1                        Poslovni broj: 3 Us I-1381/2021-6

 

Poslovni broj: 3 Us I-1381/2021-6

 

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

 

P R E S U D A

 

Upravni sud u Rijeci, po sutkinji Mariji Renner Jakovljević, uz sudjelovanje zapisničarke Mile Valentić, u upravnom sporu tužitelja M. R. iz O., protiv tuženika Ličko-senjske županije, Upravnog odjela za graditeljstvo, zaštitu okoliša i prirode te komunalno gospodarstvo, Odsjeka za imovinsko pravne poslove i komunalno gospodarstvo, G., uz sudjelovanje zainteresirane osobe Grada G., G., zastupanog po opunomoćeniku M. K., odvjetniku u Z., radi ovrhe komunalnog doprinosa, 13. svibnja 2022.,

 

p r e s u d i o  j e

 

1.          Odbija se tužbeni zahtjev tužitelja radi poništenja rješenja tuženika Ličko-senjske županije, Upravnog odjela za graditeljstvo, zaštitu okoliša i prirode te komunalno gospodarstvo, Odsjeka za imovinsko pravne poslove i komunalno gospodarstvo, KLASA: UP/II-363-01/20-01/05, URBROJ: 2125/1-06-03/2-21-2 od 5. listopada 2021., kao i radi poništenja rješenja prvostupanjskog tijela Gradskog upravnog odjela za komunalnu djelatnost, stanovanje, graditeljstvo i zaštitu okoliša, Grada Gospića KLASA: UP/I-363-02/18-01/30, URBROJ: 2125/01-04-20-35 od 3. rujna 2020.

 

2.          Odbija se zahtjev tužitelja za nadoknadu troškova ovoga upravnog spora.

 

3.          Nalaže se tužitelju da prvostupanjskom tijelu nadoknadi trošak upravnog spora u iznosu od 937,50 kuna (devetstotrideset i sedam kuna i pedeset lipa) u roku od 30 dana od dana dostave pravomoćne presude ovog Suda.

 

Obrazloženje

 

1.      Osporavanim rješenjem tuženog Ličko-senjske županije, Upravnog odjela za graditeljstvo, zaštitu okoliša i prirode te komunalno gospodarstvo, Odsjeka za imovinsko pravne poslove i komunalno gospodarstvo, KLASA: UP/II-363-01/20-01/05, URBROJ: 2125/1-06-03/2-21-2 od 5. listopada 2021. odbijena je žalba tužitelja izjavljena protiv prvostupanjskog rješenja Gradskog upravnog odjela za komunalnu djelatnost, stanovanje, graditeljstvo i zaštitu okoliša, Grada Gospića KLASA: UP/I-363-02/18-01/30, URBROJ: 2125/01-04-20-35 od 3. rujna 2020., a kojim rješenjem je u točki 1. izreke tužitelju utvrđen komunalni doprinos za ozakonjenu jednostavnu zgradu stambene namjene, za povremeno stanovanje, na katastarskoj čestici broj … K.O. T. u naselju T. u drugoj zoni, u točki 2. izreke rješenja utvrđeno je da je za ozakonjenu jednostavnu zgradu stambene namjene obujma od 190,21 m3, koja se nalazi u drugoj zoni utvrđena jedinična vrijednost komunalnog doprinosa od 50,00 kn/m3, što ukupno iznosi 9.150,50 kn. U točki 3. izreke rješenja određeno je, da je obveznik plaćanja komunalnog doprinosa, ovdje tužitelj, upoznat te nije zatražio obročno plaćanje zbog čega je sukladno članku 14. e Odluke o komunalnom doprinosu Grada Gospića („Službeni vjesnik Grada Gospića“ broj 4/11, 1/13, 3/13 i 2/15) pa je iznos komunalnog doprinosa umanjen za jednokratno plaćanje u iznosu od 25% zbog čega je dužan platiti iznos komunalnog doprinosa od 7.132,88 kn u roku od 15 dana od pravomoćnosti rješenja, uplatom na žiro račun proračuna Grada Gospića, naveden u točki 3. izreke s naznakom „komunalni doprinos“, a u slučaju nepravovremenog plaćanja utvrđenog iznosa komunalnog doprinosa, navedeno je da tužitelj gubi pravo na popust od 25%, a utvrđeni iznos komunalnog doprinosa u točki 2. izreke rješenja, sa zakonskom zateznom koja se plaća za neplaćene javne prihode, biti će naplaćen u ovršnom postupku sukladno odredbama Općeg poreznog zakona („Narodne novine“ broj 115/16 i 106/18). U točki 4. izreke rješenja naveden je način obračuna komunalnog doprinosa i to obujam stambene građevine koja je ozakonjena koja iznosi 190,20 m3, jedinična vrijednost komunalnoga doprinosa za stambene građevine u drugoj zoni koja iznosi 50,00 kn/m3, umanjenje za jednokratno plaćanje koje iznosi 25%, dakle iznos komunalnog doprinosa je A x B – C (190,20 x 50,00) – 25% = 7.132,88 kn.

