Broj: 8. Pp-1044/2022

             

 

                                  

             REPUBLIKA HRVATSKA

OPĆINSKI PREKRŠAJNI SUD U ZAGREBU

            Zagreb, Avenija Dubrovnik 8

 

 

                                                                                                                        Broj: 8. Pp-1044/2022                                                                                                                             

 

 

U   I M E   R E P U B L I K E   H R V A T S K E

 

P R E S U D A

 

             

Općinski prekršajni sud u Zagrebu, po sutkinji tog suda Vesni Bestić, uz sudjelovanje Jasminke Češković kao zapisničarke, odlučujući u prekršajnom postupku protiv okrivljenika S. N., radi djela prekršaja iz članka 17. Zakona o prekršajima protiv javnog reda i mira ("Narodne novine", broj 5/90., 30/90., 47/19., 29/94.) i članka 25. stavka 1. Zakona o suzbijanju diskriminacije ("Narodne novine", broj 85/08. i 112/12.), povodom optužnog prijedloga PUZ-a, VIII. policijske postaje, broj: 511-19-34-22-1, Klasa: 211-07722-5/1222 od 26. siječnja 2022., nakon glavne javne rasprave završene 24. svibnja 2022., u nazočnosti tužitelja i odsutnosti uredno pozvanog okrivljenika, objavio je i

 

 

p r e s u d i o    j e

 

I) Temeljem odredbe članka 182. stavka 1. točke 1. Prekršajnog zakona ("Narodne novine", broj 107/07., 39/13., 157/13., 110/15., 70/17. i 118/18.)

 

okrivljenika: S. N., sina M. i Lj., rođen ... u Lj., S., OIB …, drž. RH, osuđivanog, s prebivalištem u Z., V. 6

 

OSLOBAĐA SE OPTUŽBE

 

              da bi:

I. 9. siječnja 2022. u 09,43 sati sa svoje e-mail adrese … uputio dopis pod nazivom "daje se na znanje#2" na više institucija RH, kao što su PU zagrebačka, Veleposlanstvo Ruske Federacije, Veleposlanstvo N.R. Kine, Mitropolija Zagrebačka i raznim medijima, gdje između ostalog navodi da on vodi rat s korumpiranim pripadnicima hrvatske policije i hrvatskog pravosuđa zbog lažnih optužbi, navodeći da je kriv samo zato što je Srbin, Pravoslavac i Svetosavac

 

dakle, da bi vrijeđao i omalovažavao službene osobe prilikom vršenja službe odnosno zakonita naređenja

 

II. istom zgodom kao pod točkom I. izreke, a u daljnjem tekstu, Republiku Hrvatsku nazvao: "genocidno-ustašoidno-klero-fašističko-nacističko i kvinslinško korumpiranom banana državicom, čiji građani su nekažnjeno ubijali i protjerivali građane srpske nacionalnosti iz Republike Hrvatske" te na taj način stvarao neprijateljsko i uvredljivo okruženje na temelju etničke pripadnosti,

 

dakle, da bi s ciljem stvaranja neprijateljskog, ponižavajućeg ili uvredljivog okruženja na temelju etničke pripadnosti i nacionalnog porijekla, povrijedio dostojanstvo Republike Hrvatske,

 

čime bi djelom pod točkom I. izreke počinio prekršaj opisan i kažnjiv člankom 17. Zakona o prekršajima protiv javnog reda i mira ("Narodne novine", broj 5/90., 30/90., 47/19., 29/94.), a  djelom pod točkom II. izreke prekršaj opisan i kažnjiv člankom 25. stavkom 1.  Zakona o suzbijanju diskriminacije ("Narodne novine", broj 85/08. i 112/12.).

 

II) Temeljem odredbe članka 140. stavka 2. PZ-a trošak prekršajnog postupka pada na teret proračunskih sredstava ovoga Suda.             

