Poslovni broj: 67 Pž-814/2021-2

1

 

 

 

 

REPUBLIKA HRVATSKA

Visoki trgovački sud Republike Hrvatske

Berislavićeva 11, Zagreb

 

 

Poslovni broj: 67 Pž-814/2021-2

 

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

 

P R E S U D A

I

R J E Š E NJ E

 

Visoki trgovački sud Republike Hrvatske, sudac Davor Pustijanac, u pravnoj stvari tužitelja A. I. d.o.o., OIB ..., Z., kojeg zastupa punomoćnik M. Z., odvjetnik u Odvjetničkom društvu Z. i dr. j.t.d., Z., protiv tuženika Z. I., OIB ..., iz S. N., N., kojeg zastupa punomoćnik B. A., odvjetnik iz Z., radi isplate iznosa od 8.590,57 kn, odlučujući o tuženikovoj žalbi protiv presude Trgovačkog suda u Zagrebu poslovni broj Povrv-3231/17 od 8. listopada 2020., 25. svibnja 2022.

 

p r e s u d i o  j e

 

I. Odbija se tuženikova žalba kao neosnovana i potvrđuje presuda Trgovačkog suda u Zagrebu poslovni broj Povrv-3231/17 od 8. listopada 2020. u dijelu točke I. njene izreke kojim je održan na snazi platni nalog sadržan u rješenju o ovrsi na temelju vjerodostojne isprave javne bilježnice S. P.-Č. iz S., poslovni broj Ovrv-483/17 od 1. rujna 2017. kojim je naloženo tuženiku da plati tužitelju iznos od 8.590,57 kn sa zateznom kamatom od 27. veljače 2015. do 31. srpnja 2015. po stopi od 15% godišnje kao i da mu naknadi trošak ovršnog postupka od 1.250,00 kn sa zateznom kamatom od 1. rujna 2017. do namirenja po stopi koja se određuje za svako polugodište uvećanjem prosječne kamatne stope na stanja kredita odobrenih na razdoblje dulje od godine dana nefinancijskim trgovačkim društvima izračunate za referentno razdoblje koje prethodi tekućem polugodištu za tri postotna poena te u točki III. njene izreke.

 

II. Preinačuje se presuda Trgovačkog suda u Zagrebu poslovni broj Povrv-3231/17 od 8. listopada 2020. u dijelu točke I. njene izreke u odnosu na stopu zakonske zatezne kamate na iznos od 8.590,57 kn od 1. kolovoza 2015. do isplate i sudi:

 

1. Ukida se platni nalog sadržan u o ovrsi na temelju vjerodostojne isprave javne bilježnice S. P.-Č. iz S., poslovni broj Ovrv-483/17 od 1. rujna 2017. u odnosu na stopu zakonske zatezne kamate na iznos od 8.590,57 kn od 1. kolovoza 2015. do isplate.

 

2. Nalaže se tuženiku platiti tužitelju zakonsku zateznu kamatu na iznos od

8.590,57 kn od 1. kolovoza 2015. do isplate po stopi koja je propisana člankom 12.a Zakona o financijskom poslovanju i predstečajnoj nagodbi, a jednaka je referentnoj stopi Hrvatske narodne banke uvećanoj za osam postotnih poena.

 

r i j e š i o  j e

 

Odbacuje se tuženikova žalba kao nedopuštena u odnosu na točku II. izreke presude Trgovačkog suda u Zagrebu poslovni broj Povrv-3231/17 od 8. listopada

2020.

 

Obrazloženje

 

