1

 

     Poslovni broj: 6 Us I-6/2022-6

 

 

 

 

 

Poslovni broj: 6 Us I-6/2022-6

 

 

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

 

P R E S U D A

 

 

Upravni sud u Osijeku, po sutkinji toga suda Blanki Sajter, uz sudjelovanje zapisničarke Anice Žigmundić, u upravnom sporu tužitelja B. B. iz F., OIB: …, protiv tuženika Ministarstva obrane Republike Hrvatske, Samostalne službe za drugostupanjski upravni postupak i upravne sporove, Zagreb, Trg kralja Petra Krešimira IV/1, kojeg zastupa D. K., službena osoba tuženika, radi priznavanja statusa hrvatskog branitelja iz Domovinskog rata, 17. svibnja 2022.,

 

p r e s u d i o  j e

 

Odbija se kao neosnovan tužbeni zahtjev radi poništenja rješenja  Ministarstva obrane Republike Hrvatske, Samostalne službe za drugostupanjski upravni postupak i upravne sporove, KLASA: UP/II 561-01/21-01/388, URBROJ: 512-2501-21-2 od 30. studenog 2021. 

 

Obrazloženje

 

1. Osporavanim rješenjem tuženika, KLASA: UP/II 561-01/21-01/388, URBROJ: 512-2501-21-2 od 30. studenog 2021., odbijena je žalba tužitelja izjavljena protiv rješenja Ministarstva obrane Republike Hrvatske, Uprave za ljudske potencijale, Sektora za razvoj i upravljanje ljudskim potencijalima , Službe za poslove obrane, Područnog odjela za poslove obrane O., KLASA: UP/I 561-01/21-01/1443, URBROJ: 512M2-76-21-2 od 09. studenog 2021. Navedenim prvostupanjskim rješenjem odbijen je zahtjev tužitelja za utvrđivanjem statusa hrvatskog branitelja iz Domovinskog rata na temelju pripadnosti Domobranskoj bojni,  za razdoblje od 25. prosinca 1991. do 10. veljače 1992.

2. Tužitelj u tužbi navodi da osporavano rješenje tuženika kao i prvostupanjsko  rješenje, smatra nezakonitim zbog pogrešno i nepotpuno utvrđenog činjeničnog stanja te zbog pogrešne primjene materijalnog prava. Iznosi historijat odlučivanja u ovoj upravnoj stvari i specificira dokaze koji su govorili u prilog da je tužitelj trebao ostvariti status hrvatskog branitelja iz Domovinskog rata na temelju pripadnosti Domobranskoj bojni. Posebno smatra da je valjalo cijeniti iskaz svjedoka M. D. kao zapovjednika. U privitku tužbe prilaže presliku iskaznice Narodne zaštite, iskaznice Narodne zaštite Općine N. sa podacima rasporeda, vrste oružja i ovlasti izdane 3. listopada 1991., presliku naredbe zapovjednika Z. K. izdanu od strane Općinskog štaba za narodnu zaštitu 20. studenog 1991. o potrebi postavljanja punkta radi promatranja i obrane na području G. g., 15 naoružanih ljudi koji su dužni u slučaju nepredviđenih situacija hitno obavijestiti štab, presliku ovjerene i potpisane izjave zapovjednika Z. K. od 7. prosinca 2006. kao i presliku potvrde Ureda za obranu N. od 9. srpnja 1997. kojom se potvrđuje da je tužitelj sudjelovao kao pripadnik Narodne zaštite u razdoblju od 1. srpnja 1991. do 24. prosinca 1991. Smatra da iz priloženih dokaza proizlazi da je bio na punktu G. g. po zapovjednoj naredbi, o čemu predlaže da sud izvede dokaz saslušanjem svjedoka M. D. iz F. Smatra da je u postupku trebalo utvrditi pripadnost tužitelja Domobranskoj bojni. Također smatra da je u postupku diskriminiran, te se poziva na odredbe Zakona o diskriminaciji. Iz sadržaja tužbe proizlazi da tužitelj u smislu odredbe članka 3. stavak 1. točka 1. Zakona o upravnim sporovima Zakona o upravnim sporovima (Narodne novine broj 20/10, 143/12, 152/14, 94/16, 29/17, 110/21.; u daljnjem tekstu: ZUS) predlaže da sud poništi osporavano rješenje tuženika i predmet vrati na ponovni postupak.    

3. U odgovoru na tužbu tuženik navodi kako u cijelosti ostaje kod osporavanog rješenja iz razloga navedenih u  rješenju, te predlaže sudu odbiti tužbeni zahtjev kao neosnovan.   

