1              Poslovni broj: II Kž 169/2022-6

Poslovni broj: II Kž-169/2022-6

 

 

 

R E P U B L I K A   H R V A T S K A

 

R J E Š E N J E

 

 

Visoki kazneni sud Republike Hrvatske, u vijeću sastavljenom od sudaca dr. sc. Lane Petö Kujundžić, predsjednice vijeća te mr. sc. Ljiljane Stipišić i Snježane Hrupek-Šabijan, članica vijeća, uz sudjelovanje više sudske savjetnice-specijalistice Ane Matić Puljar, zapisničarke, u kaznenom predmetu protiv okrivljenog M. F. i dr., zbog kaznenog djela iz članka 99. u vezi članka 97. stavka 1. točke 2. i 4. Kaznenog zakona ("Narodne novine" broj 125/11., 144/12., 56/15. i 61/15. – ispravak, 101/17., 118/18., 126/19. i 84/21. – dalje: KZ/11.), odlučujući o žalbi okrivljenog M. F. i okrivljenog N. K. podnesenoj protiv rješenja Županijskog suda u Zagrebu, broj Kov-iz-12/2022 (Kov-20/2022) od 01. travnja 2022. o produljenju istražnog zatvora i produljenju mjera opreza nakon podignute optužnice, u sjednici vijeća održanoj 25. svibnja 2022.,

 

 

r i j e š i o   j e

 

 

Odbijaju se žalbe okrivljenih, M. F. i N. K., kao neosnovane.

 

 

Obrazloženje

 

 

1. Rješenjem Županijskog suda u Zagrebu, nakon podignute optužnice protiv okrivljenog M. F., okrivljenog N. K. i okrivljene L. U. zbog osnovane sumnje da su počinili kaznena djela protiv čovječnosti i ljudskog dostojanstva i to: okrivljeni M. F. kazneno djelo javnog poticanja na terorizam iz članka 99. u vezi članka 97. stavka 1. točke 2. i 4. KZ/11. i kazneno djelo javnog poticanja na terorizam iz članka 99. u vezi članka 97. stavka 1. točke 2. i 4. KZ/11. u svezi članka 52. KZ/11, okrivljeni N. K. kazneno djelo javnog poticanja na terorizam iz članka 99. u vezi članka 97. stavka 1. točke 2. i 4. KZ/11. te okrivljena L. U. kazneno djelo javnog poticanja na terorizam iz članka 99. u vezi članka 97. stavka 1. točke 2. i 4. KZ/11. u svezi članka 52. KZ/11, na temelju članka 127. stavka 4. i članka 131. stavka 1. Zakona o kaznenom postupku ("Narodne novine" broj 152/08., 76/09., 80/11., 91/12. – odluka Ustavnog suda Republike Hrvatske, 143/12., 56/13., 145/13., 152/14., 70/17. i 126/19. – dalje: ZKP/08.) pod točkom I. produljen je istražni zatvor protiv okrivljenog M. F. po zakonskoj osnovi iz članka 123. stavka 1. točki 3. ZKP/08. Pod točkom II. pobijanog rješenja riješeno je da se u istražni zatvor okrivljenom M. F. uračunava vrijeme lišenja slobode, od 03. prosinca 2021. pa nadalje. Pod točkom III. pobijanog rješenja na temelju odredbe članka 98. stavka 5. u vezi sa stavkom 1. i stavkom 2. točkama 2., 3. i 11. ZKP/08. produljuju se mjere opreza okrivljenom N. K. i to: obveza redovitog javljanja PU Zagrebačkoj, PP Sesvete svakog ponedjeljka u mjesecu, zabrana posjećivanja određenog mjesta ili područja i to mjesta gdje se održavaju skupovi i okupljanja u cilju narušavanja ustavnih, političkih, gospodarskih i društvenih struktura Republike Hrvatske, potaknutih nezadovoljstvom odlukama i mjerama Stožera civilne zaštite Republike Hrvatske vezanih uz zaštitu pučanstva od zaraze i prijenosa, te suzbijanja bolesti COVID-19 u vidu cijepljenja i posebne sigurnosne mjere obaveznog testiranja na virus SARS-CoV-2 te zabrana pristupa internetu. Pod točkom IV. pobijanog rješenja riješeno je da će se u slučaju nepridržavanja mjere opreza iz točke III. ista zamijeniti istražnim zatvorom.

