1           Poslovni broj: 3 Us I-373/2022-4

 

                 

 

    REPUBLIKA HRVATSKA

  UPRAVNI SUD U OSIJEKU

Osijek, Trg A. Starčevića 7/II

 

   Poslovni broj: 3 Us I-373/2022-4

 

 

  U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

 

P R E S U D A

 

Upravni sud u Osijeku, po sutkinji toga Suda Jasenki Beker, uz sudjelovanje zapisničarke Sabine Branković, u upravnom sporu tužitelja N. C. iz O., sa privremenim boravištem u R. S., B., Općina V.,  OIB: …, protiv tuženika Središnjeg državnog ureda za obnovu i stambeno zbrinjavanje, Sektora za upravno- pravne poslove, Savska cesta 28, Zagreb, OIB: 43664740219, kojeg zastupa opunomoćenica B. B., načelnica Sektora, radi utvrđivanja statusa povratnika, 23. svibnja 2022.

 

p r e s u d i o  j e

 

Odbija se kao neosnovan tužbeni zahtjev tužitelja kojim traži poništavanje rješenja Središnjeg državnog ureda za obnovu i stambeno zbrinjavanje KLASA: UP/II-019-06/21-08/03, URBROJ: 510-05-03/01-22-02 od 8. veljače 2022. te nalaganje tuženiku donošenje rješenja kojim tužitelju omogućava ostvarivanje prava na status povratnika.

 

Obrazloženje

 

1. Osporavanim rješenjem tuženika KLASA: UP/II-019-06/21-08/03, URBROJ: 510-05-03/01-22-02 od 8. veljače 2022. odbijena je žalba tužitelja izjavljena protiv rješenja Osječko-baranjske županije, Upravnog odjela za imovinsko-pravne poslove, KLASA: UP/I-019-06/21-01/1, URBROJ: 2158/1-19-03/03-21-13 od 11. studenoga

2021.

2. Navedenim prvostupanjskim rješenjem odbijen je zahtjev tužitelja za utvrđivanje statusa povratnika.

              3. Tužitelj u tužbi u bitnome navodi da je Republiku Hrvatsku morao napustiti tijekom Domovinskog rata zbog prijetnji te smatra da ispunjava uvjete za utvrđivanje statusa povratnika iz Zakona o pravima povratnika i izbjeglica i Konvencije UN-a o statusu izbjeglica, imajući u vidu kako želi trajno živjeti u O. Ističe da je stajališta kako je njegov zahtjev odbijen jer je žrtva diskriminatornog postupanja prvostupanjskog tijela obzirom da je pripadnik srpskog naroda, kao i da je doveden u neravnopravni položaj pa je stoga počinjena povreda odredbe članka 14. Europske konvencije o zaštiti ljudskih prava i temeljnih sloboda koja zabranjuje diskriminaciju po bilo kojoj osnovi. Nadalje tužitelj iznosi dosadašnji tijek provedenog upravnog postupka te pojašnjava da je u izjavi na zapisnik pred prvostupanjskim tijelom pojasnio da će prekinuti status izbjeglice, nakon što ishodi rješenje o utvrđivanju statusa povratnika te je izjavu dao s namjerom trajnog ostanka i prebivanja u Republici Hrvatskoj na adresi u O., u stanu koji je privatno vlasništvo njegove kćerke, a posjeduje i Domovnicu Republike Hrvatske. Nabraja kriterije koje mora ispunjavati neka osoba da bi joj se priznao status izbjeglice, kao i klauzule o prestanku svojstva izbjeglice. Također potražuje iznos od 16.000.000,00 EUR-a na ime nematerijalne štete nanesene žrtvama diskriminacije javnopravnih tijela i uništenje života i življenja, kako tužitelja, tako i članova njegove obitelji. Slijedom navedenog, predlaže Sudu poništiti osporavano rješenje tuženika te naložiti tuženiku donošenje rješenja kojim tužitelju omogućava ostvarivanje prava na status povratnika.

