- 1 -              Rev 552/2022-2

 

 

 

 

 

Broj: Rev 552/2022-2

 

 

 

R E P U B L I K A   H R V A T S K A

R J E Š E N J E

 

Vrhovni sud Republike Hrvatske u vijeću sastavljenom od sudaca Ivana Vučemila predsjednika vijeća, Marine Paulić članice vijeća i sutkinje izvjestiteljice, Viktorije Lovrić članice vijeća, Jasenke Žabčić članice vijeća i Darka Milkovića člana vijeća, u pravnoj stvari tužitelja Hrvatski zavod za mirovinsko osiguranje, OIB ..., Z., Područni ured u S., protiv tuženika A. o. d.d., OIB ..., Z., kojeg zastupa punomoćnik H. P., odvjetnik u Odvjetničkom društvu G. p. u Z., radi isplate, odlučujući o reviziji tuženika protiv presude Županijskog suda u Varaždinu poslovni broj Gž-901/2021-2 od 29. srpnja 2021., kojom je potvrđena presuda Općinskog suda u Sisku poslovni broj P-171/2020-11 od 13. svibnja 2021., u sjednici održanoj 17. svibnja 2022.,

 

 

r i j e š i o   j e :

 

I.              Prihvaća se revizija tuženika te se ukida presuda Županijskog suda u Varaždinu poslovni broj Gž-901/2021-2 od 29. srpnja 2021. i presuda Općinskog suda u Sisku poslovni broj P-171/2020-11 od 13. svibnja 2021. te se predmet vraća prvostupanjskom sudu na ponovno suđenje.

 

II.              O troškovima postupka nastalim u povodu revizije odlučit će se u konačnoj odluci.

 

Obrazloženje

 

1. Prvostupanjskom presudom naloženo je tuženiku naknaditi tužitelju iznos od 37.780,54 kn s pripadajućim zateznim kamatama pobliže opisanim u izreci presude.

 

2. Drugostupanjskom presudom odbijena je žalba tuženika kao neosnovana i potvrđena je prvostupanjska presuda.

 

3. Rješenjem ovog suda broj Revd-5278/2021-2 od 2. veljače 2022., tuženiku je dopušteno podnošenje revizije protiv presude Županijskog suda u Varaždinu poslovni broj Gž-901/2021-2 od 29. srpnja 2021. zbog pitanja:

 

„Je li za odluku u sporu koji pokreće Hrvatski zavod za mirovinsko osiguranje protiv osiguratelja štetnika osnovom police obveznog osiguranja od automobilske odgovornosti, a radi povrata iznosa isplaćenih na ime mirovine mjerodavan Zakon o obveznim osiguranjima u prometu koji je bio na snazi u vrijeme nastanka štete Hrvatskom zavodu za mirovinsko osiguranje, odnosno kada je nastao obveznopravni odnos između stranaka?“

 

4. Protiv navedene drugostupanjske presude tuženik je podnio reviziju pozivom na odredbu čl. 382. Zakona o parničnom postupku („Narodne novine“, broj 53/91, 91/92, 112/99, 88/01, 117/03, 88/05, 02/07, 84/08, 96/08, 123/08, 57/11, 148/11, 25/13, 28/13, 89/14 i 70/19 – dalje: ZPP) zbog pogrešne primjene materijalnog prava. Predložio je reviziju prihvatiti te preinačiti pobijane nižestupanjske presude i odbiti tužbeni zahtjev uz naknadu troškova parničnog postupka uvećanih za trošak revizije.

 

5. Na reviziju nije odgovoreno.

 

6. Revizija je osnovana.

 

7. Predmet spora je zahtjev tužitelja za naknadu štete povodom prometne nezgode koju je uzrokovao osiguranik tuženika 13. rujna 2012., u kojoj je osiguranica tužitelja sudjelovala u svojstvu pješaka.

