Baza je ažurirana 30.03.2026. zaključno sa NN 12/26 EU 2024/2679
REPUBLIKA HRVATSKA
Trgovački sud u Zagrebu
Zagreb, Amruševa 2/II
74. P-2026/2021
U I M E R E P U B L I K E H R V A T S K E
P R E S U D A
Trgovački sud u Zagrebu, po sucu mr. sc. Maji Josipović, u pravnoj stvari
tužitelja A. R. d.o.o., R., OIB:..., (pravni
slijednik društva H. G. d.o.o. R., OIB: ...) kojeg
zastupa punomoćnik A. I., OIB:..., odvjetnik iz R., protiv tuženika R. H., M. financija, Z.,
OIB ..., kojeg zastupa državno odvjetništvo u
V. G., radi utvrđenja osnovanosti osporavanja tražbine, nakon održane javne
glavne rasprave zaključene 29. travnja 2022. godine u prisutnosti punomoćnika
tužitelja te zakonskog zastupnika tuženika, s danom objave 24. svibnja 2022.,
p r e s u d i o j e :
I/ Odbija se u cijelosti tužbeni zahtjev tužitelja kao neosnovan koji glasi:
„ Utvrđuje se osnovanim osporavanje i da ne postoji tražbina drugog višeg
isplatnog reda vjerovnika R. H., M. financija, P. uprava
u iznosu od 2.932.594,61 kn spram stečajnog dužnika T. N. d.d. u
stečaju, N. (G. S. N.), OIB:... u stečajnom postupku koji
se vodi pred Stečajnim sudom u Zagrebu, posl. broj St-2264/2018.“.
II/ Nalaže se tužitelju u roku od 15 dana naknaditi tuženiku troška parničnog
postupka u iznosu od 195.000,00 kn.
III/ Odbija se djelomično tuženik sa zahtjevom za naknadu parničnog trošak u iznosu od 44.500,00 kn kao neosnovan.
Obrazloženje
1. Tužitelj H. G. d.o.o. Rijeka je 12. listopada 2020. godine podnio tužbu u
kojoj je u kratkom naveo kako je u stečajnom postupku nad stečajnim dužnikom
T. N. d.d. u stečaju pred Trgovačkim sudom u Zagrebu posl. br.: St-
2664/2018 tuženik prijavio tražbinu u iznosu od 5.899.696,87 kn kao tražbinu II. višeg
isplatnog reda, a koju je na ispitnom ročištu osporio tužitelj kao stečajni vjerovnik te
ga je sud rješenjem od 30. rujna 2020. god. uputio pokrenuti parnicu radi dokazivanja
osnovanosti osporavanja tražbine stečajnih vjerovnika I. višeg isplatnog reda i to u
odnosu na tuženika. Naveo je da je podneskom od 02. listopada 2020. otklonio
osporavanje dijela tražbine u iznosu od 60.484,79 kn i od 2.906.617, 47 kuna
slijedom čega u ovoj parnici osporava dio tražbine tuženika u iznosu od 2.932.594,61
kn koji se odnosi porez na cestovna motorna vozila, porez na tvrtku, poreza na
promet nekretnina, predujam poreza na dohodak i prireza porezu na dohodak po
osnovi primitka od kojih se utvrđuje drugi dohodak, članarine Turističkim
zajednicama, prihod od spomeničke rente, prisilne naplate sudskih pristojbi i prihoda
od naplate poreznog duga plaćenog po rješenju o reprogramu. Naveo je kako tuženik
nije osobni vjerovnik stečajnog dužnika s osnova prijavljenih tražbina, spram
stečajnog dužnika nema nikakvu imovinsko- pravnu tražbinu, a prijavljene tražbine ne
mogu se naplatiti i iz razloga što je za naplatu istih protekao zastarni rok. Tuženik nije
osobni vjerovnik tražbina prijavljenih s osnova poreza na tvrtku, poreza na promet
nekretnina, članarine Turističkim zajednicama, troškova prisilne naplate iz razloga što
su vjerovnici navedenih potraživanja jedinice lokalne samouprave, Turističke
zajednice, a ne tuženik. Iako tuženik ima ovlast obavljati poslove obračuna i naplate
poreza i javnih davanja to ne utječe na činjenicu kako tuženik nije osobni vjerovnik
spornih tražbina, obzirom da obračun i naplatu tih davanja vrši u ime i za račun
stvarnih vjerovnika tih javnih davanja koji su kao osobni vjerovnici utvrđeni posebnim
zakonima. Osobni vjerovnik s osnova poreza na tvrtku jesu jedinice lokalne i
područne samouprave, Odredbom čl. 42. st. 6. i čl. 45. Zakona o financiranju jedinica
lokalne i područne samouprave jasno je određeno kako je porez na promet
nekretnina prihod jedinica lokalne (područne samouprave), a ne ovdje tuženika, a
čime se ponovno ukazuje na činjenicu da tuženik nije osobni vjerovnik prijavljene
tražbine s osnova poreza na promet nekretnina, odnosno da mu ista tražbina ne
pripada. Članarine turističke zajednice, sukladno odredbi čl. 14. Zakona o turističkim
zajednicama isključiva je tražbina turističkih zajednica općina i županija i Hrvatske
turističke zajednice. Nadalje, napominje kako za sve prijavljene i po stečajnom
upravitelju priznate tražbine je nastupila apsolutna zastara prava na naplatu.
Odredbom čl. 24. Općeg poreznog zakona (dalje: OPZ) određeno je da prava iz
porezno-dužničkog odnosa prestaju zastarom, pa tako i pravo poreznog tijela na
naplatu poreza, kamata i novčanih kazni i drugih novčanih činidbi, sukladno čl. 19.
OPZ-a. Odredbom čl. 94. st. 1. OPZ-a određeno je da pravo poreznog tijela na
naplatu poreza, kamata i troškova ovrhe zastarjeva za tri godine, dok je čl. 96. st. 1.
OPZ-a određeno da apsolutni rok zastare prava poreznog tijela na naplatu poreza,
kamata i troškova nastupa za šest godina. Obzirom na citirane zakonske odredbe o
apsolutnoj zastari, eventualni prekid tijeka zastare nije od utjecaja za nastupanje
apsolutne zastare. Vrhovni sud Republike Hrvatske je u odluci Revt 339/13-2 od 25.
ožujka 2014. god. zauzeo stajalište: „ ... prekidi zastare su irelevantni s obzirom na
činjenicu da je u čl. 92. OPZ propisano da apsolutni rok zastare prava poreznog tijela
na utvrđivanje porezne obveze i kamata, pokretanje prekršajnog postupka, naplatu
poreza, kamata, troškova ovrhe i novčanih kazni nastupa za šest godine računajući
od kada je zastara počela prvi puta teći. Iz citirane zakonske odredbe jasno proizlazi
da za nastupanje apsolutne zastare prekidanje tijeka zastare nema pravnog učinka.“,
a identično shvaćanje je zauzeo je i Županijski sud u Splitu u predmetu Gž-553/14 od
2. lipnja 2016. god.