              4. U odgovoru na tužbu tuženik navodi kako u cijelosti ostaje kod pobijanoga rješenja iz razloga navedenih u obrazloženju istoga. Ističe kako navode tužitelja o tome da je odbijanjem zahtjeva diskriminiran po nacionalnoj osnovi, odnosno doveden u neravnopravni položaj, tuženik ne cijeni osnovanim niti je u spisu predmeta dokaz o tome, u vezi čega napominje da tuženik, rješavajući o žalbama u predmetima revizije statusa izbjeglica, prognanika i povratnika te provođenjem upravnih nadzora u tim predmetima omogućava i pazi na jednako postupanje i primjenu prava u istovjetnim predmetima. Osobne okolnosti tužitelja pod kojima je ostvario status izbjeglice po ocjeni tuženika nisu od utjecaja na drukčiju odluku o zahtjevu tužitelja za priznavanje statusa povratnika, jer na njegovoj strani s obzirom na to da je i dalje u statusu izbjeglice postoji zapreka za utvrđivanje statusa povratnika. Što se tiče nezadovoljstva tužitelja provođenjem postupka u nadležnom Uredu državne uprave u Osječko- baranjskoj županiji i da je iskazivao prigovore na rad i postupanje tog tijela, ističe da je tuženik ispitao pravilnost i zakonitost rješenja po žalbi te je utvrdio da je prvostupanjsko rješenje pravilno i zakonito, postupak koji je prethodio donošenju tog rješenja pravilno je proveden, a tužitelju je omogućeno sudjelovanje u postupku. Protivi se prijedlogu tužitelja za isplatom naknade nematerijalne štete te u tom dijelu predlaže tužbeni zahtjev odbaciti.

              5. Budući da je Sud ocijenio da je u ovom upravnom sporu između stranaka sporna primjena prava te kako tužitelj u tužbi i tuženik u odgovoru na tužbu izričito ne zahtijevaju održavanje rasprave, Sud je na temelju ovlaštenja iz članka 36. točke 4. Zakona o upravnim sporovima („Narodne novine“, broj: 20/10., 143/12., 152/14., 94/16. – odluka Ustavnoga suda Republike Hrvatske, 29/17. i 110/21., u daljnjem tekstu: ZUS), predmetni upravni spor riješio bez održavanja rasprave.

              6. Sud je izveo dokaze uvidom u dokumentaciju u spisu upravnog spora te spisu upravnog postupka, pa je na temelju razmatranja svih pravnih i činjeničnih pitanja u smislu odredbe članka 55. stavka 3. ZUS-a utvrdio da tužbeni zahtjev nije osnovan. 

7. Iz podataka spisa proizlazi da je tužitelj 29. svibnja 2019. podnio zahtjev za utvrđivanje statusa povratnika.

              8. Odredbom članka 2. Zakona o statusu prognanika i izbjeglica („Narodne novine“, broj: 96/93., 39/95., 29/99., 128/99., 51A/13.) propisano je da su prognanici, izbjeglice i povratnici osobe registrirane u bazama podataka nadležnih tijela za statusna prava izbjeglica, prognanika i povratnika, kojima nije utvrđen prestanak statusa do 1. svibnja

2013. (stavak 1.). Povratnički status može se utvrditi osobama koje su prebivale na području Republike Hrvatske do 8. listopada 1991. te napustile svoj dom odnosno mjesto prebivališta tijekom Domovinskog rata kao izbjeglice ili prognanici, kao i članovima njihovih obitelji u skladu s odredbama posebnog propisa o obiteljskim odnosima, a koje su se vratile na navedeno područje s namjerom da na navedenom području trajno žive, u trajanju od šest mjeseci od dana povratka (stavak 2.).

 

              9. Nadalje, sukladno odredbi članka 2. Uredbe o uvjetima za utvrđivanje i gubitak statusa izbjeglice, prognanika odnosno povratnika („Narodne novine“, broj: 133/13., u daljnjem tekstu: Uredba), status povratnika može steći osoba koja je prebivala na području Republike Hrvatske do 8. listopada 1991. godine te je napustila svoj dom odnosno mjesto prebivališta tijekom Domovinskog rata kao izbjeglica, a vratila se u Republiku Hrvatsku, u mjesto ranijeg prebivališta ili drugo mjesto povratka, s namjerom trajnog ostanka i prebivanja (stavak 1.). Status povratnika mogu steći osobe koje su tijekom Domovinskog rata napustile svoj dom odnosno mjesto prebivališta kao izbjeglice ili prognanici, a koje su se vratile u mjesto ranijeg prebivališta te su registrirane kao prognanici u bazama podataka nadležnih tijela za statusna prava izbjeglica, prognanika i povratnika (stavak 2. ).

