- 1 -              Poslovni broj: Usž-27/22-4

                           

Poslovni broj: Usž-27/22-4

 

 

 

 

U  I M E   R E P U B L I K E   H R V A T S K E

 

P R E S U D A

 

Visoki upravni sud Republike Hrvatske u vijeću sastavljenom od sudaca toga suda, Gordane Marušić-Babić, predsjednice vijeća, Mire Kovačić i dr. sc. Sanje Otočan, članica vijeća, te sudske savjetnice Martine Barić, zapisničarke, u upravnom sporu tužitelja J. K., Z., protiv tuženika Agencije za zaštitu osobnih podataka Republike Hrvatske, Z., uz sudjelovanje zainteresirane osobe V. H., Z., zastupanog po opunomoćeniku S. B., odvjetniku u Z., radi  prava na zaštitu osobnih podataka, odlučujući o žalbi tužitelja podnesenoj protiv presude Upravnog suda u Zagrebu, poslovni broj: UsI-3120/20-12 od 3. studenoga 2021. , na sjednici vijeća održanoj 17. svibnja 2022.

 

p r e s u d i o   j e

 

Žalba se odbija i potvrđuje presuda Upravnog suda u Zagrebu, poslovni broj:  UsI-3120/20-12 od 3. studenoga 2021.

 

Obrazloženje

 

1.              Presudom prvostupanjskog suda točkom I izreke, odbijen je tužbeni zahtjev tužitelja za poništavanje rješenja tuženika Agencije za zaštitu osobnih podataka Republike Hrvatske, KLASA:UP/I-041-02/20-08/43, URBROJ:567-12/07-20-01 od 5. listopada 2020. Točkom II izreke presude nalaže se tužitelju, u roku od 30 dana od dana pravomoćnosti ove presude, naknaditi zainteresiranoj osobi trošak ovog upravnog spora u iznosu od 9.375,00 kuna.

2.               Rješenjem tuženika odbijen je zahtjev tužitelja za utvrđivanje povrede prava na zaštitu osobnih podataka kao neosnovan.

3.               Tužitelj žalbu podnosi protiv prvostupanjske presude radi pogrešno utvrđenog činjeničnog stanja i pogrešne primjene materijalnog prava te povrede pravila postupka. U bitnome navodi da se zaštita osobnih podataka mora osigurati svakoj fizičkoj osobi. Prigovara zapisniku o provedenom nadzoru od 18. svibnja 2018., jer da u njemu nije navedeno da je službena osoba Agencije morala utvrditi da voditelj obrade nije postupio po članku 27. i 28. Zakona o provedbi Opće uredbe o zaštiti podataka ( Zakon). Navodi da stambenom zgradom upravlja L.-G. d.o.o., te se poziva na članak 93. i 379. Zakona o vlasništvu i drugim stvarnim pravima. Navodi da je tuženik zainteresiranu osobu prihvatio kao izvršitelja  obrade podataka. Ističe da nije točno da se prikupljeni podaci ne zlorabe jer je predstavnik stanara uputio stanarima prijetnju pozivanjem na korištenje video snimki, a predstavnik stanara nije nadležno državno tijelo koje ima pristup video podacima. Navodi da u zapisniku o nadzoru nije ustanovljeno da postoji automatiziran sustav zapisa za evidentiranje pristupa snimkama videonadzora sa definiranim parametrima iz članka 28. Zakona. Poziva se na članak 31. Zakona, te ističe da je postavljanje video nadzora poboljšica, a ne redovni posao redovne uprave, pa je potrebna suglasnost svih suvlasnika prema članku 41. Zakona o vlasništvu i drugim stvarnim pravima, te se u vezi toga poziva i na mišljenje Ministarstva pravosuđa od 20. veljače 2013. Ističe da je tuženik donio i suprotno rješenje od ovog osporavanog u ovom predmetu. Predlaže žalbu uvažiti, preinačiti prvostupanjsku presudu ili vratiti predmet na ponovni postupak sudu, te usvojiti tužbeni zahtjev i zahtjev za troškove parničnog postupka.

4.              Tuženik u odgovoru na žalbu navodi da žalbeni razlozi nisu osnovani. Ističe da je postupao sukladno članku 57. stavku 1. i članku 58. stavku 1. Uredbe (EU) 2016/679 Europskog parlamenta i Vijeća od 27. travnja 2016. o zaštiti pojedinaca u vezi s obradom osobnih podataka i o slobodnom kretnju takvih podataka te o stavljanju izvan snage Direktive 95/46 EZ (Opća uredba o zaštiti podataka) i člancima 34. i 36.  Zakona o provedbi Opće uredbe o zaštiti podataka („Narodne novine“ 42/18. - Zakon), da je postupio u granicama svojih ovlasti. Navodi da je postupao na temelju zahtjeva tužitelja, da je pravilno utvrdio činjenično stanje i pravilno primijenio propise. Ističe da nije točno da je predstavnik suvlasnika izvršitelj obrade jer su suvlasnici stambene zgrade odredili  svrhu i sredstva obrade osobnih podatka u vidu korištenja videonadzornog sustava radi zaštite osoba i imovine, pa time predstavnik suvlasnika ima pravo pristupa osobnim podacima prikupljenim putem videonadzora kao odgovorna osoba voditelja obrade kao i osobe koje on ovlasti, imajući na umu da predmetna zgrada ima 4 zasebna ulaza i izabrane predstavnike suvlasnika za svaki pojedini ulaz. Ističe da se Zakon o vlasništvu i drugim stvarnim pravima  ne primjenjuje, imajući na umu Zakon o provedbi Opće uredbe o zaštiti podataka koji je na snazi od 25. svibnja 2018. i članak 31. toga Zakona Navodi da nisu donesena suprotna rješenja jer se radi o predmetima u kojima je nadzor postavljen prije i poslije donošenja Zakona o provedbi Opće uredbe o zaštiti podataka. Predlaže odbiti žalbu i potvrditi osporavano rješenje.

