudom Općinskog građanskog suda u Zagrebu prema 1. tužitelju i majci 2. i 3. tužiteljica. Dug po toj presudi nije namirila tužiteljima jer je nisu kontaktirali, a sada ne priznaje dug bez obzira na donijetu presudu jer smatra da nije u obvezi ništa isplatiti tužiteljima jer nije ostvarila nikakvu materijalnu korist. U tom postupku imala je odvjetnika koji ju je o izgubljenoj parnici obavijestio tek u lipnju 2020. Jedno vrijeme je živjela u Z., a prije pet godina se preselila u V. da bi živjela u manjoj kući koju je kupila u V. prije nego što je nastala obveza po presudi prema tužiteljima.

11.1. Umirovljenica je od 2012. i prima mirovinu u iznosu od 3.716,00 kn. Nema nikakve druge imovine osim predmetne kuće u V.u koja vrijedi otprilike oko 100.000,00 kn i navedene mirovine. Ima kreditnih obveza prema PBZ d.d. po kreditu unazad dvije godine i mjesečna rata joj iznosi 1.001,46 kn i nema drugih dugova ni novčanih obveza.

11.2. Navela je da nema svoje djece i živi sama u kući. Počela se družiti sa svojim bivšim školskim prijateljicama iz škole. V.G. je kćerka njene školske prijateljice i s njome je zaključila ugovor o dosmrtnom uzdržavanju 3.1.2020. Obveze obje strane po ugovoru se ispunjavaju, a svjesna je da je po tom ugovoru V.G. odmah postala vlasnica predmetne kuće uz pravo njenog doživotnog uživanja. Taj ugovor 2. tuženica V.G. ispunjava sukladno njegovom sadržaju. Navela je da V.G. nije rekla za dug koji ima po navedenoj presudi prema tužiteljima jer je u tijeku bio žalbeni postupak tako da presuda u trenutku sačinjavanja ugovora nije bila pravomoćna. Ne sjeća se da li joj je ipak rekla da ima parnični postupak kao tužena strana u odnosu na A.A. i N.C.. Isto tako ni V.G. ju nije ispitivala za njene eventualne obveze prema bilo kome. Po njihovom dogovoru V.G. dolazi k njoj svaki vikend i po potrebi ju vozi na preglede u bolnice u O. i N.. Po potrebi joj obriše prašinu po kući jer iako hoda sa štakom ipak je pokretna. Poznaje V.sina F. koji također ponekad dođe kod nje i poznato joj je da je V. darovala dio nekretnine sinu Franu i ona je na to dala pristanak. V. joj je rekla da treba podići stambeni kredit ali ga ne može ostvariti zbog toga što je vlasnik predmetne kuće, ali da bi ga mogla ostvariti ukoliko bi darovala jedan dio te nekretnine što je i učinila tako da je F.darovala 1/3 predmetne kuće.              

11.3. Iskazala je da nema nikakvih novčanih sredstava na raspolaganju niti bilo kakvih pokretnina i nije u mogućnosti isplatiti potraživanje tužitelja, a niti je to bila u mogućnosti i u vrijeme nastanka obveze. Kuću koju je kupila u V. u kojoj sada živi platila je 30.000 € u gotovini s novcem kojeg je dobila od prodaje stana u Za.. Razvedena je i živi sama od 2002. Inače ima zdravstvenih problema te boluje od artritisa više od 10 godina. Osim toga, ima glaukom, rupturu na lijevom oku, reumu te je u razdoblju od dvije godine bila na operaciji oba oka.

11.4. Poznata joj je razlika između ugovora o dosmrtnom i doživotnom uzdržavanju i odlučila se za ugovor o dosmrtnom uzdržavanju da osoba koja će se o njoj brinuti dobije odmah predmetnu nekretninu da ne bi netko drugi ostvarivao pravo na nekretnine jer ima još brata i sestru.