 

8. Tužitelj svoj zahtjev temelji na činjenici da je njegova osiguranica O. C. u ovoj prometnoj nezgodi zadobila tjelesne ozljede uslijed kojih joj je nastupila profesionalna nesposobnost za rad zbog ozljede izvan rada (prometne nezgode) te da je povodom toga tužitelj u upravnom postupku donio rješenje poslovni broj Klasa Up/14-02/18-01/OB:03477578092, Ur. br.:341-15-05/3-18-17376 od 27. studenog 2018., a kojim joj je priznato pravo na invalidsku mirovinu od dana 26. srpnja 2018.

 

9. Nižestupanjski sudovi su prihvatili tužbeni zahtjev, uz obrazloženje da je tuženik u obvezi tužitelju isplatiti iznos od 37.780,54 kn na ime davanja iz mirovinskog osiguranja radi naknade stvarne štete, temeljeći svoju odluku na odredbi iz čl. 161 st. 2. i čl. 164. st. 1. i st. 2. Zakona o mirovinskom osiguranju („Narodne novine“, broj 157/13, 151/14, 33/15, 93/15, 120/16, 18/18, 62/18, 115/18 i 102/18 - dalje: ZOMO).

 

9.1. Nižestupanjski sudovi prihvaćajući tužbeni zahtjev izražavaju shvaćanje da se u konkretnom slučaju primjenjuje ono materijalno pravo koje je bilo na snazi u trenutku kada je tužitelju nastala šteta, s time da je šteta nastala za tužitelja prilikom isplate svake mjesečne mirovine u visini izvršene isplate, a koji stav je izražen i u presudi Vrhovnog suda Republike Hrvatske broj Rev-25390/2018-2 od 8. siječnja 2020. te da se za utvrđivanje osnove i visine nastale štete za tužitelja kao lex specialis primjenjuje navedeni ZOMO, koji definira stvarnu štetu kao štetu koja predstavlja novčano davanje isplaćeno na osnovi priznatog prava na mirovinu u punom iznosu, slijedom čega nije primjenjiv navedeni Zakona o obveznim osiguranjima u prometu („Narodne novine“, broj 151/05, 36/09, 75/09, 76/13 i 152/14 – dalje: ZOOP) kako to smatra tuženik.

 

10. Tuženik i u revizijskom postupku smatra da su odluke nižestupanjskih sudova nezakonite (zbog pogrešne primjene materijalnog prava) i da odstupaju od pravnog shvaćanja Vrhovnog suda Republike Hrvatske te da u ovom sporu nije pravno relevantan ZOMO, neovisno što je osiguraniku tužitelja pravo na invalidsku mirovinu utvrđeno prema odredbama tog zakona (i to zbog šetnog događaja od 13. rujna 2012.), jer je obračun visine utužene štete trebalo utvrditi prema odredbama ZOOP-a, kao posebnog zakona, a ne primjenom ZOMO-a.

 

11. Prema pravnom shvaćanju ovog suda sadržanom u brojnim odlukama kao što su primjerice odluka broj Rev-1067/12 od 5. prosinca 2017. za odluku u ovom sporu koji pokreće HZMO protiv osiguravatelja štetnika radi povrata iznosa isplaćenih na ime mirovine mjerodavan je ZOOP koji je bio na snazi u vrijeme nastanka štete HZMO-u, odnosno u trenutku kada su izvršene isplate mirovine, a ne zakon koji je bio na snazi u vrijeme nastanka samog štetnog događaja - prometne nezgode.

 

12. Naime, odlučujući o postavljenom pitanju prije svega treba imati u vidu da je tuženik društvo koje se bavi poslovima osiguranja, između ostalim i poslovima obveznog osiguranja od automobilske odgovornosti, a sukladno odredbama Zakona o obveznim osiguranjima u prometu, odnosno u konkretnom slučaju je riječ o obveznom osiguranju u prometu, a koja materija obveznog osiguranja od automobilske odgovornosti je uređena Zakonom o obveznim osiguranjima u prometu, zbog čega se na konkretan odnos tužitelja i tuženika kao osiguratelja u pogledu utvrđivanja visine i obima obveze tuženika kao osiguratelja primjenjuje materijalno pravo koje regulira konkretan ugovor o osiguranju, u ovome slučaju ZOOP-u.