             

Obrazloženje

 

1.            PU Zagrebačka, VIII. policijska postaja, pod brojem: 511-19-34-22-1, Klasa: 211-07722-5/1222 od 26. siječnja 2022., podnijela je optužni prijedlog protiv okrivljenika, a radi djela prekršaja činjenično opisanih i pravno označenih u izreci ove presude.

2.            Braneći se u podnesku nazvanom "odgovor na optužni prijedlog", a kojeg Sud smatra pisanom obranom, okrivljenik je porekao krivnju. Opisao je u bitnome preko 30 godina svog života, način svog djelovanja i posljedice koje je kasnije osjetio. Osjeća se šikaniranim, 8 puta je premlaćivan, dobio je otkaz s izlikom da "ne ispunjava radne zadatke", a zbog premlaćivanja i stresova pogoršalo mu se zdravstveno stanje. Okrivljenik u cijeloj svojoj obrani izrazito ružno govori o Republici Hrvatskoj, državnim organima i pravosuđu, naziva ih uvredljivim i pogrdnim imenima, dočim o sebi govori u najboljem svjetlu, ističe koliko je puta dobrovoljno darovao krv te čime je sve odlikovan za svoje zasluge. Osjeća se neslobodno i progonjeno od državnih organa, o čemu se već žalio predsjednicima sudova i ministru Božinoviću. Svojoj obrani priložio je i medicinsku dokumentaciju  i nalaz psihologa s rezultatima psihologijskog testiranja i kliničkom procjenom koji "upućuju na osobu natprosječnih neverbalnih intelektualnih sposobnosti, radi se o hipersenzitivnoj osobi naglašenih strukturalnih odstupanja, izraženog nepovjerenja i projektivnosti sklonoj psihosomatskom stilu reagiranja. Registriraju se i depresivne smetnje visokog intenziteta,…i sklon je vlastitim interpretacijama." Preporučen je nastavak psihijatrijskog praćenja.

3.            U dokaznom postupku Sud je pročitao dopis okrivljenika upućen sa e-mail adrese naznačene u izreci presude i izvadak iz prekršajne evidencije za okrivljenika.

4.            Cijeneći i analizirajući provedene dokaze posebno i u međusobnoj povezanosti te uspoređujući ih s obranom, nije dokazano da bi okrivljenik počinio djela prekršaja kako mu je to stavljeno na teret.

5.            Naime, okrivljenik u svojoj obrani nije porekao da bi uputio poruke sa svoje e-mail adrese navodeći da ima problema s korumpiranom hrvatskom policijom i hrvatskim pravosuđem, predsjednike sudova nazivao je "intelektualci poljoprivrednoga tipa", a ponašanje hrvatske policije i hrvatskog pravosuđa opisuje kao perfidnu i kriminalnu, što dodatno prikazuje svu nehumanost, nelogičnost i nedosljednost u ispravnom postupanju te njegovu nevinost.  Međutim, na taj način okrivljenik je opisao svoj osjećaj i razmišljanje, zapravo smatrajući kako je to njegovo demokratsko pravo. Premda se okrivljenik izražavao i postupao krajnje neprihvatljivo, svojim postupcima nije ostvario bitna obilježja djela prekršaja kako mu je to stavljeno na teret.

6.            Članak 17. Zakona o prekršajima protiv javnog reda i mira propisuje: "tko omalovažava  ili vrijeđa državne organe odnosno službene osobe prilikom vršenja ili u vezi s vršenjem službe ili njihova zakonita naređenja, kaznit će se…". U ovom slučaju, iako tužitelj navodi da je okrivljenik vrijeđao državne organe odnosno službene osobe navodeći kako ima problema s "korumpiranom hrvatskom policijom i hrvatskim pravosuđem", time nije ispunjen i dodatni element koji je sastavni dio bića djela prekršaja iz članka 17. navedenog Zakona, a koji se odnosi na opis da navedeno djelo, a da bi bila ostvarena njegova obilježja, mora biti počinjeno tijekom vršenja službe, a što u konkretnom slučaju nije utvrđeno. Okrivljenik je doista sa svog e-maila uputio dopis u kojemu navodi da ima problema s korumpiranom hrvatskom policijom i hrvatskim pravosuđem no iz istog nije vidljivo da bi to bilo upućeno pojedinim službenim osobama, a niti da bi bilo upućeno tijekom njihovog vršenja službe, jer se u konkretnoj situaciji nije radilo o točno određenom postupanju policijskih službenika niti se radilo o vršenju službe, iz čega proizlazi da takvim svojim ponašanjem okrivljenik nije ostvario obilježja djela prekršaja iz članka 17. Zakona o prekršajima protiv javnog reda i mira.

