Poslovni broj: 5Pr-105/2017-51

            

      Republika Hrvatska

   Općinski sud u Šibeniku

Šibenik, Stjepana Radića 81

             

U I M E R E P U B L I K E H R V A T S K E

 

P R E S U D A

 

Općinski sud u Šibeniku, OIB: 29399232217, po sucu Silvani Klisović, u pravnoj stvari tužitelja: L. B., O. J i A. B., svi zastupani po punomoćniku J. B., odvjetniku iz ZOU J. B. i D. J. iz N. G., protiv tužene: RH Ministarstvo, OIB…, zastupana po Općinskom državnom odvjetništvu u Šibeniku, Građansko-upravni odjel, radi isplate, nakon zaključene glavne rasprave dana 22. ožujka 2022.g., u nazočnosti punomoćnika stranaka, a na ročištu održanom povodom objave presude dana 27. travnja 2022.g.,

 

p r e s u d i o  j e

 

I. Nalaže se tuženoj: RH, OIB: …, da u roku od 8 dana tužiteljima: L. B, O. J. i A. B., , isplati uvećani dio plaće, koji pripada tužiteljima kao zakonskim nasljednicima pokojnog D. B. iz R., u ukupnom bruto iznosu od 131.296,24 kuna, zajedno sa zakonskom zateznom kamatom po stopi određenoj uvećanjem eskontne stope Hrvatske narodne banke koja je vrijedila zadnjeg dana polugodišta koje je prethodilo tekućem polugodištu za 5% poena, koja teče do 31.07.2015. god., a od 01.08.2015. pa do isplate, po stopi koja se određuje za svako polugodište uvećanjem prosječne kamatne stope na stanja kredita odobrenih na razdoblje dulje od godine dana nefinancijskim trgovačkim društvima izračunate za referentno razdoblje koje prethodi tekućem polugodištu, za tri postotna poena, osim u dijelu zatezne kamate na iznos poreza na dohodak i prireza poreza na dohodak sadržanih u zahtjevu za isplatu zateznih kamata na bruto iznos, koje teku kako slijedi:

- za mjesec ožujak 2011. godine na iznos od 5.324,21 kuna, od 15.04.2011.;

- za mjesec travanj 2011. godine na iznos od 11.392,87 kuna, od 15.05.2011.;

- za mjesec svibanj 2011. godine na iznos od 10.687,15 kuna, od 15.06.2011.;

- za mjesec lipanj 2011. godine na iznos od 12.863,08 kuna, od 15.07.2011.;

- za mjesec srpanj 2011. godine na iznos od 7.636,00 kuna, od 15.08.2011.;

- za mjesec kolovoz 2011. godine na iznos od 6.762,72 kuna, od 15.09.2011.;

- za mjesec listopad 2011. godine na iznos od 7.567,66 kuna, od 15.11.2011.;

- za mjesec studeni 2011. godine na iznos od 4.109,01 kuna, od 15.12.2011.;

- za mjesec prosinac 2011. godine na iznos od 9.527,09 kuna, od 15.01.2012.;

- za mjesec siječanj 2012. godine na iznos od 7.260,10 kuna, od 15.02.2012.;

- za mjesec veljaču 2012. godine na iznos od 6.921,93 kuna, od 15.03.2012.;

- za mjesec ožujak 2012. godine na iznos od 11.276,66 kuna, od 15.04.2012.;

- za mjesec travanj 2012. godine na iznos od 4.592,74 kuna, od 15.05.2012.;

- za mjesec svibanj 2012. godine na iznos od 11.714,73 kuna, od 15.06.2012.;

- za mjesec lipanj 2012. godine na iznos od 4.245,41 kuna, od 15.07.2012.;

- za mjesec srpanj 2012. godine na iznos od 1.511,72 kuna, od 15.08.2012.;

- za mjesec kolovoz 2012. godine na iznos od 7.903,14 kuna, od 15.09.2012..

 

II. Nalaže se tuženoj da u roku od 8 dana nadoknadi tužiteljima parnični trošak u iznosu od 52.375,00 kn s pripadajućim zakonskim zateznim kamatama koje teku od dana presuđenja pa do isplate po stopi koja se određuje za svako polugodište uvećanjem prosječne kamatne stope za stanja kredita odobrenih na razdoblje dulje od godine dana nefinancijskim trgovačkim društvima izračunate za referentno razdoblje koje prethodi tekućem polugodištu za tri postotna poena.

 

Obrazloženje

1. U ovoj pravnoj stvari bila je donesena prvostupanjska presuda pod posl. br. broj Pr-66/2015 od 5. listopada 2016. kojom je u točki 1. izreke obvezana tužena da u roku od 8 dana isplati predniku tužitelja D. B. iznos od 135.904,18 kn sa pripadajućom zakonskom zateznom kamatom, te mu naknaditi parnični trošak u iznosu od 21.125,00 kn.

 

2. Protiv navedene presude žalbu je izjavila tužena, pa je odlučujući povodom žalbe Županijski sud u Zagrebu donio rješenje pod posl.br. Gž R-2411/2016-2 od dana 12. rujna 2017. kojom je ukinuo citiranu prvostupanjsku presudu i predmet vratio ovom sudu na ponovno suđenje uz uputu sudu u bitnome da u ponovljenom postupku prvostupanjski će sud tužitelju dosuditi zatraženu naknadu samo u mjeri u kojoj utvrdi da je tužitelj doista radio više od onoga što mu je tuženik priznao u skladu sa putnim radnim nalozima te u mjeri u kojoj utvrdi da mu je prekovremeni rad zamijenjen satima obračunatim u neradne dane, a pri tome će voditi računa da je teret dokazivanja na navedene okolnosti na tužitelju.

 