4. 1. Ocjenjujući zakonitost osporavanog drugostupanjskog rješenja sud je izvršio uvid u sudski spis i spis tuženika dostavljen uz odgovor na tužbu, te je dana 10. svibnja 2022. održao raspravu u nazočnosti tužitelja i službene osobe tuženika.

4.2. Na navedenoj raspravi sud je primjenom odredbe članka 33. stavak 5. ZUS-a u svezi odredbe članka 292. stavak 4. Zakona o parničnom postupku (Narodne novine  broj 53/1991 – 70/2019) odbio kao nepotreban za rješavanje ove upravne stvari dokazni prijedlog saslušanja svjedoka M. D., jer iz izjave tužitelja dane na zapisniku prvostupanjskog tijela proizlazi da su neposredni zapovjednici do 24. prosinca 1991. bili Z. B. i B. N., odnosno Z. K. kao zapovjednik Općinskog štaba, a da je tužitelj od navedenog svjedoka neposredno dobio naređenje za odlazak na položaj G. g.  gdje je bio do 10. veljače 1992., pri čemu tužitelj u svojoj izjavi na održanoj raspravi u ovome sudu sam navodi da u razdoblju od 25. prosinca 1991. do 10. veljače 1992. nije sudjelovao u aktivnom oružanom otporu iako je bio zadužen oružjem već je obavljao stražu prema mjestu F. i O. i išao u povremeno čišćenje šume odnosno izvide o postojanju pripadnika neprijateljske vojske. Stoga sud nije saslušavao predmetnog svjedoka jer njegov iskaz ne bi mogao utjecati na drugačije rješavanje ove upravne stvari, s obzirom na sadržaj iskaza tužitelja koji navodi da njegovo sudjelovanje u predmetnom razdoblju nije bilo u skladu s odredbom članka 3. stavak 2. Zakona o hrvatskim braniteljima iz Domovinskog rata i članovima njihovih obitelji (Narodne novine br. 121/17., 98/19., 84/21. -  dalje: Zakon), te stoga sud svjedoka nije saslušao i primjenom odredbe članka 8. ZUS-a, odnosno radi izbjegavanja nepotrebnih radnji i stvaranja dodatnih troškova.  

5. Na temelju razmatranja svih činjeničnih i pravnih pitanja u smislu odredbe iz članka 33. i članka 55. stavka 3. ZUS-a sud je utvrdio da tužbeni zahtjev nije osnovan.

6. Iz spisa predmeta tuženika razvidno je da je tužitelj zahtjev za priznavanjem statusa hrvatskog branitelja iz Domovinskog rata podnio Područnom odsjeku za poslove obrane O. 2 koji je predmetni zahtjev uz dopis od 31. kolovoza 2021. dostavio prvostupanjskom tijelu.

7. Iz spisa tuženika razvidno je da je Područni odsjek za poslove obrane O. 2 dostavio Područnom odjelu za poslove obrane O. zahtjev tužitelja za  priznavanjem statusa hrvatskog branitelja iz Domovinskog rata u razdoblju od 25. prosinca 1991. do 10. veljače 1992. godine kao pripadnika Domobranske bojne.

8. Izvršenim uvidom u bazu hrvatskih branitelja iz Domovinskog rata „IS-PU", utvrđeno je da tužitelj ima priznat status hrvatskog branitelja iz Domovinskog rata na temelju pripadnosti naoružanim  odredima Narodne zaštite u razdoblju od  30. srpnja  1991.  do  24.  prosinca   1991. godine,  te  kao  pripadnik  VP …  N.  u razdoblju  od  11. veljače  1992. do  17. listopada  1992. godine  i u  razdoblju  od  03. svibnja 1995. do 16. lipnja 1995. godine (potvrda Ministarstva obrane, oružanih snaga Republike Hrvatske, Hrvatske kopnene vojske, zapovjedništva, Odjel G-1, K., od 17. lipnja 2021.).

9. Tužitelju je rješenjem prvostupanjskog tijela od 15. studenog 2018. u toč. I. izreke utvrđen status hrvatskog branitelja dragovoljca iz Domovinskog rata, kroz pripadnost naoružanim odredima Narodne zaštite, za razdoblje od 30. srpnja 1991. do 24. prosinca 1991., sukladno popisu pripadnika NZ MZ F.; a u toč. II. izreke odbijen je zahtjev tužitelja za utvrđivanje statusa hrvatskog branitelja iz Domovinskog rata na temelju pripadnosti naoružanim odredima Narodne zaštite za razdoblje od 1. srpnja 1991. do 29. srpnja 1991. i za razdoblje od 1. siječnja 1992. do 10. veljače 19902.