11.5. Na pitanje zašto nije sačekala da se završi predmetni parnični postupak i ev. nakon toga sklapala ugovor s V.G., odgovorila je da u dogovoru s V. je procijenila da taj ugovor sklope upravo u vrijeme kada je to učinjeno jer su razgovarale da taj ugovor zaključe i ranije. Nije željela odgovoriti koliko je dobila novca od prodanog stana u Z.u.

 

12.  2. Tuženica V.G. ostajući kod navoda iz odgovora na tužbu iskazala je da je za potraživanje tužitelja prema V.S. te njoj i njenom sinu F. saznala tek nakon što je podignuta predmetna tužba. Nema nikakvih saznanja ni za kakav poslovni niti bilo koji drugi odnos između A.A. te pok. N. C. u odnosu na V. S. niti da postoji bilo kakva presuda po osnovi koje je njima V.S. bila u obvezi isplatiti novčano potraživanje po presudi Općinskog građanskog suda u Z.. V. S. poznaje po tome što je s njenom majkom išla u gimnaziju u V.. Zna iz pričanja majke da je V. nakon završetka škole nastavila živjeti i raditi u Z.. Njena majka M.N. se s V. znala čuti i družile su se povremeno dok joj je majka studirala u Z.u. Ne zna kada je V.došla živjeti u V. ali zna da se nastanila u Valpovu u kući koja je bila predmet Ugovora o dosmrtnom uzdržavanju i viđala se s njenom majkom i prijateljicama. Negdje krajem 2019. majka ju je nazvala i pitala ju da li bi mogla i htjela preuzeti brigu o V.S.. Rekla joj je da V. u svojoj kući u V. živi sama i da ima brata koji živi u Sloveniji i nema svoje djece. Nakon toga otišle su kod V.i V. joj je ponudila sklapanje ugovora o dosmrtnom uzdržavanju jer ima zdravstvenih problema i to glaukom, artritis, mrenu na oba oka i mora ići na operacije te da joj treba pomoć kada treba ići u Osijek kod liječnika, a imala je i kućne ljubimce o kojima bi također trebalo voditi brigu. Rekla joj  je da bi mogla prihvatiti sklapanje ugovora o dosmrtnom uzdržavanju i objasnila joj da to znači da se nekretnina prepisuje odmah na njeno ime na što je ona pristala ali joj je uvjetovala da ipak ima doživotno pravo stanovanja u predmetnoj kući. Dogovorili su se i sklopile ugovor i isti su ovjerili kod javnog bilježnika R. G. u V. 3.1.2020. te su nekretnine upisane na njeno ime. Navela je da njeni roditelji žive u B. i svaki vikend dolazi kod njih i tada obiđe i V.i što joj ona kaže ili napiše ona učini. V.S. je bila na nekoliko operacija tako da je ona dolazila po nju i vozila je za bolnicu u O. i vraćala je natrag u nekoliko navrata. Iskazala je da taj ugovor izvršava i dan danas i V. je i dalje u navedenoj kući. V. joj nije pričala da ima dugovanje prema 1. tužitelju te majci 2. i 3. tužiteljice N.C.. Ne zna kakvu imovinu ima V., ali zna da prima mirovinu a iz pričanja je doznala da ima nekakav podignuti kredit. Sve troškove stanovanja u kući koja se sada vodi kao njeno suvlasništvo sa sinom snosi V.S.. 2018. razvela se od supruga Z. G. a bračnu stečevinu su tek podijelili ove godine dogovorno. Osim sina F.koji je sada u dobi od 23 godine ima i sina J. koji ima 22 godine. Odlučila je darovnim ugovorom prenijeti dio nekretnine na sina F. jer ga je smatrala odgovornijim od mlađeg sina Ja.. Naime, odlučila je nakon razvoda braka kupiti stan u O. i za potrebe subvencioniranja kredita nije smjela biti vlasnik nekretnine pa je dio suvlasništva od 1/3 dijela na kući prenijela na sina F.radi njegovog studiranja. Kupila je stan na kredit kod PBZ d.d. Z.u iznosu od 65.000 €, a mjesečna rata iznosi 2.500,00 kn na još 13 godina. Zaposlena je u rektoratu Sveučilišta u O. i ostvaruje mjesečna primanja oko 9.000,00 kn. Ugovor o dosmrtnom uzdržavanju izvršava se i dalje a ta nekretnina nije opterećena nikakvim njezinim kreditima već je kredit dobila na osnovi založenog stana u korist banke.

