Pristupanje sadržaju
- 1 - Poslovni broj: Usž-3052/21-3
U I M E R E P U B L I K E H R V A T S K E
Visoki upravni sud Republike Hrvatske u vijeću sastavljenom od sudaca toga suda Mirjane Čačić, predsjednice vijeća, Arme Vagner Popović i Ane Berlengi Fellner, članica vijeća, te više sudske savjetnice Glorjane Čičak, zapisničarke, u upravnom sporu tužitelja B. R., Republika Srbija, I., B., kojeg zastupa opunomoćenica M. N. T., odvjetnica u Zajedničkom odvjetničkom uredu M. N. T. i M. B., S., protiv tuženika Središnjeg državnog ureda za obnovu i stambeno zbrinjavanje, Z., radi stambenog zbrinjavanja, odlučujući o žalbi tužitelja protiv presude Upravnog suda u Zagrebu, poslovni broj: UsI-3261/20 od 28. svibnja 2021., na sjednici vijeća održanoj 19. svibnja 2022.
I Poništava se presuda Upravnog suda u Zagrebu, poslovni broj: UsI-3261/20 od 28. svibnja 2021.
II Poništava se rješenje Središnjeg državnog ureda za obnovu i stambeno zbrinjavanje, klasa: UP/I-371-01/20-04/19, urbroj: 510-05-03/01-20-01 od 30. listopada 2020.
Obrazloženje
1. Osporenom presudom prvostupanjskog suda odbijen je tužbeni zahtjev radi poništenja rješenja tuženika, kojim je raskinut ugovor o najmu stana, klasa: 019-06/08-08/80, urbroj: 538-06-01-08-1481 sklopljen 30. svibnja 2011. između Ministarstva regionalnog razvoja, šumarstva i vodnog gospodarstva kao najmodavca i tužitelja kao najmoprimca, predmet kojeg je stan u Z., na adresi … (točka 1. izreke). Točkom 2. izreke određeno je da tužitelj gubi pravo na stambeno zbrinjavanje na stambenoj jedinici opisanoj u točki 1. izreke, dok je pod točkom 3. izreke navedeno da rješenje postaje izvršno danom dostave stranci.
2. Protiv navedene presude tužitelj je podnio žalbu iz svih zakonom predviđenih razloga. Navodi kako predmetni stan koristi i uredno podmiruje troškove. Ističe kako veliki dio vremena boravi u Srbiji radi liječenja, jer u Republici Hrvatskoj nema regulirani status i zdravstveno osiguranje. Smatra da mu je prvostupanjski sud odbijanjem provođenja predloženih dokaza onemogućio da iznese činjenice bitne za donošenje odluke u predmetnoj upravnoj stvari. Predlaže usvojiti žalbu, poništiti osporenu presudu i usvojiti tužbeni zahtjev u cijelosti.
2. Tuženik nije dostavio odgovor na žalbu.
3. Žalba je osnovana.
4. Prvostupanjski upravni sud odlučujući o tužbenom zahtjevu radi poništenja rješenja tuženika ocijenio je zahtjev neosnovanim pozivom na odredbe članka 150 i članka 153. Zakona o općem upravnom postupku ("Narodne novine", broj 47/09) kao i na odgovarajuće odredbe Zakona o najmu stanova ("Narodne novine", broj: 91/96., 48/98., 66/98., 22/06. i 68/18.) i Pravilnika o najmu stambenih jedinica ("Narodne novine", broj 25/19.). Pritom prvostupanjski sud zaključuje da predmetni ugovor o najmu stana od 30. svibnja 2011. ima karakter upravnog ugovora jer je sklopljen u izvršenju suglasnosti za stambeno zbrinjavanje izvan područja posebne državne skrbi Ministarstva regionalnog razvoja, šumarstva i vodnog gospodarstva, Uprave za područje posebne državne skrbi, klasa: 019-06/07-08/27-S1, urbroj: 538-06-01-201401-3292 od 28. rujna 2010. Zbog navedenog smatra da su u pogledu raskida ugovora i nadležnosti tijela koje odlučuje o raskidu u primjeni odredbe Zakona o općem upravnom postupku. Također utvrđuje da je tuženik u smislu odredbe članka 153. imao osnova rješenjem jednostrano raskinuti ugovor, jer tužitelj i članovi njegove obitelji ne koriste dodijeljeni stan u skladu s ugovorom i namjenom u svrhu stambenog zbrinjavanja.
5. Međutim, po ocjeni ovoga Suda, prvostupanjski sud je bitno povrijedio odredbe pravila sudskog postupka ocijenivši kako se u konkretnom slučaju radi o predmetu upravnog spora određenog odredbom članka 3. stavka 1. točke 4. Zakona o upravnim sporovima ("Narodne novine" 20/10., 143/12., 152/14., 94/16., 29/17. i 110/21.), odnosno pogrešno je ocijenio da se radi o ocjeni zakonitosti raskidanja upravnog ugovora.
6. Naime, da bi se ugovor sklopljen između javnopravnog tijela i stranke (fizičke ili pravne osobe) smatrao upravnim ugovorom nužno je da je odgovarajućim (posebnim) zakonom određeno sklapanje takvog ugovora prema članku 150. stavku 1. Zakona o općem upravnom postupku.
7. Predmetni ugovor o najmu stana sklopljen je 30. svibnja 2011. temeljem Zakona o najmu stanova i Suglasnosti za stambeno zbrinjavanje od 28. rujna 2010. kojom je utvrđeno da tužitelj i članovi njegove obitelji zadovoljavaju uvjete za stambenim zbrinjavanjem propisane Zaključkom Vlade Republike Hrvatske o načinu stambenog zbrinjavanja povratnika koji nisu vlasnici kuće ili stana, a živjeli su u stanovima u društvenom vlasništvu (bivši nositelji stanarskog prava) na područjima Republike Hrvatske koja su izvan područja posebne državne skrbi („Narodne novine“ broj 100/03,179/04, i 79/05) i Odlukom o provedbi Programa stambenog zbrinjavanja povratnika-bivših nositelja stanarskog prava na stanovima izvan područja posebne državne skrbi („Narodne novine“ broj 63/08).
8. Kako posebnim propisom nije propisano da se predmetni ugovor smatra upravnim ugovorom, prvostupanjski sud se neosnovano pozvao na odredbu članka 150. i 153. Zakona o općem upravnom postupku vezano za tumačenje što se smatra upravnim ugovorom te nadležnosti za njegov raskid, jer je u konkretnom slučaju pravo na stambeno zbrinjavanje realizirano u primjeni ranijih propisa i suglasnosti za privremeno stambeno zbrinjavanje temeljem koje je sklopljen ugovor koji nije imao karakter upravnog ugovora. Osim toga u članku 13. navedenog Ugovora o najmu stana od 30. svibnja 2011. navedeno je da će se eventualno nastale sporove iz tog ugovora ugovorne stranke nastojati sporazumno riješiti, u protivnom sporove će rješavati stvarno i mjesno nadležan sud.
9. Stoga se niti raskid tog ugovora nije mogao odrediti rješenjem, već o istom može odlučiti redovni sud, zbog čega se ne radi niti o stvari u kojoj se odlučuje u upravnom sporu.
10. Slijedom navedenog primjenom odredbe članka 74. stavka 2. Zakona o upravnim sporovima odlučeno je kao u izreci.
U Zagrebu 19. svibnja 2022.
Predsjednica vijeća
Mirjana Čačić, v.r.