 

2.      Osporavajući zakonitost rješenja tuženika od 5. listopada 2021., a posljedično tome i prvostupanjskog rješenja od 3. rujna 2020., tužitelj je podnio tužbu koja je kod ovog Suda zaprimljena 19. studenoga 2021., pod poslovnim brojem 12 Us I-1381/2021, a u kojoj je tužitelj u bitnome naveo da je tužitelj u žalbi naveo da je iz prvostupanjskog rješenja nejasno da se radi o ponovnom postupku, tj. petom rješenju prvostupanjskog tijela o istoj upravnoj stvari koju potpisuje pročelnik upravnog odjela dipl.ing.stroj. J. M., da su zakoni u vrijeme kada je tužitelj legalizirao objekt neusklađeni i da tek sada razumije da je naplata komunalnog doprinosa provediva, a isto da je shvatio iz tumačenja navedenog u presudi ovoga Suda. Istaknuo je, da je zakonodavac uskladio zakone, međutim tužitelj navodi da su tada zakoni kojim slučajem bili usklađeni i da je bila navedena jasna i nedvosmislena provediva obveza za plaćanje komunalnog doprinosa koja je veća od same legalizacije, da ne bi nikada legalizirao objekt te da je na štetu tužitelja izvršen obračun kojim je utvrđen iznos komunalnog doprinosa, a tužitelj da u samom postupku nije sudjelovao. Smatra da je u postupku koji je prethodio ovom upravnom sporu počinjen čitav niz pogrešaka i da je materijalno pravo pogrešno primijenjeno pa je tužitelj u tužbenom zahtjevu predložio da se poništi osporavano rješenje tuženika od 5. listopada 2021., kao i prvostupanjsko rješenje od 3. rujna 2020.

 

3.      Tuženik je u odgovoru na tužbu, zaprimljenim kod ovog Suda 24. siječnja 2022., naveo da u cijelosti ostaje kod svih navoda iznesenih u obrazloženju osporavanog rješenja, jer je o zahtjevu tužitelja odlučeno u skladu s odredbama Zakona o komunalnom gospodarstvu („Narodne novine“ broj 68/18,110/18 i 32/20, u nastavku teksta Zakon) i da je u konkretnoj upravnoj stvari riječ o ozakonjenju građevine, što je razvidno iz izvršnog i pravomoćnog rješenja o izvedenom stanju, izdanog od strane Agencije za ozakonjenje nezakonito izgrađenih zgrada u Zagrebu, KLASA: UP/I-361-03/16-01/22923, URBROJ: 403-02-2-1/0086-17-20 od 21. studenoga 2017., kojim je utvrđeno da je tužitelju kao podnositelju zahtjeva ozakonjena zgrada stambene namjene za povremeno stanovanje volumena GBP-a 42,58 m3, izgrađena na k.č.br. .., k.o. T., a navedeno rješenje od 21. studenoga 2017. da je postalo pravomoćno 15. siječnja 2018., zbog čega da je pravilno primijenjena Odluka o komunalnom doprinosu („Službeni vjesnik Grada Gospića“ broj 4/11, 1/13, 3/13 i 2/15). S tim u svezi tuženik navodi da je u samoj presudi ovog Suda poslovnog broja 9 UsI-910/2019-14 od 20. studenoga 2019. naglašeno, da je tužitelj kao podnositelj zahtjeva za donošenje rješenja o izvedenom stanju pravilno utvrđen obveznikom plaćanja komunalnog doprinosa i da se ne može osloboditi predmetne obveze niti u slučaju da ga javnopravna tijela u postupku ozakonjena doista nisu posebno upozorila na takvu obvezu, zbog čega niti tužbeni navodi u navedenom pravcu nisu opravdani. Naposljetku, tuženik je naveo da se sredstvima komunalnog doprinosa financiraju troškovi izgradnje objekata i uređaja komunalne infrastrukture utvrđene Programom gradnje objekata i uređaja komunalne infrastrukture za 2018. („Službeni vjesnik Grada Gospića“ broj 1/18) i da su predmetna sredstva namijenjena u građenje objekata i uređaja komunalne infrastrukture za javne površine, nerazvrstane ceste, groblje, javnu rasvjetu, gradnju građevina za gospodarenje komunalnim otpadom, program energetske učinkovitosti pa je tuženik predložio da se odbije tužbeni zahtjev tužitelja kao neosnovan.

