Republika Hrvatska Općinski sud u Rijeci

Žrtava fašizma 7 Poslovni broj Pr-427/2020-21

51000 Rijeka

U I M E R E P U B L I K E H R V A T S K E

P R E S U D A

Općinski sud u Rijeci, po sucu Robertu Mihelju, kao sucu pojedincu, u
pravnoj stvari tužitelja S. C., D. G. 24, Rijeka, OIB:..., zastupanog po odvjetnicima iz odvjetničkog društva V. &D. d.o.o. iz R., K. 5, protiv tuženika T. d.o.o. R.,
P. 13, OIB: ..., zastupanog po punomoćnici V. Ž.,odvjetnici iz R., D. 8, OIB: ..., radi poništenja Odluke o redovitom poslovno uvjetovanom otkazu ugovora o radu i dr., nakon održane glavne i javne rasprave zaključene 15. travnja 2022. u prisutnosti
punomoćnice tužitelja A. K., odvjetnice u R. ipunomoćnice tuženika V. Ž., odvjetnice u R., 24. svibnja 2022., javno objavivši,

p r e s u d i o j e :

I. Odbija se tužbeni zahtjev koji glasi:

I. Utvrđuje se da otkaz Ugovora o radu na neodređeno vrijeme
zaključen između stranaka 2. siječnja 2017. koji je otkaz tuženik T. d.o.o.
iz R. dao tužitelju S. C. odlukom o redovitom poslovnouvjetovanom otkazu ugovora o radu, od dana 15. srpnja 2020. nije nedopušten i da odluka tuženika T. d.o.o. od 12. kolovoza 2020. kojom je odbijen zahtjev za zaštitu prava nije dopuštena te da radni odnos tužitelju S. C. nije prestao.

II. Utvrđuje se da je raskinut Ugovora o radu na neodređeno od dana 2.
siječnja 2017. zaključen između tužitelja i tuženika s danom zaključenja
glavne rasprave te se nalaže tuženiku da tužitelju isplati naknadu štete u visini
od 8 bruto ugovorenih plaća tužitelja, odnosno u ukupnom iznosu od

58.400,00 kuna sa zateznim kamatama koje na navedeni iznos teku od
donošenja presude pa do isplate po stopi koja se za svako polugodište
određuje povećanjem prosječne kamatne stope na stanje kredita odobrenih
na razdoblje od godinu dana nefinancijskim trgovačkim društvima obračunate
za razdoblje koje prethodi tekućem polugodištu za 3 postotna poena, u roku
od 8 dana.

II. Nalaže se tužitelju da tuženiku naknadi parnični trošak ovog postupka u iznosu od 2.500,00 kuna, zajedno sa zakonskom zateznom kamatom koja

2 Poslovni broj Pr-427/2020-21

teče od dana presuđenja (24. svibnja 2022.) pa do isplate po stopi koja se
određuje uvećanjem prosječne kamatne stope na stanja kredita odobrenih na
razdoblje dulje od godine dana nefinancijskim trgovačkim društvima
izračunate za referentno razdoblje koje prethodi tekućem polugodištu za tri
postotna poena do isplate, u roku od 15 dana.

III. Zahtjev tužitelja za naknadu troška ovog postupka se odbija kao neosnovan.

Obrazloženje

1. Tužitelj je pred ovim sudom 12. kolovoza 2020. podnio protiv tuženika
tužbu u kojoj navodi da je s tuženikom sklopio Ugovor o radu na neodređeno
vrijeme 1. travnja 2014. za obavljanje poslova ispitivanja metodama bez
razaranja, da je 2. siječnja 2017. s tuženikom zaključio uzastopni Ugovor o
radu na neodređeno vrijeme na poslovima radnog mjesta kontrolor I, NDT
kontrola, kontrola bez razaranja, da kod tuženika neprekidno radi od 1. travnja

2014. te je i jedan od članova društva tuženika. Ističe da mu je 15. srpnja

2020. tuženik uručio Odluku o redovitom poslovno uvjetovanom otkazu
ugovora o radu, a kojom da je otkazan Ugovor o radu na neodređeno vrijeme
od 1. travnja 2014., zbog gospodarskih i organizacijskih razloga. U
obrazloženju odluke je navedeno kako je tuženikovo pravo kao poslodavca
otkazati ugovor o radu temeljem opravdanog razloga, a u ovom slučaju da se
radi izvanrednih okolnosti uzrokovanih pandemijom COVID-19, te smanjene
gospodarske aktivnosti i otežanog poslovanja uvjetovanog situacijom na
tržištu. Ponajprije se ističe da tužitelj i tuženik imaju zaključen Ugovor o radu
na neodređeno vrijeme od 2. siječnja 2017., a ne od 1. travnja 2014., da je
počeo raditi kod tuženika, temeljem ugovora o radu od 1. travnja 2014.,
međutim nakon toga je zaključen novi ugovor o radu na neodređeno vrijeme i
to 2. siječnja 2017. g. Iz tog razloga, da mjerodavan i važeći između tužitelja i
tuženika je ugovor od 2. siječnja 2017., da navedenom Odlukom o redovitom
poslovno uvjetovanom otkazu ugovora o radu, nije otkazan mjerodavan
ugovor među ugovornim strankama, a time ni sama odluka nije valjana.
Nadalje, da razlozi otkaza ugovora o radu ne leže u izvanrednim okolnostima
uzrokovanim pandemijom COVID-19 te smanjene gospodarske aktivnosti i
otežanog poslovanja uvjetovanog situacijom na tržištu, već u postupcima koje
je tužitelj pokrenuo protiv tuženika radi zaštite svojih prava iz radnog odnosa,
a sve zbog povreda Zakona o radu, kao i zbog postupaka pokrenutih protiv
D. Š. kao člana uprave tuženika iz razloga jer isti postupa na
štetu društva i protivno zakonu. U navedenoj Odluci o redovitom poslovno
uvjetovanom otkazu ugovora o radu, između ostalog, da piše i sljedeće:
„Poslodavac je dubokom analizom razmotrio sve opcije te zaključio da su
nastupile takve okolnosti koje po svojoj prirodi onemogućuju poslodavcu da
radniku osigura daljni rad na radnom mjestu ispitivača metodama bez
razaranja redviđenom Ugovorom o radu.“ Ovakva „analiza“ da nije zasnovana
na stvarnim činjenicama. Naime, osim tužitelja u društvu su za obavljanje
poslova zaposleni i D. Š., Ž. R. te I. S., da je radnik Ž. R. umirovljen te sukladno čl. 99. Zakona o mirovinskom