 

2. Žalbu protiv pobijanog rješenja podnio je okrivljeni M. F. po branitelju Z. H., odvjetniku u Z., zbog bitne povrede odredaba kaznenog postupka iz članka 468. stavka 1. točke 11. i stavka 3. ZKP/08 te zbog pogrešno i nepotpuno utvrđenog činjeničnog stanja iz članka 470. stavka 1., 2. i 3. ZKP/08, s prijedlogom „ukinuti pobijano rješenje, pustiti okrivljenika da se brani sa slobode, a podredno istražni zatvor zamijeniti adekvatnim mjerama opreza.“

 

3. Žalbu protiv pobijanog rješenja podnio je i okrivljeni N. K. po branitelju E. M., odvjetniku u Z., iz svih zakonom dopuštenih razloga, s prijedlogom da se pobijano rješenje ukine.

 

4. Prije održavanja sjednice vijeća spis je, u skladu s člankom 495. u vezi sa člankom 474. stavkom 1. ZKP/08., prije dostave sucu izvjestitelju, dostavljen Državnom odvjetništvu Republike Hrvatske na uvid.

 

5. Žalbe nisu osnovane.

 

6. Prema ocjeni Visokog kaznenog suda Republike Hrvatske, prvostupanjski sud je pravilno utvrdio postojanje opće, kao i posebne pretpostavke za daljnju primjenu mjere istražnog zatvora protiv okrivljenog M. F. iz osnove u članku 123. stavku 1. točki 3. ZKP/08. i to kao nužne i za sada jedine prikladne mjere kojom će se ostvariti istražnozatvorska svrha te je iznio i dostatne razloge u odnosu na nemogućnost zamjene mjere istražnog zatvora nekom blažom mjerom. Također, prvostupanjski je utvrdio postojanje osnovane sumnje kao opće pretpostavke za daljnju primjenu mjera opreza protiv okrivljenog N. K., tako i u odnosu na postojanje posebne pretpostavke iz članka 123. stavka 1. točke 3. ZKP/08., a zbog koje su istražnozatvorske osnove te mjere opreza bile određene i produljivane.

 

7. Budući da je za svoju odluku prvostupanjski sud, iznio jasne, valjane i dostatne razloge, bez proturječja, a koje razloge u cijelosti prihvaća i drugostupanjski sud, neosnovani su žalbeni navodi okrivljenog M. F. kojima osporava činjenična utvrđenja pobijanog rješenja na način da smatra da ne egzistira osnovana sumnja da je počinio kazneno djelo koje mu se stavlja na teret pod točkom 3. optužnice, kao i da ne postoje okolnosti na strani okrivljenika koje ukazuju na opasnost od ponavljanja kaznenog djela.

 

8. Suprotno žalbenim navodima okrivljenog M. F., a po izvršenom uvidu u spis i prema ocjeni ovog drugostupanjskog suda, postoji osnovana sumnja da je okrivljenik počinio inkriminirana kaznena djela, a kako to u pobijanom rješenju obrazlaže prvostupanjski sud, čime je ostvaren prvi uvjet iz članka 123. stavka 1. ZKP/08. za daljnju primjenu mjere istražnog zatvora protiv okrivljenika. Tako je prvostupanjski sud pravilno utvrdio i valjano obrazložio kako osnovana sumnja, da je okrivljeni M. F. počinio kaznena djela koja mu se podignutom optužnicom stavljaju na teret u ovom kaznenom postupku, proizlazi iz dokaza na kojima se ista temelji, a koji su pobliže navedeni u obrazloženju pobijanog rješenja pa su u cijelosti neosnovani žalbeni navodi da nije jasno obrazloženo postojanje osnovane sumnje da je okrivljenik sadržajem dvaju snimki nastavio protupravno djelovanje, odnosno da sud nije uzeo u obzir sve provedene dokaze te da je pobijano rješenje kontradiktorno sadržaju dokaza u spisu. Pritom se ukazuje žalitelju da je za odluku o istražnom zatvoru dovoljan odgovarajući stupanj osnovane sumnje koji proizlazi iz podignute optužnice, jer vijeće prilikom odlučivanja o istražnom zatvoru nije ovlašten ocjenjivati dokaze, utvrđivati činjenice i odlučivati o kaznenoj odgovornosti okrivljenika.

