1

Poslovni broj 14 Gž Ob-741/2020-3

 

 

Republika Hrvatska

Županijski sud u Zagrebu

Trg Nikole Šubića Zrinskog 5

 

Poslovni broj 14 Gž Ob-741/2020-3

 

 

 

 

U   I M E   R E P U B L I K E   H R V A T S K E

 

P R E S U D A

 

I

 

R J E Š E NJ E

 

              Županijski sud u Zagrebu kao sud drugog stupnja, u vijeću sastavljenom od sudaca toga suda Vesne Skerlev kao predsjednice vijeća, sutkinje izvjestiteljice Sandre Artuković Kunšt univ.spec.iur. i Gabriele Topić Kordej kao članica vijeća, u pravnoj stvari tužiteljice M. G. OIB: … z Z., sa boravištem u Saveznoj Republici Nj., M., i zastupane po punomoćniku D. U., odvjetniku u Z., protiv I-tužene N. R.  OIB: … iz Z., zastupane po punomoćnici T. B., odvjetnici u Z., II-tužene K. G. OIB: … iz Savezne Republike Nj., M., i III-tuženika G. G. OIB: … iz Savezne Republike Nj., M., radi utvrđenja, odlučujući o žalbi tužiteljice protiv presude Općinskog suda u Zadru posl. br. P Ob-213/19 od 11. studenog 2020., u sjednici vijeća održanoj dana 17. svibnja 2022.,

 

 

p r e s u d i o   j e

 

              Odbija se žalba tužiteljice kao neosnovana i potvrđuje se presuda Općinskog suda u Zadru posl. br. P Ob-213/19 od 11. studenog 2020. u pobijanom dijelu iz stavka I izreke.

 

 

r i j e š i o  j e

 

I              Odbija se žalba tužiteljice kao djelomično neosnovana i potvrđuje se rješenje o naknadi parničnog troška iz stavka II izreke presude Općinskog suda u Zadru posl. br. P Ob-213/19 od 11. studenog 2020. u pobijanom dijelu kojim je tužiteljici naloženo I-tuženoj naknaditi parnični trošak u iznosu od 18.000,00 kn.

 

II              Odbija se zahtjev tužiteljice za naknadu troška sastava žalbe.

 

 

Obrazloženje

 

1.1. Presudom suda prvog stupnja P Ob-213/19 od 11. studenog 2020. odbijen je zahtjev za utvrđenje zajedničkog prava tužiteljice i pok. B. G. korištenja  grobnog mjesta (grobnica) red XIV, pozicija A, broj …, grobnica sa tri police na groblju "B." u Z., na kojem je tužiteljica podjednakim doprinosom u stjecanju stekla pravo korištenja u visini udjela od ½ dijela slijedom čega su tuženi dužni priznati i izdati tužiteljici valjanu ispravu podobnu za upis prava sukorištenja na predmetnoj nekretnini u za to prednje označene udjele, jer će u protivnom tu ispravu zamijeniti navedena presuda, te za utvrđenje da je ništetan Ugovor o kupoprodaji nekretnina od 26. kolovoza 2011. ovjeren kod javnog bilježnika A. K. Z. iz Z., broj OV-14955/11, zaključen između B. G. pok. I., kao prodavatelja, Z. i I-tužene kao kupca kojim ugovorom je izvršena kupoprodaja grobnice na mjesnom groblju "B.", grobnica red XIV, pozicija A, broj 31, grobnica sa tri police slijedom čega je I-tužena dužna trpjeti uknjižbu prava sukorištenja u odgovarajućem javnom upisniku na ime tužiteljice do visine udjela od ½ dijela uz brisanje toga prava do visine tog udjela sa imena I-tužene temeljem navedene presude, kao u stavku I izreke prvostupanjske presude.

 

1.2. Tužiteljici je naloženo naknaditi I-tuženoj parnični trošak u iznosu od 18.000,00 kn, u roku od 15 dana, dok je u preostalom dijelu preko dosuđenog do zatraženog (20.000,00 kn), odnosno za iznos od 2.000,00 kn isti zahtjev odbijen, kao u stavku II izreke presude suda prvog stupnja.