10. Uvidom u službene evidencije i dostupno arhivsko gradivo Ministarstva obrane utvrđeno je da nisu pronađeni podaci o sudjelovanju tužitelja u Domovinskom ratu u razdoblju od 25. prosinca 1991. do 10. veljače 1992. godine, ni kroz Domobransku bojnu, niti kroz bilo koju drugu sastavnicu OSRH.

11. Nadalje, VP … K., kao ratni slijednik ukinutih domobranskih postrojbi, očitovao se da se na popisu vojnih osoba koje se vode u njihovim arhivama tužitelj vodi kao pripadnik 132. brigade HV N. u razdoblju od 11. veljače 1992. godine na dalje.

12. Tužitelj je u postupku saslušan na zapisniku  Područnog Odsjeka za poslove obrane O. od 23. kolovoza 2021., te iz njegove izjave proizlazi da je bio pripadnik NZ F. do 24. prosinca 1991.; da je u studenom 1991. godine odred NZ F. dobio naređenje od zapovjednika Općinskog staža, Z. K., da 15 pripadnika odreda ode na položaj G. g., gdje se u dogovoru sa zapovjedništvom 132. brigade HV držao jedan položaj; tužitelj je naveo da je na  navedenom položaju bio do 10. veljače 1992., kada je dobio poziv i priključio se 132. brigadi HV; U tom razdoblju bio je zaposlen u poduzeću C. z. u N.

13. Iz ovjerene pisane izjave svjedoka Z. K. od 7. prosinca 2006. proizlazi da isti navodi, u bitnome, da je bio zapovjednik  Općinskog štaba Narodne zaštite te da je 20. studenog 1991. izdao naređenje za postavljanje punkta G. g., u odnosu na 15 ljudi, te kasnije i 30 naoružanih ljudi, a navedene aktivnosti provođene su u dogovoru sa zapovjedništvom 132. brigade. Navedeni naoružani vod obavljao je prethodno opisane zadatke do 25. veljače 1992., a B. B. (tužitelj) uključio se kao dragovoljac u obranu Republike Hrvatske od 1. srpnja 1991. i kao član Narodne zaštite sudjelovao u svim obrambenim i vojnim aktivnostima do 10. veljače 1992.

14. Odredba članka 3. stavak 1. Zakona propisuje da je hrvatski branitelj iz Domovinskog rata osoba koja je organizirano sudjelovala u obrani neovisnosti, teritorijalne cjelovitosti odnosno suvereniteta Republike Hrvatske kao: a) pripadnik Oružanih snaga Republike Hrvatske (Zbora narodne garde, Hrvatske vojske, ministarstva nadležnog za obranu, Policije, ministarstva nadležnog za unutarnje poslove i Hrvatskih obrambenih snaga); b) pripadnik naoružanih odreda Narodne zaštite koji je bio izravno angažiran kao pripadnik borbenog sektora najmanje 100 dana u razdoblju od 30. srpnja 1991. do 31. prosinca 1991.; c) pripadnik naoružanih odreda Narodne zaštite koji nije imao obvezu sudjelovanja u pričuvnom sastavu ili nije regulirao obvezu služenja vojnog roka ako je bio izravno angažiran kao pripadnik borbenog sektora najmanje 30 dana u razdoblju od 30. srpnja 1991. do 31. prosinca 1991.; d) pripadnik naoružanih odreda Narodne zaštite koji je bio izravno angažiran kao pripadnik borbenog sektora, a koji je pritom umro u razdoblju od 30. srpnja 1991. do 31. prosinca 1991.; e) pripadnik naoružanih odreda Narodne zaštite koji je bio izravno angažiran kao pripadnik borbenog sektora, a koji je pritom nestao u razdoblju od 30. srpnja 1991. do 31. prosinca 1991. i f) pripadnik naoružanih odreda Narodne zaštite koji je bio izravno angažiran kao pripadnik borbenog sektora, a koji je pritom zatočen u neprijateljskom logoru, zatvoru ili drugom neprijateljskom objektu u razdoblju od 30. srpnja 1991. do 31. prosinca 1991.

15. Odredbom članka 3. stavak 2. Zakona propisano je da se pod sudjelovanjem u obrani neovisnosti, teritorijalne cjelovitosti, suvereniteta Republike Hrvatske, odnosno vrijeme neposredne ugroženosti suvereniteta Republike Hrvatske (u daljnjem tekstu: obrana suvereniteta Republike Hrvatske), u smislu stavka 1. ovoga članka, podrazumijeva oružani otpor agresoru i djelovanje u izravnoj svezi s tim otporom (odlazak u postrojbu, na borbeni položaj i povratak te obuka i priprema za odlazak na bojište) u vremenu od 5. kolovoza 1990. do 30. lipnja 1996.