3 Poslovni broj Pr-427/2020-21

osiguranju ne smije raditi duže od pola radnog vremena, da navedeni radnik
boluje od kronične bolesti krvotvornog organa zbog čega postoji zapreka za
rad s izvorima ionizirajućeg zračenja. Tuženik da je o tome i obaviješten
nakon posljednjeg liječničkog pregleda radnika R. u lipnju 2020. od
radnika I. S., da postoji osnovana sumnja kako navedeni radnik
zbog svojih zdravstvenih problema ne zadovoljava osnovne pretpostavke
zdravstvene osposobljenosti za rad s izvorima ionizirajućeg zračenja, da
radnik I. S., radi kod tuženika tek 2 godine i nije osposobljen za rad
s izvorima ionizirajućeg zračenja jer ne raspolaže potrebnim certifikatima,
odnosno nema niti 1. stupanj osposobljavanja za metodu nerazornog
ispitivanja. S druge strane, da on posjeduje 2. stupanj osposobljenosti kako
proizlazi iz dostavljenog certifikata, da je u dosadašnjem radu kod tuženika
glede poslova razvijanja radiograma, sušenja, pregleda i interpretacije
radiograma zavarenih spojeva, iste vršio upravo tužitelj, koji je uz D.
Š. jedina osoba osposobljena za samostalan rad s izvorima
ionizirajućeg zračenja, dok su radnici Ţ. R. i I. S. bili fizička
pomoć kod obavljanja posla kod naručitelja ispitivanja. Pred navedenog,
navod tuženika iz Odluke o redovitom poslovno uvjetovanom otkazu da je za
poslove „koje sada obavlja radnik S. C., bila smanjena
ekonomičnost poslovanja“ također nije istinit. Ispitivanje, certificiranje i stručne
usluge temeljem posebnih ovlaštenja glavna su djelatnost društva, a za iste
poslove bio je zadužen upravo tužitelj. Također, da mu je poznato da
umirovljenik Ţ. R. kod tuženika radi puno radno vrijeme, iako sukladno
zakonu smije raditi samo pola punog radnog vremena, a po potrebi i
prekovremeno. Sve navedeno ukazuje na činjenicu da gospodarska aktivnost
nije smanjena i da postoji potreba za radom na radnom mjestu ispitivača
metodama razaranja, odnosno na radnom mjestu koje je obavljao ovdje
tužitelj, da je već priložio dokaz o osposobljenosti za svoje radno mjesto, a
troškovi osposobljavanja novog radnika iznosili bi najmanje 30.000,00 kuna, a
što da je proturječno navodima tuženika da nastoji izbjeći poslovno
neopravdane troškove. Sukladno odluci Vrhovnog suda Republike Hrvatske
posl. br. Revr 648/207-2 od 22.04.2009. g.: „Odlučna činjenica za ocjenu
postojanja razloga za poslovno uvjetovani otkaz ugovora o radu je smanjenje
opsega poslova koje je obavljao radnik kome je dan takav otkaz, a ne
činjenica smanjenja opsega drugih poslova.“ Sukladno tome, da ni samo
smanjenje obujma poslova ne bi moglo rezultirati opravdanim poslovno
uvjetovanim otkazom ugovora o radu ukoliko se ne radi o smanjenju obujma
poslova za radnika kojem je ugovor o radu otkazan, a što temeljem svega
dosad navedenog ovdje ne predstavlja slučaj. Tvrdi da on ne predstavlja višak
radnika, već zdravstveno sposobnog i stručno osposobljenog radnika, za čijim
radom i dalje postoji potreba. Međutim, da je prijavio nezakonito postupanje
poslodavca inspekciji rada, da je u više navrata tražio zaštitu svojih prava
pred poslodavcem, da je sudskim putem tražio isplatu plaće i naknade plaće,
da je kazneno prijavio jedinog člana uprave poslodavca D. Š. i
konačno pred Trgovačkim sudom da je kao jedan od članova društva zatražio
opoziv D. Š. s mjesta člana uprave, da je kao savjestan radnik
bio dužan prijaviti sve navedene nepravilnosti koje su se sastojale u nizu
prekršaja poslodavca (koristi rad umirovljene osobe duže od dozvoljenog, ne
vodi uredno evidenciju rada, ne isplaćuje ugovorenu plaću), kao član uprave
nije sazivao skupštinu društva, koristio je imovinu društva u osobne svrhe, nije

4 Poslovni broj Pr-427/2020-21

izdavao račune, izdavao je zapisnike o ispitivanju za ispitivanja koja nisu
stvarno izvršena i sl. To da su stvarni razlozi zbog kojih je tuženik tužitelju dao
otkaz ugovora o radu. Temeljem čl. 117. st. 2. Zakona o radu, podnošenje
žalbe ili tužbe, odnosno sudjelovanje u postupku protiv poslodavca zbog
povrede zakona, drugog propisa, kolektivnog ugovora ili pravilnika o radu,
odnosno obraćanje radnika nadležnim tijelima državne vlasti, ne predstavlja
opravdani razlog za otkaz ugovora o radu, a sukladno čemu je otkaz ugovora
o radu nedopušten. Tužitelj da je prethodno podizanju tužbe od tuženika kao
poslodavca putem punomoćnika odvjetnika zatražio vraćanje na rad, kojem
zahtjevu tuženik nije udovoljio. Tuženik da je zahtjev zaprimio 28. srpnja

2020. stoga u zakonskom roku putem suda osporava zakonitost otkaza i traži
vraćanje na posao. Predlaže donošenje presude, citirano: « I/ Utvrđuje se da
otkaz Ugovora o radu na neodređeno vrijeme zaključen između stranaka, a
koji je otkaz tuženik T. d.o.o. iz R. dao tužitelju S. C.
Odlukom o redovitom poslovno uvjetovanom otkazu ugovora o radu od dana

15. srpnja 2020. nije dopušten te da radni odnos tužitelju nije prestao. II/
Nalaže se tuženiku T. d.o.o. iz R. da tužitelja S. C. vrati
na poslove i zadatke koje je obavljao prije donošenja odluke o nedopuštenom
otkazu u roku od 8 dana. III/ Nalaže se tuženiku T. d.o.o., P. 13,
R., OIB: .... da tužitelju S. C., D.G. 24, , OIB: ... naknadi troškove postupka u
iznosu od kuna sa zakonskim zateznim kamatama koje na navedeni iznos
teku od dana donošenja prvostupanjske presude pa do isplate po stopi koja
se za svako polugodište određuje uvećanjem prosječne kamatne stope na
stanja kredita odobrenih za razdoblje dulje od godine dana nefinancijskim
trgovačkim društvima izračunate za referentno razdoblje koje prethodi
tekućem polugodištu za tri postotna poena, u roku 8 dana.«.

2. Tuženik u odgovoru na tužbu osporava osnovanost tužbenog zahtjeva
te se u cijelosti protivi tužbi i tužbenom zahtjevu. Tvrdi da je nesporno da su
tužitelj i tuženik sklopili Ugovor o radu na neodređeno vrijeme 1. travnja 2014.
za obavljanje poslova radnog mjesta ispitivača metodama bez razaranja, a
koji da je jedini sklopljeni ugovor o radu, mjerodavan i važeći između
poslodavca i radnika. Poriče navode tužitelja da su tužitelj i tuženik 2. siječnja

2017. sklopili uzastopni Ugovor o radu na neodređeno vrijeme na poslovima
radnog mjesta kontrolor I, NDT kontrola, kontrola bez razaranja. Svi radnici
tuženika zaposleni prije 2018. imaju sklopljene ugovore o radu na obrascima
iz Narodnih novina time da su radnici D. Š. i Ž. R.
zasnovali radni odnos za obavljanje poslova inspektora, a tužitelj za
obavljanje poslova ispitivača metodama bez razaranja. Jedino da radnik I.
S. ima sklopljen ugovor o radu na neodređeno vrijeme od 22. ožujka

