- 1 -              Rev 2948/2018-2

 

 

 

 

 

Broj: Rev 2948/2018-2

 

 

 

R E P U B L I K A   H R V A T S K A

R J E Š E N J E

 

Vrhovni sud Republike Hrvatske u vijeću sastavljenom od sudaca Ivana Vučemila predsjednika vijeća, Viktorije Lovrić članice vijeća i sutkinje izvjestiteljice, Jasenke Žabčić članice vijeća, Marine Paulić članice vijeća i Mirjane Magud članice vijeća, u pravnoj stvari tužitelja H., Z., OIB: …, protiv tuženika E. d.d., Z., OIB: …, kojeg zastupaju punomoćnici D. G. i drugi odvjetnici u Odvjetničkom društvu G. & partneri u Z., radi isplate, odlučujući o reviziji tužitelja protiv presude Visokog trgovačkog suda Republike Hrvatske poslovni broj Pž-7731/2016-2 od 17. svibnja 2018., kojom je djelomično potvrđena i djelomično preinačena presuda Trgovačkog suda u Rijeci poslovni broj P-1302/2014-29 od 21. srpnja 2016., u sjednici održanoj 24. svibnja 2022.,

 

 

r i j e š i o   j e:

 

I. Revizija tužitelja se prihvaća te se ukida presuda Visokog trgovačkog suda Republike Hrvatske poslovni broj Pž-7731/2016-2 od 17. svibnja 2018. u točki II.2, II.3. i točki III. i predmet se vraća drugostupanjskom sudu na ponovno odlučivanje.

 

              II. O troškovima postupka nastalim u povodu revizije odlučit će se konačnom odlukom.

 

 

Obrazloženje

 

1. Trgovački sud u Rijeci presudom poslovni broj P-1302/2014-29 od 21. srpnja 2016. pod točkom I. izreke naložio je tuženiku isplatiti tužitelju iznos od 53.513,73 kuna sa zateznim kamatama na pojedinačne iznose kako je navedeno u točki I. izreke prvostupanjske presude, pod točkom II. izreke odbio je tužbeni zahtjev za isplatu iznosa od 80.270,60 kuna sa zateznim kamatama na pojedinačne iznose kako je navedeno u točki II. izreke prvostupanjske presude, a pod točkom III. izreke je odredio da svaka stranka snosi svoje parnične troškove.

 

2. Visoki trgovački sud Republike Hrvatske presudom poslovni broj Pž-7731/2016-2 od 17. svibnja 2018. pod točkom I. izreke odbio je žalbu tuženika kao neosnovanu i potvrdio je prvostupanjsku presudu u točki I. izreke u dijelu kojem je naloženo tuženiku platiti tužitelju iznos od 6.632,50 kuna sa zateznim kamatama na pojedinačne iznose kako je navedeno u točki I. izreke drugostupanjske presude, pod točkom II. izreke preinačio je prvostupanjsku presudu u dijelu točke I. izreke i u točki III. izreke tako da je naložio tuženiku platiti tužitelju zatezne kamate na iznos od 6.632,50 kuna sa zateznim kamatama kako je to pobliže navedeno u točki II.1. izreke drugostupanjske presude, pod točkom II.2. je odbio tužbeni zahtjev za isplatu iznosa od 46.881,23 kuna sa zateznim kamatama na pojedinačne iznose kako je navedeno u točki II.2. izreke drugostupanjske presude. Pod točkom II.3. naložio je tužitelju naknaditi tuženiku parnični trošak u iznosu od 10.625,00 kuna, pod točkom II.4. odbio je zahtjev tuženika za naknadu parničnog troška u iznosu od 5.000,00 kuna, pod točkom III. izreke naložio je tužitelju naknaditi tuženiku trošak sastava žalbe u iznosu od 2.919,60 kuna, a pod točkom IV. izreke odbio je zahtjev tuženika za naknadu troška sastava žalbe u iznosu od 412,90 kuna.