 

2. Protiv ove presude u dijelu iz stavka I izreke i iz stavka II izreke u dijelu kojim je tužiteljici naloženo da I-tuženoj naknadi parnični trošak u iznosu od 18.000,00 kn žali se tužiteljica zbog svih žalbenih razloga i predlaže prvostupanjsku presudu preinačiti i usvojiti tužbeni zahtjev u cijelosti uz naknadu parničnog troška i troška sastava žalbe.

 

3. Žalba je neosnovana.

 

4.1. Za razliku od žalbenih navoda, u presudi suda prvog stupnja nije ostvarena bitna povreda odredaba parničnog postupka iz čl. 354. st. 2., toč. 11 Zakona o parničnom postupku ("Službeni list SFRJ" br. 4/1977, 36/1977, 36/1980, 6/1980, 69/1982, 43/1982, 58/1984, 74/1987, 57/1989, 20/1990, 27/1990, 35/1991 i "Narodne novine" br. 53/91, 91/92, 112/99, 88/01, 117/03, 88/05, 2/07, 84/08, 123/08, 57/11, 148/11, 25/13, 89/14 i 70/19, dalje ZPP) jer je presuda suda prvog stupnja razumljiva, nije proturječna i sadrži jasne i dostatne razloge o odlučnim činjenicama koji nisu u proturječnosti s izrekom presude i sukladni su stanju spisa te se presuda kao takva može ispitati. Ujedno se  u prvostupanjskoj  presudi i u postupku koji joj je prethodio ne uočavaju bitne povrede odredaba parničnog postupka iz čl. 354. st. 2. toč. 2, 4, 8, 9, 13 i 14  ZPP na koje ovaj sud kao sud drugog stupnja pazi po službenoj dužnosti prema odredbi čl. 365. st. 2. ZPP.

 

4.2. U tom se smislu otklanjaju neosnovani žalbeni navodi o ostvarenju bitne povrede odredaba parničnog postupka iz čl. 354. st. 2, toč. 11 ZPP jer, za razliku od žalbenih navoda, nema kontradiktornosti odnosno proturječnosti između onoga što se u razlozima presude navodi o sadržaju isprava i zapisnika o iskazima i samih isprava i zapisnika u pogledu utvrđenja činjenica odlučnih za presuđenje spora.

 

Sud prvog stupnja naveo je i ocijenio sadržaj iskaza svjedoka B. H. u 14. stavku obrazloženja svoje odluke tako da ne stoji žalbena tvrdnja kako se prvostupanjski sud ni u jednom dijelu nije osvrnuo na njegove navode. Odlučnu činjenicu da je I-tužena upisana kao korisnica grobnice br. … na groblju B. polje A, red XIV je prvostupanjski sud utvrdio iz podataka grobnog očevidnika društva N. d.o.o. iz Z. u skladu sa sadržajem isprave koja prileži na listu 13 spisa predmeta suda prvog stupnja te se stoga otklanja žalbena tvrdnja da nije jasno čime je ta odlučna činjenica dokazana. Slijedom navedenog nisu osnovane navedene žalbene tvrdnje i u prvostupanjskoj su presudi utvrđeni i navedeni jasni razlozi, dostatni za odgovarajuću primjenu mjerodavnog materijalnog prava.

 

5.1. Kada je odbio kao neosnovan zahtjev tužiteljice za utvrđenje da joj temeljem bračne stečevine pripada jedna polovina prava korištenja grobnice br. … na groblju B. polje A, red XIV, prvostupanjski je sud utvrdio da je korisnicom navedene grobnice upisana I-tužena temeljem po Javnom bilježniku A. K. Z. iz Z. pod br. Ov-14955/11 ovjerenog ugovora od 26. kolovoza 2011., koji ugovor je I-tužena zaključila u dobroj vjeri, sa povjerenjem u javni upisnik Uprave groblja u kojem je prodavatelj - pok. suprug tužiteljice B. G. bio upisan kao jedini korisnik.

 

5.2. Grobni očevidnik kojeg je dužna voditi Uprava groblja je javni registar tako da i upisi u tom očevidniku imaju snagu javnih isprava u smislu odredbe čl. 230. st. 1. ZPP kojima se dokazuje istinitost onoga što se takvom ispravom potvrđuje.