2. Tuženik je u odgovoru na tužbu osporio tužbu i tužbeni zahtjev u cijelosti te je
naveo kako je R. H. prijavila tražbine u predmetnom stečajnom
postupku sukladno odredbi članka 138. Stečajnog zakona (NN 71/15, 104/17).
Osporio je navede tužitelja da tuženik nije osobni vjerovnik stečajnog dužnika s
osnova prijavljenih tražbina te da prema stečajnom dužniku nema nikakvu imovinsko-
pravnu tražbinu i da se prijavljene tražbine ne mogu naplatiti iz razloga što je za
naplatu istih protekao zastarni rok. Ističe da iznos prijavljene tražbine u II. višem
isplatnom redu i priznate od strane stečajnog upravitelja je 5.899.596,87 kuna, a ne
kako to tužitelj tvrdi u iznosu od 5.899.696,87 kuna te da bi nakon otklanjanja
osporavanja dijela tražbine tuženika u iznosu od 60.484,79 kuna i u iznosu od
2.906.617, 47 kuna, iznos osporenih tražbina trebao iznositi 2.932.494,61 kuna, a ne
kako tvrdi tužitelj 2.932.584,61 kuna.
3. Prijavljivanjem tražbine u stečajnom postupku u cijelosti je postupljeno sukladno
odredbama članka 3. Zakona o poreznoj upravi (NN 115/16, 98/19) te odredbama čl.
2. i čl. 6. Općeg poreznog zakona (NN 115/16, 106/18, 121/19, 32/20 i 42/20).
Smatra kako za dio tražbine II višeg isplatnog reda nije nastupila zastara jer da je
odredbom članka 78. Zakona o financijskom poslovanju i predstečajnoj nagodbi (NN
108/12, 144/12, 81/13, 112/13, 71/15, 78/15) propisano je da se prijavom tražbina u
postupak predstečajne nagodbe, zastara prekida od dana podnošenja prijave do
proteka roka za isplatu koji je određen u predstečajnoj nagodbi, a ako se
predstečajna nagodba ne sklopi do izvršnosti odluke o obustavi postupka. Kako je
tuženik uz prijavu tražbine priložila rješenje Trgovačkog suda u Zagrebu, Stalna
služba u Karlovcu, broj: Stpn-292/13 od 11. travnja 2014., rješenje Trgovačkog suda
u Zagrebu, broj: Stpn-304/13 od 11. travnja 2014., rješenje Trgovačkog suda u
Splitu, broj: Stpn-92/2013 od 3. travnja 2014. o sklapanju predstečajnih nagodbi u
kojima su utvrđene predmetne tražbine, to je razvidno da zastara nije nastupila zbog
određenog prekida zastare. U odnosu na prijavljenu tražbinu tuženik se poziva na
odredbe članka 12. stavka 1. i čl. 15. st. 1. Zakona o članarinama u turističkim
zajednicama (NN 52/19), članka 114. i čl. 114a. stavak 3. i 6. Zakona o zaštiti i
očuvanju kulturnih dobara (NN 66/99, 151/03, 157/03, 100/04, 87/09, 88/10, 61/11,
25/12, 136/12, 157/13, 152/14, 98/15, 44/17, 90/18, 32/20, 62/20), na odredbe
Zakona o porezu na promet nekretnina (NN 115/16, 106/18), čl. 8. Zakona o
mjerama naplate poreznog duga uzrokovanog gospodarskom krizom (NN 45/11,
25/12, 78/12), odredbe Zakona o porezu na dohodak (NN 115/16, 106/18, 121/19,
32/20) i Zakona o sudskim pristojbama (NN 74/95, 57/96, 137/02, 26/03, 125/11,
112/12, 157/13, 110/15). Porezna uprava predstavlja jedinstvenu i samostalnu
upravnu organizaciju u sastavu Ministarstva financija čija je temeljna zadaća, kao
tijela državne uprave, primjena i nadzor primjene poreznih propisa i propisa o
prikupljanju doprinosa (članak 2. Zakona o Poreznoj upravi, NN 115/16, 98/19), jasno
je da je R. H. ovlaštenik i osobni vjerovnik tražbine po osnovi kako
doprinosa na plaću tako i svih poreza i prihoda koje je osporio tužitelj. Nadalje ističe
da se tražbina utvrđena ovršnom ispravom može pobijati isključivo iz razloga
propisanih odredbom članka 50. stavka 1. Ovršnog zakona (NN 112/12, 25/13,
93/14, 55/16, 73/17) kojom odredbom nije propisana mogućnost pobijanja predmetne
tražbine zbog nepostojanja ovlaštenja vjerovnika iz te (ovršne) isprave na tražbinu
koja je tom ispravom utvrđena.
4. U daljnjem tijeku postupka tužitelj je naveo kako najveći dio osporene tražbine
se odnosi na prihode od naplate poreznog duga plaćenog po rješenju o
reprogramiranju u iznosu od 2.780.779,53 kn, a radi se o tražbini utvrđenoj u
postupcima predstečajne nagodbe – i to za dužnika G. d.o.o. rješenjem
Trgovačkog suda u Zagrebu, Stalna služba u Karlovcu, br.: Stpn – 292/13 od 11.
travnja 2014., za dužnika T. L. d.o.o. Rješenja Trgovačkog suda u
Zagrebu, posl. br.: Stpn – 304/2013 od 11. travnja 2014. god. te za dužnika T.
d.d. Rješenjem Trgovačkog suda u Splitu posl. br.: Stpn -92/2013 od 3. travnja 2014.
god. Dakle sve tražbine tuženika koje je prijavio temeljem «Prihoda od naplate
poreznog duga plaćenog po rješenju o reprogramiranju u iznosu od 2.780.779,53 kn»
obuhvaćen je predstečajnim nagodbama, a odnosi se na porezne obveze nastale u
najvećem djelu s osnova poreza na dodanu vrijednost i poreza na dobit za 2008.
god. a u svakom slučaju u odnosu na porezne obveze nastale najkasnije do 2013.
god. Sve tražbine za porezne obveze nastale do 2013. god. protekom apsolutnog
šestogodnišnjeg roka – donosno najkasnije do 1. siječnja 2020. god. nastupila je
apsolutna zastara prava na naplatu. Tuženik je istu tražbinu prijavio u stečajnom
postupku prijavom od 28. veljače 2020. god. dakle, nakon proteka apsolutnog
zastarnog roka, pa se tužbeni zahtjev ukazuje osnovnim u cijelosti.
5. Tuženik se u odnosu na zastaru pozvao na odredbe čl. 108. st. 1. Općeg
poreznog zakona, čl. 78. Zakona o financijskom poslovanju i predstečajnoj nagodbi
(Narodne novine 108/12, 144/12, 81/13, 112/13, 71/15, 78/15), čl. 233. i čl. 245. st. 1.
Zakona o obveznim odnosima te smatra kako sukladno istom nije nastupila zastara
zbog određenog prekida zastare.
6. Rješenjem P-1793/2020 od 31. kolovoza 2021. utvrđen je nastup prekida
postupka zbog brisanja tužitelja H. G. d.o.o. Rijeka iz sudskog registra.
7. Podneskom od 05. listopada 2021. društvo A. R. d.o.o., R.
je kao pravni slijednik društva H. G. d.o.o. R. preuzeo
postupak pa je sud rješenjem od 06. listopada 2021. nastavio postupak.