3. Tužitelji u nastavku raspravljanja obavještavaju sud da je u međuvremenu tužitelj D. B., koji da je bio policijski službenik MUP-a PU Š.-K., PPP Š., te kao takav tijekom 2011.g., 2012.g. i 2013.g. ostvarivao kod tužene plaću i obavljao poslove radnog mjesta policijskog službenika, a priroda posla kojeg je iziskivala prekovremeni rad, rad subotom, nedjeljom, noću, blagdanom, smjenski, dvokratno i rad u turnusima, i preminuo, da su pravomoćnim rješenjem o nasljeđivanju javnog bilježnika A. K. iz Š., posl. broj: nasljednicima tužitelja proglašeni njegova supruga L. B. i djeca O. J. i A. B., koji da preuzimaju postupak kao nasljednici pok. tužitelja te predlažu donošenje odluke o istom. Tužitelji se očituju na drugostupanjsku odluku navodeći da taj sud ne uzima u obzir jasnu odredbu čl. 42. st. 1. Zakona o radu koja da definira radno vrijeme. Tako da Zakon o radu poznaje samo radno vrijeme (tijekom kojega se može raditi redovno i prekovremeno) te vrijeme odmora koje nije radno vrijeme i da ne postoje nikakve međukategorije. No, drugostupanjski sud, iako priznaje da je prednik tužitelja 24 sata na radnom mjestu i na raspolaganju poslodavcu (dakle, dežuran je i to mu je radno vrijeme), navodi da prednik tužitelja u isto to (radno) vrijeme ima i vrijeme odmora i na taj način da se stvara nekakva međukategorija radnog i slobodnog vremena koja je suprotna Zakonu o radu i Ustavu (jamči se pravo na odmor!). Da i sami suci Vrhovnog suda Republike Hrvatske te županijskih i općinskih sudova u svojim stručnim člancima, kada pišu o tematici radnog prava i radnog vremena, jasno govore i potvrđuju da je za pojam radnog vremena bitna nazočnost radnika na radnom mjestu i raspoloživost poslodavcu te da je dežurstvo također radno vrijeme, a da je pripravnost slobodno vrijeme kada se radnik ne nalazi na radnom mjestu. U prilog svojih tvrdnji tužitelji napominju da su naši vrsni pravni stručnjaci iz područja radnog prava (I. C., M. D., V. G., D. M. i Đ. S.) dali svoj komentar Zakona o radu, a autor članka D. M., u kojem se autor bavi pojmom radnog vremena, napominje da se radnim vremenom smatra i dežurstvo, odnosno vrijeme koje radnik provodi na poslu koji inače radi, ali ne mora nužno i cijelo vrijeme faktično i raditi. Bitna da je radnikova spremnost za posao i da je na svom radnom mjestu. Nadalje, tužitelji se pozivaju na jasna tumačenja Zajedničke komisije: tumačenje broj 28/44, od 20. svibnja 2014. godine: ”Obvezno dežurstvo službenika i namještenika u službenim prostorijama poslodavca smatra se prekovremenim radom”; „pod pasivnim dežurstvom podrazumijeva se pripravnost za rad izvan redovnog radnog vremena i izvan radnog mjesta, pa stoga ako službenik ili namještenik dežura na radnom mjestu izvan redovnog radnog vremena, nema pravo na dodatak za pasivno dežurstvo ali ima pravo na osnovnu plaću, uključujući i pravo na uvećanje plaće”; „pod pasivnim dežurstvom podrazumijeva se pripravnost za rad izvan redovnog radnog vremena i izvan radnog mjesta (pripravnost kod kuće)”. Ovo da znači da tužena nije smjela predniku tužitelja vrijeme provedeno na plovilu vrednovati kao pasivno dežurstvo. Iako da se tužitelji ne mogu složiti sa shvaćanjem da tijekom radnog vremena (dežurstva) radnik može imati i odmor od 8 sati, što nema temelja niti u jednom propisu i suprotno je logici, da su svjesni kaotične situacije u ovim predmetima i činjenice da su pravo i pravda dvije različite stvari i stoga prisiljeni predložiti da se odredi provođenje novog vještačenja na način na koji upućuje Vrhovni sud te Županijski sud u Splitu u svom pravnom shvaćanju zauzetom na sjednici građanskog odjela te u najnovijim odlukama ostalih županijskih sudova u predmetima službenika pomorske policije, gdje se traži da se unutar 24 sata računa 8 sati odmora. Ovakav stav u suglasju je i sa stavom Vrhovnog suda, koji je zauzet u desecima odluka u predmetima tužitelja djelatnih vojnih osoba. Tako da primjerice u odluci Vrhovnog suda broj Revr-17/15, od 01. veljače 2017. godine, gdje Vrhovni sud uzima da tužitelju pripadniku MORH-a pripada za vrijeme dežurstva s obzirom na specifičnost službe (nemogućnost napuštanja radnog mjesta tijekom višednevnog boravka na terenu) pravo na naknadu za prekovremeni rad umanjen za osam sati dnevnog odmora. Dakle, Vrhovni sud da zauzima stav da se u odnosu na dežurstvo koje je prednik tužitelja vršio kontinuirano u trajanju od 24 sata kroz više dana, rad od osam sati tretira kao redovan rad, daljnjih osam sati kao prekovremeni rad, a daljnjih osam sati kao dnevni odmor. Budući da je prednik tužitelja temeljem radnog naloga dužan 24 sata biti na plovilu i odmah postupiti po pozivu, to da je jasno da se takvo vrijeme izvan redovnog radnog vremena ne može naknaditi kao pasivno dežurstvo (kod kojega radnik ima slobodno vrijeme i ne nalazi se na radnom mjestu) već kao prekovremeni rad, a koji stav potvrđuje i Vrhovni sud. Temeljem navedenog, tužitelji smatraju da je tužbeni zahtjev osnovan, te predlažu u nastavku ponovljenog postupka provesti dopunu vještačenja na način da se dade zadatak vještaku da izradi dopunu vještva u kojem će se unutar 24 sata uzeti u obzir 8 sati odmora, na koji izračun upućuju županijski sudovi, a koji stav je u suglasju sa stavom Vrhovnog suda. No, kod ovog izračuna da treba uzeti u obzir da je prednik tužitelja imao pravo na dnevni odmor od 12 sati neprekidno, koji nije mogao koristiti u cijelosti, za koji odmor je dobivao slobodne dane ali onda ti slobodni dani ne mogu biti osnova za umanjenje tražbine tužitelja po osnovi prekovremenog rada, Naime, da sukladno odredbi čl. 11. Kolektivnog ugovora, između dva uzastopna radna dana službenik ima pravo na odmor od najmanje 12 sati neprekidno (dnevni odmor!), a po čl. 12. st. 1. službenik ima pravo na tjedni odmor u trajanju od 48 sati neprekidno (tjedni odmor!).

 

3.1. Tužitelji nakon što su zaprimili vještvo izrađeno u ovom parničnom predmetu po sudskom vještaku Ž. D. iz Š. od dana… navode da prihvaćaju u cijelosti dostavljeno vještvo, iako da vještak nije izradio varijantu izračuna po kojoj se uzima u obzir radno vrijeme od 24 sata. Vještak da je izradio samo varijantu izračuna u kojoj je uzet u obzir osmosatni odmor unutar 24 sata radnog vremena te je time tražbina tužitelja znatno umanjena u korist tužene RH. Niti tužitelji, niti njihov punomoćnik da ne mogu prihvatiti (pogrešan) pravni stav i shvaćanje koje zanemaruje zakonsku definiciju i pojam radnog vremena. Naime, kako je prednik tužitelja tijekom višednevne službe na moru cijelo vrijeme i svih 24 sata dužan biti na radnom mjestu – službenom plovilu i biti na raspolaganju poslodavcu (ta policijska služba se obavlja neprekidno!), to da se njegovim radnim vremenom ima smatrati cijelo vrijeme provedeno u takvoj službi i za to mu se mora dati naknada. Osim hrvatskog Zakona o radu i Kolektivnog ugovora, koji ovo potvrđuju, za pravo tužitelju daju naši vrsni pravni stručnjaci u brojnim stručnim člancima, Sud Europske unije (primjerice u odlukama -151/02, predmet „Jaeger”, od 09.09.2003. godine, i C-303/98, predmet „SIMAP”, od 03.10.2000. godine) i tijela EU, posebice u Direktivi 2003/88/EZ Europskog parlamenta i vijeća, od 04. studenog 2003. godine, o određenim vidovima organizacije radnog vremena, te da je nedopustivo u 21.  stoljeću negirati da je dežurstvo (na radnom mjestu uz obvezu hitnog postupanja) dio radnog vremena, a kako se to čini u predmetima po tužbama službenika pomorske policije. Dakle, tužitelji da su u potpunosti svjesni činjenice da je vještak morao pri izračunu umanjiti tražbinu za nepostojeći odmor, koji u biti predstavlja prednika tužitelja radno vrijeme, jer je tako naloženo i proizlazi iz stava Vrhovnog suda i županijskih sudova u identičnim predmetima. Iako da su na taj način tužitelji oštećeni, da su prisiljeni pristati na ovakav izračun svjesni kaotične situacije u sudskoj praksi u predmetima djelatnika pomorske policije, te da bi inzistiranje na primjeni zakonskih odredbi vodilo u daljnju neizvjesnost, daljnje troškove i produljenje postupka, a što da im nije u interesu, pa stoga svega punomoćnik tužitelja uređuje tužbeni zahtjev po umanjenom izračunu i u skladu s važećom sudskom praksom, čime da čini značajan ustupak tuženoj strani i s obzirom da se zahtjev uređuje po vještvu sačinjenom na način kako traži važeća sudska praksa, da se očekuje da tužena prizna ovako uređen tužbeni zahtjev kako bi se okončao ovaj spor, jer daljnje protivljenje tužbenom zahtjevu više da nema smisla, te u prilog osnovanosti tužbenog zahtjeva, dostavlja novu sudsku praksu u identičnim predmetima po tužbama službenika pomorske policije, i to odluke Županijskog suda u Osijeku broj Gž R-576/2020, Županijskog suda u Rijeci broj Gž R-1767/2021, Županijskog suda u Zagrebu broj Gž R-3351/2021. Naposljetku tužitelji predlažu da sud usvoji njihov tužbeni zahtjev pobliže opisan u izreci ove presude, te naloži tuženoj naknadu im parničnog troška.

