Poslovni broj: 53 Pž-3501/2021-3

1

 

 

 

 

REPUBLIKA HRVATSKA

Visoki trgovački sud Republike Hrvatske

Berislavićeva 11, Zagreb

 

 

Poslovni broj: 53 Pž-3501/2021-3

 

 

U   I M E   R E P U B L I K E  H R V A T S K E

 

P R E S U D A

 

 

Visoki trgovački sud Republike Hrvatske, sudac Ružica Omazić, u pravnoj stvari tužitelja L. Z. d.o.o. Z., OIB ..., kojeg zastupa punomoćnik M. B., odvjetnik u S.,  protiv tuženika HP - Hrvatska pošta d.d., Z., OIB ..., radi isplate iznosa od 279.021,43 kn, odlučujući o tužiteljevoj žalbi protiv presude Trgovačkog suda u Zagrebu poslovni broj Povrv-1041/2017-26 od 17. lipnja 2021.,

25. svibnja 2022.

 

p r e s u d i o   j e

 

I. Odbija se tužiteljeva žalba kao neosnovana i potvrđuje presuda Trgovačkog suda u Zagrebu poslovni broj Povrv-1041/2017-26 od 17. lipnja 2021. u točki I. izreke u dijelu u kojem je ukinut platni nalog sadržan u rješenju o ovrsi javnog bilježnika M. B. u Z. poslovni broj Ovrv-461/2017 od 13. veljače 2017. u dijelu u kojem je naloženo tuženiku platiti tužitelju zakonsku zateznu kamatu na iznos od 279.021,42 kn od 11. siječnja 2017. do 12. siječnja 2017. i predvidive troškove ovršnog postupka u iznosu od 3.475,00 kn s pripadajućom zakonskom zateznom kamatom i odbijen je tužbeni zahtjev kao neosnovan.

 

II. Preinačuje se presuda Trgovačkog suda u Zagrebu poslovni broj Povrv-1041/2017-26 od 17. lipnja 2021. u preostalom dijelu točke I. i točki II. izreke i sudi:

 

1. Održava se na snazi platni nalog sadržan u rješenju o ovrsi javnog bilježnika M. B. u Z., poslovni broj Ovrv-461/2017 od 13. veljače 2017. u dijelu u kojem je naloženo tuženiku isplatiti tužitelju iznos od 279.021,42 kn (dvjestosedamdesetdevettisućadvadesetjedna kuna i četrdesetdvije lipe) sa zakonskom zateznom kamatom od 13. siječnja 2017. do isplate po stopi koja se primjenjuje na odnose iz trgovačkih ugovora, te da mu naknadi trošak ovršnog postupka u iznosu od 10.250,26 kn (desettisućadvjestopedeset kuna i dvadesetšest lipa) sa zakonskom zateznom kamatom od 13. veljače 2017. do isplate po stopi koja se primjenjuje na ostale odnose.

 

2. Nalaže se tuženiku naknaditi tužitelju parnični trošak u iznosu od 57.107,50 kn (pedesetsedamtisućastosedam kuna i pedeset lipa) u roku od osam dana.

3. Odbija se zahtjev tužitelja da mu tuženik naknadi parnični trošak u iznosu od 5.625,00 kn (pettisućašestodvadesetpet kuna) kao neosnovan.

 

Obrazloženje

 

1. Presudom Trgovačkog suda u Zagrebu poslovni broj Povrv-1041/2017-26 od 17. lipnja 2021. ukinut je platni nalog iz rješenja o ovrsi javnog bilježnika M. B. u Zagrebu poslovni broj Ovrv-461/2017 od 13. veljače 2017. kojim je naloženo tuženiku platiti tužitelju iznos od 279.021,42 kn s pripadajućom zakonskom zateznom kamatom od 11. siječnja 2017. do isplate, te trošak ovršnog postupka u iznosu od 10.250,00 kn i predvidive troškove u iznosu od 3.475,00 kn sa zakonskom zateznom kamatom od 13. veljače 2017.. do isplate, te je tužbeni zahtjev odbijen kao neosnovan (točka I. izreke) i naloženo je tužitelju naknaditi tuženiku parnični trošak u iznosu od 7.140,00 kn (točka II. izreke).