16. Odredba članka 26. Zakona o obrani (Narodne novine broj 49/91. i 53a/91.) propisivao je u svezi točke 106. Uputa o vođenju vojne evidencije v/o, KLASA: Int 800-01/92-01/, URBROJ: 512-01-92-2391 način vođenja službene evidencije, pa tako i evidentiranje podataka o izvršavanju vojne obveze te upisa činjenice pripadnosti postrojbi hrvatske vojske. Sukladno navedenim uputama postrojbe su bile dužne voditi popis vojnih osoba (obrazac Vob-8), a zaključen popis, ovjeren potpisom zapovjednika i pečatom postrojbe ili ustanove predstavljao je temelj nadležnom tijelu (tada: Sekretarijat za narodnu obranu za ustrojavanje službene evidencije vojnih obveznika.

17. Iz sadržaja odredbe članka 3. stavak 1. Zakona proizlazi da je u odnosu na tužitelja najprije bilo nužno utvrditi institucionalnu pripadnost nekoj od specificiranih sastavnica oružanih snaga Republike Hrvatske ili naoružanim odredima Narodne zaštite uz istovremeno kumulativno ispunjavanje uvjeta sudjelovanja u obrani prema odredbi članka 3. stavak 2. Zakona.

18. Odredbom članka 179. toč. a Zakona propisano je da status hrvatskog branitelja iz Domovinskog rata utvrđuje ministarstvo nadležno za obranu odnosno ministarstvo nadležno za unutarnje poslove po zahtjevu stranke nakon provedenoga upravnog postupka ili po službenoj dužnosti na temelju činjenica o kojima vodi službenu evidenciju.

19. Najprije valja istaknuti da i sam Zakon u odredbi članka 3. stavak 1. precizira da je hrvatski branitelj iz Domovinskog rata osoba koja je organizirano sudjelovala u obrani neovisnosti, teritorijalne cjelovitosti odnosno suvereniteta Republike Hrvatske kao pripadnik naoružanih odreda Narodne zaštite koji je bio izravno angažiran kao pripadnik borbenog sektora najmanje 100 dana u razdoblju od 30. srpnja 1991. do 31. prosinca 1991. Stoga eventualno ranije sudjelovanje tužitelja u Domovinskom ratu (prije 30. srpnja 1991.) ne može biti predmetom priznanja razdoblja sudjelovanja po osnovi pripadnika Narodne zaštite, kako se tužitelj deklarira.

20. Nadalje, iz priložene naredbe zapovjednika Zdenka Kosa izdane od strane Općinskog štaba za narodnu zaštitu 20. studenog 1991. o potrebi postavljanja punkta radi promatranja i obrane na području G. g., 15 naoružanih ljudi koji su dužni u slučaju nepredviđenih situacija hitno obavijestiti štab, suprotno shvaćanju tužitelja također ne proizlazi da bi narav sudjelovanja tužitelja u navedenom razdoblju bila naravi opisane u odredbi članka 3. stavak 2. Zakona, odnosno tužitelj u predmetnom razdoblju nije sudjelovao u neposrednim borbenim akcijama i izravnom oružanom otporu, niti u izravnoj vezi s tim otporom. 

21. Iz ukupnosti provedenih dokaza i ocjene vjerodostojnosti istih u upravnom postupku kao i upravnom sporu ne proizlazi dokazanim na razini vjerojatnosti da je tužitelj bio pripadnik Domobranske bojne,  za razdoblje od 25. prosinca 1991. do 10. veljače 1992., jer se isti prvenstveno ne nalazi u službenim evidencijama pripadnika navedenih postrojbi.

22. Slijedom navedenog pravilno je u upravnom postupku na temelju postojećih materijalnih dokaza koji uživaju presumpciju istinitosti, kao i na temelju priložene izjave svjedoka Zdenka Kosa odnosno izjave tužitelja, utvrđeno da tužitelj u razdoblju od 25. prosinca 1991. do 10. veljače 1992. nije sudjelovao u neposrednim borbenim akcijama niti u izravnom oružanom otporu agresoru ili u vezi sa tim otporom, kako to propisuje odredba članka 3. stavak 2. Zakona.