 

4. U nastavku postupka tužena i dalje u cijelosti osporava da bi prednik tužitelja ostvarivao pravo na prekovremeni rad za utuženo razdoblje, dok da mu je naknada za rad noću, nedjeljom, subotom i blagdanom te za rad u smjeni i turnusu kao i naknada za pasivno dežurstvo isplaćena sukladno odredbi članka 57. KU-a. Nadalje, tužena ističe dato tumačenje zajedničke komisije za tumačenje i praćenje KU-a glede odredbe članka 39. i čl. 50 KU-a u svezi ostvarenje dodatka na plaću za rad na terenu. Nastavno, tužena se poziva na izražena pravna shvaćanja prekovremenog rada koje je kroz svoje odluke dao Vrhovni sud RH-a ( Revr-466/07 od 05. rujna 2007.g., Revr- 369/09 od 27. siječnja 2010.g.). Nakon, izrađenog vještva po vještaku G. i konačno postavljenog tužbenog zahtjeva tužitelja tuženik ustraje u navodima tijekom postupka, prigovarajući vještvu jer da je imenovani vještak pošao od pogrešne pretpostavke na koji je način organizira rad tuženika. Tužena nakon izvedenog dokaza saslušanjem svjedoka navodi kako je tuženik rad na brodu organizirao na drugačiji način sukladno članku 44.st.11. KU-a sve sukladno potrebama službe tj. rada na brodu. Naime, priroda posla da je takva da se jednostavno ne može uklopiti u opći obrazac rada od ponedjeljka do petka ili u smjenama niti u turnusima, već da je rad organiziran na način da zaposlenici provede na brodu više dana uzastopce i to na način da rade 12 sati a 12 sati se odmaraju.

 

4.1. Tužena u nastavku raspravljanja predlaže da se vještak izjasni da li je sukladno rješenju suda pri izradi vještačenja uzeo u obzir 8 sati odmora unutar 24 sata. Ako je isto uzeo u obzir, tužena predlaže da se vještak izjasni u koje vrijeme unutar 24 sata je smjestio tih 8 sati odmora, odnosno u koje je razdoblje dana smjestio 8 sati prekovremenog rada. Iz vještačenja da proizlazi da prednik tužitelja unutar 24 sata koliko traje jedan dan, svaki taj dan odrađuje treću smjenu od 22 h do 6 h slijedećeg dana, a da baš nikada u tom vremenu nije tih 8 sati odmora. Iz vještačenja da proizlazi da se prekovremeno radi uvijek u trećoj smjeni, kada se plaća i dodatak za noćni rad koji nije zanemariv, a da se uvijek tih 8 sati odmora koristi po danu, npr. od 16 do 22 h ili od 06 do 08 h. Iz vještačenja da nije vidljivo zbog čega prekovremeni rad nije po danu, nego uvijek noću. Ako je vještačenje izrađeno na takav način isto da nema podlogu niti u rješenju suda kojim se isto određuje, niti u iskazima saslušanih svjedoka koji u većini iskazuju da se na brodu spava - odmara po noći kada je brod uglavnom na sidru, niti je sukladno uputi VSRH da se plaćaju stvarno odrađeni sati, a iz dokaza – saslušanja svjedoka proizlazi da se od 22 h do 6 h ujutro odmara – nema noćnog rada. Nalaz i mišljenje vještaka osporava u cijelosti i navodi da pravo na uvećanje plaće za prekovremeni rad iz čl. 39. st. 1. Kolektivnog ugovora službenik može ostvariti samo za stvarno odrađene sate rada duže od punog radnog vremena. Rad policijskih službenika Postaje pomorske policije da je određen prethodno izdanim radnim nalozima koji su višednevni i zahtijevaju kontinuitet u obavljanju službe. Kontinuitet službe da zahtjeva prisutnost policijskog službenika na brodu i onda kada temeljem raspodjele dnevne satnice radne zadatke obavlja jedan policijski službenik dok je drugi koji je ostvario svoju satnicu slobodan, ali ne može napustiti plovilo jer se rad obavlja na terenu na moru. O rasporedu rada da odlučuje zapovjednik plovila tijekom obavljanja službe. Obzirom da policijski službenik koji je odradio svoju satnicu ne može napustiti plovilo, razdoblje do njegovog ponovnog rasporeda za rad smatra se pasivnim dežurstvom. Ostvarena satnica pasivnog dežurstva za svakog policijskog službenika da je razvidna iz evidencije radnog vremena, a to vrijeme kada policijski službenik zbog ostvarene dnevne satnice nije u rasporedu obavljanja radnih zadataka ne može se tretirati prekovremenim radom, jer bi to značilo da policijski službenik tijekom tri do pet dana naizmjence neprekidno radi redovno pa prekovremeno, pa tako sve do iskrcaja. Zakonom o policiji (NN 34/11, 130/12, 89/14, 151/14, 33/15) člankom 17. da je propisano da policijskom službeniku koji je raspoređen na radnom mjestu s otežanim uvjetima rada staž osiguranja računa se u povećanom trajanju tako da se svakih 12 mjeseci stvarno provedenih u obavljanju policijskih poslova računa od 14 do 18 mjeseci staža osiguranja. Pod otežanim uvjetima rada smatra se osobito povećana opasnost za život i zdravlje, kao i spremnost za obavljanje policijskih poslova u posebnim radnim uvjetima. Člankom 42. istog Zakona propisano je da je policijski službenik dužan u obavljanju policijskih poslova raditi po posebnom rasporedu rada koji određuje nadležni rukovoditelj. Poseban raspored rada da uključuje: rad u smjenama, rad u turnusu, rad subotom, nedjeljom, praznicima i drugim neradnim danima, prekovremeni rad, rad noću, rad u dvokratnom radnom vremenu, pripravnost za rad, rad organiziran na drugačiji način. Sukladno članku 1. Zakona o policiji na sva pitanja radno pravnog položaja policijskih službenika koja nisu uređena tim zakonom ili propisima donesenim na temelju tog zakona primjenjuju se propisi o državnim službenicima, opći propisi o radu, odnosno kolektivni ugovori sklopljeni u skladu s njim.