 

2. Protiv presude tužitelj je pravovremeno podnio žalbu pobijajući je u cijelosti zbog bog bitne povrede odredaba parničnog postupka iz odredbe članka 354. stavka

2. točke 11. Zakona o parničnom postupku, pogrešno i nepotpuno utvrđenog činjeničnog stanja i pogrešne primjene materijalnog prava. U žalbi u bitnom navodi da je prvostupanjski sud pobijanu presudu donio na temelju nalaza i mišljenja sudskog vještaka, koji sud nije ocijenio sukladno odredbi čl. 8. Zakona o parničnom postupku, a niti je ocijenio tužiteljeve primjedbe na nalaz i mišljenje. Ističe kako sud nije obrazložio i dao razloge zašto nije prihvatio izraženo pravno shvaćanje tužitelja da u situaciji kada su stranke ugovorile izvođenje naknadnih radova, koje je tužitelj i izveo, a tuženik priznao u obračunskim situacijama, sporazum o ugovornoj kazni iz Ugovora o građenju gubi pravni učinak, jer do zakašnjenja s ispunjenjem obveze nije došlo krivnjom tužitelja kao izvođača radova. Zatim ponavlja navode iznesene tijekom prvostupanjskog postupka kojim detaljno obrazlaže svoje izraženo pravno shvaćanje i poziva se pritom na odluke ovog suda i Vrhovnog suda Republike hrvatske u kojim je izraženo takvo pravno shvaćanje. Smatra da je stoga prvostupanjski sud pogrešno primijenio materijalno pravo kada je prihvatio tuženikov prigovor prijeboja i ocijenio tužbeni zahtjev neosnovanim.

 

3. Predlaže da ovaj žalbeni sud uvaži žalbu i prvostupanjsku presudu preinači tako da prihvati tužbeni zahtjev u cijelosti ili ju ukine i predmet vrati na ponovno suđenje prvostupanjskom sudu. Traži trošak sastava žalbe u ukupnom iznosu od

14.092,50 kn.

 

4. Odgovor na žalbu nije podnesen.

 

5. Žalba je osnovana.

 

6. Pobijana presuda ispitana je na temelju odredbe čl. 365. Zakona o parničnom postupku („Narodne novine“ broj: 148/11-pročišćeni tekst, 25/13, 89/14 i 70/19; dalje: ZPP) u granicama žalbenih razloga, pazeći po službenoj dužnosti na bitne povrede odredaba parničnog postupka iz čl. 354. st. 2. t. 2., 4., 8., 9., 11., 13. i

14. ZPP-a, te na pravilnu primjenu materijalnog prava (čl. 356. ZPP-a).

7. Predmet spora je zahtjev tužitelja da mu tuženik plati iznos od 279.021,42 kn, na ime preostalog neplaćenog iznosa po okončanoj situaciji „A“ broj 1751/02/7 od

12. prosinca 2016. za izvedene radove na temelju Ugovora o građenju broj HP- 10/2/1-02096 od 23. lipnja 2015. i dodatku ugovora od 11. travnja 2016.

 

8. Tuženik je osporio tužbeni zahtjev u cijelosti prigovorom da je tužiteljeva tražbina prestala prijebojem. Tvrdi da je predmetno potraživanje tužitelja u cijelosti podmireno prijebojem, budući da je svoju tražbinu s osnove ugovorne kazne (ugovorene čl. 17. Ugovora o građenju) obračunate u iznosu od 279.021,42 kn prebio s predmetnom tražbinom tužitelja izjavom o prijeboju od 31. siječnja 2017.

 

9. Dakle, tuženik ne osporava tražbinu tužitelja po okončanoj situaciji u iznosu od 279.021,42 kn, nego osporava osnovanost tužbenog zahtjeva tvrdnjom da je tužiteljeva tražbina prestala prijebojem.

 

10. U žalbenoj fazi postupka je sporno je li tuženik imao pravo na naplatu ugovorne kazne zbog zakašnjenja tužitelja s izvođenjem radova, koja je nesporno ugovorena odredbom čl. 17. Ugovora o građenju od 23. lipnja 2015., odnosno je li postojala tražbina tuženika prema tužitelju s osnove ugovorne kazne za koju je izjavio prijeboj s predmetnom tražbinom tužitelja.

 

11. Tužitelj je tijekom postupka isticao, a što ponavlja i u žalbi, da je tuženik naručio izvođenje dodatnih – naknadnih radova, koje je tužitelj izveo, a što je imalo utjecaj na produljenje roka izvođenja radova i na ugovornu kaznu ugovorenu Ugovorom o građenju te se pritom pozvao na izraženo shvaćanje Vrhovnog suda Republike Hrvatske u odluci poslovni broj Revt-271/2015 od 6. srpnja 2016.

 

12. Prvostupanjski sud je radi utvrđenja odlučne činjenice jesu li parnične stranke ugovorile izvođenje naknadnih radova, jesu li ti radovi izvedeni i priznati obračunskim situacijama i na okolnost je li tužitelj kasnio s izvođenjem radova izveo dokaz vještačenjem po vještaku građevinske struke.