7.            Nadalje, ponašanje okrivljenika kada naziva Republiku Hrvatsku "genocidno-ustašoidno-klero-fašističko-nacističko i kvislinško korumpiranom banana državicom, čiji građani su nekažnjeno ubijali i protjerivali građane srpske nacionalnosti iz Republike Hrvatske", svakako je neprihvatljivo i za potpunu društvenu osudu, ali isto, unatoč vrlo ružnim i uvredljivim riječima, isto ne ostvaruje obilježja djela prekršaja iz članka 25. stavka 1. Zakona o suzbijanju diskriminacije. Naime, navedeni Zakon jasno propisuje tko su adresati, kao i osnovu da bi se neko ponašanje smatralo diskriminacijom, pri čemu moraju biti ispunjeni i dodatni elementi. Člankom 1. stavkom 2. Zakona o suzbijanju diskriminacije navodi se: "Diskriminacijom u smislu ovoga Zakona smatra se stavljanje u nepovoljniji položaj bilo koje osobe po osnovi iz stavka 1. ovog članka, kao i osobe povezane s njom rodbinskim ili drugim vezama", iz čega proizlazi da su adresati ove odredbe fizičke osobe koje su stavljene u nepovoljniji položaj u odnosu na položaj neke druge osobe, a sve po nekoj od osnova iz stavka 1. tog članka. Tužitelj u pogledu istaknutog navodi da je okrivljenik svojim ponašanjem s namjerom stvaranja neprijateljskog okruženja u odnosu na Republiku Hrvatsku, nazvao istu "genocidno-ustašoidno-klero-fašističko-nacističko i kvislinško korumpiranom banana državicom, čiji građani su nekažnjeno ubijali i protjerivali građane srpske nacionalnosti iz Republike Hrvatske", no Republika Hrvatska nije fizička osoba. Nadalje, člankom 2. istoga Zakona propisano je: "(1) Izravna diskriminacija je postupanje uvjetovano nekim od osnova iz članka 1. stavka 1. ovoga Zakona kojim se osoba stavlja ili je bila stavljena ili bi mogla biti stavljena u nepovoljniji položaj od druge osobe u usporedivoj situaciji. (2) Neizravna diskriminacija postoji kada naizgled neutralna odredba, kriterij ili praksa, stavlja ili bi mogla staviti osobe u nepovoljniji položaj po osnovi iz članka 1. stavka 1. ovoga Zakona, u odnosu na druge osobe u usporedivoj situaciji, osim ako se takva odredba, kriterij ili praksa mogu objektivno opravdati legitimnim ciljem, a sredstva za njihovo postizanje su primjerena i nužna."