 

3. Protiv drugostupanjske presude u preinačujućem dijelu tužitelj je podnio reviziju iz čl. 382. st. 2. Zakona o parničnom postupku pri čemu nije predložio kakvu bi odluku ovaj sud trebao donijeti.

 

4. Tuženik nije odgovorio na reviziju.

 

5. Revizija je osnovana.

 

6. Prema odredbi čl. 382. st. 2. Zakona o parničnom postupku ("Narodne novine", broj 53/91, 91/92, 112/99, 88/01, 117/03, 88/05, 88/08 i 123/08, 57/11, 148/11, 25/13 i 89/14 - dalje: ZPP), koji se u ovom slučaju primjenjuje na temelju odredbe čl. 117. Zakona o izmjenama i dopunama Zakona o parničnom postupku ("Narodne novine", broj 70/19) u slučajevima u kojima ne mogu podnijeti reviziju prema odredbi članka 382. st. 1. ZPP, stranke mogu podnijeti reviziju protiv drugostupanjske presude ako odluka u sporu ovisi o rješenju nekoga materijalnopravnog ili postupovnopravnog pitanja važnog za osiguranje jedinstvene primjene prava i ravnopravnosti svih u njegovoj primjeni, primjerice navedenog u točkama 1.-3. istog članka.

 

7. U reviziji iz čl. 382. st. 2. ZPP stranka treba određeno naznačiti pravno pitanje zbog kojeg ju je podnijela uz određeno navođenje propisa i drugih važećih izvora prava koji se na njega odnose te izložiti razloge zbog kojih smatra da je ono važno za osiguranje jedinstvene primjene prava i ravnopravnosti svih u njegovoj primjeni.

 

8. Predmet spora je zahtjev za naknadu štete koja je tužitelju, odnosno njegovom predniku nastala plaćanjem troškova liječenja i naknade za bolovanje u razdoblju od 2010. do 2013. osiguranici S. T., kao posljedice ozljede na radu proizašle iz prometne nezgode koju je, prema tvrdnjama tužbe, 6. prosinca 2009. skrivio osiguranik tuženika.

 

9. Prvostupanjski sud je djelomično prihvatio tužbeni zahtjev polazeći od toga da se u konkretnom slučaju ne primjenjuju odredbe Zakona o obveznom zdravstvenom osiguranju ("Narodne novine", broj 150/08 i 94/09 – dalje: ZOZO), već odredbe Zakona o zdravstvenom osiguranju zaštite zdravlja na radu ("Narodne novine" broj 85/06 i 67/08 – dalje: ZOZOZZR), kao posebnog zakona koji je bio na snazi u vrijeme nastanka štetnog događaja (6. prosinca 2009.). Tek je donošenjem Zakona o prestanku važenja Zakona o zdravstvenom osiguranju zaštite zdravlja na radu ("Narodne novine" broj 139/10 – dalje: Zakon o prestanku važenja ZOZOZZR), koji je stupio na snagu 1. siječnja 2011., prestao vrijediti ZZOZZR, kao i njegove prateće Uredbe i Pravilnici. Dakle, shvaćanje je prvostupanjskog suda da šteta koja je tužitelju nastala plaćanjem troškova liječenja i naknade za bolovanje nije pokrivena uplatama funkcionalne premije u postotku od plaćene premije osiguranja neovisno o tome što je štetni događaj nastao nakon stupanja na snagu ZOZO (taj je Zakon stupio na snagu 1. siječnja 2009.), budući da je prometna nezgoda koja ujedno predstavlja ozljedu na radu sve do 1. siječnja 2011. bila u režimu ZOZOZZR, slijedom čega je obveza Zavoda koji je provodio zdravstveno osiguranje zaštite zdravlja na radu bila pokretati regresne postupke protiv osiguratelja. Pri tome je zahtjev prihvaćen u omjeru od 40% budući da je tuženikova odgovornost utvrđena u tom omjeru.