2018. na poslovima radnog mjesta kontrolor I, NDT kontrola, kontrola bez
razaranja. Tužitelj i tuženik da nikad nisu sklopili Ugovor o radu na
neodređeno vrijeme od 2. siječnja 2017., a što da je razvidno iz kopije
ugovora priložene uz tužbu, na kojoj uopće nema potpisa poslodavca. Ističe
da je u provedenom postupku otkazivanja ugovora o radu u cijelosti postupio
sukladno odredbama Zakona o radu time da je 5. srpnja 2020. donio pisanu i
obrazloženu Odluku o redovitom poslovno uvjetovanom otkazu ugovora o
radu, kojom da otkazuje tužitelju Ugovor o radu na neodređeno vrijeme,
sklopljen 1. travnja 2014., zbog gospodarskih i organizacijskih razloga budući

5 Poslovni broj Pr-427/2020-21

je prestala potreba za obavljanjem određenog posla, a koji je obavljao tužitelj.
Dana 28. srpnja 2020. da je zaprimio 2 (dva) Zahtjeva za zaštitu prava
radnika – Zahtjeva za vraćanje na rad tužitelja, zastupanog po punomoćniku
S. V., odvjetniku iz R., koji su podneseni protiv Odluke o
redovitom poslovno uvjetovanom otkazu ugovora o radu od 15. srpnja 2020.,
a koji zahtjevi se odlukom tuženika od 12. kolovoza 2020. odbijaju kao
neosnovani i potvrđuje Odluka o redovitom poslovno uvjetovanom otkazu
ugovora o radu od 15. srpnja 2020. Budući da je tužitelj u radnom odnosu kod
tuženika proveo neprekidno više od 5 godina, sukladno odredbi članka 122.
stavak 1. podstavak 4) Zakona o radu, otkazni rok iznosi dva mjeseca, a
počinje teći dostavom odluke o otkazu ugovora o radu, da je odlučio,
uzimajući u obzir potrebe rada i okolnosti predmetnog slučaja, da se tužitelj za
vrijeme otkaznog roka oslobađa obveze dolaska na posao, a pripada mu
naknada plaće kao da je radio do isteka otkaznog roka. Tužitelju je prestao
radni odnos kod tuženika nakon isteka otkaznog roka dana 15. rujna 2020. s
kojim danom je odjavljen kod Hrvatskog zavoda za mirovinsko osiguranje i
Hrvatskog zavoda za zdravstveno osiguranje. Smatra neistinitim navode
tužitelja da uzroci otkaza navodno leže u postupcima koje je tužitelj pokrenuo
protiv tuženika radi prekršaja propisanih Zakonom o radu te u postupcima
pokrenutim protiv D. Š. kao člana uprave tuženika. Naime,
upravo zbog izvanrednih okolnosti uzrokovanih pandemijom COVID–19, te
smanjene gospodarske aktivnosti i otežanog poslovanja uvjetovanog
situacijom na tržištu, tuženik je najprije tužitelju rasporedio korištenje
godišnjeg odmora za 2019. i 2020. i to od 17. ožujka do 15. svibnja 2020., dok
je tužitelj postupke pokrenuo nakon toga u mjesecu svibnju 2020. godine, a
za koje je tuženik saznao u mjesecu lipnju 2020. Stoga u ovom slučaju
obraćanje tužitelja nadležnim tijelima nije razlog za otkaz ugovora o radu.
Tuženik poriče neistinite tvrdnje tužitelja da je on uz D. Š.
jedina osoba osposobljena za samostalan rad s izvorima ionizirajućeg
zračenja, a da su radnici Ž. R. i I. S. bili fizička pomoć kod
obavljanja posla kod naručitelja ispitivanja, da svi ostali radnici tuženika
D. Š., Ž. R. i I. S. posjeduju važeća
uvjerenja o zdravstvenoj sposobnosti kao i važeće certifikate temeljem kojih
da su ovlašteni za obavljanje poslova s izvorima ionizirajućeg zračenja
odnosno ispitivanja metodama bez razaranja i to višeg stupnja i za veći broj
metoda nego što ima tužitelj. U dosadašnjem radu kod tuženika, da je tužitelj
obavljao samo poslove radiografske kontrole zavarenih spojeva, razvijanje i
sušenje radiograma, dok su na temelju njegovih rukom pisanih bilješki drugi
radnici sastavljali izvještaje o izvršenoj radiografskoj kontroli, a tužitelj da nije
obavljao poslove ispitivanja drugim metodama kao ostali zaposleni radnici,
tužitelj da je obavljao poslove radnog mjesta ispitivača metodama bez
razaranja dok D. Š. i Ž. R. obavljaju poslove radnog
mjesta inspektora, a I. S. poslove radnog mjesta kontrolora.
Tuženik poriče tvrdnje tužitelja da Ž. R. kod tuženika radi puno
radno vrijeme budući od 20. ožujka 2018. radi u nepunom radnom vremenu
od 20 sati tjedno te mu se isplaćuje i plaća za nepuno radno vrijeme. Navodi
da su odluka o redovitom poslovno uvjetovanom otkazu ugovora o radu od

15. Srpnja 2020. kao i Odluka tuženika od 12. kolovoza 2020., kojom da se
odbijaju kao neosnovani Zahtjevi za zaštitu prava radnika – Zahtjevi za
vraćanje na rad tužitelja, zakonite budući da je tuženik za to imao opravdani

6 Poslovni broj Pr-427/2020-21

razlog te su ispunjene sve pravne pretpostavke za primjenu odredbe članka

115. stavak 1. podstavak 1) Zakona o radu. Zbog izvanrednih okolnosti
uzrokovanih pandemijom COVID–19, te smanjene gospodarske aktivnosti i
otežanog poslovanja uvjetovanog situacijom na tržištu, da je došlo do
smanjenja opsega poslova koje je obavljao upravo tužitelj i to poslova
radiografske kontrole zavarenih spojeva za kupce T.-Zavod ... d.d., Đ. Đ.-M. d.d., T..prostr.,Đ.Đ. I. rješenja d.d., C. d.o.o.,
M.-R. d.o.o., I. H. d.o.o., T. S..p.A,a koji poslovi da su u cijelosti izostali ili je opseg poslova znatno smanjen.
Ističe da kao poslodavac ima slobodu odlučivanja o svom poslovanju, o
načinu tog poslovanja, o obuhvatnosti poslova koje ima namjeru obavljati te je
ovlašten poduzimati odgovarajuće radnje u cilju reorganizacije poslovanja i
optimiziranja radnih procesa i slobodan je odlučivati o cjelokupnoj poslovnoj
politici društva. U tijeku reorganizacije poslovanja kod tuženika smanjio se
broj radnika time da je prethodno zbog gospodarskih i organizacijskih razloga
otkazan i ugovor o radu radnici koja je obavljala poslove radnog mjesta
referenta za upravljanje kvalitetom. Kako zapošljava manje od dvadeset
radnika, pri donošenju Odluke o redovitom poslovno uvjetovanom otkazu
ugovora o radu od 15. srpnja 2020. nije bio dužan voditi brigu o trajanju
radnog odnosa, starosti i obvezama uzdržavanja koje terete tužitelja. Kod
tuženika nije utemeljeno radničko vijeće niti djeluje sindikat te nema obveze
savjetovanja prije donošenja odluke o otkazu sukladno odredbi članka 150.
Zakona o radu. Predlaže da sud odbije u cijelosti tužitelja s tužbenim
zahtjevom te obveže tužitelja da mu nadoknadi parnični trošak zajedno sa
zakonskim zateznim kamatama.