 

5.3. Ujedno je prvostupanjski sud utvrdio da je predmetni ugovor od 26. kolovoza 2011. kojeg je I-tužena u dobroj vjeri zaključila sa pok. suprugom tužiteljice B. G., zaključen u odgovarajućoj pismenoj formi sa javnobilježničkom ovjerom i dostavljen Upravi groblja radi upisa te ga je kao formalno valjanog prihvatila i Uprava groblja kada je na tom temelju upisala I-tuženičino pravo korištenja.

 

5.4. Pravo korištenja groba je pravo koje se vrši na stvari u smislu čl. 2. st. 2. Zakona o vlasništvu i drugim stvarnim pravima („Narodne novine“ br. 91/96, 68/98, 137/99, 22/00, 73/00. 129/00, 114/01, 79/06, 141/06, 146/08, 38/09, 153/09, 153/09, 143/12 i 152/14, dalje ZV) i ono je pravo koje ulazi u opseg prava koje čine pravo vlasništva te pripada njegovom nositelju i može se prenijeti nasljeđivanjem ili pravnim poslom. Ujedno se na pitanja prava korištenja groba koja nisu uređena Zakonom o grobljima ("Narodne novine" br. 19/98, 50/12, 89/17, dalje: Zakon o grobljima) primjenjuju odredbe ZV.

 

Budući da se pravo korištenja groba, u skladu s čl. 115. stavka 1. ZV, stječe temeljem pravnog posla, tužena je po osnovi ovjerenog ugovora od 26. kolovoza 2011. sa pok. suprugom tužiteljice B. G. zaključenog u dobroj vjeri, sa povjerenjem u javni upisnik Uprave groblja u kojem je prodavatelj - pok. suprug tužiteljice B. G. bio upisan kao jedini korisnik, valjano stekla pravo korištenja groba.

 

5.5. Odredbom čl. 124. st. 1. ZV propisano je da stjecatelj koji je, postupajući s povjerenjem u zemljišne knjige, u dobroj vjeri stekao pravo vlasništva neke nekretnine, stekao je tu nekretninu kao da na njoj ne postoje tuđa prava, tereti ni ograničenja koja u tom trenutku nisu bila upisana, niti je iz zemljišnih knjiga bilo vidljivo da je zatražen njihov upis. Navedena odredba je ovdje mjerodavna jer se na pravo korištenja groba primjenjuju odredbe ZV glede odnosa koji nisu regulirani posebnim propisom odnosno Zakonom o grobljima, pri čemu se grobni očevidnik glede grobova ima izjednačiti sa zemljišnom knjigom.

 

5.6. Odluka suda prvog stupnja odraz pravilne primjene mjerodavnih odredbi čl. 124. st. 1. i čl. 130. st. 2. ZV u vezi čl. 15. st. 4. Zakona o grobljima ("Narodne novine" br. 19/98, 50/12, 89/17, dalje: Zakon o grobljima).

 

6.1. Ispitujući zakonitost i pravilnost odluke suda prvog stupnja u skladu s čl. 365. st. 2. ZPP u granicama razloga navedenih u žalbi ovaj sud zaključuje da je neosnovano žalbeno pozivanje na navodnu ništetnost ugovora od 26. kolovoza 2011. u kojem je, suprotno odredbi čl.  2. Zakona o grobljima, navedena kupoprodaja grobnice umjesto prijenosa prava korištenja.

 

6.2. Slijedom odredbe čl. 30. st. 2 ZV u sadržaju prava vlasništva obuhvaćeno je pravo na posjedovanje, upotrebu, korištenje i raspolaganje sa stvari. Budući da pravo korištenja groba ulazi u opseg prava koje čine pravo vlasništva i moguće je ustupiti ga temeljem odredbe čl. 15. st. 4. Zakona o grobljima, primjenom pravila o konverziji iz čl. 325. Zakona o obveznim odnosima ("Narodne novine" br. 35/05, 41/08, 125/11, 78/15, 29/18 i 126/21, dalje ZOO) predmetni se ugovor ne smatra ništetnim.