 

10. Drugostupanjski je sud ocijenio pogrešnim pravno shvaćanje prvostupanjskog suda da šteta koja je tužitelju nastala nakon što je prestao važiti ZOZOZZR (dakle, nakon 1. siječnja 2011.) nije pokrivena uplatom funkcionalne premije osiguranja iz članka 53. ZOZO, slijedom čega je preinačenjem prvostupanjske presude odbio tužbeni zahtjev za naknadu štete dospjele nakon 1. siječnja 2011. Naime, prema shvaćanju drugostupanjskog suda ona šteta koja je prije 1. siječnja 2011. nastala u prometnoj nezgodi koja ujedno predstavlja ozljedu na radu bila je u režimu ZOZOZZR. Stoga je obveza Zavoda koji je provodio zdravstveno osiguranje zaštite zdravlja na radu bila pokretati regresne postupke protiv osiguratelja u smislu odredbe članka 62. stavak 1. u vezi članka 57. tog Zakona, a osiguratelji uplatom funkcionalne premije osiguranja iz članka 53. ZOZO nisu bili oslobođeni svoje obveze naknade štete iz članka 113. i 117. tog Zakona koja je dospjela prije 1. siječnja 2011. To stoga što prema tada važećem ZOZOZZR, Zavod za zdravstveno osiguranje zaštite zdravlja na radu od osiguratelja nije niti mogao potraživati funkcionalnu premiju iz članka 53. ZOZO, jer to prema odredbi članka 32. ZOZOZZR nije ni bio prihod zaštite zdravlja na radu. Međutim, nakon 1. siječnja 2011., prihodima H. od obveznog osiguranja od automobilske odgovornosti kojeg izdvajaju društva osiguratelja u visini 7% od naplaćene funkcionalne premije osiguranja, podmiruju se i štete uslijed ozljede na radu, pa je shvaćanje drugostupanjskog suda da je šteta koja je dospjela nakon tog datuma pokrivena funkcionalnom premijom osiguranja u smislu odredbe članka 53. stavak 1. točka 10. i stavka 2. ZOZO.

 

11. Revident je u reviziji postavio slijedeće pravno pitanje:

 

„Postoji li pravo tužitelja H. na naknadu štete na ime troškova nastalih uslijed priznate ozljede na radu plaćenih nakon 1. siječnja 2011. koji su proizašli iz štetnog događaja nastalog za vrijeme važenja Zakona o zdravstvenom osiguranju zaštite zdravlja na radu („Narodne  novine“ broj 85/06 i 67/08), u kontekstu tumačenja odredaba Zakona o obveznim odnosima („Narodne novine“ broj 35/05, 41/08, 125/11 i 78/15), Zakona o obveznim osiguranjima u prometu („Narodne novine“ broj 151/05, 36/09, 75/09, 76/13 i 152/14) kojima se regulira institut ugovora o osiguranju, kao i odredaba Pravilnika o načinu plaćanja i izvješćivanja te postupku i ovlaštenju za nadzor obračunavanja i plaćanja prihoda po osnovi obveznog osiguranja od automobilske odgovornosti („Narodne novine“ broj 118/09)?“

 

12. Obrazlažući razloge važnosti revident se poziva na različitu praksu Visokog trgovačkog suda Republike Hrvatske, primjerice odluke Pž-9163/12-4 od 11. lipnja 2013., Pž-8876/2015-2 od 5. lipnja 2017., Pž-5249/2014-3 od 16. siječnja 2017., Pž-5880/13-3 od 29. lipnja 2015., Pž-7535/12-5 od 6. svibnja 2015. i Pž-144/2014-2 od 23. veljače 2017.

 

13. O postavljenom pitanju revizijski sud je već zauzeo shvaćanje u odlukama broj: Rev-1855/2018 od 14. listopada 2020., Revt-480/2017 od 14. listopada 2020. i drugima, a shvaćanje drugostupanjskog suda nije u skladu sa shvaćanjem revizijskog suda. Stoga ovaj sud smatra da je postavljeno pitanje važno za osiguranje jedinstvene primjene prava i ravnopravnosti svih u njegovoj primjeni.