8. U tijeku postupka sud je izvršio uvid u dokaze koji prileže spisu i to presliku
prijave tražbine u stečajnom postupku s prilozima (list 7-42 spisa), presliku rješenja
nagodbenih vijeća FINE (list 98-99, 100-101, 102-104 spisa), presliku prijave tražbine
u predstečajnom postupku s prilozima (list 105-106, 107-108, 109-217 spisa),
presliku rješenja Trgovačkog suda u Splitu Stpn-92/2013 od 03.04.2014. i od
02.10.2014. (list 228-254, 287-314, 315-316 spisa), presliku rješenja Trgovačkog
suda u Zagrebu, Stalna služba Karlovac Stpn-292/13 (list 255-262 spisa), presliku
rješenja Trgovačkog suda u Zagrebu, Stalna služba Karlovac Stpn-304/13 (list 263-
274 spisa), presliku zapisnika od 11.04.2014. Trgovačkog suda u Zagrebu, Stalna
služba Karlovac Stpn-304/13 (list 275-286 spisa), presliku zaključka Trgovačkog
suda u Splitu Stpn-92/2013 (list 317-318 spisa), presliku stanja računa poreznog
obveznik (list 319-323 spisa), presliku rješenja Ministarstva financija od 11.09.2019.
(list 324-331 spisa), presliku rješenja Trgovačkog suda u Splitu Povrv-733/16 (list
332-334 spisa), presliku rješenja Trgovačkog suda u Zagrebu Povrv-2908/17 (list
335-336 spisa), sudska praksa (list 344-349, 374-379, 434-439 spisa), prijave
tražbina s prilozima (list 286-433, 440-552 spisa) te je izvršio uvidu u spis
Trgovačkog suda u Zagrebu St-2664/18.
9. Cijeneći rezultate dokaznog postupka, kako svaki dokaz zasebno tako i sve
dokaze zajedno, a na osnovi odredbe čl. 8. Zakon o parničnom postupku (Narodne
novine broj 53/91, 91/92, 112/99, 88/01, 117/03, 88/05, 02/07, 84/08, 96/08, 57/11,
25/13,89/14 i 70/19, dalje: ZPP-a), ovaj sud došao je do uvjerenja da tužbeni zahtjev
tužitelja u cijelosti nije osnovan.
10. Predmet spora je zahtjev tužitelja za utvrđenjem osnovanosti osporavanja
tražbine tuženika prijavljene u stečajnom postupku koji se vodi nad stečajnim
dužnikom nad Trast nekretnine d.d. u stečaju u iznosu od 2.932.594,61 kn, kao
tražbine drugog višeg isplatnog reda.
11. Nije sporno da je rješenjem St-2664/18 od 30. rujna 2020. tužitelj upućen na
parnicu radi dokazivanja osnovanosti osporavanja tražbine tuženika u iznosu od
5.839.112,08 kn. Nije sporno da je rješenje o upućivanju u parnicu objavljeno na e-
oglasnoj ploči istog dana kada je doneseno pa je stoga dostavljeno tužitelju protekom
roka od 8 dana od objavljivanja rješenja na e-oglasnoj ploči, odnosno 8. listopada
2020. sukladno odredbi čl. 12. Stečajnog zakona (Narodne novine 71/15 i 104/17;
dalje u tekstu: SZ). Rješenje je postalo pravomoćno protekom roka za žalbu 16.
listopada 2020. pa kako je tužba podnesena i prije toga (12. listopada 2020.) to je
tužba podnesena u roku iz čl. 267. st. 1. SZ-a.
12. Iz prijave tražbine proizlazi da je tuženik prijavio sljedeću tražbinu u stečajnom
postupku koji se vodi nad Trast nekretnine d.d. u stečaju, kao tražbinu drugog višeg
isplatnog reda:
- porez na dodanu vrijednost- 2.906.617,47 kn (glavnica i kamate),
- porez na cestovna motorna vozila- 2.521,15 kn (glavnica i kamate),
- porez na tvrtku – 2.380,25 kn (glavnica i kamate),
- porez na promet nekretnina – 4.631,48 kn (glavnica i kamate),
- predujam poreza na dohodak i prireza porezu na dohodak po osnovi primitka od kojih se utvrđuje drugi dohodak – 2.217,20 kn (glavnica i kamate),
- članarina Turističkim zajednicama – 110.728,88 kn (glavnica i kamate),
- prihod od spomeničke rente – 26.846,12 kn (glavnica i kamate),
- prisilne naplate sudskih pristojbi – 2.390,00 kn (glavnica i kamate),
- članarina HGK – 60.484,79 kn (glavnica i kamate),
- prihoda od naplate poreznog duga plaćenog po rješenju o reprogramu – 2.780.779,53 kn (glavnica i kamate),
13. Ukupno, prijavljena tražbina drugog višeg isplatnog reda iznosi 5.899.596,87
kn sukladno prijavi. Tužitelj u tužbi krivo navodi kako je tuženiku prijavio tražbinu
drugog višeg isplatnog reda u iznosu od 5.899.696,87 kn, što ne proizlazi iz prijave.
Nije sporno da je tužitelj osporio prijavljenu tražbinu drugog višeg isplatnog reda.
14. Uvidom u stečajni predmet St-2664/2018 i rješenje o utvrđenim i osporenim
tražbinama od 30. rujna 2020. razvidno je da je prijavljena tražbina drugog višeg
isplatnog reda djelomično prijavljena temeljem ovršnih isprava i to u ukupnom
iznosu do 5.839.112,08, a da je djelomično prijavljena temeljem vjerodostojne
isprave i to s osnova članarina Hrvatskoj gospodarskoj komori u iznosu od
60.484,79 kn. Pravni prednik ovdje tužitelja upućen je pokrenuti parnicu protiv
tuženika radi dokazivanja osnovanosti osporavanja tražbine tuženika svrstane u II.
viši isplatni red u iznosu od 5.839.112,08 kn prijavljene po ovršnim ispravama.
15. Prema odredbi čl. 266. st. 2. SZ-a ako je koji od stečajnih vjerovnika osporio
tražbinu koju je priznao stečajni upravitelj, sud će stečajnoga vjerovnika uputiti na
parnicu radi utvrđivanja osporene tražbine, a prema odredbi čl. 266. st. 4. SZ-a ako
za osporenu tražbinu postoji ovršna isprava, sud će na parnicu uputiti osporavatelja
da dokaže osnovanost svoga osporavanja.
16. Tužitelj u tužbi navodi kako je kako je otklonio osporavanje tražbine s osnova
porez na dodanu vrijednost- 2.906.617,47 kn (glavnica i kamate) i s osnova
članarina HGK – 60.484,79 kn (glavnica i kamate), dok je ostao pri osporavanju
preostalih tražbina.