1. Presudom Trgovačkog suda u Zagrebu poslovni broj Povrv-3231/17 od 8. listopada 2020. djelomično je održan na snazi platni nalog sadržan u rješenju o ovrsi na temelju vjerodostojne isprave javne bilježnice S. P.-Č. iz S., poslovni broj Ovrv-483/17 od 1. rujna 2017. kojim je naloženo tuženiku da plati tužitelju iznos od 8.590,57 kn sa zateznom kamatom od 27. veljače 2015. do 31. srpnja 2015. po stopi od 15% godišnje, a od 1. kolovoza 2015. do namirenja po stopi koja se određuje za svako polugodište uvećanjem prosječne kamatne stope na stanja kredita odobrenih na razdoblje dulje od godine dana nefinancijskim trgovačkim društvima izračunate za referentno razdoblje koje prethodi tekućem polugodištu za pet postotnih poena, kao i da mu naknadi trošak ovršnog postupka od 1.250,00 kn sa zateznom kamatom od 1. rujna 2017. do namirenja po stopi koja se određuje za svako polugodište uvećanjem prosječne kamatne stope na stanja kredita odobrenih na razdoblje dulje od godine dana nefinancijskim trgovačkim društvima izračunate za referentno razdoblje koje prethodi tekućem polugodištu za tri postotna poena (točka I. izreke), ukinut je navedeni platni nalog sadržan u rješenju o ovsi u dijelu kojim je tuženiku naloženo naknadit tužitelju trošak ovršnog postupka od 29,00 kn s pripadajućim zateznim kamatama od 1. rujna 2017. do namirenja, ako i predvidivi ovršni trošak od 843,75 kn i u tom dijelu je tužbeni zahtjev odbijen kao neosnovan te je naloženo tuženiku naknaditi tužitelju parnični trošak od 3.750,00 kn (točka III. izreke).

 

2. U obrazloženju navedene presude prvostupanjski sud je utvrdio da je tužitelj izdao tuženiku račun za robu i to za dvije tandem ladice u iznosu od ukupno 8.916,70 kn i da je taj račun sastavljen na temelju predračuna-rezervacije za robu u istom iznosu.

 

2.1. Prvostupanjski sud je utvrdio i da je tužitelj izradio ponudu tuženiku za robu na temelju njegovog odabira, koju je tuženik prihvatio i odobrena mu je odgoda plaćanja te je robu preuzela osoba koju je tuženik ovlastio. Utvrđeno je i da je robu po računu „preuzelo vozilo“ ... i to gospodin C. koji u utuženom razdoblju nije bio prijavljeni radnik tuženika.

 

2.2. Prvostupanjski sud je utvrdio da tuženik, ne samo da je primio robu, nego je dogovorio da se račun podmiri kompenzacijom, pa je utuženi račun djelomično

tako i podmiren, a u slučaju da tuženik nije primio robu zasigurno ne bi dogovarao podmirenje računa za robu putem kompenzacije.

 

2.3. Stoga je prvostupanjski sud ocijenio da su stranke bile u pravnom odnosu na temelju ugovora o kupoprodaji, da je tuženik naručio robu, da je tužitelj u cijelosti ispunio svoju ugovornu obvezu i predao robu osobi koju je kupac odredio i da je roba preuzeta vozilom u vlasništvu tuženika.

 

2.4. Zbog toga je primjenom odredbe članka 376. stavka 1. Zakona o obveznim odnosima („Narodne novine“ broj: 35/05, 41/08, 125/11, 78/15 i 29/18) prihvatio tužbeni zahtjev i primjenom odredbe članka 451. stavka 3. Zakona o parničnom postupku održao na snazi platni nalog sadržan u rješenju o ovrsi na temelju vjerodostojne isprave u pobijanom dijelu. Odluku o zateznoj kamati prvostupanjski sud je donio primjenom odredbe članka 29. stavaka 1. i 2. Zakona o obveznim odnosima.

 

3. Protiv te presude žalbu je podnio tuženik zbog bitne povrede odredaba parničnog postupka, pogrešno i nepotpuno utvrđenog činjeničnog stanja i pogrešne primjene materijalnog prava, s prijedlogom žalbenom sudu da pobijanu presudu preinači na način da odbije tužbeni zahtjev, a podredno da ju ukine i vrati predmet prvostupanjskom sudu na ponovno suđenje. Potražuje i naknadu troška sastava žalbe od 1.312,50 kn.

 

3.1. Tuženik u žalbi u bitnome navodi da prvostupanjski sud nije u dovoljnoj mjeri obrazložio svoju odluku čime je počinio bitnu povredu odredaba parničnog postupka.

 

3.2. Tuženik, također, ističe da je prvostupanjski sud pogrešno i nepotpuno utvrdio činjenično stanje jer nije uzeo u obzir sve dokaze iznesene tijekom postupka, a iz dokumentacije H.-a je razvidno da gospodin C., čiji je potpis na otpremnici, nije bio zaposlenik tuženika zbog čega otpremnica nije potpisana od strane tuženika, ni od zaposlenika tuženika te budući da je roba preuzeta od strane osobe koja nije bila ovlaštena ne može se zaključiti da je uredno isporučena kupcu.