12.1. Vezno za vrste ugovora savjetovala se s kolegom pravnikom na poslu i ona je Veri uvjetovala sklapanje ugovora o dosmrtnom uzdržavanju jer je znala da Vera ima brata u Sloveniji i uvijek je moguće opovrgavati ugovor o doživotnom uzdržavanju zbog toga što se na primatelju uzdržavanja doživotno vodi nekretnina upisana u zemljišnim knjigama. Porezna uprava je procijenila predmetnu  nekretninu na iznos od 90.000,00 kn i dobila je u privremenom rješenju poreznu obvezu od 1.700,00 kn, a po konačnom rješenju još dodatno razliku 1.500,00 kn ili ukupno 3.200,00 kn.

12.2. Navela je da županija Osječko-baranjska subvencionira kupnju nekretnina na području županije ali pod uvjetom da osoba nije samovlasnik na nekoj nekretnini i zbog toga je prenijela darovnim ugovorom 1/3 dijela na kući u V. na sina F.. Kredit je realiziran preko Osječko-baranjske županije putem natječaja kao subvencionirani kredit u iznosu od 65.000 € uz manju kamatnu stopu od redovne a mislim negdje oko 2 i 3 %.

 

              13. Iz izvršenog uvida u medicinsku dokumentaciju za 1. tuženicu razvidni su podaci o njenom zdravstvenom stanju.

 

              14. Iz izvršenog uvida u izvadak iz zemljišne knjige - povijesni prikaz za zk.ul. 1358 k.o. Valpovo, kčbr. 1077 kuća i dvor površine 327 m² razvidan je povijesni prikaz za navedenu nekretninu.

 

              15. Iz izvršenog uvida u presudu Općinskog suda u Osijeku, Stalna služba u Belom Manastiru pod brojem P Ob-444/2018-7 od 5. listopada 2018. razvidno je da je razveden brak sklopljen dana 18. travnja 1998. u B. između Z. G. i V.G. a koji je upisan u maticu vjenčanih matičnog područja B. za godinu 1998 po rednim brojem 17.

 

              16. Iz izvršenog uvida u potvrdu Općinskog suda u Osijeku, Zemljišno knjižni odjel Valpovo od 05.05.2021. razvidno je da V.S. nije upisana kao vlasnik nekretnina na području nadležnosti ovog zemljišnoknjižnog odjela.

 

              17. Iz izvršenog uvida u ugovor o zasnivanju prava služnosti stanovanja između V.G. i V.S. od 7.1.2020. ovjeren po javnom bilježniku R. G. iz V. pod br. OV-60/2020, razvidno je u čl. 1. Ugovora da su ugovorne strane suglasne da je davateljica služnosti V.G. vlasnica u cijelosti na nekretnini upisanoj u Općinskom sudu u Osijeku, Stalna služba u Valpovu, k.o. V., zk.ul. 1358 na kčbr. 1077 kuća i dvor ukupne površine 327 m².

              17.1. Čl. 2. navedenog Ugovora davateljica služnosti V.G. na navedenoj nekretnini zasniva pravo služnosti stanovanja u korist preuzimateljice služnosti V.S..

              17.2. Sukladno čl. 4. Ugovora davateljica služnosti izjavljuje da je suglasna da se temeljem Ugovora izvrši uknjižba prava služnosti stanovanja u korist V.S. odmah po potpisu ugovora.

 

              18. Iz izvršenog uvida u rješenje javnog bilježnika K.H. iz Z. pod brojem O-6417/20 od 26. svibnja 2021. razvidno je da je kao naknadno pronađena imovina iza pok. N. C. utvrđeno potraživanje temeljem pravomoćne i ovršne presude Općinskog građanskog suda u Zagrebu posl.br. P-4534/14-45 od 11. prosinca 2019. 1. tužiteljice N. C. i 2. tužitelja A.A. protiv tuženice V. S., radi isplate te se naknadno pronađena imovina raspoređuje nasljednicama N.P. i L.C.B..