3. Tužitelj je na ročištu 22. veljače 2021. (list 203 spisa) uredio tužbeni
zahtjev koji je na ročištima 5. studenog 2021. (list 236 spisa) 15. travnja 2022.
(list 255 spisa) precizirao sadržajem, citirano:

« I. Utvrđuje se da otkaz Ugovora o radu na neodređeno vrijeme zaključen
između stranaka 2. siječnja 2017. koji je otkaz tuženik T. d.o.o. iz R.
dao tužitelju S. C. odlukom o redovitom poslovno uvjetovanom
otkazu ugovora o radu, od dana 15. srpnja 2020. nije nedopušten i da odluka
tuženika T. d.o.o. od 12. kolovoza 2020. kojom je odbijen zahtjev za
zaštitu prava nije dopuštena te da radni odnos tužitelju S. C. nije
prestao.

II. Utvrđuje se da je raskinut Ugovora o radu na neodređeno od dana 2.
siječnja 2017. zaključen između tužitelja i tuženika s danom zaključenja
glavne rasprave te se nalaže tuženiku da tužitelju isplati naknadu štete u visini
od 8 bruto ugovorenih plaća tužitelja, odnosno u ukupnom iznosu od

58.400,00 kuna sa zateznim kamatama koje na navedeni iznos teku od
donošenja presude pa do isplate po stopi koja se za svako polugodište
određuje povećanjem prosječne kamatne stope na stanje kredita odobrenih
na razdoblje od godinu dana nefinancijskim trgovačkim društvima obračunate
za razdoblje koje prethodi tekućem polugodištu za 3 postotna poena, u roku
od 8 dana.»

7 Poslovni broj Pr-427/2020-21

4. Premda se tuženik protivio tako postavljenom tužbenom zahtjevu,
navodeći da se radi o preinaci tužbe, konkretno se ne radi o preinaci tužbe u
smislu odredbe članka 190. st. 1. i 2. Zakona o parničnom postupku
("Narodne Novine" 53/91, 91/92, 112/99, 88/01, 117/03, 88/05, 2/07, 84/08,
96/08, 123/08, 57/11, 148/11, 25/13, 28/13, 89/14 i 70/19; dalje: ZPP) već o
zahtjevu kojeg je radnik temeljem odredbe članka 125. st. 1. i st. 3. Zakona o
radu Zakona o radu („Narodne novine“ broj 93/14, 127/17 i 98/19; dalje: ZR)
ovlašten istaći u parnici koja teče u kojoj se odlučuje o dopuštenosti otkaza na
temelju citirane odredbe ZR-a kao lex specialis.

5. Radi pravilnog i potpunog utvrđenja činjeničnog stanja (čl. 8. ZPP-a)
sud je proveo dokaze uvidom u cjelokupnu materijalnu dokumentaciju
priležeću spisu te je proveden dokaz saslušanjem svjedoka V.
D. S. (list 221 – 222 spisa), I. S. (list 242 – 244
spisa), D. Š. (list 244 – 248 spisa) te tužitelja S.
Cindrića (list 248 – 249 spisa i 221 – 222 spisa).

6. Predmet spora je zahtjev tužitelja da se utvrdi nedopuštenim otkaz
Ugovora o radu na neodređeno vrijeme zaključen između stranaka 2. siječnja

2017. odlukom tuženika o redovito poslovno uvjetovanom otkazu ugovora o
radu, od dana 15. srpnja 2020., odluka tuženika od 12. kolovoza 2020. kojom
je odbijen zahtjev za zaštitu prava nije dopuštena, kao i zahtjev za sudski
raskid ugovora o radu i naknada štete zbog sudskog raskida ugovora o radu.

7. Sudska zaštita prava iz radnog odnosa uređena je čl. 133. st.1. ZR-a
kojim je propisano da radnik koji smatra da mu je poslodavac povrijedio neko
pravo iz radnog odnosa može u roku od petnaest dana od dostave odluke
kojom je povrijeđeno njegovo pravo, odnosno od saznanja za povredu prava
zahtijevati od poslodavca ostvarenje toga prava, do je stavkom 2. istog članka
regulirano da ako poslodavac u roku od petnaest dana od dostave zahtjeva
radnika iz stavka 1. ovoga članka ne udovolji tom zahtjevu, radnik može u
daljnjem roku od petnaest dana zahtijevati zaštitu povrijeđenog prava pred
nadležnim sudom.

8. Tijekom postupka je utvrđeno kako je tuženik tužitelju Odluku od 15.
srpnja 2020. o redovitom poslovno uvjetovanom otkazu ugovora o radu uručio
istog dana (list 12 – 13 spisa), a što je tužitelj potvrdio potpisom. Iz sadržaja te
Odluke je razvidno da je tužitelju otkazan Ugovor o radu na neodređeno
vrijeme sklopljen dana 1. travnja 2014., zbog gospodarskih i organizacijskih
razloga. Iz Ugovora o radu na neodređeno vrijeme od 1. travnja 2014. (list 7
spisa) slijedi da je istim ugovoreno da tužitelj obavlja poslove ispitivača
metodama bez razaranja. Protiv Odluke o otkazu tužitelj je 24. srpnja 2020.
izjavio Zahtjev za zaštitu prava (list 44 – 46) kojeg je tuženik preporučenom
pošiljkom zaprimio 28. srpnja 2020. (list 47 spisa). Tuženik nije udovoljio
Zahtjevu tužitelja budući je Odlukom od 12.8.2020. (list 81 – 82 spisa) isti
odbio. Potom je tužitelj zahtijevao zaštitu svojih prava iz radnog odnosa
tužbom od 12. kolovoza 2020.

9. Odredbama čl. 115. st. 1. ZR-a normirano je da poslodavac može otkazati ugovor o radu uz propisani ili ugovoreni otkazni rok (redoviti otkaz),

8 Poslovni broj Pr-427/2020-21

ako za to ima opravdani razlog, između ostalog i u slučaju (podstavak 1. tog
članka) ako prestane potreba za obavljanjem određenog posla zbog
gospodarskih, tehnoloških ili organizacijskih razloga (poslovno uvjetovani
otkaz) uz napomenu da je stavkom 2. istog članka propisano da pri
odlučivanju o poslovno uvjetovanom otkazu, poslodavac mora voditi računa o
trajanju radnog odnosa, starosti i obvezama uzdržavanja koje terete radnika,
a stavkom 3. iste zakonske odredbe regulirano je da se odredbe stavka 2.
ovoga članka ne primjenjuju se na otkaz ako poslodavac zapošljava manje od
dvadeset radnika.

10. U dokaznom postupku je utvrđeno da u vrijeme donošenja Odluke od

15. srpnja 2020., tuženik zapošljavao manje od dvadeset radnika, pa prema
tome u to vrijeme nije bio vezan ograničenjima koja za poslodavca nameću
odredbe članka 115. st. 2. ZR-a.