 

13. Prvostupanjski sud je prihvatio nalaz i mišljenje sudskog vještaka koji je utvrdio da je tužitelj izvodio naknadne radove, koji su doprinijeli produljenju roka izvođenja radova za 9 dana i da je tužitelj kasnio s izvođenjem radova 42 kalendarska dana zbog čega tuženik ima pravo na ugovornu kaznu u iznosu od 287.495,98 kn. U obrazloženju presude je navedeno da stranke na nalaz i mišljenje vještaka nisu imale primjedbe, iako iz podataka u spisu proizlazi da je tužitelj imao primjedbe, ističući da se vještak nakon utvrđenja odlučne činjenice da su stranke ugovorile izvođenje naknadnih radova, koje je tužitelj izveo, a tuženik priznao obračunskim situacijama, upustio u pravnu ocjenu ima li tuženik pravo na ugovoru kaznu, a što je zadatak suda, a ne vještaka.

 

14. U pravu je žalitelj da je prvostupanjski sud nekritički prihvatio nalaz i mišljenje sudskog vještaka, te se niti jednom riječju u obrazloženju presude nije izjasnio o tužiteljevim prigovorima, a koji su odlučni za donošenje pravilne i zakonite odluke.

 

15. Iz podataka u spisu proizlazi da je Ugovorom o građenju i dodatkom tom ugovoru, ugovoren rok izvođenja radova do 21. svibnja 2016., a da je tuženik, počevši od 24. travnja sve do 5. srpnja 2016. nalagao tužitelju izvođenje naknadnih radova, koje je tužitelj izveo.

 

16. U pravu je tužitelj da je pogrešan zaključak prvostupanjskog suda kako je tužitelj trebao tražiti produljenje ugovorenog roka izvođenja radova iz Ugovora o građenju i Dodatka ugovora o građenju. U situaciji kada je ugovoreno izvođenje naknadnih radova, budući da se radilo o radovima koji nisu bili ugovoreni Ugovorom o građenju i/ili Dodatkom tog govora tužitelj nije bio u obvezi tražiti produljenje ugovorenog roka izvođenja radova. Naime, odredba iz čl. 5.5. i 5.6. Ugovora o građenju glede ugovorene obveze podnošenja zahtjeva za produljenje roka odnosi se na ugovorene radove, nepredviđene radove i viškove radova, ali se ista ne odnosi niti se može odnositi na naknadne radove, jer se radi o radovima koji nisu ugovoreni i nisu nužni za ispunjenje ugovora, a naručitelj zahtijeva da se izvedu.

 

17. Odredbom čl. 352. st. 1. Zakona o obveznim odnosima („Narodne novine" broj 35/05 i 41/08; dalje: ZOO) propisano je da sporazum o ugovornoj kazni dijeli sudbinu obveze na čije se osiguranje odnosi. Prema stavku 2. tog članka sporazum gubi pravni učinak ako je do neispunjenja, neurednog ispunjenja ili zakašnjenja došlo iz uzroka za koje dužnik ne odgovara.

 

18. Kako je u konkretnom slučaju do kašnjenja u izvođenju radova došlo zbog razloga (izvođenja naknadno ugovorenih radova), za koje tužitelj kao izvođač ne odgovara, prema odredbi čl. 352. st. 2. ZOO-a sporazum o ugovornoj kazni koji su stranke postigle sklapanjem Ugovora o građenju od 23. lipnja 2016., prestao je važiti među strankama, pa stoga tuženik nema pravo na ugovornu kaznu. Takvo shvaćanje je zauzeto Vrhovni sud Republike Hrvatske u odluci poslovni broj Revt-271/2015 i Rev-1487/01.

 

19. Dakle, u pravu je žalitelj da je ugovaranjem naknadih radova i izmjenom projektne dokumentacije, došlo je prešutnog sporazuma stranka kojim je derogirana ugovorna odredba o ugovornoj kazni za slučaj zakašnjenja, a budući sporazum o ugovornoj kazni kao izraz volje stranaka, nakon što je izgubio pravni učinak, ne može stupiti na snagu prešutno, već je za to potrebna volja stranaka kojom bi one utvrdile novi sporazum o ugovornoj kazni, pa s obzirom da tužitelj i tuženik, nakon što je raniji sporazum o ugovornoj kazni izgubio pravni učinak, nisu utvrdile novi sporazum o ugovornoj kazni, to tuženik nije imao pravnu osnovu zahtijevati od tužitelja plaćanje ugovorne kazne.