             

              19. Iz podataka Fine od 7. ožujka 2022. o vlasniku računa fizičkih i pravnih osoba za V. S. razvidni su podaci o otvorenim i zatvorenim računima kod PBZ d.d. Zagreb i RA Stambene štedionice.

             

              20. Iz Izvršenog uvida u podatke o vlasniku i proizvodima u PBZ d.d. Zagreb od 15.03.2022. za V. S. razvidno je stanje računa na datum dostave podataka u iznosu od 1.371,35 kn.

 

              21. Analizirajući navode tužbe i tužbenog zahtjeva, odgovora na tužbu, iskaze 1., 2. i 3. tužitelja, 1. i 2. tuženice, materijalnu dokumentaciju priloženu spisu, spis Općinskog građanskog suda u Zagrebu br. P-4534/2014, svaki dokaz posebno, sve dokaze zajedno kao i rezultat cjelokupnog postupka sud smatra da je tužbeni zahtjev 1., 2. i 3. tužitelja u cijelosti osnovan.

 

              22. Sud u cijelosti prihvaća navode 1., 2. i 3. tužitelja koji svoje potraživanje zasnivaju na pravomoćnoj i ovršnoj presudi Općinskog građanskog suda u Zagrebu broj P-4534/14 kojom je utvrđeno potraživanje 1.  tužitelja te majke 2. i 3. tužiteljica prema V.S..

 

              23. Sud je u cijelosti poklonio vjeru iskazima 1., 2. i 3. tužitelja jer su priložili materijalnu dokumentaciju iz koje je razvidno da kao vjerovnici imaju dospjele tražbine prema 1. tuženici V.S.. 1. tuženica V.S. za tražbine vjerovnika saznala je iz I-st. presude na koju je 27.12.2019. izjavila žalbu, a neposredno zatim, kao primateljica uzdržavanja, dana 03.01.2020. s 2. tuženicom sklopila ugovor o dosmrtnom uzdržavanju. 1. tuženica je pravni posao sklopila na štetu vjerovnika što proizlazi iz činjenice da je 1. tuženica ugovorom o dosmrtnom uzdržavanju koji je sklopila sa 2. tuženicom na istu prenijela svoju nekretninu, pobliže opisanu u ugovoru o dosmrtnom uzdržavanju, čime je umanjila vrijednost svoje imovine tako da više nema dostatnih sredstava za ispunjenje tražbina tužitelja. Zbog sklopljenog pravnog posla 1. tuženica više nema dovoljno sredstava za ispunjenje tražbina tužitelja, a to potvrđuje činjenica da osim nekretnine koju je prenijela na 2. tuženicu, nema drugih nekretnina niti značajnijih sredstava ni pokretnina iz kojih bi mogla namiriti potraživanja tužitelja. Oštećenje tužitelja, kao vjerovnika proizlazi iz činjenica da zbog nemogućnosti naplate svojih potraživanja imovina tužitelja ostaje umanjena za iznose koji se ne mogu naplatiti od 1. tuženice.

 

              24. Prihvaćajući navode 1., 2. i 3. tužitelja sud ne prihvaća navode 1., 2. i 3. tuženika jer je, s obzirom na način i vrijeme sklapanja predmetnog ugovora o dosmrtnom uzdržavanju te imovno stanje 1. tuženice, očito da su nastupale dogovorno i s namjerom da bi 1. tuženica onemogućila 1., 2. i 3. tužitelje u namirenju svoje dospjele pravomoćne i ovršne tražbine.