              10. U postupku priznavanja statusa povratnika i priznavanja prava na novčanu pomoć, pored ostalog, potrebno je utvrditi: 1. prebivalište u Republici Hrvatskoj do 8. listopada 1991. godine, 2. povratak s namjerom trajnog ostanka, što se dokazuje ovjerenom izjavom stranke i svih članova obitelji, danom pod kaznenom i materijalnom odgovornošću, 3. je li prestao status prognanika ili izbjeglice, 4. ima li podnositelj zahtjeva ili član obitelji primanja i visinu primanja u zadnjih šest mjeseci, 5. je li korisnik pomoći za uzdržavanje (članak 4. stavak 1. Uredbe).

              11. Iz podataka spisa, između ostalog, kao nesporno proizlazi da prema rješenju Komesarijata za izbjeglice R. S., broj: 80314/2682 od 24. prosinca 1992. i uvjerenju Grada B., Gradske opštine V., Povereništva za izbeglice i migracije, Odeljenja za opštu upravu, VI-Broj: 70106/57-18 od 22. ožujka 2018. tužitelj i dalje ima status izbjeglice s boravištem na adresi u B.,  općina V. Navedeno je potvrđeno i uvidom u Izbegličku legitimaciju, broj: …, s rokom važenja do 14. kolovoza 2023.

              12. I sam tužitelj je na zapisnik pred prvostupanjskim tijelom 9. rujna 2021. izjavio da se i dalje nalazi u statusu izbjeglice, uz napomenu da će isti prekinuti tek po rješavanju statusa povratnika.

13. Uzimajući u obzir utvrđeno činjenično stanje i mjerodavne odredbe materijalnog prava, pravilno su tuženik i prvostupanjsko tijelo utvrdili da nisu ispunjeni uvjeti za priznavanje tužitelju statusa povratnika, obzirom da isti i dalje ima status izbjeglice u R. S., a što prema odredbi članka 4. stavka 1. točke 3. Uredbe čini zapreku za priznavanje predmetnog statusa.

14. Isto tako, tužitelj se neosnovano poziva na prigovor diskriminacije iz Zakona o suzbijanju diskriminacije („Narodne novine“, 85/08. i 112/12.). Da bi se moglo tvrditi da je neko postupanje diskriminatorno (izravno ili neizravno), takvo postupanje mora uspostavljati razliku među adresatima na temelju neke od osnova za diskriminaciju propisanih Zakonom o suzbijanju diskriminacije, uz dodatnu pretpostavku da takva razlika nema razumno i objektivno opravdanje, dok prigovori tužitelja u svezi povreda odredbi Zakona o suzbijanju diskriminacije kako su postavljeni u tužbi te u mjeri u kojoj bi u okolnostima konkretnog slučaja osporavane odluke mogle utjecati na ostvarivanje sadržaja mjerodavnih odredbi navedenog Zakona, ne upućuju na povredu ljudskih prava i temeljnih sloboda zajamčenih Ustavom Republike Hrvatske.

15. Također tužitelj svojim navodima nije dokazao osnovanost o diskriminatornom postupanju tuženika te Sud ne nalazi niti da bi osporavanim rješenjem tužitelju bilo povrijeđeno ustavno pravo na jednakost svih pred zakonom, odnosno da je doveden u neravnopravni položaj.

16. Obzirom na navedeno, nije osnovan niti postavljeni zahtjev za isplatom nematerijalne štete, a koju je tužitelj tražio upravo iz razloga jer smatra da je žrtva diskriminacije javnopravnih tijela.

 

              17. Stoga Sud smatra da je osnovano tuženik odbio žalbu tužitelja potvrđujući da nisu ispunjeni uvjeti za utvrđivanje tužitelju statusa povratnika.

              18. Slijedom navedenog, prema ocjeni Suda, osporavanim rješenjem nije povrijeđen zakon na štetu tužitelja, pa je valjalo na temelju odredbe članka 57. stavak

1. ZUS-a odbiti tužbeni zahtjev kao neosnovan, odnosno odlučiti kao u izreci presude.

 

 

U Osijeku 23. svibnja 2022.

                                                                                                        

                                                                                                                    Sutkinja

                                                                                                                                 Jasenka Beker v. r.

 

 

 

 

 

 

UPUTA O PRAVNOM LIJEKU:

Protiv ove presude dopuštena je žalba Visokom upravnom sudu Republike Hrvatske. Žalba se podnosi putem ovog suda, u dovoljnom broju primjeraka za sud i sve stranke u sporu, u roku od 15 dana od dana dostave presude. Žalba protiv presude odgađa izvršenje presude (članak 66. stavak 5. ZUS-a).