U članku 51. Kolektivnog ugovora za državne službenike i namještenike (NN 112/2017) navodi se da ukoliko službenik i namještenik u svoje slobodno vrijeme tijekom terenskog rada zbog okolnosti obavljanja poslova ne smije ili ne može napustiti prostorije ili prijevozno sredstvo u kojima je smješten, tako provedeno vrijeme izvan stvarno odrađenih sati rada smatra se pasivnim dežurstvom. Za svaki sat pasivnog dežurstva policijskom službeniku se isplaćuje 10% satnice redovnog rada u tekućem mjesecu. Slijedom navedenog da je razvidno da potreba kontinuiteta u obavljanju policijskih poslova - obavljanje nadzora i zaštite unutarnjih morskih voda, teritorijalnog mora i zaštićenog ekološko-ribolovnog pojasa - zahtjeva neposrednu primjenu odredbe članka 51. Kolektivnog ugovora, jer se taj rad obavlja na terenu na moru i policijski službenik nakon odrađene dnevne satnice nije u mogućnosti napustiti službeno plovilo do ponovnog rasporeda za rad. Člankom 38. st. 12. Kolektivnog ugovora definiran je pojam redovnog mjesečnog fonda radnih sati, a što je broj sati koje službenici trebaju raditi u tekućem mjesecu. Redovni mjesečni fond sati određuje se na način da se broj radnih dana u tekućem mjesecu pomnoži s osam. Ukupan broj redovnih sati rada za svakog policijskog službenika evidentiran je u evidenciji radnog vremena čiju presliku ćemo vam naknadno dostaviti. U očitovanju načelnika PPP Š. od 03. rujna 2015. godine da je navedeno da policijski službenik aktivno radi u okviru dnevne satnice, a ukoliko aktivan rad prelazi redovnu dnevnu satnicu tada su ti sati prekovremeni sati, pa da se radi o aktivnom radu odnosno obavljanju radnih zadatka za koje je nastala potreba tijekom plovidbe, kao što je primjerice hitna policijska intervencija, odnosno takva okolnost koja zahtjeva hitno angažiranje policijskog službenika za rad. Zajednička komisija za tumačenje odredaba i praćenje primjene Kolektivnog ugovora dala je tumačenje odredbe čl. 44. u svezi s čl. 56. Kolektivnog ugovora (NN) iz kojeg u bitnom proizlazi da bez obzira što je tužitelj na terenu proveo nekoliko dana, pravo na uvećanje plaće iz čl. 44. Kolektivnog ugovora isti ostvaruje samo za ostvarene sate, a ne za sate koje je na terenu proveo spavajući, odmarajući se, te za sate kada nije izvršavao radne zadatke odnosno putujući do mjesta rada na terenu. Tumačenje zajedničke komisije za tumačenje odredaba i praćenje primjene Kolektivnog ugovora br. 2/44 od 18. prosinca 2012. godine navodi da ako je državni službenik i namještenik za vrijeme terenskog rada stvarno prekovremeno radio (prekovremeno obavljao poslove zbog kojih je upućen na rad na terenu) ima pravo na uvećanje plaće sukladno čl. 44. st. 1. Kolektivnog ugovora za svaki stvarno odrađeni sat prekovremenog rada. Iz radnih naloga PPP Š. u privitku kojih stoje izvješća da je razvidan konkretan rad policijskih službenika koji je ostvaren sukladno prethodno utvrđenim radnim zadacima od strane načelnika PPP Š., kao i rad kada je policijski službenik bio hitno angažiran radi obavljanja zadataka za koje je nastala potreba tijekom plovidbe. Izvješća da se sastavljaju po izvršenim radim zadacima i jasno ukazuju da se sati kada je policijski službenik bio hitno angažiran radi obavljanja zadataka za koje je nastala potreba tijekom plovidbe. Izvješća da se sastavljaju po izvršenim radnim zadacima i jasno ukazuju da se sati kada je policijski službenik nakon ostvarenih radnih zadataka odnosno ostvarene dnevne satnice i eventualnog prekovremenog rada bio slobodan, odmarao se, spavao, ne mogu smatrati vremenom kada je tužitelj prekovremeno radio jer tada nije izvršavao radne zadatke. Jednako kao i u očitovanju na prethodno podnesen zahtjev za mirno rješenje spora ponovno navodi da je sukladno odredbama Zakona o radu za postojanje prekovremenog rada bitno postojanje više sile, izvanrednog povećanja opsega rada i prijeke potrebe, odnosno izvanrednost situacije i povremeno trajanje te situacije a koje je stajalište sadržano i u presudi Vrhovnog suda RH broj: Revr-466/07-2 od 05. rujna 2007. godine kako je to navedeno u očitovanju Općinskog suda u Splitu, Građansko-upravni odjel P- DO-40/2015 od 12. veljače 2015. godine (predmet tužitelja I. U., vaš broj P-DO-70/15). Policijskim službenicima PPP Š. isplaćuje se terenski dodatak za svaki dan terena kad policijski službenici ne mogu napustiti plovilo. Odredbom članka 56. st. 10 Kolektivnog ugovora (NN 104/13) koji je zaključen dana 03. kolovoza 2013. godine posebno je regulirano pravo na terenski dodatak za policijske službenike koji rad obavljaju na terenu na moru, pa je tako određeno da pravo po osnovi terenskog rada ostvaruje i službenik koji radi na plovilu, odnosno na izdvojenom mjestu na otoku, ako plovilo odnosno izdvojeno mjesto rada na otoku, zbog naravi posla ne smije ili ne može napustiti najmanje 24 sata. Sukladno navedenom u očitovanju načelnika PPP Š. od 03. rujna 2015. godine određivanje broja slobodnih dana u tekućem mjesecu ovisi o mjesečnom fondu radnih sati za taj mjesec. Dani kada policijski službenici nisu bili u službi zbog odrađenog fonda sati, u evidenciji radnog vremena R- 27 su označeni skraćenicom ,,VR“ (van rasporeda). Te dane da treba razlikovati od slobodnih dana koje policijski službenici koriste umjesto uvećanja osnovne plaće po osnovi ostvarenog prekovremenog rada. Takvi slobodni dani da se koriste u omjeru 1:1,5 (1 sat prekovremenog rada za 1 sat i 30 minuta redovnog sata rada). O policijskom službeniku da ovisi da li će umjesto uvećanja osnovne plaće po osnovi prekovremenog rada koristiti slobodne dane. Slijedom svega navedenog, predniku tužitelja da je u predmetnom razdoblju isplaćivana osnovna plaća uvećana za ostvarene sate prekovremenog rada, rada subotom, nedjeljom, blagdanima, rada noću, rada u smjeni, rada u turnusu, uvećanja za pasivno dežurstvo i ostvaren rad na terenu, a sve sukladno važećim rješenju o plaći i službenim izvješćima o ostvarenim satima rada, slijedom čega da predmetni tužbeni zahtjev smatra u cijelosti neosnovanim.

 

5. U dokaznom postupku sud je izveo dokaze pregledom i čitanjem zahtjeva za mirno rješenje spora sa preslikom potvrde o primitku preporučene pošiljke, očitovanja tužene na zahtjev za mirno rješenje spora, evidencije rada prednika tužitelja za utuženo razdoblje sa obračunskim platnim listama, pismenog nalaza i mišljenja stalnog sudskog vještaka za financije i računovodstvo M. G., pismenog nalaza i mišljenja stalnog sudskog vještaka za financije i računovodstvo Ž. D., radnih naloga prednika tužitelja za utuženo razdoblje zajedno sa sačinjenim izvještajima i opisom rada po radnim nalozima za utuženo razdoblje, zbirnih lista, te čitanjem zapisnika o saslušanju svjedoka A. K., Ž. B., D. M., I. C., D. B..

 

6. Tužbeni zahtjev tužitelja je osnovan.

 

7. Prije svega valja navesti da je nastavku postupka sud nakon provedenog postupka zaključio raspravljanje dana 22. ožujka 2022.g. i odredio ročište za objavu za dan 27. travnja 2022.g., međutim, kako je vještak D. dana 10. travnja 2022.g. dostavio sudu ispravak vještačenja iz kojeg je razvidno da je vještak omaškom u ranijem vještvu obračunao viši iznos razlike plaće nego bi tužitelje pripadao, to je na ročištu održanom povodom objave dana 27. travnja 2022.g. raspravni sudac preotvorio glavnu raspravu  i predmet vratio u stadij prije zaključenja raspravljanja.

 

8. Među strankama u ovoj pravnoj stvari nije bilo sporno da je prednik tužitelja D. B. bio zaposlenik tužene, odnosno policijski službenik MUP-a RH PU Š.K., PPP Š., da se prije pokretanja parničnog postupka obratio tuženoj u svezi mirnog rješenja spora, na što tužena nije pristala na mirno rješenje spora, da je tužena izdavala predniku tužitelja za utuženo razdoblje višednevne radne naloge, da je tužena na temelju izvještaja sastavljenih na temelju tih radnih naloga vodila evidenciju rada prednika tužitelja na temelju koje evidencije je predniku tužitelja za to utuženo razdoblje isplatila plaću, te da tužena nije donijela, a niti uručila predniku tužitelja rješenja o preraspodjeli radnog vremena, o korištenju slobodnih dana, te o radu u turnusu, međutim je među strankama sporno pripada li predniku tužitelja pravo na isplatu dodataka na plaću s naslova prekovremenog rada, rada noću, subotama, nedjeljom, blagdanima kroz utuženo razdoblje, je li je prednik tužitelja radio u turnusu, je li obavljao pasivno dežurstvo, je li tužena istom omogućila korištenje dnevnog i tjednog odmora tijekom višednevnih radnih naloga, je li prednik tužitelja sa iskorištenim slobodnim danima u cijelosti nadomjestio ostvareni prekovremeni rad, te poglavito, što bi u konkretnom slučaju kraj organizacije rada prednika tužitelja temeljem radnih naloga tužene, predstavljalo prekovremeni rad.

 

9. Sporno je koliko je prednik tužitelja pri izvršavanju navedenih radnih zadataka stvarno radio tijekom dana, da li je radio prekovremeno, pa kako je, u kojem obimu (koliko sati), da li je tužena istom obračunala i isplatila sve stvarno odrađene prekovremene sate rada, te da li mu je isplatila i ostale dodatke na plaću na koje ima pravo temeljem Kolektivnog ugovora koji se u konkretnom slučaju primjenjuje, a koji je važio u utuženom vremenskom razdoblju.