              24.1. Naime iz iskaza 1. tuženice razvidno je da nema svoga potomstva te je odbila navesti prodajnu cijenu za nekretninu koju je prodala u Zagrebu što upućuje na zaključak da je doista odlučila ne izvršiti isplatu dospjele novčane tražbine tužiteljima već očito zadržati razliku novca u odnosu na kupljenu nekretninu u Valpovu za 30.000,00 € da bi nakon toga odmah žurno sklopila ugovor o dosmrtnom uzdržavanju s 2. tuženicom, a nakon toga pristati da, zadržavajući pravo doživotnog uživanja na predmetnoj nekretnini, 2. tuženica, opet po dogovoru s 1. tuženicom i 3. tuženikom F.G. (sinom 2. tuženice), daruje jednu trećinu nekretnina svome sinu F.G.. To i što je iz podataka Fine i PBZ d.d. Zagreb razvidno da 1. tuženica doista nema nikakvih novčanih sredstava iz kojih bi mogla namiriti trenutno ili u skorom vremenu potraživanje prema tužiteljima.

 

              25. Odredbom čl. 7. st. 1. ZPP-a propisano je da su stranke dužne iznijeti činjenice na kojima temelje svoje zahtjeve i predložiti dokaze kojima se utvrđuju te činjenice.

 

              26. Odredbom čl. 8. ZPP-a propisano je koje će činjenice uzeti kao dokazane, odlučuje sud prema svom uvjerenju na temelju savjesne i brižljive ocjene svakog dokaza zasebno i svih dokaza zajedno, a i na temelju rezultata cjelokupnog postupka.

 

              27. Odredbom čl. 219. st. 1. ZPP-a propisano je da je svaka stranka dužna iznijeti činjenice i predložiti dokaze na kojima temelji svoj zahtjev ili kojim pobija navode i dokaze protivnika.

 

              28. Odredbom čl. 221a ZPP-a propisano je da ako sud na temelju izvedenih dokaza (članak 8.) ne može sa sigurnošću utvrditi neku činjenicu, o postojanju činjenice zaključit će primjenom pravila o teretu dokazivanja.

 

              29. Odredbom čl. 66. st. 1. Zakona o obveznim odnosima (NN, br. 53/91, 73/91, 3/94, 107/95, 7/96, 112/99 i 35/05 – dalje ZOO-a) propisano je da svaki vjerovnik čija je tražbina dospjela za isplatu, i bez obzira kad je nastala može pobijati pravnu radnju svog dužnika koja je poduzeta na štetu vjerovnika.

 

30. Stavkom 2. istog čl. 66. ZOO-a propisano je da se smatra da je pravna radnja poduzeta na štetu vjerovnika ako zbog nje dužnik nema dovoljno sredstava za ispunjenje vjerovnikove tražbine.

 

31. Odredbom čl. 67. st. 1. ZOO-a propisano je da ako je treća osoba dužnikov bračni drug, ili krvni srodnik u ravnoj liniji, ili u pobočnoj liniji do četvrtog stupnja, ili po tazbini do istog stupnja, smatra se da joj je bilo poznato da dužnik poduzetim raspolaganjem nanosi štetu vjerovniku, osim ako dokaže suprotno.

 

              32. Odredbom čl. 68. ZOO-a propisano je da se ne mogu pobijati zbog oštećenja vjerovnika uobičajeni prigodni darovi, nagradni darovi, a ni darovi učinjeni iz zahvalnosti, razmjerni materijalnim mogućnostima dužnika.

 

              33. Odredbom čl. 69. st. 3. ZOO-a propisano je da ako je treći otuđio nekim naplatnim poslom korist pri­bav­ljenu raspolaganjem koje se pobija, tužba se može podnijeti protiv pribavitelja samo ako je ovaj znao da se pribavljanje njegovih prednika moglo pobijati, a ako je tu korist otuđio besplatnim poslom, tužba se može podnijeti protiv pribavitelja i ako on to nije znao.

 

              34. Odredbom čl. 70. ZOO-a propisano je da ako sud usvoji tužbeni zahtjev, pravna radnja gubi učinak samo prema tužitelju i samo koliko je potrebno za namirenje njegovih tražbina.

 

              35. Odredbom čl. 71. st.1. ZOO-a propisano je da se tužba za pobijanje može podnijeti u roku od jedne godine za raspolaganje iz članka 67. stavka 1. ovoga Zakona, a za ostale slučajeve u roku od tri godine.