17. Uvažavajući kako ukupno prijavljena tražbina II. višeg isplatnog reda iznosi
5.899.596,87 kn, da tužitelj uopće nije bio upućen pokrenuti parnicu u odnosu na
tražbinu s osnova članarina HGK – 60.484,79 kn (glavnica i kamate), već u odnosu
na preostale tražbine u ukupnom iznosu od 5.839.112,08 kn te uvažavajući
činjenicu da je tužitelj otklonio osporavanje tražbine s osnova porez na dodanu
vrijednost- 2.906.617,47 kn (glavnica i kamate) tako tužitelj osporava preostale
tražbine s osnova poreza na cestovna motorna vozila, poreza na tvrtku, porez na
promet nekretnina, predujma poreza na dohodak i prireza porezu na dohodak po
osnovi primitka od kojih se utvrđuje drugi dohodak, članarina Turističkim
zajednicama, prihod od spomeničke rente, prisilne naplate sudskih pristojbi i prihoda
od naplate poreznog duga plaćenog po rješenju o reprogramu u sveukupnom
iznosu od 2.932.494,61 kn, a ne kako to pogrešno navodi tužitelj u iznosu od
2.932.594,61 kn, što je tuženik osnovano osporavao u svojem odgovoru na tužbu.
18. Prvenstveno valja napomenuti kako se tuženikova tražbina temelji na ovršnim
ispravama, a tužitelj ne može osporavati pravilnost i zakonitost rješenja donesenih u
upravnom postupku kao i u predstečajnom postupku, zbog čega tužitelj može
osporavati tražbinu iz razloga iz kojih se može podnijeti žalba protiv rješenja o ovrsi
na temelju ovršne isprave.
19. Tužitelj tijekom postupka tvrdi kako tuženik nije osobni vjerovnik tražbina
prijavljenih s osnova poreza na tvrtku, poreza na promet nekretnina, članarine
turističkim zajednicama, troškova prisilne naplate jer da su vjerovnici navedenih
potraživanja jedinice lokalne samouprave i turističke zajednice.
20. Neosnovano tužitelj smatra da tuženik nije stečajni vjerovnik u smislu odredbe
čl. 137. st. 1. SZ-a.
21. Navedenom odredbom propisano je da su stečajni vjerovnici osobni vjerovnici
dužnika koji u vrijeme otvaranja stečajnoga postupka imaju koju imovinskopravnu
tražbinu prema njemu.
22. U pravu je tužitelj kada ističe da je članarina turističkim zajednicama prihod
turističkih zajednica, dok su porez na tvrtku, porez na promet nekretnina i troškovi
prisilnih naplata prihod jedinica lokalne i područna samouprave. Međutim, prema
odredbi čl. 4. st. 5. t. 2. i t. 11. Zakona o poreznoj upravi ("Narodne novine" broj:
148/13 i 141/14 – dalje: Zakon o poreznoj upravi) poslovi Porezne uprave su
naplata i povrat poreza, doprinosa i drugih javnih davanja te provođenje postupka
naplate i ovrhe radi naplate poreza, doprinosa i drugih javnih davanja. Prema
odredbi čl. 4. st. 6. Zakona o poreznoj upravi poslovni Porezne uprave su i naplata i
ovrha radi naplate poreza koji u cijelosti pripadaju jedinicama lokalne i područne
(regionalne) samouprave, drugih javnih davanja i ostalih davanja propisanih
zakonom. Sukladno navedenim odredbama Porezna uprava, kao upravna
organizacija u sastavu Ministarstva financija, naplaćuje porez i prirez na dohodak,
kao i porez na cestovna motorna vozila i porez na tvrtku koji pripadaju jedinicama
lokalne i područne samouprave.
23. Prema odredbi čl. 20. st. 6. Zakona o članarinama u turističkim zajednicama
("Narodne novine" broj: 35/95 i 52/95) ako pravna i fizička osoba ne uplati članarinu
u zakonom utvrđenom iznosu i roku, Porezna uprava će postupiti sukladno
propisima i postupku za prisilnu naplatu poreza. Iz ove odredbe proizlazi da je
Porezna uprava ovlaštena naplaćivati članarine turističkim zajednicama na isti način
kao i poreze.
24. Također i iz čl. 114. i čl. 114.a Zakona o zaštiti i očuvanju kulturnih dobara
(Narodne novine 66/99, 151/03, 157/03, 100/04, 87/09, 88/10, 61/11, 25/12, 136/12,
157/13, 152/14, 98/15, 44/17, 90/19, 32/20, 62/20) proizlazi kako Porezna uprava
obavlja poslove utvrđivanja, evidentiranja, nadzora, naplate i ovrhe spomeničke
rente.
25. Stoga je R. H. aktivno legitimirana zahtijevati naplatu svih
navedenih tražbina, a ne pravne osobe čiji prihod te tražbine predstavljaju, a to
znači da R. H. može zahtijevati njihovu naplatu i u stečajnom
postupku te je ona osobni vjerovnik dužnika i stečajni vjerovnik sukladno odredbi čl.
137. st. 1. SZ-a.
26. U odnosu na prigovor zastare valja napomenuti kako se ovdje primjenjuju
odredbe Općeg poreznog zakona („Narodne novine“ broj 147/08, 18/11, 78/12,
136/12, 73/13, 26/15, 44/16, dalje u tekstu OPZ/08) i odredbe Općeg poreznog
zakona (i Narodne novine 115/2016, 106/2018, 121/2019, 32/2020, 42/2020; dalje u
tekstu: OPZ/16).
27. OPZ/08 je poznavao uz relativnu i apsolutnu zastaru, kako utvrđivanja, tako i
naplate poreza, ali nakon stupanja na snagu OPZ-a/16, 1. siječnja 2017., više ne
postoji apsolutna zastara. Naime, prema OPZ-u/08 relativna zastara naplate poreza
nastupa u roku od 3 godine nakon isteka godine u kojoj je porezno tijelo utvrdilo
poreznu obvezu (čl. 94. st. 1. i 6.OPZ-a/08), s time da se njen tijek prekida svakom
službenom radnjom poreznog tijela usmjerenom na naplatu poreza, koja je
dostavljena na znanje poreznom obvezniku, nakon čega zastarni rok počinje ponovno
teći (čl. 95. st. 1. i 2. OPZ-a/08), izuzev ako se radi naplate poreza vodi postupak pred
sudom, u kojem slučaju za vrijeme trajanja tog postupka relativna zastara ne teče
(čl. 94. st. 9. OPZ-a/08), dok apsolutna zastara prava poreznog tijela na naplatu
poreza nastupa za šest godina računajući od dana kada je zastara počela prvi put
teći i ne može se prekinuti službenim radnjama poreznog tijela (čl. 96. st. 1. OPZ-
a/08), dakle, bez obzira je li porezno tijelo poduzimalo radnje radi utvrđivanja i/ili
naplate poreza, kojima je prekidalo relativni zastarni rok, nakon proteka šest
godina od kada je zastara prvi put počela teći, nastupala bi apsolutna zastara i
više nije bilo moguće utvrditi niti naplatiti porez. S druge strane, ako porezno tijelo
nije poduzimalo nikakve službene radnje radi utvrđivanja ili naplate poreza,
nastupila bi relativna zastara, dakle, odredbe o apsolutnoj zastari nisu mogle niti
doći do primjene.