 

3.3. Tuženik smatra da, čak i da je tužitelj dokazao da je vozilo u vlasništvu tuženika, to ne bi ukazivalo na činjenicu da je roba isporučena tuženiku te je činjenično stanje nepravilno i nepotpuno utvrđeno.

 

4. Odgovor na žalbu nije podnesen.

 

5. Žalba djelomično nije osnovana, a djelomično nije dopuštena.

 

6. Ispitavši pobijanu presudu na temelju članka 365. stavaka 1. i 2. Zakona o parničnom postupku („Narodne novine“ broj: 148/11 – pročišćeni tekst, 25/13 i 70/19) u granicama razloga navedenih u žalbi i pazeći po službenoj dužnosti na bitne povrede odredaba parničnog postupka iz članka 354. stavka 2. točaka 2., 4., 8., 9. i

11. tog Zakona i na pravilnu primjenu materijalnog prava, ovaj sud je utvrdio da je pobijana presuda na zakonu osnovana u dijelu koji se odnosi na glavni zahtjev, dok

je u odnosu na stopu zatezne kamate donesena uz pogrešnu primjenu materijalnog prava.

 

7. Tuženikova žalba u odnosu na točku II. izreke pobijane presude nije dopuštena, jer je u tom dijelu ukinut platni nalog sadržan u rješenju o ovrsi i odbijen tužiteljev tužbeni zahtjev.

 

8. Prema odredbi članka 358. stavka 3. Zakona o parničnom postupku žalba je nedopuštena ako je žalbu podnijela osoba koja nije ovlaštena za podnošenje žalbe, ili osoba koja se odrekla ili odustala od žalbe, ili ako osoba koja je podnijela žalbu nema pravnog interesa za podnošenje žalbe.

 

9. U konkretnom slučaju, tuženik nema pravnog interesa za podnošenje žalbe u odnosu na onaj dio odluke kojim je odbijen tužbeni zahtjev.

 

10. Zbog toga je valjalo, s obzirom na to da je tuženikova žalba u odnosu na točku II. izreke pobijane presude ocijenjena nedopuštenom u smislu citiranog članka

358. stavka 3. Zakona o parničnom postupku, na temelju članka 367. Zakona o parničnom postupku takvu nedopuštenu žalbu odbaciti.

 

11. Predmet spora u ovoj pravnoj stvari je isplata kupoprodajne cijene za isporučenu robu.

 

12. Predmetni spor je spor male vrijednosti, a odredba članka 467. stavka 2. Zakona o parničnom postupku ne pruža zakonsku osnovu drugostupanjskom sudu, u smislu članka 370. istog Zakona provjeravati pravilnost i potpunost utvrđenog činjeničnog stanja. Stoga ovaj sud nije uzeo u razmatranje žalbene navode kojima žalitelj polemizira s prosudbama i zaključcima koje je prvostupanjski sud izveo o činjenicama koje su utvrđene iz provedenog dokaznog postupka. Ovaj sud nije utvrdio da bi u postupanju prvostupanjskog suda bila počinjena bitna povreda odredaba parničnog postupka iz članka 354. stavka 2. točke 11. Zakona o parničnom postupku, jer je izreka pobijane presude jasna i razumljiva, a obrazloženje presude sadrži razloge o odlučnim činjenicama. Razlozi izneseni u obrazloženju pobijane presude su jasni i nisu međusobno proturječni, a ne postoji ni proturječnost između onoga što se u razlozima presude navodi o sadržaju isprava ili zapisnika o iskazima danim u postupku i samih tih isprava ili zapisnika, pa se pravilnost i zakonitost presude može ispitati.

 

13. Također utvrđenje kako je tuženik preuzeo predmetnu robu nije u suprotnosti s ispravama privijenim spisu, niti dopisu zavoda. Okolnost da osoba koja je za tuženika preuzela robu nije bila njegov zaposlenik ne znači automatizmom kako nije bila ovlaštena od strane tuženika preuzeti robu, osobito imajući u vidu da je roba preuzeta vozilom u vlasništvu tuženika i da je tuženik predmetni račun djelomično podmirio kompenzacijom.