 

              36. Odredbom čl. 322.st.1. ZOO-a propisano je da Ugovor koji je protivan Ustavu Republike Hrvatske, prisilnim propisima ili moralu društva ništetan je, osim ako cilj povrijeđenog pravila ne upućuje na neku drugu pravnu posljedicu ili ako zakon u određenom slučaju ne propisuje što drugo.

 

              37. Sud smatra glede prijepornih pitanja da su 1., 2. i 3. tužitelji dokazali da je ponašanje 1., 2. i 3. tuženika bilo usmjereno isključivo u dogovoru svih tuženika da onemoguće 1., 2. i 3. tužitelje da naplate svoje potraživanje prema 1. tuženici V.S. koja je svoju jedinu nekretninu koju je imala po ugovoru o dosmrtnom uzdržavanju prenijela na 2. tuženicu. 1. tuženica nema nikakve druge nekretnine u vlasništvu niti vrijedne pokretnine iz koje bi se moglo namiriti potraživanje 1., 2. i 3. tužitelja. Naime, iz podataka zemljišno knjižnog odjela ovoga suda utvrđeno je da 1. tuženica nema nikakvih drugih nekretnina upisanih na svome imenu na području ovoga suda niti je 1. tuženica dokazala da ima druge imovine iz koje bi se mogla od nje namiriti dospjela novčana tražbina 1., 2. i 3. tužitelja. Isto tako iako 3. tuženik F.G. nije saslušavan u ovom postupku od čijeg saslušanja je odustao njegov punomoćnik, tijekom postupka i provedenim dokazima nedvojbeno je utvrđeno da je on znao i bio u dogovoru s 1. i 2. tuženicima vezano za poduzimanje svih navedenih pravnih radnji kao i stjecanja 3. tuženika 1/3 dijela na predmetnoj nekretnini.

 

              38. Po ocjeni suda, a kako to tvrde tužitelji, 1. i 2. tuženica su uz suglasnost 3. tuženika smišljeno i dogovorno na postupovan način onemogućili tužitelje da naplate svoje dospjelo potraživanje koje imaju prema 1. tuženici. Naime upravo iz navoda 2. tuženice proizlazi da se savjetovala sa pravnikom na pravnom fakultetu kakav ugovor je potrebno sklopiti kako bi se ona osigurala u svezi sklapanjem ugovora s 1. tuženicom te su sklopljeni navedeni ugovori i upisana služnost kao pod. st. III. izreke presude u korist 1. tuženice V.S..

 

              39. Naime, 1. tuženica je s majkom 2. tuženice  pohađala školu i živi u Belišću i životno je i logično da majka 2. tuženice pomogne 1. tuženici na način da je 2. tuženica dobila pravni savjet i u dogovoru svih tuženika, u žurnom postupanju, najprije je sklopljen Ugovor o dosmrtnom uzdržavanju između 1. i 2. tuženice. Na taj način nekretnina 1. tuženice prenijeta je u vlasništvo 2. tuženice. Druga dodatna zaštita predmetne nekretnine sada u vlasništvu 2. tuženice je darovni ugovor koji je 2. tuženica sklopila sa svojim sinom Franom tako što mu daruje 1/3 dijela na predmetnoj nekretnini što također otežava naplatu tražbine tužitelja na predmetnoj nekretnini. Treća radnja koju su tuženici po dogovoru proveli na predmetnim nekretninama je ugovoreno zadržavanje prava doživotnog uživanja i stanovanja te zasnivanje prava služnosti na predmetnoj nekretnini u korist 1. tuženice, opisano kao pod st. III. izreke presude.