28. Zastara prava na naplatu poreza, kamata i troškova ovrhe počinje teći nakon
isteka godine u kojoj je porezni obveznik sam utvrdio poreznu obvezu ili nakon
isteka godine u kojoj je porezno tijelo utvrdilo poreznu obvezu, kamate i troškove
ovrhe (čl. 94. st. 6. OPZ-a/08), pri čemu pojam ''utvrditi poreznu obvezu'' valja tumačiti
na način da je ne samo doneseno rješenje kojim je porezna obveza utvrđena, već da
je isto ipostalo izvršno.
29. Od stupanja na snagu OPZ-a/16 više ne postoji apsolutna i relativna zastaru,
već samo jedna zastara, s time da je zastarni rok prava na naplatu poreza šest
godina, koji počinje teći istekom godine u kojoj je porezni obveznik sam utvrdio
poreznu obvezu ili istekom godine u kojoj je postalo izvršno rješenje kojim je
poreznotijelo utvrdilo poreznu obvezu i kamate ili istekom godine u kojoj je dospjela
porezna obveza, s time da je izričito propisano da za vrijeme trajanja postupka pred
sudom radi utvrđivanja ili naplate poreza zastara ne teče, ali zakon više ne sadrži
odredbe o prekidu zastare, već navodi da zastara prava na naplatu neće teći niti u
slučajevima propisanim posebnim propisima, čime dozvoljava podrednu primjenu
Zakona o obveznim odnosima (Narodne novine 35/2005, 41/2008, 125/2011,
78/2015, 29/2018, dalje u tekstu: ZOO) i ostalih zakona (čl. 108. st. 1., 4., 6. i 7.
OPZ-a/16).
30. Člankom 197. prijelazne i završne odredbe OPZ/16, propisano je da postupci
pokrenuti do stupanja na snagu OPZ/16 prema odredbama OPZ/08, osim
postupaka pokrenutih na temelju glave VIII. i IX. OPZ/08, dovršit će se prema
odredbama toga Zakona. Iznimno od stavka 1. ovoga članka, postupci za
utvrđivanje zastare započeti po zahtjevu poreznog obveznika prema odredbama
OPZ/08 u kojima je do 1. siječnja 2017. nastupila relativna zastara dovršit će se
prema odredbama toga Zakona. Postupci u kojima je do 1. siječnja 2017. nastupila
apsolutna zastara prema odredbama OPZ/08 dovršit će se prema odredbama
OPZ/16.
31. Slijedom iznesenog, prema odredbi čl. 197. st. 2. OPZ-a/16 nedvojbeno
proizlazi da će se postupci za utvrđivanje porezne obveze započeti prema
odredbama OPZ- a/2008, a u kojima do 1. siječnja 2017. nije nastupila relativna
zastara dovršiti prema odredbama novog zakona, odnosno OPZ/16, što znači da
ukoliko do dana stupanja na snagu novog zakona (OPZ/16) nije nastupila relativna
zastara postupci koji su pokrenuti za vrijeme važenja ranijeg zakona (OPZ/08)
dovršiti će se prema novom zakonu (OPZ/16), a samo oni postupci u kojima je do 1.
siječnja 2017. nastupila relativna zastara dovršit će se po ranijem zakonskom
propisu, odnosno OPZ/08. Nadalje iz te odredbe proizlazi da će se novi Zakon
(OPZ/16) primijeniti i na situaciju u kojoj je do 1. siječnja 2017. nastupila apsolutna
zastara prema odredbama OPZ/08.
32. Dakle, prema prijelaznoj i završnoj odredbi čl. 197. st. 2. OPZ-a/16, glede
primjene materijalnog prava vezano za pitanje zastare prava poreznog tijela na
utvrđivanje i naplatu poreza odlučno je li u vrijeme stupanju na snagu OPZ/16.,
odnosno na dan 1. siječnja 2017., nastupila relativna odnosno apsolutna zastara po
pravilima OPZ/08 (tako u odluci Vrhovnog suda RH U-zpz 28/2021-6, slično u i
odluci Ustavnog suda RH UsI-1254/17-6 ).
33. Uvidom u stečajni predmet St-2664/2018 i rješenje o utvrđenim i osporenim
tražbinama od 30. rujna 2020. kao i prijavu tuženika proizlazi da je tužitelj upućen na
parnicu radi dokazivanja osnovanosti osporavanja tuženikove tražbine koja proizlazi iz
rješenja o ovrsi Ministarstva financija –Porezne uprave klasa: UP/I-415-02/2019-
001/03049 od 11.09.2019. i rješenja o ovrsi Ministarstva financija –Porezne uprave
klasa: UP/I-415-02/2019-001/03050 od 11.09.2019. (isto se odnosi na članarinu HGK
koja tražbina je predmet ovog spora), rješenja Trgovačkog suda u Splitu Povrv-733/2016
(koje se odnosi na naplatu sudske pristojbe), rješenja Trgovačkog suda u Zagrebu
Povrv-2908/2017 (koje se odnosi na naplatu sudske pristojbe), rješenja Trgovačkog
suda u Zagrebu, Stalna služba Karlovac Stpn-292/13, rješenja Trgovačkog suda u
Zagrebu, Stalna služba Karlovac Stpn-304/13, rješenja Trgovačkog suda u Splitu Stpn-
92/13.
34. Iz rješenja ovrsi Ministarstva financija –Porezne uprave klasa: UP/I-415-02/2019-
001/03049 od 11.09.2019. razvidno je kako se odnosi na porez na cestovna motorna
vozila za 2015. godinu temeljem rješenja Porezne uprave klasa UP/I-410-09/2015-
01/3988, ur. broj 513-07-25-07-15-01 od 14.09.2015. u ukupnom iznosu od 1.279,74 kn,
porez na cestovna motorna vozila u iznosu od 1.081,87 kn, i porez na tvrtku odnosno
naziv u iznosu od 748.84 kn oboje obuhvaćeno rješenjem Trgovačkog suda u Splitu
Stpn-92/13 od 03.04.2014. o sklopljenoj predstečajnoj nagodbi, porez na tvrtku odnosno
naziv u iznosu od 411,65 kn za 2016. godinu utvrđeno rješenjem Porezne uprave klasa:
UP/I-410-12/2016-01/5726, ur. broj: 513-07-24-09-16-01 od 25.07.2016., porez na tvrtku
odnosno naziv u iznosu od 628,88 kn za 2016. godinu utvrđeno rješenjem Porezne
uprave klasa: UP/I-410-12/2016-01/309, ur. broj: 513-07-29-07-16-01 od 23.09.2016.,
porez na tvrtku odnosno naziv u iznosu od 441,28 kn za 2016. godinu utvrđeno
rješenjem Porezne uprave klasa: UP/I-410-12/2016-01/784, ur. broj: 513-07-25-02-16-01
od 11.10.2016., porez na promet nekretnina u iznosu od 4.119,76 kn utvrđeno rješenjem
Trgovačkog suda u Splitu Stpn-92/2013 do 03.04.2014. o sklopljenoj nagodbi, porez i
prirez na dohodak po osnovi primitka od drugog dohotka u iznosu od 2.171,82 kn
sukladno JOPPD obrascu, članarina turističkim zajednicama u iznosu od 107.802,29 kn
sukladno rješenju Trgovačkog suda u Zagrebu, Stalna služba u Karlovcu Stpn-304/13 od
11.04.2014. o sklopljenoj predstečajnoj nagodbi i obračunima za 2016. i 2017., prihod od
spomeničke rente koji se plaća po stopi na ukupni prihod u iznosu od 23.879,39 kn
temelj rješenja Trgovačkog suda u Splitu Stpn-92/2013 od 03.04.2014. o sklopljenoj
predstečajnoj nagodbi.