 

4.      Zainteresirana osoba je u odgovoru na tužbu, zaprimljenim kod ovog Suda 14. siječnja 2022., navela, da su tužbeni navodi tužitelja u cijelosti neosnovani, jer je pravomoćnim i izvršnim rješenjem o izvedenom stanju izdanim od Agencije za ozakonjenje nezakonito izgrađenih zgrada od 21. studenoga 2017. utvrđeno, da je tužitelju ozakonjena zgrada stambene namjene za povremeno stanovanje, izgrađena na čestici zk k.č.br. …, k.o. T. i iz navedenog da je razvidno da je čestica građevna te da je nezakonito izgrađena zgrada ozakonjena, a tužitelj je podnositelj zahtjeva pa imajući u vidu da je rješenja o izvedenom stanju od 21. studenoga 2017. postalo pravomoćno 15. siječnja 2018., to da je pravilno primijenjena Odluka o komunalnom doprinosu, navedena u prvostupanjskom rješenju i temeljem navedene Odluke, uzevši u obzir propisanu jediničnu vrijednost od 50kn/m2 za građevinu u 2. zoni, pomnoženo s obujmom građevine od 190,21m3 pravilno je utvrđen obračun komunalnog doprinosa od 9.954,50 kn uz popust od 25% za jednokratno plaćanje, a kako je to i navedeno u točki 3. izreke rješenja pa je zainteresirana osoba predložila da se odbije tužbeni zahtjev tužitelja kao neosnovan, uz nadoknadu troška ovog upravnog spora u iznosu od 937,50 kn.

 

5.      Kako su pravno odlučne činjenice u ovom upravnom sporu nesporne, tužitelj osporava primjenu materijalnog prava, a stranke nisu izrijekom zahtijevala održavanje rasprave, to je Sud bez održavanja rasprave, na temelju članka 36. stavak 1. točka 4. Zakona o upravnim sporovima („Narodne novine“ broj (20/10, 143/12, 152/14, 94/16, 29/17 i 110/21, u nastavku teksta ZUS) utvrdio da tužbeni zahtjev tužitelja nije osnovan.

 

6.      Naime, uvidom u dokumentaciju koja prileži spisu predmeta upravnog spora, kao i u onu koja prileži spisu predmeta upravnog postupka utvrđeno je, da je prvostupanjsko rješenje Gradskog upravnog odjela za komunalnu djelatnost, stanovanje, graditeljstvo i zaštitu okoliša Grada Gospića od 3. rujna 2020. doneseno u izvršenju presude ovog Suda poslovnog broja 12 UsI-110/2019 od 20. studenoga 2019., kojom su prethodno bila poništena rješenja o istoj pravnoj stvari i predmet vraćen ovdje zainteresiranoj osobi na ponovan postupak. Uvidom u pravomoćno i izvršno rješenje o izvedenom stanju izdanog od Agencije za ozakonjenje nezakonito izgrađenih zgrada od 21. studenoga 2017. utvrđeno je, da je tužitelju ozakonjena zgrada stambene namjene za povremeno stanovanje, izgrađene na čestici zk k.č.br. …, k.o. T., volumena GBP-a 42,58 m2 i navedeno rješenje postalo je pravomoćno 15. siječnja 2018. Također, je uvidom u presudu ovog Suda poslovnog broja 9 UsI-110/2019-14 od 20. studenoga 2019. utvrđeno da je tužitelj kao podnositelj zahtjeva za donošenje rješenja o izvedenom stanju pravilno utvrđen obveznikom plaćanja komunalnog doprinosa u predmetnom postupku te se ne može osloboditi predmetne obveze niti u slučaju da ga javnopravna tijela u postupku ozakonjenja doista nisu posebno upozorila na takvu obvezu, nakon čega je prvostupanjsko tijelo u izvršenju navedene presude ovog Suda od 20. studenoga 2019., 3. rujna 2020. donijelo rješenje kojem je tužitelju utvrđen komunalni doprinos za ozakonjenje građevine sagrađene na k.č.br. .., k.o. T. i to za zgradu stambene namjene za povremeno stanovanje, obujma od 190,21 m3 u iznosu od 50,00 kn/m3, što ukupno iznosi 9.510,50 kn, a sukladno članku 14. e Odluke o komunalnom doprinosu Grada Gospića, tužitelju da pripada popust od 25% pa komunalni doprinos iznosi 7.132,88 kn. Utvrđeno je, da je protiv navedenog prvostupanjskog rješenja od 3. rujna 2020. tužitelj izjavio tuženiku žalbu, o kojoj je odlučeno ovdje osporavanim rješenjem tuženika od 5. listopada 2021. na način da je odbijena žalba tužitelja i potvrđeno je prvostupanjsko rješenje od 3. rujna 2020.