 

10. Prema odredbi čl. 41. st. 1. KU plaću službenika i namještenika čini osnovna plaća i dodaci na osnovnu plaću, time da su dodaci na osnovnu plaću utvrđeni su Uredbom o plaćama policijskih službenika – dodatak za policijsko zvanje te čl. 92. Zakona o policiji kao i gore navedeni dodaci temeljem važećih KU. Dakle, u konkretnom slučaju Zakon o radu predstavlja opći propis dok Zakon o državnim službenicima i namještenicima i Zakon o policiji, Uredba o plaćama policijskih službenika te u utuženom razdoblju KU iz 2004.g. i 2008.g.  predstavljaju  lex specialis u odnosu na opći propis. Obzirom, da je člankom 257. Zakon o radu (NN 149/09 - dalje ZR) propisano da Kolektivni ugovor obvezuje sve osobe koje su ga sklopile te sve osobe koje su u vrijeme sklapanja ugovora bile ili su naknadno postali članovi udruge koja je sklopila kolektivni ugovor, te je čl. 7.st.3. istog zakona određeno da ako je neko pravo iz radnog odnosa drugačije uređeno ugovorom o radu, sporazumom sklopljenim između radničkog vijeća i poslodavca, kolektivnim ugovorom ili zakonom, da se primjenjuje za radnika najpovoljnije pravo ako tim zakonom nije drugačije određeno, dok je čl. 82. st.1. istog Zakona propisano da poslodavac kojeg obvezuje Kolektivni ugovor ne smije radniku obračunati i isplatiti plaću u iznosu manjem od iznosa određenog Kolektivnim ugovorom, dok je odredbom članka 86. ZR-a propisano da za otežane uvjete rada prekovremeni i noćni rad te za rad nedjeljom, blagdanom ili nekim drugim danom za koji je zakonom određeno da se ne radi, radnik ima pravo na povećanu plaću.

 

11. Odredbom čl. 44. Kolektivnog ugovora za državne službenike i namještenike (NN 93/08, 23/09, 39/09, 90/10), koji je vrijedio za utuženo razdoblje u stavku 1. ugovoreno je da će osnovna plaća službenika i namještenika uvećati za svaki sat rada između ostalog za prekovremeni rad 50%, stavkom 2. je ugovoreno da dodaci stavka 1. se međusobno ne isključuju osim dodataka za rad u turnusu i rad u drugoj smjeni, stavkom 9. je ugovoreno je da se prekovremenim radom, kad je rad službenika i namještenike organiziran u radnom tjednu od ponedjeljka do petka ima smatrati svaki sat rada duži od 8 sati dnevno, kao i svaki sat rada subotom ili nedjeljom, stavkom 11. je ugovoreno da ako je rad službenika i namještenika organiziran na drugačiji način prekovremeni rad je rad duži od 40 sati tjedno, stavkom 12. je ugovoreno da redovni mjesečni fond radnih sati su stati koje službenici i namještenici trebaju raditi u tekućem mjesecu, a dobije se na način da se broj radnih dana u tekućem mjesecu pomnoži sa 8 te stavkom 13. istoga članka je ugovoreno da umjesto uvećanja osnovne plaće po osnovi prekovremenog rada, službenik ili namještenik može koristiti jedan ili više slobodnih radnih dana prema ostvarenim satima prekovremenog dana u omjeru 1/1,5, tj. jedan sat prekovremenog rada jednako je 1 sat i 30 minuta redovnog sata rada, te mu se u tom slučaju izdaje rješenje u kojem se navodi broj i vrijeme korištenja slobodnih dana kao i vrijeme kada je taj prekovremeni rad ostvaren.

 

12. Odredbom članka 33.st.2. i 3. Zakona o policiji (NN 34/11 i 130/12) propisano je da je policijski službenik dužan po nalogu nadređenog službenika poslove obavljati i duže od punog radnog vremena ako je to nužno radi uspješnog i pravovremenog obavljanja službenog posla, time da policijskom službeniku za taj rad pripada pravo na novčanu naknadu ili slobodne dane sukladno općim propisima o radu i kolektivnog ugovoru.

 

13. Odredbom čl. 41. st. 1. do 4. Zakona o policiji propisano je da je policijska služba organizirana na način da se policijski poslovi obavljaju 24 sata dnevno, tjedno radno vrijeme policijskog službenika u pravilu se raspoređuje na 5 radnih dana i traje 40 sati, time da dnevno radno vrijeme u pravilu traje od 8 do 16 sati, time da iznimno Ministar može, ovisno o potrebama određene službe, mjesnim prilikama odnosno za pojedine policijske službenike odrediti početak radnog vremena i na drugi način.

 

14. Odredbom čl. 42. Zakona o policiji, propisano je da je policijski službenik dužan u obavljanju policijskih poslova raditi po posebnom rasporedu rada koji određuje nadležni rukovoditelj a poseban raspored rada uključuje rad u smjenama, rad u turnusu, rad subotom, nedjeljom, praznicima i drugim neradnim danima, prekovremeni rad, rad noću, rad u dvokratnom radnom vremenu, pripravnost za rad, rad organiziran na drukčiji način. Prilikom organizacije noćnog rada i rada u smjena, policijskim službenicima osigurat će se dnevni odmor od najmanje 12 sati neprekidno, kada je policijske poslove potrebno obavljati u neprekidnom trajanju redovito radno vrijeme policijskih službenika koji obavljaju takve poslove može trajati duže od 8 sati u razdoblju od 24 sata, ali ne duže od 12 sati (čl. 42.st.2. i 3. Zakona o policiji. U konkretnom slučaju se radi o situaciji iz odredbe čl. 42.st.1. Zakona o policiji s tim da prema pravnom shvaćanju Vrhovnog suda Republike, izraženom u rješenju poslovni broj Revr-1318/16-2 od 26. listopada 2016, nije životno i logično da bi efektivni rad službenika trajao neprekidno 24 sata dnevno, četiri do sedam dana uzastopno (u tom smislu i Vrhovni sud u odluci broj Revr-753/09-2 od 17. studenoga 2009.).

 

15. Svjedok A. K. iskazuje da je zapovjednik ophodnog broda  tipa A, te da se u utuženom razdoblju radilo na način da su bili u službi tri dana neprekidno, nakon čega bi imali dva ili tri dana slobodno ovisno o potrebama službe. Tuženik da nije uručivao rješenje o korištenju tih slobodnih dana kao niti rješenje o preraspodjeli radnog vremena. Što se tiče rada u turnusu tu da bi se radilo o radu od 12 sati neprekidno, a zatim 12 sati slobodno, a da su radili ili 8 ili 12 sati dnevno a što bi bilo isprekidano. Od poslodavca da se nisu dobivala rješenje o radu u turnusu. Što se tiče pasivnog dežurstva da nisu nikad dobili nalog za pasivno dežurstvo jer niti jedan rukovoditelj ne može znati koliko ću tko raditi u kom vremenu, te da su dobivali jedan nalog na više dana, a tada da im nije omogućeno korištenje dnevnog i tjednog odmora. Što se tiče slobodnih dana niti to da im nije omogućeno odnosno zbog potreba posla nikad da ne mogu znati kad mogu biti slobodni da bi npr. otišli s obitelji na odmor ili slično. Što se tiče prekovremenog rada on da se je isplaćivao a u tom slučaju ukoliko bi došlo do ostvarenja, nadređeni bi to dozvolio, a on ispisao nalog za prekovremene kao zapovjednik. U ovom utuženom razdoblju da bi dobili radni nalog ophodnja morem kopnom od 7 sati prvog dana do 7 sati četvrtog dana, s tim da bi on kao zapovjednik trebao organizirati službu da svaki dan bude 8 ili 12 sati. Vezano uz upit gdje je njegovo radno odnosno radno mjesto ostalih djelatnika dok su na terenu, izjavljuje da je ono na brodu, a da su dužni postupati i na otocima. Što se tiče samih propisa po kojima moraju postupati njih da je više, iz svih grana, tako da osim poslova pomorske policije obavljaju i poslove prometne i temeljne policije. Navodi da nemaju mogućnost da koriste odmor od 12 sati neprekidno dok su na brodu na način da skinu uniformu i napuste brod, jer bi u tom slučaju i imali sankcije. Dok su na brodu da su cijelo vrijeme dužni obavljati zadatke, te da rade stalno, ne samo dok brod plovi, nego dok je i na vezu, od pješačkih ophodnji, dojave građana, održavanje plovila. Inače 24 sata da su dužni biti na vezi, policijska stanica i pomorska stanica da je stalno upaljena kao i službeni mobitel. Što se tiče sastava posade broda ona da se sastoji od troje ljudi, zapovjednika, upravitelja stroja i jednog mornara. Nije pravilo niti da ima uvjeta da bi bila još jedna posada a koja bi mogla zamijeniti onu koja bi se trebala odmarati na brodu. Naposljetku da nije moguće da njega u funkciji zapovjednika na brodu zamijeni strojar niti zapovjednik može zamijeniti strojara. Navodi i to da nisu dobivali nikakav pomorski dodatak za vrijeme boravka na brodu. Što se tiče pitanja  da li se može odmoriti na brodu i kakvi su za to uvjeti, navodi da za ovo utuženo razdoblje zapovjednik i strojar imaju svoju malu kabinicu, a mornar da je u salonu gdje može odmarati, ali i tada za vrijeme tzv odmora da čuju veze i stanice i često se dogodi da moraju raditi na brodu odnosno premještati ga u slučaju vremenskih neprilika, oscilacija mora. Vezano uz upit što znači odmor i koliko sati traje u 24 sata, navodi da znači da cijeli dan rade, a onda po noći svatko od njih da  ima svoje dežurstvo od oko 2 sata i jedan mora u tom periodu biti čvrsto budan, a da se zna se dogoditi u slučaju nevremena da budu i cijelu noć budni pa tako kada dođu kući padnu od umora. Dakle po noći da su budni ona dva sata dok su dežurni a ostalo vrijeme ako nije nevrijeme da mogu spavati. Mada da nema pravila koliko traje to vrijeme sna, ali uglavnom da bude nekih četiri do pet sati sna, a nekad da se znalo po ljeti dogoditi tri dana i tri noći da spavaju samo četiri ili pet sati. Navodi da se ovdje ne radi samo o radu kad brod plovi nego se radi i kada je brod na vezu a što da je već naprijed rekao, a pogotovo upravitelj stroja tamo gdje nema struje da mora biti stalno pod nadzorom i svi brodski sustavi moraju biti pod nadzorom i ovakav način organizacije rada da je za sve djelatnike, a stalnih posada da nema jer ih stalno mijenjaju. Što se tiče brodova niti svi brodovi da nisu isti, i naposljetku, da  ovo što je naveo da se odnosi na sve druge djelatnike koji su ustali tužbom i traže isplatu dodataka.