35. Nadalje, uvidom u dokumentaciju u spis razvidno je kako su rješenje Trgovačkog
suda u Splitu Stpn-92/2013 od 03.04.2014. o sklopljenoj predstečajnoj nagodbi, rješenje
Trgovačkog suda u Zagrebu, Stalna služba u Karlovcu Stpn-292/2013 od 11.04.2014. o
sklopljenoj predstečajnoj nagodbi, rješenje Trgovačkog suda u Zagrebu, Stalna služba u
Karlovcu Stpn-304/2013 od 11.04.2014. o sklopljenoj predstečajnoj nagodbi ovršnu
isprave.
36. Predmet predstečajne nagodbe Trgovačkog suda u Splitu Stpn-92/2013 otvoren je
02.04.2013. rješenjem FINE Klasa: UP-I/110/07/13-01/2574, ur. br. :04-06-13-2574-43 te
je tuženik u istom postupku prijavio tražbinu s osnova neplaćenih poreza, doprinosa i
drugih javnih davanja. Iz dostavljene dokumentacije razvidno je kako se radi porezu na
dodanu vrijednost, porezu na cestovna motorna vozila, pred. porez i prir. na dohodak od
nesamostalnog rada, porezu na tvrtku, članarini turističkim zajednicama prihodima od
naplate duga poreza i prireza na dohodak plaće po rješenju o reprogramiranju, porezu
na promet nekretnina, prihodu od spomeničke rente, prihodima od naplate poreznog
duga plaćenog po rješenju o reprogramiranju, doprinosima. Nadalje, iz dostavljene
dokumentacije uz prijavu razvidno je kako se radi o tražbinama koje su dospjele u
periodu od 18.11.2011. do zaključno 02.05.2015.
37. Kako je odredbom čl. 94. st. 1. i 2. OPZ/08., propisano da pravo poreznog tijela na
utvrđivanje porezne obveze i kamata zastarijeva za tri godine računajući od dana kada je
zastara počela teći, a da je za tražbine prijavljene u predstečajnom postupku najstarija
tražbina dospjela 18.11.2011., tako bi relativna zastara u odnosu na nju nastupila
18.11.2014., no međutim iz dostavljene dokumentacije razvidno je kako se najstarije
tražbine odnose na naplatu poreznog duga temeljem rješenja o repogramiranju od
18.10.2011., pa je donošenjem istog rješenja očito došlo do prekida zastare, kao i
prijavom od 02.05.2013. iste tražbine u postupku predstečaja. U predmetnom
predstečaju, rješenje o sklopljenoj predstečajnoj nagodbi doneseno je 03.04.2014. kada
je ponovno počela teći zastara. U svakom slučaju apsolutna zastara za tražbine koje su
prijavljenu u predmetnom predstečaju nije mogla nastupiti prije 18.11.2017. odnosno do
dana stupanja na snagu OPZ/16, nije nastupila ni relativna zastara iz čl. 94. st. 1. i 2. niti
apsolutna zastara iz čl. 96. st. 1. OPZ/08. Slijedom iznesenoga, sukladno odredbi čl.
197. st. 2. OPZ-a/16, na ovaj slučaj, vezano za pitanje zastare na utvrđivanje porezne
obveze i kamata trebaju se primijeniti odredbe OPZ/16, a ne odredbe OPZ/08, kako to
smatra tužitelj.
38. Nadalje, predmet predstečajne nagodbe Trgovačkog suda u Zagrebu, Stalna
služba u Karlovcu Stpn-292/2013 otvoren je 25.04.2013. rješenjem FINE Klasa: UP-
I/110/07/13-01/2863, ur. br.:04-06-13-2863-26. U njemu je potvrđena predstečajna
nagodba te je sud rješenjem Stpn-292/13 od 11.04.2013. utvrdio sve obveze dužnika
prema planu financijskog restrukturiranja, tuženik je prijavio tražbinu s osnova
neplaćenih poreza, prireza na dohodak od nesamostalnog rada, doprinosa, novčanih
kazni i troškova u postupku carine, kao i troškova postupka prisilne naplate koju provodi
Porezna uprava. Nadalje, iz dostavljene dokumentacije uz prijavu razvidno je kako se
radi o tražbinama koje su dospjele u periodu od 15.12.2011. do zaključno 26.03.2013.
39. Kako je odredbom čl. 94. st. 1. i 2. OPZ/08., propisano da pravo poreznog tijela na
utvrđivanje porezne obveze i kamata zastarijeva za tri godine računajući od dana kada je
zastara počela teći, a da je za tražbine prijavljene u predstečajnom postupku najstarija
tražbina dospjela 15.12.2011., tako bi relativna zastara u odnosu na nju nastupila
15.12.2014., no međutim iz dostavljene dokumentacije razvidno je kako su prije nastupa
relativne zastare prijavljene tražbine tuženika u postupku predstečaja te je sud donio
rješenje Stpn-292/13 od 11.04.2013. kojim je utvrdio sve obveze dužnika prema planu
financijskog restrukturiranja, a isto tako Ministarstvo financija je 18,03,2013, donijelo
rješenje o ovrsi u kojem su uključeni sve prijavljene tražbine u predmetnom predstečaju,
a koje je rješenje postalo pravomoćno dana 26.03.2013. čime je očito došlo do prekida
zastare, kao i prijavom od 16.05.2013. iste tražbine u postupku predstečaja. U
predmetnom predstečaju nakon donošenja ranije navedenog rješenja (11.04.2014.)
ponovno je počela teći zastara. U svakom slučaju apsolutna zastara za tražbine koje su
prijavljenu u predmetnom predstečaju nije mogla nastupiti prije 15.12.2017., odnosno do
dana stupanja na snagu OPZ/16 (1. siječnja 2017.) nije nastupila ni relativna zastara iz
čl. 94. st. 1. i 2. niti apsolutna zastara iz čl. 96. st. 1. OPZ/08. Slijedom iznesenoga,
sukladno odredbi čl. 197. st. 2. OPZ-a/16, na ovaj slučaj, vezano za pitanje zastare na
utvrđivanje porezne obveze i kamata trebaju se primijeniti odredbe OPZ/16, a ne
odredbe OPZ/08, kako to smatra tužitelj.