5.               Tužitelj je dostavio podnesak kojim se očituje na odgovor na žalbu tuženika. kojem odgovoru prigovara te smatra u bitnome da  osporavanim rješenjem tuženik nije spriječio zlouporabu videonadzora i video snimki.

6.               Zainteresirana osoba, iako pozvana, nije dostavila odgovor na žalbu.

7.               Žalba nije osnovana. 

8.               Ispitujući osporavanu  presudu  u granicama žalbenih razloga sukladno članku 73. stavak 1. Zakona o upravnim sporovima ("Narodne novine" 20/10., 143/12., 152/14., 94/16. 29/17. i 110/21. - ZUS), ovaj Sud je utvrdio da žalba nije osnovana.

9.               Prema podacima spisa predmeta i obrazloženju osporavane presude tužitelj je tuženiku Agenciji za zaštitu osobnih podataka podnio zahtjev 14. ožujka 2020. za utvrđivanje povrede prava na zaštitu osobnih podatka, u kojem je naveo da su snimljeni podaci postavljenog video nadzornog sustava stambene zgrade u A. V. H. 12, 14, 16, 18 dostupni svim stanarima stambene zgrade jer su ključevi prostorije gdje je instalirana oprema video nadzora podijeljeni po stubištima, a da je predstavnik suvlasnika u sve oglasne ormariće stubišta napisao imena suvlasnika kojima je podijelio ključeve da svi mogu koristiti snimljene osobne podatke.

10.               U provedenom postupku je utvrđeno da je stambena zgrada u A. V. H. 12, 14, 16, 18 donijela odluku i suvlasnici svojim potpisom potvrdili te dali suglasnost da se na teret pričuve zgrade izvrši postavljanje videonadzora u navedenu stambenu zgradu, svojim potpisima potvrdili su da je videonadzor zajednički uređaj u zgradi kao posao redovite uprave i da se snimač nalazi u zajedničkim prostorijama zgrade. Nadalje, suvlasnici su svojim potpisima potvrdili da su suglasni da snimke mogu pregledavati predstavnik suvlasnika stambene zgrade V. H., predstavnik ulaza broj 12, D. J., predstavnik ulaza 14, Đ. Š., predstavnik ulaza 16, Z. B., predstavnik ulaza 18. Prema potpisnoj listi suvlasnika predmetne stambene zgrade utvrđeno je da broj prikupljenih suglasnosti čini više od 2/3 suvlasničkih dijelova potrebnih za uspostavu videonadzora u stamenoj zgradi. Spisu prileži i zapisnik o provedenom nadzoru ovlaštenog službenika Agencije za zaštitu osobnih podataka od 18. svibnja 2018. Prvostupanjski sud se poziva i na presudu Općinskog suda u Novom Zagrebu, poslovni broj P-1003/16 od 27. travnja 2018. koja je preinačena presudom Županijskog suda u Zadru poslovni broj :12 Gž-910/18 od 15. studenoga 2018. i odbijen tužbeni zahtjev tužitelja,  jer je u tom postupku utvrđeno da je videonadzor postavljen na zakonu utemeljen način, a sud je u tom predmetu razmatrao pitanje redovitih ili izvanrednih ulaganja, poboljšica i pitanje suvlasničkih omjera i većinskog pristanka suvlasnika.

11.               Člankom 31. Zakona o provedbi Opće uredbe o zaštiti podataka  propisano je da je za uspostavu videonadzora u stambenim odnosno poslovno-stambenim zgradama potrebna suglasnost suvlasnika koji čine najmanje 2/3 suvlasničkih dijelova (stavak 1.). Videonadzorom može se obuhvatiti samo pristup ulascima i izlascima iz stambenih zgrada te zajedničke prostorije u stambenim zgradama (stavak 2.).

12.               Imajući na umu sve podatke spisa predmeta, navedeni članak 31.,  te članke 26., 27.i 28. Zakona o provedbi Opće uredbe o zaštiti podataka i članak 6. Opće uredbe o zaštiti podataka koja je stupila na snagu i izravno se primjenjuje u svim državama članica EU od 25. svibnja 2018., koje mjerodavne odredbe u presudi citira prvostupanjski sud pravilno je tužbeni zahtjev odbijen. Ovo stoga jer je u postupku i sporu pravilno utvrđeno da u konkretnom slučaju nije došlo do povrede ni odredbi Opće uredbe o zaštiti podataka ni Zakona o provedbi Opće uredbe o zaštiti podataka.

13.               Tužitelj razlozima navedenim u žalbi nije doveo u sumnju zakonitost osporavane presude koja je donesena na temelju pravilno utvrđenih činjenica, te uz pravilnu primjenu materijalnog prava.

14.               Slijedom navedenog, na temelju članka 74. stavka 1.   ZUS-a, valjalo je odlučiti kao u izreci presude.

 

U Zagrebu 17. svibnja 2022.

 

Predsjednica vijeća:

Gordana Marušić-Babić