 

20. Slijedom navedenog proizlazi da je prvostupanjski sud pogrešno primijenio materijalno pravo kada je odbio tužbeni zahtjev, budući da tuženik nije imao pravnu osnovu zahtijevati plaćanje ugovorne kazne od tužitelja, radi čega za materijalnopravni prijeboj međusobnih tražbina koji je tuženik izjavio, nisu bili ispunjeni uvjeti, jer u vrijeme tuženikova izjavljivanja prijeboja, tužitelj nije dugovao tuženiku iznos ugovorne kazne, odnosno tuženik nije imao novčanu tražbinu prema tužitelju s osnove ugovorne kazne.

21. Budući da tražbina tužitelja nije prestala prijebojem, tuženik je dužan platiti tužitelju preostali nesporni iznos od 279.021,42 kn za izvedene radove na temelju odredbe čl. 620. st. 1. ZOO-a, kao i zakonske zatezne kamate na temelju čl. 29. st. 1. i 2. ZOO-a tekuće od 13. siječnja 2017. do isplate.

 

22. Tuženik je prigovorio datumu dospijeća predmetne tražbine, a tužitelj je podneskom od 2. kolovoza 2017. (list 99. do 102. spisa) prihvatio taj prigovor i odredio tužbeni zahtjev sukladno tuženikovom prigovoru tako da kamate na glavnicu zahtjeva od 13. siječnja 2017., a ne od 11. siječnja 2017. kako je navedeno u rješenju o ovrsi.

 

23. Zbog navedenog je na temelju odredbe čl. 373. t. 3. ZPP-a valjalo preinačiti pobijanu presudu u dijelu zateznih kamata i odlučiti kao pod točkom II.1. izreke ove presude.

 

24. U odnosu na zahtjev za plaćanje zateznih kamata prije 13. siječnja 2017. i predvidivi trošak ovrhe, koji tužitelju nije nastao, je žalbu valjalo, primjenom odredbe čl. 368. st. 1. ZPP-a, kao neosnovanu odbiti i u tom dijelu potvrditi pobijanu presudu, kako je odlučeno pod točkom I. izreke ove presude.

 

25. Prema odredbi čl. 166. st. 2. ZPP-a kad sud preinači odluku protiv koje je podnesen pravni lijek, odlučit će o troškovima cijelog postupka jednom odlukom. Tužitelj ima pravo na trošak na temelju odredbe čl. 154. st. 1. ZPP-a, a o visini troška je odlučeno primjenom čl. 155. ZPP-a. Na temelju tužiteljevog određenog zahtjeva pripadaju mu troškovi za sastavljanje podneska od 4. kolovoza 2017. kojim se očitovao na navode iz prigovora u iznosu od 5.000,00 kn prema Tbr. 8/1 Tarife o nagradama i naknadi troškova za rad odvjetnika („Narodne novine“ broj: 142/12, 103/14, 118/14 i 107/15; dalje: Tarifa), za pristup na ročišta 7. prosinca 2018., 21. svibnja 2019. i 6. svibnja 2021., iznos od po 5.000,00 kn za svako, prema Tbr. 9/1 Tarife, za sastavljanje podneska od 8. prosinca 2020. kojim se očitovao na nalaz i mišljenje sudskog vještaka u iznosu od 5.000,00 kn prema Tbr. 8/1 Tarife, za sastavljanje podneska od 15. siječnja 2021. iznos od 500,00 kn prema Tbr. 8/3 Tarife, te PDV u iznosu od 6.375,00 kn prema Tbr. 42. Tarife. Tužitelju je priznat i trošak plaćenog predujma za vještačenje u iznosu od 8.000,00 kn i sudske pristojbe na presudu u iznosu od 3.140,00 kn prema Tar. br. 2. točka 1. Tarife sudskih pristojbi sadržane u Zakonu o sudskim pristojbama („Narodne novine“ broj: 26/03-pročišćeni tekst, 125/11, 112/12 i 157/13). Tužitelju pripada i žalbeni trošak jer je uspio sa žalbom i to za sastav žalbe u iznosu od 6.250,00 kn prema Tbr. 10/1 Tarife uvećan

za porez na dodanu vrijednost u iznosu od 1.562,00 kn prema Tbr. 42. Tarife, i za sudsku pristojbu na žalbu u iznosu od 6.280,00 kn prema Tbr. 3. točka 1. Tarife. Zato je naloženo tuženiku da tužitelju nadoknadi troškove cijelog postupka u ukupnom iznosu od 57.107,50 kn, kako je odlučeno pod točkom II.2. izreke ove presude, a za preostali iznos od 5.625,00 kn je odbijen zahtjev kao neosnovan, kako je odlučeno pod točko II.3. izreke ove presude.

 

Zagreb, 25. svibnja 2022.

 

Sudac

Ružica Omazić, v.r.