40. Predmet predstečajne nagodbe Trgovačkog suda u Zagrebu, Stalna služba u
Karlovcu Stpn-304/2013 otvoren je 03.05.2013. rješenjem FINE Klasa: UP-I/110/07/13-
01/3590, ur. br.:04-06-13-3590-25. U njemu je sud rješenjem Stpn-304/13 od
11.04.2014. odobrio sklapanje predstečajne nagodbe te su utvrđene tražbine koje se
dužnik obveza isplatiti vjerovnicima. Tuženik je 20.05.2013. u navedenom predmetu
prijavio tražbinu s osnova neplaćenih poreza na dodanu vrijednost, pored poreza i
prireza na dohodak od nesamostalnog rada, doprinosa, članarina turističkim
zajednicama, troškova postupka prisilne naplate koju provodi Porezna uprava, članarina
Hrvatskoj gospodarskoj komori. Nadalje, iz dostavljene dokumentacije uz prijavu
razvidno je kako se radi o tražbinama koje su nastale u periodu od 2012. i 2013.
41. Kako je odredbom čl. 94. st. 1. i 2. OPZ/08., propisano da pravo poreznog tijela na
utvrđivanje porezne obveze i kamata zastarijeva za tri godine računajući od dana kada je
zastara počela teći, a da je za tražbine prijavljene u predstečajnom postupku najstarija
tražbina nastala je tijekom 2012. pa je tako dospjela 01.01.2013., tako bi relativna
zastara u odnosu na nju nastupila najranije 01.01.2016., no međutim iz dostavljene
dokumentacije razvidno je kako su prije nastupa relativne zastare prijavljene tražbine
tuženika u postupku predstečaja te je sud donio rješenje Stpn-304/13 od 11.04.2014. o
odobrenju sklapanja predstečajne nagodbe, čime je očito došlo do prekida zastare, kao i
prijavom od 20.05.2013. iste tražbine u postupku predstečaja. U predmetnom
predstečaju nakon donošenja ranije navedenog rješenja (11.04.2014.) ponovno je
počela teći zastara. U svakom slučaju apsolutna zastara za tražbine koje su prijavljenu u
predmetnom predstečaju nije mogla nastupiti prije 01.01.2019. odnosno do dana
stupanja na snagu OPZ/16 (01.01.2017.) nije nastupila ni relativna zastara iz čl. 94. st. 1.
i 2. niti apsolutna zastara iz čl. 96. st. 1. OPZ/08. Slijedom iznesenoga, sukladno odredbi
čl. 197. st. 2. OPZ-a/16, na ovaj slučaj, vezano za pitanje zastare na utvrđivanje porezne
obveze i kamata trebaju se primijeniti odredbe OPZ/16, a ne odredbe OPZ/08, kako to
smatra tužitelj.
42. Naime, tužitelj se tijekom postupka pozvao na odluku VTS RH Pž-4294/2021 i
izraženi stav u istoj vezano za zastaru i primjenu odredbi OPZ/08. Valja navesti kako je
uvidom u istu odluku razvidno kako VTS RH u svojoj odluci nije uzeo u obzir prijelazne i
završne odredba OPZ/16, a niti je uzeo u obzir ni odluku VSRH U-zpz 28/2021-6, stoga
je ovaj sud mišljenja kako ista odluka nije primjenjiva na ovaj konkretni predmet.
43. Stoga u odnosu na tražbine prijavljene u predstečaju pred Trgovačkim sudom u
Splitu zastara se procjenjuje sukladno OPZ/16 koji propisuje čl. 108. zastarni rok od 6
godina. Odredbama čl. 108. st. 6. i 7. OPZ-a/16 određeno je da ako se radi utvrđenja
poreza i kamata ili naplate poreza, kamata i troškova ovrhe vodi postupak pred sudom,
za vrijeme trajanja tog postupka zastara ne teče, uz određenje da zastara prava na
naplatu porezne obveze, kamata i troškova ovrhe ne teče niti u drugim slučajevima
propisanim tim zakonom i posebnim propisima. Time je omogućeno da se i na poreznu
zastaru primjenjuje institut zastoja i prekida zastare iz ZOO-a, ali i iz ZFPPN-a.
44. Odredbom čl. 78. ZFPPN-a bilo je određeno da se prijavom tražbina u postupku
predstečajne nagodbe prekida zastara od dana podnošenja prijave do proteka roka za
isplatu koji je određen u predstečajnoj nagodbi, a ako se predstečajna nagodba ne sklopi
– do izvršnosti odluke o obustavi postupka.
45. Iz rješenja Trgovačkog suda u Splitu Stpn-92/2013 od 03.04.2014. o sklopljenoj
predstečajnoj nagodbi razvidno je kako je isto rješenje postalo pravomoćno 14. srpnja
2014. te da je određeno kako je predstečajnom dužniku odobren poček od 6 mjeseci od
dana pravomoćnosti predmetnog rješenja i da rok za otplatu tražbina je određen u 60
mjesečnih rati. Dakle, rok za otplatu je započeo 14.01.2015., a trebao je završiti
14.01.2020., za koje vrijeme sukladno odredbama ZFPPN-a je bio prekid zastare
prijavljenih tražbina tuženika. Tuženik je potom iste tražbine prijavio u stečaju St-
2664/2018 prijavom od 28.02.2020. , što tuženik tijekom postupka nije osporio, slijedom
čega prema mišljenju ovog suda nije nastupila zastara za tražbine koje su prvotno bile
prijavljene u predstečaju pred Trgovačkim sudom u Splitu Stpn-92/2013, a potom i u
stečajnom postupku pred ovim sudom St-2664/2018.
46. Iz rješenja Trgovačkog suda u Zagrebu, Stalna služba Karlovac Stpn-292/2013 od
11.04.2014. o sklopljenoj predstečajnoj nagodbi razvidno je kako je isto rješenje postalo
pravomoćno 13. svibnja 2014. te da je određeno kako je predstečajnom dužniku u
odnosu na tražbinu tuženika odobren poček od 6 mjeseci od dana pravomoćnosti
predmetnog rješenja, a da rok za otplatu tražbina određen u 60 mjesečnih rati. Dakle,
rok za otplatu je započeo 13.01.2015., a trebao je završiti 13.01.2020., za koje vrijeme
sukladno odredbama ZFPPN-a je bio prekid zastare prijavljenih tražbina tuženika.
Tuženik je potom iste tražbine prijavio u stečaju St-2664/2018 prijavom od 28.02.2020. ,
što tuženik tijekom postupka nije osporio, slijedom čega prema mišljenju ovog suda nije
nastupila zastara za predmetnu tražbinu.
47. Nadalje, iz rješenja Trgovačkog suda u Zagrebu, Stalna služba Karlovac Stpn-
304/2013 od 11.04.2014. o odobravanju sklapanja predstečajne nagodbe razvidno je
kako je isto rješenje postalo pravomoćno 06. svibnja 2014. te da je određeno kako je
predstečajnom dužniku u odnosu na tražbinu tuženika odobren poček od 6 mjeseci od
dana pravomoćnosti predmetnog rješenja, a da rok za otplatu tražbina određen u 60
mjesečnih rati. Dakle, rok za otplatu je započeo 06.01.2015., a trebao je završiti
06.01.2020., za koje vrijeme sukladno odredbama ZFPPN-a je bio prekid zastare
prijavljenih tražbina tuženika. Tuženik je potom iste tražbine prijavio u stečaju St-
2664/2018 prijavom od 28.02.2020. , što tuženik tijekom postupka nije osporio, slijedom
čega prema mišljenju ovog suda nije nastupila zastara za predmetnu tražbinu.