11. Obzirom da je konkretno tuženik otkazao ugovor o radu, u smislu
članka 135. st. 3. ZR-a, teret dokazivanja postojanja opravdanog razloga za
otkaz ugovora o radu je na poslodavcu.

12. Svjedokinja V. D. S., u bitnom, navodi da je kod
tuženika bila zaposlena na radnom mjestu administratora do 15. srpnja 2020.,
da je obavljala administrativni dio poslova vezanih za unos gotovih izvještaja
o obavljenom testiranju za klijente. Tvrdi da je tuženik ovisio o nalozima
klijenta, da je postojala promjena u opsegu poslova u određenih razdobljima,
da je tijekom 2020. zbog opće poznatih okolnosti vezanih za koronu došlo do
smanjenog opsega poslovanja, da je u razdoblju do srpnja 2020. osim
tužitelja i ona je dobila odluku o poslovno uvjetovanom otkazu ugovora o radu
zbog smanjenog opsega poslovanja, da je tužitelj upućen na korištenje
godišnjeg odmora zbog smanjenog opsega poslovanja, a ona da u razdoblju
ožujka i travnja nije bila upućena na godišnji odmor, da je tuženik imao
zaposleno 5 radnika, da su radnici radili sukladno potrebama posla, da su i
tužitelj i radnik Ž. R. obavljali poslove u opsegu koji je ovisio o
potrebama klijenta, da je u razdoblju kada je tužitelj bio na godišnjem (ožujak
do lipnja 2020.) kod tuženika je radio Ž. R. te je obavljao poslove u
opsegu koji je bio potreban, a radio je više od 4 sata, da su dolaskom nove
uprave 2017. svim radnicima ponuđeni novi ugovori o radu koje da nije
potpisao direktor, da zbog toga navedeni ugovori nisu bili u primjeni već su se
primjenjivali „stari ugovori“ koji su bili potpisani od strane radnika i direktora te
ovjereni pečatom, da je tuženik nakon što je ona dobila otkaz na njeno radno
mjesto zaposlio radnicu V. K..

13. U bitnom, svjedok I. S. ističe da je zaposlen u firmi T.
d.o.o. od 2018., da mu je radno mjesto NDT (ispitivanje bez razaranja- Non
Distractive Testing), da radne operacije izvodi na terenu i to: ispitivanje
materijala zavarenih spojeva cijevi, peći, pogona, atestacija zavarivača
predstavlja ispitivanje kakvoća i to se obavlja u firmi, izrada izvještaja, a u
jednom periodu da je obavljao i administrativne poslove (sastavljao ponude,
izdavao fakture i sl.). Navodi da je na radnom mjestu nakon nekoliko mjeseci
počeo raditi s izvorima ionizirajućeg zračenja, da je Ž. R. s njim
tijekom 2020 radio prema opsegu poslova, da je bilo 4 ili 5 zaposlenika u firmi.

9 Poslovni broj Pr-427/2020-21

Tvrdi da je radne naloge sam usmeno od tadašnjeg direktora gospodina
Š., da je opseg poslova Ž. R. bio sličan njegovom uz
iznimku da on nije radio izradu izvješća niti administrativne poslove, da se u
vrijeme lockdown-a opseg poslova smanjio jer je rafinerija bila zatvorena za
kooperante, da nije bilo potrebe za radiografijom, dakle da se smanjila
količina poslova s najvećom firmom s kojoj su poslovali. U prvoj polovini 2020.
da je na godišnji upućen samo S. C., da je tijekom 2019. i prve
polovine 2020. bio osposobljen za vizualnu metodu, magnetsku metodu i
ispitivanje penetrantima drugi stupanj, da je trebao ići i na radiografiju, ali je to
bilo odgođeno zbog covida te da nije imao dozvolu za prijevoz opasnih tvari, u
svojstvu vozača ili člana posade. U tom periodu da je sudjelovao u
radiografskoj metodi ispitivanja, da je bio pomoćni radnik koji je učio na licu
mjesta na tim poslovima u prisutnosti S. C., a nakon 3. mjeseca

2020. to je bilo u prisutnosti Ž. R. ili D. Š., da je
uvjet za polaganje te metode 6 mjeseci radnog iskustva. Nadalje, da je Ž.
R. bio u mirovini, da je radio skraćeno radno vrijeme, da se u prvoj
polovici u 2020. evidencija prisutnost na poslu upisivala na liste prilikom
dolaska na posao i odlaska, da je V. K. bila zaposlena u firmi
T. nedugo nakon što je V. tadašnji administrator dobila otkaz, a
radila je na radnom mjestu administrator i ispitivač (povremeno bi izlazila na
teren), da je on s njom išao na teren, da je obavljala povremeno poslove
ispitivanje metodama. Također, ističe da prošao period od 2 do 3 mjeseca od
otkaza D. S. do početka rada V. K., da on nije u

2020. iskoristio neiskorišten godišnji odmor za 2019., da je vezano uz izvješća
o izvršenim kontrolama gospodin C. napisao interpretaciju radiograma
izvršenog posla rukom na papir onda bi on unio te podatke u kompjuter i
napravio službeni izvještaj koji se dao na potpisivanje gospodinu C. i on
je to slao komitentima, a izvješća da je radila i V. S..

14. Svjedok D. Š., u bitnom, iskazuje da je tijekom 2019.
najvjerojatnije bio zakonski zastupnik tuženika, da su u firmi bila tri službenih
pečata, jedan da je on imao kod sebe to da je bio pečat radnog broja 2, a
ostale pečate da je imala tajnica. Vezano uz ugovor o radu na neodređeno
vrijeme (list 8 - 11 spisa) navodi da je to bio prijedlog ugovora da ga on nije
potpisao, na istome jest pečat firme s tim da se ne vidi pročitati potpuni broj
na istom, a ako bi to bio prvi pečat da je taj bio kod tajnice, a to je bila u to
vrijeme V. D. te da tijekom 2017. nisu bili sklapani ugovori o
radu, da nakon imenovanja direktorom tuženika 2017. radnicima nije ponudio
nove ugovore o radu, da je ugovor o radu iz 2017. inicijativa nositelja
poslovnih udjela da se zaključe novi ugovori o radu, ali to nije realizirano jer
kao direktoru mu pojedine stavke ugovora nisu bile prihvatljive, bila je ideja da
se to doradi, međutim to se nikad nije dogodilo. Tvrdi da je s radnikom I.
Starčevićem zaključen ugovor o radu 2018. jer je po prvi put I. S.
došao raditi kod tuženika upravo 2018., u odnosu na razliku između radnog
mjesta NTD inspektor i NTD kontrolor, da su ta radna mjesta bila tako
određena jer je za inspektora trebao viši stupanj obrazovanja po metodama
ispitivanja, a kontrolor kontrolira određeni proizvod metodom za koje imao
ovlaštenje, da je s I. S. zaključen ugovor o radu na radno
mjesto inspektora iako nije imao osposobljenost jer je to očito bilo „copy
paste“ da je to pripremala tajnica, a taj dio nije čitao, da je u razdoblju od 17.3.