 

13. Tuženik kao osiguratelj motornog vozila štetnika se ne nalazi u istom pravnom statusu kao i sam vozač – štetnik. Obveza tuženika regulirana je Zakonom o obveznim osiguranjima u prometu temeljem kojega Zakona je i zaključen ugovor o obveznom osiguranju od automobilske odgovornosti i tuženik može odgovarati samo u okviru odredbi predmetnog Zakona i njime preuzetih ugovornih obveza, a koje su propisane Zakonom o obveznim osiguranjima u prometu. Osiguravajuća društva nisu štetnici nego temeljem zaključenog ugovora o osiguranju sa vlasnikom opasne stvari/motornog vozila imaju obvezu (u slučaju da su ispunjene ZOOP-om propisane pretpostavke) naknaditi štetu umjesto odgovorne osobe/štetnika (konkretnog vozača štetnika) i to u okviru obveza preuzetih ugovorom o osiguranju, a koji Ugovor o obveznom osiguranju od automobilske odgovornosti je uređen posebnim zakonom i to Zakonom o obveznim osiguranjima u prometu. Člankom 8. st. 1. ZOOP-a reguliran je „Ugovor o obveznom osiguranju i njegov učinak“, a ta odredba glasi:

 

„Društvo za osiguranje dužno je sklopiti ugovor o osiguranju sukladno ovome Zakonu i uvjetima za osiguranje, odnosno cjenicima premija osiguranja.“.

 

13.1. Dakle, tuženik kao društvo za osiguranje ima obvezu sklopiti ugovor o osiguranju sukladno odredbama Zakona o obveznim osiguranjima u prometu, a kojim odredbama Zakona je i uređen opseg osiguranog pokrića, odnosno rizici koje osiguratelj uzima u pokriće zaključenim ugovorom, obim i opseg osiguranog pokrića, a temeljem čega se sukladno načelu razmjernosti i naplaćuje/obračunava premija osiguranja.

 

14. Slijedom navedenog, u ovoj pravnoj stvari odluku trebalo je odlučiti primjenom odredbi ZOOP-a i to čl. 27. ZOOP koji uređuje „subrogacijske zahtjeve nositelja socijalnog osiguranja“.

 

15. Prema čl. 27. ZOOP obveza tuženika, društva za osiguranje, postoji samo onda ukoliko bi razmjerni iznos mirovine koja se isplaćuje osiguraniku HZMO-a bio veći od razmjernog iznosa mirovine koja se isplaćuje zbog umirovljenja zbog povrede na radu, te je stoga u ovom slučaju trebalo utvrditi postoji li razlika između mirovine utvrđene rješenjem HZMO-a i invalidske mirovine koja bi bila utvrđena u slučaju povrede na radu i zavisno od toga odlučiti o osnovanosti tužbenog zahtjeva tužitelja.

 

16. Istovjetna pravna shvaćanja zauzeta su i u odlukama ovog suda Rev-5292/2019 od 16. lipnja 2020., Rev-388/2018 od 25. kolovoza 2020., Rev-909/2021-3 od 8. rujna 2021.

 

17. Prema, tome pravno shvaćanje ovog revizijskog suda glede postavljenog pravnog pitanja zbog kojeg je dopušteno podnošenje revizije suprotno je pravnom shvaćanju na kojem je utemeljena pobijana presuda pa je stoga revizija tuženika osnovana u smislu odredbe čl. 385.a st. 1. al. 1. ZPP-a te je sukladno odredbi čl. 394. st. 1. ZPP-a valjalo ukinuti nižestupanjske presude jer zbog pogrešnog pravnog pristupa prilikom odlučivanja o visini štete nisu pravilno utvrdili činjenično stanje iz razloga što visina štete nije obračunata temeljem odredbe čl. 27. st. 3. ZOOP, čime nije niti bilo uvjeta za preinačenje nižestupanjskih presuda.

 

18. O troškovima postupka u povodu revizije odlučit će se u konačnoj odluci sukladno odredbi čl. 166. st. 3. ZPP-a.

 

Zagreb, 17. svibnja 2022.

 

              Predsjednik vijeća:

              Ivan Vučemil, v.r.