 

16. Svjedok Ž. B. iskazuje da je zaposlen na radnom mjestu upravitelja stroja i uz njega da budu na brodu zapovjednik i mornar, a da ne dobiju od poslodavca rješenje o preraspodjeli radnog vremena, niti korištenju slobodnih dana, niti rad u turnusima već isključivo radni nalog u kojem piše broj naloga, imena i prezimena posade, vrijeme rada od do, većinom na način da piše razdoblje od kojeg do kojeg dana te rad od  08 prvog dana do 08 zadnjeg dana. Navodi da je obavljaju pasivno dežurstvo već kada dođu na brod da su 24 sata u radu. Sukladno radnom nalogu da  rade puno poslova, osim službe na moru, da je to i rad na otocima, rad na granici, javni red i mir, promet na otocima. Što se tiče odmora on da uopće nije reguliran radnim nalogom i praktički ga nema i nemoguće ga je iskoristiti, prvenstveno što nitko nikoga od njih na brodu ne može zamijeniti a i stoga što konstantno moraju biti dostupni na vezi. Kada završe takav rad na terenu opet da ih može obuhvatiti neko dežurstvo ili teren, ili neko osiguranje ili tome slično, pa onda da ne mogu iskoristiti slobodne dane. Što se tiče prekovremenih sati, oni da im se i plate ako tako ispadne ali to da je rijetko. Što se tiče priznavanja samih prekovremenih sati, da je to teško natezanje sa poslodavcem i vrlo komplicirano, a da je čuo i da su se namještale te satnice. Što se tiče samog dolaska na rad u 8 sati, to uvijek bude ranije 7 ili 7.30 jer moraju primiti dužnost ali to da se opet nigdje ne evidentira. Što se tiče samog evidentiranja rada to da radi zapovjednik i to veoma šturo u izvješću odnosno skraćeno, a kad bi se pisalo sve što se radi onda da bi to bila izvješća i od stotinu stranica, a isto tako da znaju izvješća pisati duže vremensko razdoblje, a niti to da se ne evidentira. Što se tiče posade na brodu da ne može biti dvije posade tako da se jedna može odmarati dok druga radi, a da to nije moguće i zbog samog kapaciteta brodice, a uvjeti za odmor na brodici da su neadekvatni i onda kad se odmaraju da  uvijek je radio veza otvorena, uključena 24 sata dnevno i oni je moraju slušati i postupati i to ne samo pomorsku nego i policijsku. Navodi da nije moguće da u ta tri dana imaju 12 sati kontinuiranog odmora. Za cijelo vrijeme dok su na brodu pa i kad izađu s broda uvijek da moraju biti u uniformi i nikako ne smiju odbiti nalog za rad. I u slučaju kada idu na ophodnju izvan broda uvijek da moraju biti dostupni zapovjedniku, s tim da kad se ide u ophodnju brod nikada ne smije biti ostavljen bez nadzora i uvijek da mora jedan od članova biti na brodu. Navodi da nikada nisu dobili nikakav pomorski dodatak i ovo što je naveo se odnosi i na ostale djelatnike a koji su ustali tužbom radi isplate dodatka.

 

17. Svjedok D. M. iskazuje da je zaposlen u službi kriminalističke policije na radnom mjestu policijski službenik za delikte protiv opće sigurnosti, a načelnik pomorske postaje da je bio u razdoblju od kraja 2005. do kraja 2012. g. u kojem razdoblju da je organizirao službu na način da je izdavao radne naloge, a da nisu izdavali rješenja o preraspodjeli radnog vremena, korištenju slobodnih dana i radu u turnusu. Kolege iz pomorske policije da su bili upućivani na rad na moru na način da bi višednevno boravili na brodu, a najčešće da su bila tri člana posada i to zapovjednik, upravitelj stroja i mornar i jedan drugoga da nisu mogli mijenjati jer je svaki od njih imao svoje zaduženje. Osim poslova na moru i granici oni da su radili i poslove na kopnu. Standardni obrazac da je bio da kad bi radili četiri dana na brodu onda bi bili tri dana slobodni, a oni da su iskorištavali te slobodne dane jer da je organizirana službu kroz mjesečni fond sati. Zbog specifičnih uvjeta rada da nije bilo moguće organizirati fiksnu satnicu, pa tako i samo korištenje dnevnog i tjednog odmora, već da su oni to sami organizirali tijekom boravka na plovilu a da bude najkorisnije za službu. Navodi da se na svakom nalogu uz imena posade stavljalo i vrijeme ukrcaja i vrijeme iskrcaja i stavljala se napomena kako treba službu organizirati, a to je stavljeno zato što najkraće radno vrijeme treba biti 8 a najdulje 12 sati. I najkompleksniji da je rad upravo u tom pomorskoj policiji gdje ne naputak bio da djelatnici u svojim izvješćima za svaki događaj to i opišu pa je onda to izgledalo kao višekratno radno vrijeme a to onda nije bio rad u turnusu. Navodi da se gledalo stvarno odrađeno radno vrijeme, te da se tako i upisivalo u izvješće i onda da se to zbrajalo, pa ukoliko bi se to prekoračilo onu satnicu od 8 sati onda da bi se to upisivalo kao prekovremeni rad, s tim da bi djelatnici imali mogućnost sami sebi raspoređivati satnicu, ali da su se morali uokviriti u određenu satnicu 8-12-8. Taj prekovremeni rad bi bio naknadno plaćen po povratku, s tim da se za taj prekovremeni rad trebalo tražiti odobrenje. Za vrijeme boravka na sidru kada bi posada bila na brodu a na vezu to vrijeme da se smatralo pasivnim dežurstvom i da posada ne radi i oni da su tada bili pasivno dežurni i morali su se javljati na vezu i biti naravno dostupni, a ako bi oni u tom vremenu nešto radili s dokumentacijom onda bi to i evidentirali i onda bi se to smatralo radom. dnevni odmor da su djelatnici organizirali u onom vremenu kada nisu aktivno radili. A što se tiče dnevnog odmora on je 30 minuta odnosno 60 kod turnusa, ali ponavlja da oni su to sami sebi organizirali kao i cijeli ostatak satnice. Zbog i za vrijeme boravka na plovilu nije bilo moguće da djelatnici 12 sati budu na odmoru i bez uniforme Što se tiče pitanja  da li je moguće da na brodu budu dvije posade i da li to ima negdje u svijetu, izjavljuje da toga kod nas nema, a da mu je poznato da u Njemačkoj postoji takova posada sa 14 ljudi i onda da se oni mogu mijenjati, a naša plovila da to ne mogu i nemaju kapacitet za tako dvije posade. Navodi da pasivno dežurstvo u temeljnoj policiji znači da se u slobodno vrijeme treba biti dostupan i u što kraćem vremenu se odazvati u službu a pri tome da je policajac kući, dakle nije u postaji. U utuženom periodu da djelatnici radili na sva tri tipa A, B, i C. C plovilo da je najmanji oblik plovila s posadom od dva člana, plovilo B da ima posadu od 3 člana a A da je najveće za koje da je predviđeno 7 članova posade. Plovilo C da je služilo za dvodnevnu službu i da nije predviđen smještaj za više dana jer je skučen prostor. Što se tiče plovila A u tom plovilu da su uredne kabine za boravak s tim da zapovjednik i navigator imaju jednokrevetnu kabinu, a ostali su u dvokrevetnim. Vezano uz upit da li je bilo plovila sa 7 članova posade pa da li je u tom slučaju jedan mogao dežurati a da ovi drugi spavaju izjavljuje da u pravilu nije bilo toliko članova posade osim u ljetnom periodu kad bi se ukrcali ronioci djelatnici interventne policije, pa bi tada teoretski postojala ta mogućnost, ali da nije bilo funkcionalno imati toliko posade, pa da je na plovilu tipa A bilo najčešće četiri čovjeka, a vezano uz upit što znači vr1 i vr2 navodi da su to oznake kojima bi označavali službenike koji trenutno nisu u službi odnosno raspoređeni izvan rasporeda pri čemu vr 1 znači da je to prvi dan nakon službe a vr2 drugi dan nakon odrađene službe a izraz sd slobodan dan da su koristili za službenike izvan rasporeda, a stvarni slobodni dan koji bi se dobivao npr. nakon davanja krvi onda bi se tako označavali sa oznakom sd, ili zbog nekih potreba npr. škola a za što im se izdavala rješenja a što bi bilo jako rijetko. Njemu da nije poznato da bi itko od djelatnika tražio slobodan dan nego da su većinom svi tražili novac. Što se tiče stalnih posada u stvarnosti da se to nije moglo održati i da je bilo nemoguće organizirati posadu od 7 ljudi odnosno 14 da ih bude duplo i to da nije funkcionalno jer nema dovoljno ljudi.