 

7.      Naime, odredbom Zakona o postupanju s nezakonito izgrađenim zgradama („Narodne novine“ broj 86/12, 143/13 i 65/17) u članku 22. propisano je, da podnositelj zahtjeva, odnosno vlasnici zgrade za koju je doneseno rješenje o izvedenom stanju, osim za pomoćnu zgradu, dužni su po izvršnosti tog rješenja platiti komunalni doprinos i vodni doprinos u skladu s posebnim propisima, ako ovim Zakonom nije propisano drukčije.

 

8.      Nije sporno da je upravni postupak započet po odredbama prethodnog Zakona o komunalnom gospodarstvu („Narodne novine“ broj 36/95, 109/95, 21/96, 70/97, 128/99, 57/00, 129/00, 59/01, 26/03, 82/04, 110/04, 178/04, 38/09, 79/09, 153/09, 49/11, 84/11, 90/11, 144/12, 56/13, 94/13, 153/13, 147/14 i 36/15) i za vrijeme važenja Programa gradnje objekata i uređaja komunalne infrastrukture za 2018.

 

9.      Sukladno odredbi članka 86. stavak 2. Zakona o komunalnom gospodarstvu, propisano je da se rješenje o komunalnom doprinosu u postupku pokrenutom po službenoj dužnosti donosi u skladu s odlukom o komunalnom doprinosu koja je na snazi na dan pravomoćnosti građevinske dozvole, pravomoćnosti rješenja o izvedenom stanju.

 

10. Stoga nisu osnovani navodi tužitelja iz tužbe kojima ističe da je u postupku koji je prethodio ovom upravnom sporu činjenično stanje pogrešno i nepotpuno utvrđeno, a da je na takvo činjenično stanje pogrešno primijenjeno materijalno pravo kada je osporavanim rješenjem tuženika odbijena žalba tužitelja izjavljena protiv prvostupanjskog rješenja od 3. rujna 2020., kojim je tužitelju utvrđen komunalni doprinos za ozakonjenu građevinu, sagrađenu na k.č.br. .., k.o. T. i to zgradu stambene namjene za povremeno stanovanje, obujma od 190,21 m3 u iznosu od 50,00 kn/m3, što ukupno iznosi 9.510,50 kn, a sukladno članku 14. e Odluke o komunalnom doprinosu Grada Gospića, tužitelju da pripada popust od 25% pa komunalni doprinos iznosi 7.132,88 kn jer se u konkretnom slučaju radi o ozakonjenju građevine, što je utvrđeno uvidom u izvršno i pravomoćno rješenje o izvedenom stanju od 21. studenoga 2017., koje je postalo pravomoćno 15. siječnja 2018. pa je pravilno primijenjena Odluka o komunalnom doprinosu navedena u prvostupanjskom rješenju.