 

14. Prije svega valja reći da je sustav obveznog zdravstvenog osiguranja zaštite zdravlja na radu u vrijeme kad se dogodila nezgoda (28. srpnja 2010.) bio reguliran ZOZOZZR, koji je stupio na snagu 4. srpnja 2006. Prema odredbi članka 2. tog Zakona, obvezno zdravstveno osiguranje zaštite zdravlja na radu provodio je Hrvatski zavod za zdravstveno osiguranje zaštite zdravlja na radu (dalje: Zavod).

 

15. Prema odredbi članka 32. istog Zakona prihodi obveznog zdravstvenog osiguranja zaštite zdravlja na radu su: doprinosi za obvezno zdravstveno osiguranje zaštite zdravlja na radu sukladno posebnom zakonu, prihodi iz državnog proračuna te prihodi od dividendi, kamata i drugi prihodi.

 

16. Dakle, prihodi obveznog zdravstvenog osiguranja zaštite zdravlja na radu nisu i prihodi od obveznog zdravstvenog osiguranja s osnove autoodgovornosti, odnosno prihod koji društva za osiguranje uplaćuju u visini od 7% naplaćene funkcionalne premije osiguranja od obveznog osiguranja od automobilske odgovornosti.

 

17. Ti su prihodi (od obveznog osiguranja od automobilske odgovornosti), prema odredbi članka 53. stavak 1. točka 10. ZOZO, isključivo prihodi obveznog zdravstvenog osiguranja koje provodi Hrvatski zavod za zdravstveno osiguranje.

 

18. S obzirom na odredbu članka 22. ZOZO, nedvojbeno je da se osiguranim osobama Zavoda u okviru zdravstvene zaštite iz obveznog zdravstvenog osiguranja ne osigurava plaćanje troškova za zaštitu zdravlja na radu.

 

19. Tek je Zakonom o izmjenama i dopunama Zakona o obveznom zdravstvenom osiguranju ("Narodne novine", broj 139/10 – dalje: ZIDZOZO), koji je na snazi od 1. siječnja 2011., kada je ujedno prestao važiti  ZOZOZZR, propisano da se u okviru prava iz obveznog zdravstvenog osiguranja osiguravaju i prava za slučaj ozljede na radu i profesionalne bolesti koje obuhvaćaju i mjere za provođenje specifične zdravstvene zaštite radnika te dijagnostičke postupke kod sumnje na profesionalnu bolest sukladno Zakonu o zdravstvenoj zaštiti i posebnim zakonima te pravilnicima donesenim na temelju tih zakona, a istim Zakonom (u članku 20.) je određeno i da se uz poslovne fondove predviđene člankom 64. ZOZO, predviđa i poslovni fond H. za prava iz obveznog zdravstvenog osiguranja za slučaj ozljede na radu i profesionalne bolesti.

 

20. Dakle, bez obzira na to što se predmetni štetni događaj dogodio u vrijeme kada je na snazi bio ZOZO, sustav obveznog zdravstvenog osiguranja zaštite zdravlja na radu bio je uređen posebnim zakonom (ZOZOZZR). To znači da je u razdoblju od 4. siječnja 2006. do 1. siječnja 2011., kada je prestao važiti ZOZOZZR, obvezno zdravstveno osiguranje provodio Hrvatski zavod za zdravstveno osiguranje, osim obveznog zdravstvenog osiguranja zaštite zdravlja na radu kojeg je provodio Zavod.

 

21. U tom razdoblju su odredbama ZOZO bili regulirani svi oni prihodi iz kojih se namiruju troškovi obveznog zdravstvenog osiguranja, među kojima su i prihodi od obveznog osiguranja od automobilske odgovornosti (dio naplaćene funkcionalne premije). Međutim, od namirenja iz tih prihoda bili su izuzeti troškovi osiguranja zaštite zdravlja na radu, slijedom čega su funkcionalnom premijom u postotku od plaćene premije osiguranja bile pokrivene sve one štete prema ZOZO, ali i ne i one prema ZOZOZZR.