 

7.1. U žalbenom nastojanju da ospori pravilnost prvostupanjskog utvrđenja o dobroj vjeri odnosno o savjesnosti I-tužene pri stjecanju predmetnog prava korištenja tužiteljica postavlja bespredmetno pitanje kako to da je I-tužena postupala u skladu sa načelom savjesnosti i poštenja a nije znala kako se i na koji način ustupa korištenje grobnice već je sklopila kupoprodajni ugovor o kupoprodaji nekretnina.

 

Navedeni ugovor od 26. kolovoza 2011. je valjan jer udovoljava pretpostavkama za valjanost ugovora o ustupu prava korištenja iz čl. 15. st. 4. Zakona o grobljima i u suglasnosti je s ciljem koji su ugovaratelji imali na umu kada su ga sklopili te se može uzeti da bi oni sklopili taj ugovor da su znali kako nisu u mogućnosti raspolagati vlasništvom groba, s obzirom da je I-tužena i upisana u grobni očevidnik kao stjecateljica prava korištenja.

 

7.2. U smislu odredbe čl. 122. st. 2. i 3. ZV I-tužena je kao stjecatelj u dobroj vjeri jer u trenutku sklapanja ugovora od 26. kolovoza 2011. kao ni u trenutku kad je zahtijevala upis u grobni očevidnik nije znala niti je s obzirom na okolnosti imala dovoljno razloga posumnjati u to da pravo korištenja pripada otuđivatelju pri čemu joj se nedostatak dobre vjere ne može predbaciti samo iz razloga što nije istraživala stanje izvan grobnog očevidnika. S obzirom da se poštenje pretpostavlja, pravilno je prvostupanjski sud zaključio da tužiteljica nije oborila pretpostavku I-tuženičinog poštenja, na što uopće ne utječe je li I-tužena znala kako se i na koji način ustupa korištenje grobnice.

 

7.3. Za razliku od žalbenih navoda, nije odlučno je li tužiteljici izvršena dostava rješenja o prijenosu prava korištenja predmetne grobnice na I-tuženu jer dostava tog rješenja nije zakonom predviđena pretpostavka valjanosti ugovora kojim korisnik ustupa  korištenje grobnog mjesta drugoj osobi.

 

7.4. S obzirom da se bračna stečevina kao vlasništvo nekretnine stečene na temelju zakona ne može suprotstaviti pravu I-tužene koja je, postupajući s povjerenjem u zemljišne knjige u dobroj vjeri upisala svoje pravo korištenja groba dok još pravo bračne stečevine nije bilo upisano te da se u odnosu na pravo korištenja groba supsidijarno primjenjuje ZV, pravilnom je primjenom mjerodavnih odredbi čl. 124. st. 1. i čl. 130. st. 2. ZV u vezi čl. 122. st. 2. i 3. ZV te čl. 15. st. 4. Zakona o grobljima odbijen tužbeni zahtjev.

 

8. Slijedom navedenog, nisu ostvareni ni žalbeni razlozi pogrešno i nepotpuno utvrđenog činjeničnog stanja iz čl. 355. ZPP niti pogrešne primjene materijalnog prava iz čl. 356. ZPP te je ovaj sud primjenom čl. 368. st. 1. ZPP odlučio kao u izreci presude.

 

9.1. Žalbeni razlog pogrešne primjene materijalnog prava nije ostvaren u dijelu odluke o naknadi parničnog troška u pogledu odmjeravanja naknade za zastupanje na ročištu od 11. srpnja 2016., na što je neosnovano ukazano u žalbi. Budući da se na tom ročištu raspravljalo o glavnoj stvari pravilno je primijenjena tbr. 9. toč. 1 Tarife o nagradama i naknadi troškova za rad odvjetnika (Narodne novine br. 142/2012, 103/2014, 118/2014, 107/2015, dalje:Tarifa).

 

9.2. Stoga je primjenom čl. 380. toč. 2 ZPP valjalo potvrditi pobijani dio odluke o naknadi parničnog troška iz stavka II izreke prvostupanjske presude u iznosu od  18.000,00 kn kao u stavku I izreke rješenja.

 

10. U stavku II izreke rješenja odlučeno je o zahtjevu tužiteljice za naknadu troška sastava žalbe, primjenom čl .166. st. 2 u vezi čl. 154. st. 1. ZPP.

 

 

U Zagrebu 17. svibnja 2022.

 

Predsjednica vijeća:

Vesna Skerlev, v.r.