             

              40. Upravo ove upisane služnosti za korist 1. tuženice znatno otežavaju eventualnu provedbu ovrhe na predmetnoj nekretnini od strane tužitelja jer odredba čl. 87. s. 1. i 2. Ovršnog zakona (NN 112/12, 25/13, 93/14, 55/16, 73/17, 131/20, dalje OZ) propisuje da stvarne služnosti, stvarni tereti i pravo građenja na nekretnini ne prestaju prodajom nekretnine, a prodajom nekretnine ne prestaju ni osobne služnosti koje su u zemljišnoj knjizi upisane prije prava radi čijega se namirenja ovrha provodi. Odredbom čl. 115.st.1. i 2. OZ-a propisano je da ako se o visini naknade za osobne služnosti ili druga prava koja prestaju prodajom ne postigne sporazum između nositelja tih prava i vjerovnika koji po redu za namirenje dolaze poslije njih, visinu naknade određuje sud, uzimajući u obzir osobito vrijeme za koje bi ta prava još trajala, njihovu vrijednost i godine života nositelja tih prava. Kupac i nositelj prava osobne služnosti mogu se sporazumjeti da kupac preuzme služnost, a da se iznos naknade, utvrđen prema stavku 1. ovoga članka, odbije od kupovnine.

             

              41. Dakle, ukoliko bi i došlo do prodaje nekretnine u suvlasništvu 2. i 3. tuženika po prijedlogu tužitelja kao ovrhovoditelja 1. tuženici ne bi prestala osobna služnost ili bi pod pretpostavkom naknade za osobnu služnost vrijednost nekretnine bila umanjena za tu visinu naknade.

             

              42. Stoga s pravom tužitelji zahtijevaju sukladno čl. 232. ZOO-a i ništetnost upisa u zemljišne knjige na predmetnoj nekretnini u suvlasništvu 2. i 3. tuženika u korist 1. tuženice kako je to opisano kao pod st. III. izreke presude, a koje će provesti zemljišnoknjižni odjel ovoga suda nakon pravomoćnosti presude.

             

              43. Slijedom iznijetoga sud ne prihvaća kao istinite navode tuženika da im nije bila namjera onemogućiti tužitelje da naplate svoje potraživanje od 1. tuženice iz jedine nekretnine iz koje to mogu učiniti te da 2. i 3. tuženici nisu znali za potraživanje tužitelja prema 1. tuženici prije sklapanja predmetnih ugovora.

 

              44. Zaključno, sud smatra da su tužitelji tijekom postupka nedvojbeno dokazali dospjelost svojih tražbina prema 1. tuženici, insolventnost 1. tuženice, dužnikove pravne radnje koje su tuženici poduzeli u cilju onemogućavanja tužitelja da naplate svoje novčano potraživanje od 1. tuženice te postojanje oštećenja tužitelja kao vjerovnika jer zbog poduzetih radnji tuženika tužitelji ne mogu naplatiti svoje dospjelo potraživanje od 1. tuženice.

 

              45. Kako su 2. i 3. tužiteljice nasljednice svoje pokojne majke i naknadno pronađene imovine tj. novčanog potraživanja kojega je ona imala po pravomoćnoj presudi Općinskog građanskog suda u Zagrebu prema 1. tuženici a koje potraživanje su 2. i 3. tužiteljice naslijedile svaka u ½ dijela, nije osnovan prigovor tuženika nedostatka aktivne legitimacije na strani 2. i 3. tužiteljica.

 

              46. Isto tako nije osnovan prigovor tuženika nedostatka pasivne legitimacije na strani 3. tuženika jer po ocjeni suda 3. tuženik je znao i bio upoznat s radnjama koje je u dogovoru sa 1. tuženicom i svojom majkom 2. tuženicom proveo vezano za predmetne nekretnine u vlasništvu 1. tuženice kako bi se tim radnjama onemogućilo 1., 2. i 3. tužitelje da naplate svoju novčanu tražbinu prema 1. tuženici.

 

              47. Nije osnovan ni prigovor tuženika preinake tužbenog zahtjeva tužitelja jer je tužbeni zahtjev 1., 2. i 3. tužitelja konačno postavljen do zaključenja prethodnog postupka tj. na ročištu održanom 5. listopada 2021. (list spisa 125), a sukladno čl. 190.st.1. ZPP-a.