 

22. Tek od 1. siječnja 2011., na temelju ZIDZOZO, prihodi H., pa tako i prihod od obveznog osiguranja od automobilske odgovornosti kojeg izdvajaju društva osiguratelja u visini 7% od naplaćene funkcionalne premije osiguranja od obveznog osiguranja od automobilske odgovornosti, postali su i doprinosi za zdravstveno  osiguranje zaštite zdravlja na radu.

 

23. Stoga je tuženik izdvajanjem postotka naplaćene funkcionalne premije osiguranja po polici (ugovoru) o osiguranju od automobilske odgovornosti važećoj na dan štetnog događaja (28. srpnja 2010.) pokrio sve one štete koje nisu posljedica ozljede na radu, dok je predmetna šteta, koja ujedno predstavlja ozljedu na radu, a koja se dogodila do 1. siječnja 2011., bila u režimu ZOZOZZR i time nije pokrivena funkcionalnom premijom.

 

24. Dakle, neovisno o tome kada su dospjeli pojedini iznosi štete koju tužitelj potražuje ovom tužbom i neovisno o tome koji su propisi vrijedili u trenutku plaćanja troškova liječenja i naknade za bolovanje, za ocjenu je li ta šteta pokrivena funkcionalnom premijom isključivo je mjerodavan trenutak nastanka štetnog događaja (ozljede na radu) i propisi koji su u tom trenutku bili mjerodavni u odnosu na prihode iz kojih se namiruju troškovi osiguranja zaštite zdravlja na radu.

 

25. Drugim riječima, odredbe ZOZO kojima je regulirano financiranje tužitelja izdvajanjem postotka naplaćene funkcionalne premije osiguranja od obveznog osiguranja od automobilske odgovornosti moguće je primijeniti na sve one slučajeve ozljeda na radu koje su se dogodile prestankom važenja ZOZOZZR, i to po policama osiguranja od automobilske odgovornosti koje su sklopljene nakon 1. siječnja 2011.

 

26. Navedeno je shvaćanje u skladu sa samom svrhom ugovora o osiguranju, ali i s činjenicom da je funkcionalna premija, kao dio premije osiguranja, vezana uz konkretnu policu osiguranja i buduće osigurane slučajeve.

 

27. Stoga, imajući na umu navedeno pravno shvaćanje revizijskog suda, odgovarajući na postavljeno pitanje tužitelja valja istaknuti da je drugostupanjski sud pogrešno primijenio materijalno pravo kada je preinačavajući prvostupanjsku presudu odbio zahtjev tužitelja za naknadu štete (troškova liječenja i naknade za bolovanje) koja je dospjela nakon 1. siječnja 2011., unatoč tome što je štetni događaj nastao u režimu ZOZOZZR.

 

28. Tijekom postupka tuženik je osim prigovora koji je ovom odlukom otklonjen, istaknuo i niz drugih prigovora pa je tako osporio visinu štete, a u žalbi protiv prvostupanjske presude je osporavao da bi potvrde tužitelja bile javne isprave iz čl. 230. st. 1. ZPP-a.

 

29. Budući da drugostupanjski sud polazi od pogrešne pretpostavke da isprave tužitelja-izvješća o bolovanju predstavljaju javne isprave (Rev-1318/2018 od 15. ožujka 2022. i dr.), drugostupanjski sud nije odgovorio na žalbeni razlog u pogledu visine potraživanja.

 

30. Kako stoga nema uvjeta za preinaku pobijane presude, valjalo je na temelju odredbe članka 395. stavak 1. ZPP odlučiti kao u izreci ovog rješenja, a drugostupanjski će sud u nastavku postupka, ponovno odlučujući o žalbi tuženika, odgovoriti i na prigovore tuženika na koje je ukazano ovom odlukom.

 

31. Odluka o troškovima postupka u povodu revizije ostavljena je sukladno odredbi čl. 166. st. 3. ZPP za konačnu odluku.

 

Zagreb, 24. svibnja 2022.