 

11. Suprotno navodima tužitelja iz tužbe, uzevši u obzir članak 126. stavak 2. Zakona o komunalnom gospodarstvu, prvostupanjsko rješenje o komunalnom doprinosu koje je predmet ocjene zakonitosti u ovom upravnom sporu je doneseno u skladu s odredbom članka 85. stavak 1. Zakona o komunalnom gospodarstvu. Iako osnovano tužitelj u tužbi navodi da je upravni postupak započet odredbama prethodnog Zakona o komunalnom gospodarstvu, dakle ranije važećeg („Narodne novine“ broj 36/95 do 36/15) i za vrijeme važenja Programa gradnje objekata i uređaja komunalne infrastrukture za 2018. („Službeni vjesnik Grada Gospića“, broj 1/18, u nastavku testa: Program gradnje) zbog čega je isto rješenje trebalo sadržavati i to temeljem članka 32. stavak 3. točka 4. popis objekata i uređaja komunalne infrastrukture koje će jedinice lokalne samouprave izgraditi u skladu s Programom granje objekata i uređaja komunalne infrastrukture, navedeni ranije obvezni sadržaj više nije zakonom propisan i ne sadržavaju ga rješenja donesena na temelju novog Zakona o komunalnom gospodarstvu („Narodne novine“ broj 68/18, 110/18 i 32/20) pa niti rješenja donesena u postupcima pokrenutim po prijašnjem Zakonu o komunalnom gospodarstvu, ukoliko su ispunjeni uvjeti iz članka 126. stavak 2. novog Zakona o komunalnom gospodarstvu. Obzirom da je Program gradnje prestao važiti 31. prosinca 2018., temeljem odredbe članka 129. stavak 1. novog Zakona o komunalnom gospodarstvu, a ovdje osporavano prvostupanjsko rješenje, kojeg je donijela zainteresirana osoba doneseno je nakon prestanka važenja navedenog Programa gradnje, to se prvostupanjsko rješenje ocjenjuje zakonitim, kao i osporavano rješenje tuženika, sve sukladno članku 126. stavak 2. Zakona o komunalnom gospodarstvu.

 

12. Također, suprotno navodima tužitelja iz tužbe, uzevši u obzir propisanu jediničnu vrijednost od 50,00 kn/m2 za građevinu u drugoj zoni, pomnoženo s obujmom građevine od 190,21 m3 pravilno je utvrđen obračun komunalnog doprinosa od 9.954.50 kn uz popust od 25% za jednokratno plaćanje, a kako je to navedeno u točki 3. izreke prvostupanjskog rješenja, a isto je rješenje doneseno u skladu s Odlukom o komunalnom doprinosu („Službeni vjesnik Grada Gospića“ broj 4/11, 1/13, 3/13 i 2/15), jer je navedena Odluka bila na snazi na dan pravomoćnosti rješenja o izvedenom stanju od 21. studenoga 2017., koje je postalo pravomoćno 15. siječnja 2018.

 

13. Naposljetku, ukazuje se tužitelju da je izvršno tijelo jedinice lokalne samouprave dužno do kraja ožujka svake godine podnijeti predstavničkom tijelu jedinice lokalne samouprave izvješće o izvršenju Programa gradnje za prethodnu godinu te tužitelj za predmetno razdoblje može pogledati i u službenom glasilu jedinice lokalne samouprave što se izgradilo, a što nije, a upravo sredstva komunalnog doprinosa namijenjene su građenju objekata i uređaja komunalne infrastrukture za javne površine, nerazvrstane ceste, groblja, javne rasvjete, gradnju građevine za gospodarenje komunalnim otpadom i program energetske učinkovitosti.

 

14. Slijedom navedenog, na temelju članka 57. stavka 1. ZUS-a, odlučeno je kao u izreci ove presude.

 

15. Kako je odbijen zahtjev tužitelja kao neosnovan, to tužitelj nema pravo na nadoknadu troška upravnog spora, dok zainteresirana osoba ima pravo na nadoknadu troška upravnog spora sukladno članku 79. ZUS-a i to za sastav odgovora na tužbu iznos od 3.125,00 kn. Međutim, kako je zainteresirana osoba zahtijevala nadoknadu troška upravnog spora u iznosu od 937,50 kuna, to joj Sud ne može dosuditi veći iznos od zatraženog pa je sukladno članku 79. ZUS-a odlučeno kao u točki III. izreke ove presude.

 

U Rijeci 13. svibnja 2022.

 

 

                                                                                      S u t k i nj a

 

Marija Renner Jakovljević, v.r.

 

 

 

 

 

UPUTA O PRAVNOM LIJEKU:

Protiv ove presude dopuštena je žalba Visokom upravnom sudu Republike Hrvatske. Žalba se podnosi putem ovog Suda u tri (3) primjerka, za sud i sve stranke u sporu, u roku od 15 dana od dana dostave presude.