 

              48. Isto tako nije osnovan niti prigovor tuženika zastare potraživanja 1., 2. i 3. tužitelja s obzirom da je tužba u ovom predmetu podnijeta 16.12.2020.,  a ugovor o dosmrtnom uzdržavanju zaključen je 3. siječnja 2020. te ugovor o darovanju nekretnina između 2. tuženice i 3. tuženika 17. siječnja 2020. Rok za podnošenje predmetne tužbe sukladno čl. 71. ZOO-a je jedna godina za raspolaganje iz čl. 67. st. 1. ZOO-a, a za ostale slučajeve od 3 godine.

              48.1. Dakle tužba 1., 2. i 3. tužitelja podnijeta je u roku od godine dana te njihovo potraživanje nije zastarjelo.

 

              49. Slijedom svega iznijetog sud je sukladno navedenim odredbama čl. 66-71., te čl. 322. st. 1. ZOO-a tužbeni zahtjev 1., 2. i. 3. tužitelja usvojio u cijelosti.

 

50. Odluka o troškovima postupka zasniva se na odredbi čl. 154. st. 1. i čl. 155. ZPP-a.

 

51.   1., 2. i 3. tužitelji koji su ovu parnicu dobili u cijelosti zahtijevaju troškove postupka u iznosu od 26.047,71 kn, a priznati su im troškovi u iznosu od 26.022,15 kn koji se sastoje i to: iznosa od 3.125,00 kn (zajedno s 25 % PDV-a) na ime sastava tužbe po punomoćniku po Tbr. 7/1. Tarife o nagradama i naknadi troškova za rad odvjetnika (NN 142/12, 103,14 i 118/14-dalje Tarife), iznosa od 625,00 kn (zajedno s 25 % PDV-a) na ime sastava prijedloga radi zabilježbe spora od 21.12.2020. po Tbr. 8/3. Tarife, tri iznosa od po 3.125,00 kn (zajedno s 25 % PDV-a) na ime obrazloženih podneska po punomoćniku od 19.04.2021., 24.05.2021. i 15.6.2021. sve po Tbr. 8/1. Tarife, iznosa od 625,00 kn (zajedno s 25 % PDV-a) na ime podneska punomoćnika od 28.5.2021. po Tbr. 8/3. Tarife, dva iznosa od po 3.125,00 kn (zajedno s 25 % PDV-a) na ime pristupa punomoćnika na ročišta održana 18.02.2022. i 22.4.2022. sve po Tbr. 9/1. Tarife, dva iznosa od po 1.562,50 kn (zajedno s 25 % PDV-a) na ime pristupa punomoćnika na ročišta održana 10.6.2021. i 5.10.2021. sve po Tbr. 9/2. Tarife, iznosa od 965,72 kn na ime pristojbe na tužbu te iznosa od 1.931,43 kn na ime pristojbe na presudu, a koji su u skladu s važećom tarifom.

51.1. Sud je odbio1., 2. i 3. tužitelje s dijelom troškova parničnog postupka u iznosu od 25,56 kn koji se odnosi na trošak upisa u zemljišnu knjigu jer taj trošak sud ne može provjeriti.

 

52. Odluka o kamatnom potraživanju na troškove postupka zasniva se na odredbi čl. 29. st. 1. i 2. ZOO-a.

 

53. Naime, dužnik koji zakasni s ispunjenjem novčane obveze duguje osim glavnice i zateznu kamatu po stopi utvrđenu zakonom, a koji tijek kamata je na troškove 1., 2. i 3. tužitelja određen kao pod st. V. izreke presude.

 

54. Slijedom svega iznijetoga, sud je odlučio kao u izreci presude.

 

U Valpovu, 27. svibnja 2022.

                                                                                                                                            Sudac:

                                                                                                                             

                                                                                                    Zvonimir Rogić

 

 

Uputa o pravnom lijeku:

Protiv ove presude nezadovoljna stranka može izjaviti žalbu nadležnom Županijskom sudu u roku od 15 dana od dana objave presude. Žalba se podnosi u tri primjerka pismeno putem ovog suda.

 

DNA:

Pun. tužitelja

Pun. tuženika