10 Poslovni broj Pr-427/2020-21

do 18.5.2020. tužitelj upućivan na uzastopno korištenje godišnjeg odmora
zbog slabijeg obima posla pogotovo onog kojim se on susretao u poslu, a to
je bila radiografska kontrola, a također zbog corone i zatvaranja rafinerije I.,
da je prilika bila da se iskoriste godišnji odmori kako stari tako i tekući, da je
S. svoj godišnji iskoristio u „vremenskim rupama“ kada je bilo moguće,
da tužitelj zahtjeve za godišnji nije podnosio, da je doznao za inspekcijski
nadzor nad tuženikom u 2020. negdje u 5. ili 6. mjesecu te godine, da je prije
otkazivanja ugovora o radu tužitelj obavljao kod tuženika poslove najviše na
lokaciji rafinerije nafte U. i to oko 95% njegovog rada bila je radiografska
metoda, da je tužitelj na terenu morao imati pomagača. Navodi da je tužitelj
radio namještanje radiograma, pozicioniranje radiograma, izračunavanje
vremena ekspozicije dok je drugi djelatnik radio oznake radiograma i
uključivao i isključivao izvor te pazio na vrijeme ekspozicije, nakon rada na
terenu da se odlazi u laboratorij u firmi gdje se kemijski obrađuju radiogrami, a
taj dio posla da je obavljao tužitelj, nakon završene kemijske obrade
radiograma radila se interpretacija ili čitanje radiograma, a to je obavljao
S. C. jer je za to imao ovlaštenje, zatim da je rezultate radiograma
upisivao C. ručno, a to je potom išlo u završni izvještaj što je radila
tajnica ili I. S., a po završetku izvještaja C. bi dobio na uvid
izvještaj na koje bi se potpisao kao izvršitelj, a on tada kao z.z. bi se potpisao
kao predstavnik firme, da je osim radiografskom tužitelj obavljao magnetnu i
penetransku kontrolu, ali puno manje u odnosu na radiografsku metodu
(možda 5% od ukupnog posla), da je odluka o otkazu tužitelju donesena zbog
corone te činjenice da se zatvorio za kooperante ulaz u rafineriju na tri
mjeseca, a i u odnosi na druge komitente poslovi da se nisu realizirali npr.
Đ. Đ., montaža u termoelektrana P. i MR firma u rafineriji je
otkazala rad, M.M,R. za koju su radili isto zbog rafinerije nije
radila, a to je bilo skoro pa 90% komintenata kojima su radili radiografska
ispitivanja, da je V. K. zaposlena nakon otkaza V. D.
na radno mjesto administrator/NTD ispitivač, a radila je i ispitivanja te je vodila
i administraciju, da je I. S. stekao certifikat za ultrazvuk i radiografiju
nakon glavnog lockdown-a, dok je radnik Ž. R. u razdoblju prve
polovine 2020. radio kao umirovljenik na pola radnog vremena. Završno, da
su u lipnju 2020. vršili radiografska ispitivanja u T. P. i
M. R., on osobno, zatim I. S. i po potrebi Ž.
R..

15. Tužitelj S. C., u bitnom, navodi da je bio zaposlen kod
tuženika temeljem ugovora o radu na neodređeno vrijeme od 1. travnja 2014.
na radnom mjestu ispitivač metodama bez razaranja, da je tijekom 2018. svim
radnicima ponuđen izmijenjeni ugovor o radu te mu je ponuđeno radno mjesto
kontrolora 1 NDT kontrolora bez razaranja, da je nastavio raditi iste poslove i
imao sam istu plaću kao i temeljem ugovora o radu od 1. travnja 2014., da je
dobio na potpis novi ugovor o radu 2. siječnja 2017., da ga je ugovor i
primjerak ugovora zadržao za sebe. Kasnije da je saznao od radnice u
računovodstvu kako računovodstvo nije imalo primjerak niti starog niti novog
ugovora i da je obračunavalo plaću na temelju naloga člana uprave društva,
da poslovna dinamika obavljanja poslova kod tuženika nije bila jednoobrazna
tijekom cijele godine već su kontinuirano postojala razdoblja u kojima je bilo
više posla i u kojima je bio smanjen opseg poslovanja, da je u razdoblju do

11 Poslovni broj Pr-427/2020-21

2020. kod tuženika bilo zaposleno 5 djelatnika, da je obavljao poslove
ispitivanja svim metodama te sam najčešće je radio poslove analize i
interpretacije obzirom da sam imao sve potrebne certifikate. Osim njega
certifikate nije imao zaposlenik S., te je radio kao njegov pomoćnik, da
je sve potrebne certifikate imao Ž. R. ali je isti otišao u mirovinu te
je povremeno obavljao poslove. Tvrdi da u razdoblju donošenja osporavane
odluke nije došlo do smanjenog opsega posla, da je neosnovano upućen na
korištenje godišnjeg odmora kao jedini radnik tuženika, a u isto vrijeme
poslove koje sam on trebao obavljati obavljao je Ž. R. u punom
radnom vremenu te da je radio i prekovremeno o čemu postoji evidencija
radnog vremena, da je osim Ž. R. nitko nije radio u povećanom
opsegu u tom razdoblju, da je udaljen na godišnji 16. ožujka 2020. i bio sam
na istom do 15. svibnja 2020., da je tada Ž. R. radio cijelo vrijeme i
prekovremeno te su se obavljali poslovi u Puli, da je nakon završetka
godišnjeg odmora 15. svibnja 2020. došao raditi, ali da nije dobivao nikakve
poslove, a ostali radnici tuženika svakodnevno su odlazili na posao na teren,
da nema certifikat za ultrazvuk i navedene poslove nije radio te da se radi o
10 do 15 % poslova na godinu. Uobičajeni način postupanja kod tuženika da
je bio da su izvješća o kontroli koja su se dostavljala strankama bila
sastavljana od strane V. D. S. i I. S. na
temelju nalaza i interpretacije sa terena koju da je on radio i čije rezultate da
je dostavljao na formularu imenovanima. Nitko od ostalih radnika da nije
sastavljao izvješća o kontroli, te da se po zaprimanju otkaza kod tuženika
zaposlio 15. rujna 2020.

16. Kako je prema odredbi članka 120. stavak 2. ZR-a poslodavac dužan u
pisanom obliku obrazložiti otkaz, to su za ocjenu pravne valjanosti odluke o
otkaz mjerodavni razlozi navedeni u obrazloženju odluke, jer poslodavac
nema ovlast naknadno dodavati razloge za otkaz. Zato je osobito važno da se
opravdani razlozi za otkaz koji postoje u vrijeme donošenja odluke o o otkazu
jasno i nedvosmisleno navedu u obrazloženju otkaza, te da se za te razloge
navedu i dokazi koji opravdavaju takav otkaz. Naime, poslodavac se ne može
osnovano pozivati na ono što obrazloženje odluke o otkazu ne sadržava.

17. Odlučna činjenica za ocjenu postojanja razloga za poslovno uvjetovani
otkaz ugovora o radu je smanjenje opsega poslova koje je obavljao radnik
kojem je dan takav otkaz, a ne činjenica smanjenja opsega drugih poslova.
(Vrhovni sud, Revr-648/07 od 22.4.2009. Izbor 2/09-145.)