 

9. Nadalje, nasuprot žalbenim navodima okrivljenog M. F., prvostupanjski sud je ispravno izveo zaključak o postojanju posebne pretpostavke za daljnju primjenu mjere istražnog zatvora, odnosno postojanje opasnosti od ponavljanja kaznenih djela. Naime, ispravno prvostupanjski sud navodi da je uzimajući modalitete počinjenja kaznenih djela, koja se okrivljeniku stavljaju na teret, kada je u duljem razdoblju na javnim okupljanjima i putem video snimaka na javnim kanalima, te društvenim mrežama poticao građane u zemlji i inozemstvu na napade na tjelesni integritet članova državne vlasti i općenito nasilne metode borbe protiv institucija Republike Hrvatske te nakon što mu je u predmetnom kaznenom postupku određen istražni zatvor, okrivljenik je osnovano sumnjiv da nastavlja sa kriminalnim postupanjem na način da se u dva navrata koristeći svoje pravo telefonskog kontakta izravno obraća javnosti govorima usmjerenim na nasilno rušenje ustavnih, političkih, gospodarskih i društvenih struktura, da je pri tome iskazao izraženu kriminalnu volju i upornost. Imajući u vidu sve utvrđene okolnosti, izraziti stupanj kriminalne volje i upornosti na strani okrivljenika, kao i društvenu opasnost kaznenih djela koja mu se stavljaju na teret, ispravna je ocjena prvostupanjskog suda, a koju prihvaća i ovaj drugostupanjski sud da su one takvog karaktera i intenziteta da se  u konkretnom slučaju realno predvidiva iteracijska opasnost može uspješno prevenirati samo daljnjom primjenom mjere istražnog zatvora iz osnove određene u članku 123. stavku 1. točki 3. ZKP/08.

 

10. Nastavno okrivljeni M. F. je već kazneno osuđivan za kazneno djelo nedozvoljenog posjedovanja, izrade i nabave oružja i eksplozivnih tvari iz članka 331. stavka 3. KZ/11. Suprotno žalbenim navodima da se ne radi o istom ili istovrsnom kaznenom djelu, pa da se u konkretnom slučaju isto ne može razmatrati kao okolnost koja ukazuje na opasnost od ponavljanja kaznenog djela s obzirom da okrivljenik nije specijalni povratnik, po ocjeni ovog drugostupanjskog suda, ranija kaznena osuđivanost ukazuje na ponašanje okrivljenika, odnosno da je isti dolazio u sukob sa zakonom i cijeni se kao jedna od okolnosti prilikom odlučivanja o daljnjoj opstojnosti mjere istražnog zatvora.

 

11. Stoga i prema stavu Visokog kaznenog suda Republike Hrvatske, na strani okrivljenog M. F. egzistiraju upravo one osobite okolnosti koje govore u prilog nužnosti daljnje primjene mjere istražnog zatvora budući da opći interes koji se ostvaruje primjenom istražnog zatvora, a to je zaštita socijalne sredine od novih kaznenih djela za koja za sada postoji predvidiva opasnost da će ih okrivljenik počiniti, i dalje prevladava u odnosu na iznesene žalbene navode da okrivljenik nije specijalni povratnik, da ne postoje sredstva kojima bi ponovno počinio inkriminirano kazneno djelo s obzirom da su mu oduzeti svi predmeti i sredstva, odnosno kojima ukazuje na teško financijsko stanje obitelji.

 

12. Isto tako, suprotno žalbenim navodima okrivljenog M. F., pobijano rješenje sadrži jasno i valjano obrazložene razloge koje u potpunosti prihvaća i ovaj drugostupanjski sud, a kojima je prvostupanjski sud otklonio mogućnost da se istražni zatvor okrivljenom M. F. zamijeni drugim blažim mjerama iz ZKP/08., sve imajući u vidu svrhu zbog koje je istražni zatvor produljen.