48. U odnosu na preostale tražbine koje su obuhvaćene rješenjem o ovrsi Ministarstva
financija –Porezne uprave klasa: UP/I-415-02/2019-001/03049 od 11.09.2019. razvidno
je kako se isto rješenje odnosi kako na tražbine koje su obuhvaćene ranije navedenim
predstečajnim nagodbama (Trgovačkog suda u Splitu Stpn-92/13 i Trgovačkog suda u
Zagrebu, Stalna služba u Karlovcu Stpn-304/13) tako i na tražbine poreza na cestovna
motorna vozila za 2015. i 2016. godinu, porez na tvrtku odnosno naziv za 2016. godinu
te članarinu turističkim zajednicama za 2016. i 2017. U odnosu na naveden tražbine nije
nastupila ni relativna zastara iz čl. 94. st. 1. i 2. niti apsolutna zastara iz čl. 96. st. 1.
OPZ/08, do trenutka stupanja na snagu OPZ/16 pa sukladno odredbi čl. 197. st. 2.
OPZ/16 treba primijeniti odredbe čl. 108. OPZ/16 koji propisuje zastarni rok od 6 godina.
Kako je tuženik iste tražbine prijavio u stečajnom postupku pred ovim sudom St-
2664/2018 dana 28.02.2020. tako u odnosu na njih nije još nastupila zastara, obzirom
da stečajni postupka nije završen.
49. Nadalje, u odnosu na tražbinu Članarine turističkoj zajednici za 2017. valja
napomenuti da se u odnosu na tu tražbinu primjenjuje OPZ/16 obzirom da je isti zakon
bio na snazi u vrijeme nastanka obveze, slijedom čega se na tu obvezu primjenjuje
odredba čl. 108. OPZ/16 i zastarni rok od 6 godine pa ni za tu tražbinu nije nastupila
zastara obzirom da je ista prijavljena u stečajnom postupku pred ovim sudom St-
2664/2018 dana 28.02.2020. koji još nije završen.
50. U odnosu na tražbine prijavljene u stečajnom postupku pred ovim sudom St-
2664/2018 i to temeljem rješenja o naplatu sudske pristojbe. Sud je uvidom u rješenje
Trgovačkog suda u Splitu Povrv-733/2016 od 09.07.2018. utvrdio kako je isto postalo
pravomoćno dana 24.07.2018 te da je dostavljeno FINI na provedbu dana 05.09.2018.
Isto tako iz rješenja Trgovačkog suda u Zagrebu Povrv-2908/2017 od 28.06.2018.
utvrđeno je kako je isto postalo pravomoćno dana 06.07.2018. te da je dostavljeno na
FINU 08.11.2018.
51. Na obje tražbine primjenjuju se odredbe Zakona o sudskim pristojbama (Narodne
novine br. 74/1995, 57/1996, 137/2002, 125/2011, 112/2012, 157/2013, 110/2015; dalje
u tekstu: ZSP), a koji je bio u snazi u vrijeme nastanka obveze, a prema kojem sukladno
čl. 10. pravo na naplatu pristojbe zastarijeva za pet godina po isteku godine u kojoj je
trebalo platiti pristojbu.
52. Kako je obje tražbine trebalo naplatiti u 2018. godini, a tuženik ih je prijavio u
stečajnom postupku pred ovim sudom St-2664/2018 dana 28.02.2020., tako za iste nije
nastupila zastara.
53. Slijedom navedenog sud je smatra kako nije osnovano osporavanje tražbine II
isplatnog reda koju je tuženik prijavio kao tražbinu drugog višeg isplatnog reda u
stečajnom postupku St-2264/2018. Stoga je sud odbio u cijelosti tužbeni zahtjev kao
neosnovan te odlučio kao pod točkom I/ izreke ove presude.
54. Odluku o parničnom trošku sud je donio sukladno čl. 154. st. 1., čl. 155. st. 1. i
2. i čl. 164. ZPP-a, prema vrijednost predmeta spora te sukladno važećoj Tarifi o
nagradama i naknadi troškova za rad odvjetnika («Narodne Novine», broj 142/12,
103/14, 118/14 i 107/15; dalje: Tarifa). Kako je tužitelj izgubio spor on nema pravo
na naknadu troška već je dužan naknaditi trošak tuženiku.
55. Tuženiku je priznat trošak za odgovor na tužbu u iznos od 30.000,00 kn (Tbr.
8/1, Tbr. 7. i Tbr. 50. Tarife), trošak podnesaka od 11.05.2021., 19.07.2021. i
13.04.2022. svaki u iznosu od 30.000,00 kn (Tbr. 8/1, Tbr. 7. i Tbr. 50. Tarife),
trošak podneska od 17.06.2021. u iznosu od 500,00 kn (Tbr. 8/3, Tbr. 7. i Tbr. 50.
Tarife), trošak zastupanja na ročištima 29.03.2022. i 29.04.2022. svaki u iznosu od
30.000,00 kn (Tbr. 9/1 i Tbr. 50. Tarife) kao i trošak zastupanja na ročištu
05.07.2021. u cijelom zatraženom iznosu od 15.000,00 kn (Tbr. 9/1 i Tbr. 50.
Tarife), odnosno sveukupno 195.500,00 kn. Slijedom navedenog odlučeno je kao
pod točkom II/ izreke ove presude.
56. Tuženik je odbijen za previsoko zatraženi trošak podneska od 17.06.2021., a
kojim se dostavlja u spis dokumentacija pa se ne radi o obrazloženom podnesku
već o ostalim podnescima za koje odvjetnik sukladno Tbr. 8/3 Tarife ima pravo na
25% nagrade iz Tbr. 7. Tarife, ali ne više od 50 bodova, odnosno 500,00 kn.
Također je tuženik odbijen za trošak podneska koji je predan na ročištu dana
29.04.2022. za koje je tuženiku dodijeljen u cijelosti trošak za zastupanje na istom
ročištu. Tuženik je, po ocjeni ovog suda, s istim učinkom mogao sve navode iz
predmetnog podneska iznijeti na samom ročištu za glavnu raspravu pa je njegov
sastav, po ocjeni ovog suda, bio nepotreban za vođenje parnice sukladno čl. 155.
ZPP-a. Slijedom svega navedenog sud je odlučio kao pod točkom III/ izreke ove
presude.
U Zagrebu 24. svibnja 2022.
S u d a c:
mr. sc. Maja Josipović, v.r.
UPUTA O PRAVNOM LIJEKU:
Protiv ove presude stranke su ovlaštene izjaviti žalbu u roku od osam dana od dana
primitka pisanog otpravka presude odnosno od dana objave presude ukoliko uredno
pozvana stranka nije pristupila na ročište za objavu. Žalba se podnosi Trgovačkom
sudu u Zagrebu, a o žalbi odlučuje Visoki trgovački sud Republike Hrvatske.
DNA:
1. Tužitelju po pun. uz nalog za sudsku pristojbu na presudu u iznosu od 5.000,00 kn
2. Tuženiku po ŽDO U. V. G.
Pogledajte npr. Zakon o radu
Zahvaljujemo na odazivu :) Sav prihod ide u održavanje i razvoj.