 

14. Na utvrđeno činjenično stanje da je tuženik kupio i preuzeo robu od tužitelja, prvostupanjski je sud pravilno primijenio odredbu članka 376. stavka 1. Zakona o obveznim odnosima i primjenom odredbe članka 451. stavka 3. Zakona o parničnom postupku održao na snazi nalog za namirenje tražbine sadržan u rješenju o ovrsi na temelju vjerodostojne isprave u dijelu koji se odnosi na glavni zahtjev.

 

15. Slijedom iznesenog, navodima žalbe tuženik nije doveo u sumnju zakonitost i pravilnost pobijane odluke u navedenom dijelu, pa je valjalo na temelju odredbe članka 368. stavka 1. Zakona o parničnom postupku, u tom dijelu presudom odbiti žalbu kao neosnovanu i potvrditi prvostupanjsku presudu.

 

16. Međutim, u odnosu na stopu zakonske zatezne kamate prvostupanjski sud je pogrešno primijenio materijalno pravo. Naime, odredbom članka 12.a stavka 2. Zakona o financijskom poslovanju i predstečajnoj nagodbi („Narodne novine“ broj: 108/12, 144/12, 81/13 i 112/13) stopa zakonskih kamata na kašnjenje s plaćanjem u poslovnim transakcijama između poduzetnika i između poduzetnika i osoba javnog prava u kojima je osoba javnog prava dužnik novčane obveze propisana je u visini referente stope uvećane za osam postotnih poena. Zakon o financijskom poslovanju i predstečajnoj nagodbi je poseban propis (lex specialis) u odnosu na Zakon o obveznim odnosima jer su Zakonom o obveznim odnosima odvojeno regulirani odnosi iz trgovačkih ugovora i ugovora između trgovca i osobe javnog prava te ostali odnosi, dok se Zakon o financijskom poslovanju i predstečajnoj nagodbi odnosi samo na odnose između poduzetnika i između poduzetnika i osoba javnog prava kada je osoba javnog prava dužnik novčane obveze u poslovnim transakcijama koje rezultiraju dobavom robe ili pružanjem usluga.

 

17. Iako je matematički izračun stope zatezne kamate po oba zakona (trenutno) isti, to ne znači da je prvostupanjski sud bio ovlašten na tužiteljev zahtjev primijeniti materijalno pravo koje nije primjenjivo na konkretan predmet. Ovaj sud primjećuje i kako prvostupanjski nije u izreci pobijane presude označio stopu zatezne kamate brojčanom vrijednosti (u kojem slučaju bi bilo moguće ocijeniti da je presuda u tom dijelu pravilna iako je materijalno pravo pogrešno primijenjeno), nego je tužitelju dosudio zateznu kamatu po stopi izričito određenoj Zakonom o obveznim odnosima, čime je pogrešno primijenio materijalno pravo.

 

18. Stoga je zakonsku zateznu kamatu tužitelju prvostupanjski sud trebao dosuditi prema Zakonu o financijskom poslovanju i predstečajnoj nagodbi, a ne prema Zakonu o obveznim odnosima te je prvostupanjsku presudu u tom dijelu valjalo preinačiti.

 

19. Slijedom navedenog, primjenom odredbe članka 373. točke 3. Zakona o parničnom postupku pobijana presuda je preinačena u dijelu pod točkom II. izreke ove presude.

 

20. Odluka prvostupanjskog suda o parničnom trošku je pravilna, obrazložena i u skladu s odredbama članka 154. stavka 1. i članka 155. Zakona o parničnom postupku, a tuženik u žalbi posebno ni ne iznosi razloge zbog kojih osporava odluku o parničnom trošku sadržanu u pobijanoj presudi.

 

21. Tuženiku nije dosuđen trošak sastava žalbe, jer u žalbenom postupku nije uspio u pogledu glavnog zahtjeva već samo u pogledu sporednih traženja. Iz navedenog proizlazi kako tuženik nije uspio u ovom žalbenom postupku u odnosu na odluku o glavnoj stvari, zbog čega nema pravo na trošak žalbenog postupka (članak

166. stavak 2. u svezi odredbe članka 154. Zakona o parničnom postupku).

 

Zagreb, 25. svibnja 2022.

 

Sudac

Davor Pustijanac, v.r.