 

13. Također, ocjena je ovog drugostupanjskog suda da prvostupanjski sud nije počinio bitne povrede odredaba kaznenog postupka, a na koje ukazuje žalitelj, na način da je okrivljenom M. F. povrijeđeno pravo na obranu, jer njegov branitelj nije zaprimio optužnicu prije održavanja ročišta na kojem se odlučivalo o daljnjoj opstojnosti mjere  istražnog zatvora, odnosno da okrivljenik nije nikada izričito pristao na sudjelovanje na istome ročištu putem zatvorenog tehničkog uređaja za vezu na daljinu. Naime, iz uvida u spis razvidno je da je okrivljenik već prethodno u tri navrata sudjelovao na ročištu za odlučivanje o istražnom zatvoru putem audio-video uređaja, i to 3.siječnja, 3.veljače i 3.ožujka 2022. te u konačnici i 1. travnja 2022. te na takav način sudjelovanja ni okrivljenik niti njegov branitelj nisu imali primjedbi, već su iste iznesene tek u predmetnoj žalbi. Kako suprotno žalbenom navodu „da okrivljenik mora dati izričit pristanak“, članak 129. stavak 2. ZKP/08 propisuje da sud može odlučiti o sudjelovanju okrivljenika putem audio-video uređaja, koji na to pristane, treba uzeti u obzir da je okrivljenik sudjelovao aktivno na ročištu za odlučivanje o istražnom zatvoru, bez primjedbi pa po ocjeni ovog drugostupanjskog suda, ovakvim ponašanjem je pristao na sudjelovanje na ročištu putem audio-video linka. Naime, iz zapisnika o sjednici vijeća za odlučivanje o istražnom zatvoru od dana 01. travnja 2022. proizlazi da ni branitelj okrivljenika niti okrivljenik na održavanje ročišta putem video linka nisu imali primjedbi, da su aktivno iznosili prijedloge u vezi istražnog zatvora, odnosno da se okrivljeni M. F. očitovao: „da je suglasan sa prijedlogom svog branitelja i da nemam ništa za dodati“.

 

14. Ujedno, valja napomenuti da je Vrhovni sud Republike Hrvatske dana 12. siječnja 2022. pod brojem Su Iv-422/2021-14 donio uputu o načinu provedbe Odluke o izmjenama i dopuni Odluke o nužnim epidemiološkim mjerama kojima se ograničavaju okupljanja i uvode druge epidemiološke mjere i preporuke radi sprječavanja prijenosa bolesti COVID-19 putem okupljanja kojom se, između ostalog, nalaže svim sudovima koji imaju tehniku za održavanje „online“ ročišta, da obvezno koriste tu tehniku i provode ročišta „online“. Nastavno Stožer civilne zaštite Republike Hrvatske je dana 07. travnja 2022. donio Odluku o prestanku važenja Odluke o nužnim epidemiološkim mjerama kojima se ograničavaju okupljanja i uvode druge nužne epidemiološke mjere i preporuke radi sprječavanja prijenosa bolesti COVID-19 putem okupljanja, koja je stupila na snagu 09. travnja 2022. Slijedom svega navedenog, a uzevši u obzir smjernice za postupanje sudova u uvjetima pandemije COVID-19 i aktivno sudjelovanja okrivljenika na ročištu putem video linka ovaj drugostupanjski sud zaključuje da prvostupanjski sud nije počinio bitnu povredu odredbi kaznenog postupka iz članka 468. stavka 3. ZKP/08. Međutim, nužno je napomenuti, kako bi se izbjegle nejasnoće u postupanju, po stavu ovog drugostupanjskog suda, da je prvostupanjski sud u narednom razdoblju, u kojem više nisu na snazi posebne mjere radi pandemije Covid 19, dužan unijeti u zapisnik pristaje li okrivljenik na takav način sudjelovanja na ročištu iz članka 129. stavak 2 ZKP/08.

 

15. Nadalje, po ocjeni ovog drugostupanjskog suda nije došlo do povrede prava na obranu, iz razloga što branitelj okrivljenika nije zaprimio optužnicu do održavanja predmetnog ročišta. Naime, i okrivljenik, kao i branitelj imaju pravo podnijeti pisani odgovor na optužnicu te će o osnovanosti iste odlučivati optužno vijeće, dok u ovoj fazi postupka kod donošenja odluke o opstojnosti mjere istražnog zatvora, okolnost što branitelj okrivljenika istu nije zaprimio prije održavanja ročišta, ne predstavlja povredu prava na obranu.