 

18. Svjedok I. C. navodi da je u utuženom razdoblju bio policajac mornar a u zadnjem periodu upravitelj stroja, a najviše na plovilu tipa B ali da su se stalno mijenjali i nemaju stalnu posadu. Na tipu B da ij je bilo troje i svaki sa svojim zaduženjima te nisu mogli mijenjati jedan drugoga. Radne naloge da bi dobivao zapovjednik plovila, a da nije dobio niti su oni dobili rješenje o preraspodjeli radnog vremena i organizaciji rada, te da nisu dobivali rješenje o korištenju slobodnih dana, te da nikada nisu znali kad rade, već bi im neposredno pred rad rekli, sad radiš ili ne radiš, pa tako da nisu niti imali niti dnevni niti tjedni odmor i da  nikada nisu znali kad smo u pasivi a kad rade jer nikada nisu dobili takav papir. Osim po pomorskom zakonu, da su postupali i po svim ostalim zakonima pa da su tako radili i poslove javnog reda i mira, poslove na granici, prometne policije. Što se tiče noćnog odmora to da nikada nisu mogli imati budući je uvijek radio veza radila i nisu je smjeli isključiti. pa tako da nije bilo moguće provesti 12 sati odmora u kontinuitetu dok su bili na brodu, a niti su se smjeli skinuti iz uniforme a niti eventualno okupati a niti napustiti brod, jer bi to povuklo određene sankcije. Na plovilu tipa A u utuženom razdoblju da je boravio, ali ni na tom brodu iako je bilo adekvatnih kabina, da nisu se mogli odmoriti jer i dalje radila radio veza i bio uključen mobitel.  Što se tiče plovila C na njemu da su bili u kontinuitetu ili jednodnevno ili dvodnevno, zbog malog kapaciteta broda. Najčešće da su se vezivali na K., Ž., M., R., gdje su jedino imali struju i vodu. Na K. da nisu išli na noćne ophodnje ali su morali biti pripravni radi veza. Što se tiče M. na noćnu ophodnju da su išli pješke u mjesto Ž., a sve se to da se vidi kroz radne naloge.

 

19. Svjedok D. B. iskazuje da je u desetom mjesecu 2012. godine došao u postaju pomorske policije na mjesto načelnika te da je njegov posao organizacija, kontrola rada i dosta drugih poslova. Što se tiče uručivanja rješenja tužiteljima o slobodnim danima ona da se uručuju djelatnicima samo u slučajevima npr. dobrovoljnog davanja krvi, rođenja djeteta, vjenčanja i ona da nisu vezani za mjesečni fond sati, a za sve ostalo rješenja da se ne uručuju jer nije propisano. Nekad da su tužitelji radili u turnusima, a nekad u višednevnim službama na moru a što je i predmet ovog spora. Na višednevnim da su bili na plovilima tipa A i B, a C plovilo da je bilo u pravilu za jednodnevnu službu. Plovilo tipa B obavezno je tročlana posada a ponekad da je znala biti i četveročlana, a na plovilu tipa A minimalan broj posade da je 4 do 7 a djelatnici osim poslova pomorske policije da obavljaju i ostale poslove npr. temeljne policije, prometne policije, krim policije. O svemu što naprave oni da moraju napisati izvješća a izvješća pišu u svom radnom vremenu a ako nisu stigli napisati izvješće već ga pišu izvan radnog vremena onda da im se to plaća prekovremeni a što ovdje nije sporno, ovdje da je sporno samo to pasivno dežurstvo odnosno način rada pomorske policije na terenu i isplaćivalo se pasivno dežurstvo a ono da znači obaveznu prisutnost na plovilu ili u blizini plovila  a zapovjednik plovila da odlučuje kad će biti pasiva i kako će rasporediti radno vrijeme, a koji odlučuje o tome kako će se organizirati dnevni i tjedni odmor. Što se tiče noćnog odmora on za to da zaista nemam objašnjenje, a da mu je poznato i da zna što znači dnevni odmor i koliko traje a u konkretnom da je bilo moguće organizirati takav odmor na plovilu, a ako je 8 sati rada onda traje 30 minuta. Djelatnicima da je zato i plaćena pasiva zato što uvijek moraju biti dostupni i ukoliko oni isključe vezu, skinu odoru i odu sa broda, onda podliježu stegovnoj odgovornosti. Vezano uz upit da li je moguće na brodici tipa A organizirati dvije posade tako da dok jedna radi druga se odmara, izjavljuje da to jeste moguće, ali da nije to praksa da se tako radi budući da je nedovoljan broj policijskih službenika, dok na plovilu tipa B nije moguće imati duplu posadu. U praksi na plovilu B da rade zapovjednik, upravitelj i mornar, i svaki od njih radi svoje poslove te dakle u pravilu nikada ne mijenjaju jedan drugoga. Što se tiče pitanja da li u temeljnoj policiji funkcionira pasivno dežurstvo, izjavljuje da nije bilo pasivnog dežurstva i on da ga nije nikada imao. Što se tiče upitat da li se ikada dogodilo da netko od djelatnika za vrijeme višednevnog rada ne odspava niti jedan sat konkretno 72 sata ili 3 dana, izjavljujem da se nije nikada dogodilo da oni nisu imali neki odmor u kontinuitetu većem od 12 sati, a pogotovo zimi. Ti ophodni brodovi na vezu da budu u doba "mraka" u R., na Ž. i na K., a kada stoje na brodu da ne zna što onda oni rade kada nemaju konkretne zadatke. Što se tiče pitanja da li su djelatnici dužni obavljati sve poslove iz radnog naloga, izjavljujem da nisu, a sve to u dogovoru sa šefom smjene. Mi ne forsiramo da se drži radnog naloga ako nisu uvjeti na moru takve prirode da se mogu ispuniti, ali o tome se telefonski koordinira, a nije sporno da je djelatnik dužan sprječavati i otkrivati kaznena  djela dok je na terenu. Što se tiče pitanja da li smatra da li djelatnik koji sluša radio vezu i radi, izjavljuje da ako je aktivan onda da se smatra da radi.