23. Odredba članka 9. stavak 2. Zakona o općem upravnom postupku (Narodne novine broj 47/09 – dalje: ZUP) propisuje koje će činjenice i okolnosti uzeti za dokazane, utvrđuje službena osoba slobodnom ocjenom, na temelju savjesne i brižljive ocjene svakog dokaza posebno i svih dokaza zajedno te na temelju rezultata cjelokupnog postupka.

24. Na temelju cjelokupnog provedenog ispitnog postupka i ocjene dokaza u upravnom su postupku stoga pravilno utvrđene sve činjenice i okolnosti bitne za zakonito i pravilno rješavanje upravne stvari, te je utvrđeno da u odnosu na tužitelja nisu ispunjene (kumulativne) pretpostavke za utvrđivanje statusa hrvatskog branitelja iz Domovinskog rata kako to propisuje odredba članka 3. stavak 1. toč. b) Zakona, kao ni pretpostavke u smislu odredbe članka 3. stavak 2. Zakona.

25. Odredba članka 1. stavak 1. Zakona o suzbijanju diskriminacije (Narodne novine br. 85/08., 112/12.) propisuje da se ovim Zakonom osigurava zaštita i promicanje jednakosti kao najviše vrednote ustavnog poretka Republike Hrvatske, stvaraju se pretpostavke za ostvarivanje jednakih mogućnosti i uređuje zaštita od diskriminacije na osnovi rase ili etničke pripadnosti ili boje kože, spola, jezika, vjere, političkog ili drugog uvjerenja, nacionalnog ili socijalnog podrijetla, imovnog stanja, članstva u sindikatu, obrazovanja, društvenog položaja, bračnog ili obiteljskog statusa, dobi, zdravstvenog stanja, invaliditeta, genetskog naslijeđa, rodnog identiteta, izražavanja ili spolne orijentacije. Stavkom 2. navedenog članka propisano je da se diskriminacijom u smislu ovoga Zakona smatra stavljanje u nepovoljniji položaj bilo koje osobe po osnovi iz stavka 1. ovoga članka, kao i osobe povezane s njom rodbinskim ili drugim vezama.

26. Nadalje, odredba članka 2. Zakona o suzbijanju diskriminacije propisuje da je    izravna diskriminacija postupanje uvjetovano nekim od osnova iz članka 1. stavka 1. ovoga Zakona kojim se osoba stavlja ili je bila stavljena ili bi mogla biti stavljena u nepovoljniji položaj od druge osobe u usporedivoj situaciji (stavak 1.); Neizravna diskriminacija postoji kada naizgled neutralna odredba, kriterij ili praksa, stavlja ili bi mogla staviti osobe u nepovoljniji položaj po osnovi iz članka 1. stavka 1. ovoga Zakona, u odnosu na druge osobe u usporedivoj situaciji, osim ako se takva odredba, kriterij ili praksa mogu objektivno opravdati legitimnim ciljem, a sredstva za njihovo postizanje su primjerena i nužna (stavak 2.).

27. U odnosu na tužiteljev navod o diskriminaciji valja istaknuti da je isti postavljen paušalno, dakle bez naznake vrste diskriminacije po odredbi članka 1. stavak 1. odnosno članka 2. navedenog zakona, dok sud ne nalazi u odlučivanju tuženika naznaka postupanja iz članka 2. Zakona o suzbijanju diskriminacije.

28. Stoga sud osporavano rješenje tuženika kao i prvostupanjsko rješenje u ovoj upravnoj stvari ocjenjuje zakonitim. 

29. Također, sud smatra da je obrazloženje osporavanog rješenja sastavljeno sukladno odredbi članka 98. stavak 5. ZUP-a u svezi odredbe članka 120. stavak 3. ZUP-a.

30. Sud smatra da je tuženik pravilnom primjenom materijalnog prava i na temelju pravilno utvrđenog činjeničnog stanja odbio žalbu tužitelja pri čemu nije povrijedio zakon na njegovu štetu. Slijedom navedenoga, primjenom članka 57. stavak 1. ZUS-a tužbeni zahtjev tužitelja valjalo je odbiti kao neosnovan, kao u izreci ove presude.

 

U Osijeku 17. svibnja 2022.

 

                                                                                                                                                  Sutkinja     Blanka Sajter v. r.

 

 

 

 

 

 

 

 

 

Uputa o pravnom lijeku:

Protiv ove presude dopuštena je žalba Visokom upravnom sudu Republike Hrvatske. Žalba se podnosi ovome sudu u roku od 15 dana od dana dostave presude, u dovoljnom broju primjeraka za sud i sve stranke u sporu. Žalba odgađa izvršenje pobijane presude.