8.            Dakle, niti u odnosu na članak 2. navedenog Zakona nije moguće ponašanje okrivljenika podvesti pod zakonski opis djela jer ne postoji usporediva situacija iz koje bi se mogao izvući zaključak da je neka osoba stavljena ili je mogla biti stavljena u nepovoljniji položaj u odnosu na neku drugu osobu. I dalje, članak 8. navedenog Zakona navodi: "ovaj se Zakon primjenjuje na postupanje svih državnih tijela, tijela jedinica lokalne i područne (regionalne) samouprave, pravne osobe s javnim ovlastima te na postupanje svih pravnih i fizičkih osoba, osobito u područjima: 1. rada i radnih uvjeta; mogućnosti obavljanja samostalne ili nesamostalne djelatnosti, uključujući kriterije za odabir i uvjete pri zapošljavanju te napredovanju, pristup svim vrstama profesionalnog usmjeravanja, stručnog osposobljavanja i usavršavanja te prekvalifikacije, 2. obrazovanja, znanosti i športa, 3. socijalne sigurnosti, uključujući i područje socijalne skrbi, mirovinskog i zdravstvenog osiguranja te osiguranja za slučaj nezaposlenosti, 4. zdravstvene zaštite, 5. pravosuđa i uprave, 6. stanovanja, 7. javnog informiranja i medija, 8. pristupa dobrima i uslugama te pružanju istih, 9. članstva i djelovanja u sindikatima, organizacijama civilnoga društva, političkim strankama ili bilo kojim drugim organizacijama, 10. sudjelovanja u kulturnom i umjetničkom stvaralaštvu", pri čemu iz činjeničnog opisa djela prekršaja ne proizlazi da bi se postupanje okrivljenika moglo podvesti pod bilo koje od navedenih područja djelovanja.

9.            Slijedom navedenog nije dokazano da bi okrivljenik ostvario bitna obilježja djela prekršaja kako mu je to stavljeno na teret točkom II. izreke odnosno prekršaj iz članka 25. stavka 1. Zakona o suzbijanju diskriminacije. Okrivljenik je, kako to proizlazi iz činjeničnog opisa, izrazio svoje mišljenje, premda Sud smatra da je pritom prekoračio granicu slobode izražavanja te možebitno ostvario bitna obilježja kakvog drugog protupravnog djela no Sud nije ovlašten zadirati u identitet optužnog prijedloga na način da bi ga proglasio krivim za neko drugo djelo, a za koje bi mogao biti nadležan i neki drugi sud.

10.            Odredba članka 165. stavka 3. PZ-a propisuje da je dužnost suca brinuti o svestranom raspravljanju o predmetu, sprečavati svaka odugovlačenja postupka i brinuti o dostojanstvu Suda, dok iz odredbe članka 89. stavka 1. istog Zakona proizlazi da je sutkinja dužna postupak provesti brzo i bez odugovlačenja, uz izbjegavanje svih nepotrebnih radnji i troškova te onemogućiti svaku zlouporabu prava što pripadaju strankama i sudionicima u postupku.

11.            Obzirom na navedeno sutkinja smatra kako nema opravdanja odugovlačiti i poskupljivati prekršajni postupak te ponovo pozivati okrivljenika jer bi to bilo šikaniranje, tim više što ovlašteni tužitelj nije predložio daljnjih dokaznih prijedloga, a teret dokaza ne leži na okrivljeniku i on nije obvezan dokazivati svoju nedužnost. 

12.            Dakle, kako provedenim dokaznim postupkom nije dokazano da bi okrivljenik počinio djela za koja se optužuje, to je valjalo odlučiti kao u izreci.

13.            Obzirom na navedeno, Sud je okrivljenika, a temeljem citiranih zakonskih odredaba, oslobodio optužbe.

14.            Obzirom da je okrivljenik oslobođen optužbe, trošak prekršajnog postupka pada na teret proračunskih sredstava Suda.

 

 

U Zagrebu 24. svibnja 2022.

 

 

         zapisničarka                                                                                           sutkinja

 

   Jasminka Češković, v.r.                                                                       Vesna Bestić, v.r.

 

 

Uputa o pravu na žalbu:

Protiv ove presude okrivljenik i tužitelj imaju pravo žalbe Visokom prekršajnom sudu RH u roku 8 dana po primitku, putem ovoga Suda, pisano, u dva istovjetna primjerka bez naplate pristojbe na adresu Zagreb, Av. Dubrovnik 8.

 

Za točnost otpravka – ovlaštena službenica

Jasminka Češković