 

20. Iz sadržaja iskaza saslušanih svjedoka dade se u bitnome zaključiti da prednik tužitelja ipak nije stvarno radio svih 24 sata dnevno u jednom radnom danu, već da je ipak imao vremena za odmor i spavanje, a iz priloženih radnih naloga je vidljivo koji su bili opći i posebni zadaci prednika tužitelja, te je u vezi obavljenog rada napisano izviješće za svaki dan rada, i ono treba biti temelj za utvrđenje onih sati za koje se prednik tužitelja odmarao (jer nije obavljao nikakve aktivnosti).

 

21. S obzirom na navedeno valjalo je sukladno uputi višeg suda utvrditi koliko je sati prednik tužitelja stvarno radio unutar utuženog razdoblja obzirom na njegovo radno mjesto i radne naloge (zapovijedi za obavljanje poslova), te je vještak Ž. D. i postupio po nalogu i dostavio vještvo.

 

21. Iz nalaza i mišljenja vještaka Ž. D. od 10.4.2022.g. proizlazi da je na osnovi rješenja Općinskog suda u Šibeniku dobio  zadatak utvrditi točne iznose koje je tužena isplatila predniku tužitelja ukupno te po svakoj osnovi, koliki je iznos trebala tužena isplatiti uvećanjem za neisplaćene dodatke na plaću, a po odbitku dodataka za rad u turnusu i pasivno dežurstvo, koliko iznose nakon odbitka iskorištenih slobodnih dana izračunati neisplaćeni dodaci na plaću prema KU, koliko iznose odbitne stavke već isplaćenih dodataka za rad u turnusu i pasivno dežurstvo, koliko iznose neisplaćeni dodaci na plaću prema KU u utuženom razdoblju po odbitku isplaćenih dodataka za rad u turnusu i pasivno dežurstvo, odnosno, utvrditi broj stvarno odrađenih sati unutar utuženog razdoblja obzirom na tužiteljevo radno mjesto i radne naloge, uzimajući u obzir 8 sati odmora unutar 24 sata, vodeći računa o dodacima na rad koji se međusobno isključuju, sve temeljem odredbi KU, po mjesecima i sa pripadajućim kamatama, sve to imajući u vidu pravno shvaćanje Vrhovnog suda Republike izraženo u rješenju poslovni broj Revr 1318/16-2 od 26. listopada 2016.g. i odluku drugostupanjskog suda GžR-238/20 od 17.9.2020.g. Sukladno predmetnom Rješenju, a na osnovi dokumentacije koja prileži sudskom Spisu, te nalazu i prethodnim obračunima iskazanim u  tablicama. U vještačenju vještak iznosi mišljenje da je tužena isplatila predniku tužitelja u utuženom razdoblju po svim osnovama ukupno 253.581,98 kn bruto, odnosno u mjesečnim bruto iznosima. Nakon odbitka iskorištenih slobodnih dana neisplaćeni dodaci na plaću u utuženom razdoblju prema Kolektivnim ugovorima koji su tada bili na snazi iznose ukupno 108.080,07 kn bruto, odnosno u mjesečnim bruto iznosima kako je to prikazano u vještvu. Odbitne stavke već isplaćenih dodataka za rad u turnusu i pasivno dežurstvo koji se međusobno isključuju sve temeljem odredbi KU u utuženom razdoblju iznose ukupno 8.322,18 kn bruto. Ukupno neisplaćeni dodaci na plaću predniku tužitelja u utuženom razdoblju prema Kolektivnim ugovorima koji su tada bili na snazi (po osnovi prekovremenog rada, rada noću, rada na državne blagdane, te rada subotom i nedjeljom, rada u 2. smjeni) a nakon odbitaka već isplaćenih dodataka za rad u turnusu i pasivno dežurstvo da iznose ukupno bruto 100.452,52 kn, odnosno iskazano u bruto iznosima sa dospijećem po mjesecima i mjesečnim datumima isplate plaće predniku tužitelja u utuženom razdoblju.

 

22. Iz isplatnih lista vidljivo da je predniku tužitelja isplaćivan dodatak za rad u turnusima, smjenski rad i pasivno dežurstvo i pritom, te valja reći da se sukladno odredbi čl. 44. st. 2. KU dodaci za rad u turnusu i smjenski rad međusobno isključuju, te je prilikom izrade nalaza i mišljenja te izračuna razlika plaće vještak uzeo u obzir da su tužitelju isplaćeni naprijed navedeni dodaci koji se međusobno isključuju te posebno iskazao iznos isplaćenog dodatka za pasivno dežurstvo, a kako bi sud mogao o tome odlučivati, odnosno prilikom odlučivanja o razlici plaće istu umanjiti za isplaćeno pasivno dežurstvo.

 

23. Slijedom svega navedenog, prema pravnom shvaćanju ovog suda pravo na uvećanje plaće za prekovremeni rad sukladno KU službenik može ostvariti samo za stvarno odrađene sate rada duže od punog radnog vremena, a ne i za sate kada službenik nije stvarno izvršavao radne zadatke, pa kako tužena u utuženom razdoblju nije predniku tužitelja platila sve stvarno odrađene prekovremene sate rada, kao ni ostale dodatke na koje je isti imao pravo, to je stoga svega naprijed navedenog i posebno imajući u vidu nalaz vještaka koji je i dao svoj nalaz sukladno takovoj uputi suda, i sukladno kojem nalazu su tužitelji uredili tužbeni zahtjev, valjalo i presuditi kao u točki I. izreke ove presude, pri tome istaknute prigovore tužene nalazeći neosnovanima.

 

24. Odluka o parničnom trošku temelji se na odredbi čl. 151., čl.154. st. 1. i čl. 155. Zakona o parničnom postupku, te Tbr. 7., 8., 9., 36., 42. i 50. Tarife o nagradama i naknadi troškova za rad odvjetnika, a tužiteljima je priznat trošak sastojeći od zastupanja po kvalificiranom punomoćniku, i to za sastav zahtjeva za mirno rješenje spora u visini od 100 bodova, za sastav tužbe u visini od 100 b., za zastupanje na ročištu od dana 24.10.2014.g.-100 b., za sastav podneska od 7.8.2015.g.-100 b.,  za zast. na roč. od 20.8.2015.g.- 100 bodova, za zast. na roč. od 19.10.2015.g.-100 b., za zast. na roč. od 16.11.2015.g.-50 b., za zast. na roč. od 20.1.2016.g.-100 b., za sastav podneska od 10.02.2016.g. -100 b., za sastav podneska od 26.2.2016.g.- 100 b., za sastav podneska od 27.05.2016.g.-250 b., za zast. na roč. od 01.09.2016.g.-250 b., za sastav podneska od 19.2.2021.g.-250 b., za zast. na roč. od 23.2.2021.g.-250 b. za sastav podneska od 11.1.2022.g.-250 b., za sastav podneska od 19.2.2021.g.-250 b., za sastav podneska od 15.3.2022.g.-250 b., za zast. na roč. od 22.3.2022.g.-250 b., za sastav podneska od 25.4.2022.g.250 b. i za zast. na roč. od 27.4.2022.g.-250 bodova, što je ukupno 3450 bodova, što iznosi 34.500,00 kn, a uvećano za 25% PDV-a od 8.625,00 kn iznosi 42.625,00 kn, koji je trošak potom valjalo uvećati za trošak vještačenja u iznosu od 6.000,00 kn, bez kojeg se ne bi mogla utvrditi visina potraživanja, te trošak za zastupanje više tužitelja od 3.750,00 kn, pa ukupan parnični trošak tužitelja iznosi 52.375,00 kn, pa je naposljetku tužena dužna naknaditi tužiteljima parnični trošak na način kako je to pobliže opisano u toč. II. izreke ove presude.

 

                                             U Šibeniku, dana 27. travnja 2022.godine

                                                                                                                      Sudac:

 

                                                                            Silvana Klisović