18. U obrazloženju predmetne Odluke o otkazu (list 12 spisa) navodi se,
citirano: «osnovni uvjet za poslovno uvjetovani otkaz jest da je prestala
potreba za obavljanjem određenog posla koji obavlja radnik S. C.»,
a to iz razloga izvanrednih okolnosti uzrokovanih pandemijom Covid-19,
smanjenja gospodarskih aktivnosti i otežanog poslovanja uvjetovanog
situacijom na tržištu, nastupa okolnosti koje po svojoj prirodi onemogućuju
poslodavcu da radniku osigura daljnji rad na radnom mjestu ispitivača
metodama bez rezanja predviđenih Ugovorom o radu od 1.4.2014. Dakle, iz
obrazloženja predmetne Odluke slijedi zaključak da je razlog poslovno
uvjetovanog otkaza bio, ne smanjenje opsega poslova koje je obavljao tužitelj,
odnosno smanjenje potrebe za tim poslom, nego potpuni prestanak potrebe

12 Poslovni broj Pr-427/2020-21

obavljanja poslova koje je tužitelj tada obavljao kod tuženika. Ovaj sud smatra
da tuženik nije dokazao u smislu članka 135. st. 3. ZR-a postojanje
navedenog razloga kao opravdanog za otkaz ugovora o radu.

19. Naime, tužitelj je u iskazu istaknuo, glede ugovora od 2.1.2017. (za
kojeg tvrdi da ga je zaključio s tuženikom), da je nastavio raditi iste poslove i
imao istu plaću kao u temeljem ugovora o radu od 1.4.2014., dakle na strani
tužitelja je postojao tijekom godina kontinuitet vrste (opsega) poslova koje je
obavljao. Svjedok D. Š. (zakonski zastupnik tuženika u vrijeme
donošenja Odluke o otkazu) u iskazu je naveo da je prije otkazivanja ugovora
o radu oko 95% tužiteljeva rada kod tuženika bila radiografska metoda
ispitivanja. Daljnji navod svjedoka Š. da su u lipnju 2020.
(neposredno prije donošenja Odluke o otkazu) vršili radiografska ispitivanja u
T. P. i M. R., on osobno, zatim I. S. i
po potrebi Ž. R., je u koliziji s temeljnim razlogom navedenim u
obrazloženju Odluke, kao uvjetom poslovno uvjetovanog otkaza - prestankom
potrebe za obavljanjem posla koji obavlja tužitelj. Dakle, iz navedenog slijedi
da je i dalje postojala potreba za obavljanjem poslova metodom radiografskog
ispitivanja koje su u lipnju 2020. obavljali ostali radnici tuženika. U kojem
opsegu su se tada vršile te radne operacije nije relevantno budući se
obrazloženje Odluke o otkazu ne temelji na razlogu smanjenja opsega
poslova kod poslodavca koje je tužitelj radio, nego (sadržajem Odluke
nedvosmisleno) na prestanku bilo kakve potrebe za poslovima koje je radnik
Cindrić obavljao.

20. Nadalje, sud je prihvatio u cijelosti iskaz svjedokinje V.
D. S.. Istu smatra nezainteresiranom za ishod ovog spora. Niti
stranke nisu imale primjedbe na sadržaj iskaza. Navedena svjedokinja je
iskazala da je radnik Ž. R. obavljao poslove u opsegu koji je bio
potreban, a da je radio više od 4 sata. S tim dijelom iskaza sukladan je
sadržaj obračunskih lista na ime Ž. R. za mjesec svibanj i lipanj

2020. te knjige dolazaka i odlazaka za lipanj i srpnja 2020. (list 37 – 41 spisa)
iz kojih slijedi da je taj radnik radio po 8 sati dnevno, a obavljao je ponekad i
prekovremeni rad. Tvrdnju svjedoka Š. da je radnik Ž. R.
u razdoblju prve polovine 2020. radio kao umirovljenik na pola radnog
vremena sud ne prihvaća jer je u suprotnosti s navodom svjedokinje
D. S. i sadržajem citiranih isprava.

21. U odnosu na korištenje godišnjeg odmora u prvoj polovici 2020.
svjedok Š. je istaknuo da je zbog corone i zatvaranja rafinerije I. bila
prilika bila da se iskoriste godišnji odmori kako stari tako i tekući, da je
S. svoj godišnji iskoristio u „vremenskim rupama“ kada je bilo moguće.
Glede korištenja godišnjeg svjedok S. je protivno tome iskazao da u

2020. nije iskoristio neiskorišten godišnji odmor za 2019. Prema rezultatu
utvrđenja u dokaznom postupku jedini radnik koji je upućivan na korištenje
godišnjeg odmora u prvoj polovici 2020. (razdoblju od 16. ožujka 2020. do 15.
svibnja 2020.) bio je S. C., i to bez da je (kao radnik) godišnji odmor
zahtijevao. Prema navodima svjedoka I. S. u periodu nakon 3.
mjeseca 2020. on (S.) je na poslovima radiografskog ispitivanja radio
kao pomoćni radnik sa Ž. R. ili D. Š..

13 Poslovni broj Pr-427/2020-21

22. Pored navedenog, još u odgovoru na tužbu (pod VIII.) tuženik je
istaknuo da je tužitelj obavljao samo poslove radiografske kontrole zavarenih
spojeva, razvijanje i sušenje radiograma, a nije obavljao poslove ispitivanja
drugim metodama kao ostali radnici. Glede tih tvrdnji tužitelj je istaknuo
(podnesak od 6.10.2020.) da je u bezbroj slučajeva bio glavni izvršitelj
poslova i to za penetrantsku, magnetnu, hardness i radiografsku metodu kao i
za razvijanje i interpretaciju te je u prilog svojih navoda dostavio zapisnike o
obavljenom poslu kod naručitelja (list od 152 do 176 spisa) čime je iste
potvrdio istinitim.

23. Također, sud prihvaća i navod tužitelja iz podneska od 6. listopada

2020. (list 133 spisa) kada ističe da su tuženikova obrazlaganja naziva radnih
mjesta bespredmetna jer u obavljanju ispitivanja nema razlike kada ih obavlja
«kontrološ» ili «ispitivač razornim metodama». Naime, da podjela poslova kod
tuženika prilikom obavljanja radnih zadataka na terenu nije strogo formalna
spram naziva radnih mjesta radnika kako je to određeno u sadržaju njihovih
pojedinačnih ugovora o radu (jasne razlike u pogledu radnih operacija koje se
imaju supsumirati pod pojedino radno mjesto) slijedi i iz iskaza svjedoka I.
Starčevića. Naime, prema Ugovoru o radu na neodređeno vrijeme od

23.2.2018. (list 68 spisa) radnik I. S. je obavljao poslove radnog
mjesta Kontrolora. U iskazu svjedok S. navodi da je sudjelovao u
radiografskoj metodi ispitivanja i to na način da je bio pomoćni radnik koji je
učio na licu mjesta na tim poslovima u prisutnosti S. C., Ž.
R. ili D. Š.. Posao kontrolora bi prema logici stvari
podrazumijevao radne operacije provjere (kvalitete, preciznosti, točnosti i
slično) nekog posla kojeg je izvršio drugi radnik, a ne učenje kako se posao
radi u svrhu stjecanja radnog iskustva za polaganje ispita.