 

16. Nastavno po izvršenom uvidu u spis, prema ocjeni ovog drugostupanjskog suda postoji osnovana sumnja da je okrivljeni N. K. počinio inkriminirao kazneno djelo, a koja osnovana sumnja proizlazi iz podnesene optužnice i dokaza na kojima se ista temelji, kako je to u pobijanom rješenju i obrazloženo, čime je ostvaren prvi uvjet iz članka 123. stavka 1. ZKP/08. za daljnju primjenu mjere istražnog zatvora protiv okrivljenika.

 

17. U odnosu na postojanje posebne istražnozatvorske osnove iz članka 123. stavka 1. točke 3. ZKP/08., protivno žalbenim navodima, pravilan je zaključak prvostupanjskog suda o postojanju opasnosti od ponavljanja kaznenog djela koja se može i dalje uspješno prevenirati mjerama opreza posebno navedenim u izreci pobijanog rješenja te je ta opasnost dovoljno konkretizirana i individualizirana u odnosu na okrivljenog N. K.. Naime, prvostupanjski sud ispravno navodi da opasnost od povrata proizlazi iz načina počinjenja kaznenog djela koje se  okrivljeniku stavlja na teret, kada poziva građane Republike Hrvatske na napade i promjenu društvenih struktura države te političke i gospodarske promjene i to na nasilan i neprimjeren način. 

 

18. Naime, upravo se ovako produljenim mjerama opreza uz upozorenje okrivljeniku o zamjeni tih mjera istražnim zatvorom, može preventivno djelovati u cilju otklanjanja opasnosti od ponavljanja kaznenih djela, a koja opasnost nedvojbeno postoji. Međutim, imajući u vidu kriminalnu količinu i dosadašnju neosuđivanost okrivljenog N. K. ispravna je ocjena prvostupanjskog suda, a koju prihvaća i ovaj drugostupanjski sud, da se u konkretnom slučaju opasnost od ponavljanja kaznenog djela može i dalje uspješno prevenirati mjerama opreza, jer utvrđene okolnosti nisu takvog intenziteta da bi bilo nužno određivanje istražnog zatvora.

 

19. Naime, kada se analizira težina i okolnosti počinjenja ovdje inkriminiranog kaznenog djela, ali i zapriječena kazna, ocjena je i drugostupanjskog suda kako će daljnja primjena produljenih mjera opreza i ubuduće imati preventivni učinak na okrivljenog N. K. da svoje ponašanje uskladi s pozitivnim pravnim poretkom te da se kloni od činjenja kaznenih djela.

 

20. Također, valja napomenuti kako su prema okrivljeniku još od početka postupka, određene mjere opreza kao manje tegobne od istražnog zatvora upravo vrednujući okolnosti modaliteta počinjenja kaznenog djela, koje mu se stavlja na teret i ranije neosuđivanosti, pa su ograničenja prava, koja je okrivljenik sukladno pobijanom rješenju dužan podnijeti, u razmjeru s interesima kaznenog postupka, koji se time ostvaruju.

 

21. Naime, upravo se mjerama opreza produljenim u pobijanom rješenju, uz upozorenje okrivljeniku o zamjeni tih mjera istražnim zatvorom, može preventivno djelovati u cilju otklanjanja opasnosti od ponavljanja kaznenih djela, a koja nedvojbeno postoji.

 

22. Također, imajući u vidu ozbiljnost i težinu okolnosti na kojima se temelji postojanje istražnozatvorske osnove iz članka 123. stavka 1. točke 3. ZKP/08., drugostupanjski sud napominje kako sve prednje opisane okolnosti u svojoj ukupnosti za sada nisu izgubile na svojem značaju i relevantnosti zbog proteka vremena od određivanja mjera opreza. Na zakonitost i pravilnost odluke prvostupanjskog suda nisu od utjecaja žalbeni navodi kojima upire na pogrešno utvrđeno činjenično stanje na način da su dosadašnje mjere polučile svoju svrhu te da okrivljenik nema namjeru istupati u javnosti na bilo koji način.

 

23. Budući da žalbenim navodima okrivljenika nije dovedena u sumnju osnovanost pobijanog rješenja niti je ispitivanjem istog, sukladno odredbi članka 494. stavka 4. ZKP/08., drugostupanjski sud utvrdio povrede na koje pazi po službenoj dužnosti, na temelju članka 494. stavka 3. točke 2. ZKP/08., odlučeno je kao u izreci ovog rješenja.

 

 

Zagreb, 25. svibnja 2022.