24. Napominje se da je općepoznata činjenica da je pandemija uslijed
bolesti Covid-19, na koju se poziva obrazloženje sporne odluke, trajala cijelu

2020., dok je tuženik dva do tri mjeseca nakon 15. srpnja 2020. i uručivanja
otkaza tužitelju zaposlio novog radnika osposobljenog za poslove raznih
ispitivanja (V. K.), a radnik I. S. stekao je certifikat za
ultrazvuk i radiografiju nakon okončanja «glavnog» lockdown-a, prema
navodu svjedoka D. Š., dakle tijekom 2020.

25. Imajući u vidu sve naprijed navedeno proizlazi da tuženik tijekom
dokaznog postupka nije dokazao da su bili ispunjeni poslovno uvjetovani
razlozi za donošenje sporne odluke, a koji se decidirano navode u
obrazloženju iste.

26. Odbijen je dokazni prijedlog tuženika za saslušanjem svjedoka M.
R. jer je isti predložen na okolnosti koje nisu relevantne za odluku o
predmetu spora, a niti je njegov iskaz bitan obzirom na obrazloženje Odluke o
otkazu. Također, odbijen je i dokazni prijedlog tuženika za financijsko-
knjigovodstvenim vještačenjem na okolnosti smanjena opsega poslova koje je
obavljao u 2019. i 2020. prema dostavljenim karticama partnera i
rekapitulacijama računa kupaca. Naime, pitanje (smanjena) opsega poslova
tuženika nije relevantno u ovom sporu već je u dokaznom postupku trebalo

14 Poslovni broj Pr-427/2020-21

utvrditi odlučnu činjenicu obzirom na razloge kojima je obrazložena Odluka o
otkazu tužitelju, a to je prestanak svake potrebe obavljanja poslova koje je
tužitelj obavljao kod tuženika. U karticama partnera i rekapitulacijama računa
kupaca (list od 100 do 129 spisa) ne navodi se opis (općenito) bilo kakvih
poslova, pa tim ni poslova koje je obavljao radnik S. C. kod
tuženika. S tim u vezi, niti jednim dokazom tuženik nije potkrijepio navode još
u odgovoru na tužbu da bi poslovi koje je obavljao upravo tužitelj (tuženik na
tom mjestu tvrdi da su to bili poslovi radiografske kontrole zavarenih spojeva)
u cijelosti izostali, u vrijeme prije donošenja sporne Odluke 15. srpnja 2020.,
za kupce T.-Zavod d.d., Đ. Đ.-M. d.d., Đ. Đ. T..prostr., Đ. Đ. I.
rješenja d.d., C. d.o.o., M.-R. d.o.o., IMR
H..o.o., T. S..p.A.

27. Međutim, premda tuženik nije dokazao u smislu članka 135. st. 3. ZR-a
postojanje opravdanog razloga za otkaz ugovora o radu navedenog u
njegovoj Odluci od 15. srpnja 2020., tužbeni zahtjev je valjalo odbiti.

28. Ovo iz razloga što je tuženik Odlukom o redovitom poslovno
uvjetovanom otkazu, otkazao tužitelju Ugovor o radu na neodređeno vrijeme
od 1. travnja 2014. dok tužitelj tužbenim zahtjevom zahtjeva utvrđenje
nedopuštenim i sudski raskid Ugovora o radu na neodređeno vrijeme od 2.
siječnja 2017. U odnosu na potonji ugovor, prihvaćen je u cijelosti iskaz
nepristrane svjedokinje V. D. S. koja je iskazala da su
dolaskom nove uprave 2017. svim radnicima ponuđeni novi ugovori o radu
koje nije potpisao direktor te da zbog toga navedeni ugovori nisu bili u
primjeni. Dakle, sud prihvaća navode tuženika (iz odgovora na tužbu) da
stranke nisu sklopile 2. siječnja 2017. uzastopni Ugovor o radu na
neodređeno vrijeme (list 8 do 11 spisa) jer isti nije potpisan od strane
poslodavca kako je to navela i svjedokinja D. S.. Prvostupanjski
sud smatra da kada radnik sukladno ovlaštenjima reguliranim člankom 133.
ZR-a zahtijeva zaštitu povrijeđenog prava pred nadležnim sudom, da tada
može osnovano postaviti tužbeni zahtjev koji se svojim sadržajem odnosi
upravo (isključivo) na spornu odluku tuženika te na ugovor o radu kojeg u toj
odluci poslodavac navodi (otkazuje), a ne na neki drugi ugovor, obzirom da se
na isti sporna odluka o otkazu ne odnosi. Konkretno, Odluka tuženika od 15.
srpnja 2020. ne odnosi se na Ugovor o radu 2. siječnja 2017. (razvidno iz
njezinog sadržaja), pa čak i pod pretpostavkom da bi stranke sklopile taj
ugovor o radu 2. siječnja 2017. kako to tvrdi tužitelj, predmetnom Odlukom
tuženika nije se ni u kom dijelu ulazilo u sadržaj tog potonjeg ugovora, niti
dirala ikakva prava i/ili pravna pozicija tužitelja regulirana tim pravnim poslom.
Slijedom navedenog obzirom da nisu ispunjene pretpostavke iz članka 125.
stavak 1. ZR-a odlučeno je sadržajem točke I. izreke.

29. Odluka o trošku (točka II. izreke) temelji se na odredbi čl. 154. st. 1.
ZPP-a, u vezi s čl. 155. ZPP-a, uzimajući u obzir uspjeh tuženika,
troškovnikom zatraženi trošak (list 60 spisa) te Tbr. 7/2 Tarife o nagradama i
naknadi troškova za rad odvjetnika ("Narodne novine" br. 142/12., 103/14.,
118/14., 107/15., dalje: Tarifa). Dakle, tuženiku je odmjerena jednokratna
nagrada na prvostupanjski postupak od 2.000,00 kuna te pripadajući PDV od

15 Poslovni broj Pr-427/2020-21

25% na tu stavku (Tbr. 42) u iznosu od 500,00 kuna, dakle sveukupno

2.500,00 kuna. Na priznati parnični trošak dosuđena je zatezna kamata
tekuća od presuđenja do isplate sukladno čl. 30. st. 2. Ovršnog zakona
(„Narodne novine“ broj 112/12, 25/13, 93/14, 65/16, 73/17 i 131/20) u visini
određenoj čl. 29. st. 2. Zakona o obveznim odnosima ("Narodne novine" broj
35/05, 41/08, 125/11, 78/15, 29/18 i 126/21 - dalje ZOO). Paricijski rok u
ovom postupku iznosi 15 dana (čl. 328. st.2., u vezi s čl. 433. ZPP-a).

30. Budući je tužitelj spor izgubio u odnosu na njega nema osnove za
primjenom odredaba članaka 154. i čl. 155. ZPP-a, pa je zato odlučeno
točkom III. izreke.

U Rijeci 24. svibnja 2022.

Sudac:

Robert Mihelj v.r.

Uputa o pravnom lijeku:

Protiv ove presude dopuštena je žalbu u roku od 15 (petnaest) dana
od dana primitka iste. Žalba se podnosi putem ovog suda, a o žalbi odlučuje
nadležni županijski sud.

Dostaviti:

- putem e.oglasne ploče sudova