1

Poslovni broj P-238/2021-21

 

                                                                                                                  

        Republika Hrvatska                                                                                   

   Općinski sud u M.u                                                                                                             

Andrije Hebranga 9, M.

 

Poslovni broj P-238/2021-21

 

U   I M E   R E P U B L I K E   H R V A T S K E

 

P R E S U D A

             

Općinski sud u Metkoviću, po sutkinji Jeleni Ćelić, u pravnoj stvari tužiteljice M.B. iz M., …, OIB: …, koju zastupaju punomoćnici B. Š., N. T. i L. Š., odvjetnici u P., …, protiv tuženika: 1. P.B.1, iz M., …, OIB: …, 2. I.V. iz M., …, OIB: …, 3. E. B. iz M., …,OIB: … i 4. P.B.2 iz M., …, OIB: … kojeg zastupa J. J., odvjetnik u M., radi utvrđenja, nakon zaključene glavne rasprave dana 4. travnja 2022. godine u nazočnosti tužiteljice M.B., punomoćnika tužiteljice N. T., odvjetnika u P., tužene ad/1 P.B.1, tužene ad/2 I.V., tuženika ad/4 P.B.2 i punomoćnika tuženika ad/4 J. J., odvjetnika u M., dana 12. svibnja 2022.

 

p r e s u d i o   j e

 

I.               Odbija se tužbeni zahtjev tužiteljice koji glasi:

 

"1.               Utvrđuje se da 1/6 dijela prava vlasništva upisane ½ dijela prava vlasništva na ostavitelja Ž.B., i to čest. zem. 10656/4 k.o. S., čest. zgr. 1647 k.o.   S., čest. zem. 1330  k.o. M. i čest. zem. 1325 k.o. M. predstavlja bračnu stečevinu tužiteljice.

 

2.               Utvrđuje se da je 2/3 dijela vlasništva osobnog vozila marke Renault tip Scenic model 1.6, 16V, broj šasije …, godina proizvodnje 2002. u vlasništvu tužiteljice, odnosno da ostavinu pok. ostavitelja Ž.B. predstavlja 1/3 dijela vlasništva opisanog vozila.

 

3.              Dužni su tuženici solidarno naknaditi tužiteljici troškove postupka sa zakonskim zateznim kamatama koje,po stopi propisanoj člankom 29. stavak 2. Zakona o obveznim odnosima (NN 35/05,NN 78/15), koja se određuje za svako polugodište uvećanjem prosječne kamatne stope na stanja kredita odobrenih na razdoblje dulje od godine dana nefinancijskim trgovačkim društvima,izračunate za referentno razdoblje koje prethodi tekućem polugodištu za 5 % poena, teku od presuđenja do isplate, sve to u roku od 15 dana i pod prijetnjom ovrhe. "

 

II.    Nalaže se tužiteljici da tuženiku ad/4 P.B.2 naknadi trošak parničnog postupka u iznosu od 8.500,00 kuna.

 

Obrazloženje

 

1.               Tužiteljica u tužbi navodi kako je pravomoćnim djelomičnim rješenjem o nasljeđivanju i rješenjem Općinskog suda u M u posl. broj O-311/2020 od 5. siječnja 2021. godine, koje rješenje je potvrđeno rješenjem Županijskog suda u D. posl. broj Gž-73/2021-2 od 23. lipnja 2021. godine, u dijelu pod točkom 1. nastavljen je ostavinski postupak iza smrti Ž.B., u dijelu o kojem je odlučeno o imovini ostavitelja i njegovim nasljednicima (točke 2. i 3. rješenja), pod točkama 2. i 3. izreke utvrđena je djelomična ostavina ostavitelja i proglašeni njegovi nasljednici, pod točkom 4. određeno izvršenje uknjižbe po pravomoćnosti rješenja, a pod točkama 5. i 6 .tužiteljica upućena u parnicu protiv ostalih nasljednika radi utvrđenja da 1/6 dijela prava vlasništva upisane ½ dijela prava vlasništva na ostavitelja Ž.B., i to čest. zem. 10656/4 k.o. S. i čest. zgr. 1647 k.o. S., te čest. zem. 1330 i 1325 k.o. M. predstavlja bračnu stečevinu tužiteljice, te da je 2/3 dijela vlasništva osobnog vozila marke Renault tip Scenic model 1.6, 16V, broj šasije …, godina proizvodnje 2002. u vlasništvu tužiteljice s osnova bračne stečevine, odnosno da ostavinu predstavlja 1/3 dijela vlasništva vozila ostavitelja Ž.B.. Tužiteljica je u ostavinskom postupku naprijed citiranom tvrdila da je suvlasnica za 2/3 dijela imovine, navedene u ovoj tužbi za 2/3 dijela, odnosno da 1/3 predstavlja suvlasništvo pok. prednika stranaka, sve to iz razloga što se radi o imovini stečenoj prije 1. srpnja 1999. godine, odnosno imovini za stjecanje koje se utvrđuje doprinos svakog od supružnika, te je tužiteljica svojim radom i doprinosom sudjelovala u stjecanju te imovine u većem omjeru nego li prednik stranaka. Tužiteljica je bila u radnom odnosu i ostvarivala prihode s osnove rada znatno veće nego li prednik stranaka, a s pok. Ž. B. sklopila je brak 1990. godine, dok je imovina predmet ove tužbe stečena prije 1. srpnja 1999. godine.  S obzirom na rješenje kojim je tužiteljica upućena u parnicu i petit tužbe sukladno tom rješenju, tužiteljica predlaže sudu prihvatiti tužbeni zahtjev.

 

2.               Tuženik ad/4 P.B.2 u odgovoru na tužbu prigovorio je naznačenoj vrijednosti predmeta spora, ističući da ju je tužiteljica u tužbi suviše nisko naznačila (12.000,00 kn), pa predlaže Sudu rješenjem odrediti vrijednost predmeta spora u nekom realnom iznosu – a u svakom slučaju ne ispod 100.000,00 kn. Naime, u konkretnom slučaju je predmet spora zapravo 1/3 vrlo vrijedne imovine, odnosno (između ostalog) dviju nekretnina – i to kuće s okućnicom u M.u te, posebice, apartmana u K. (riječ je o 4 apartmana u turističkom naselju K.). Dakle, sasvim je razvidno da je vrijednost navedenog idealnog dijela predmetne imovine kudikamo veća od naznačenih 12.000,00 kn, odnosno da je zasigurno veća i od 100.000,00 kn.

Tuženik u cijelosti osporava tužbu i istaknute tužbene zahtjeve, ističući kako je sasvim netočno da je sva imovina o kojoj je u ovom postupku riječ tobože stečena prije 1. srpnja 1999. god. Prije navedenog datuma je stečena samo obiteljska kuća u M.u, ali ne i nekretnine u K. (kat. čest. 10656/4 i kat. čest. 1647, obje upisane u zk. ul. 2170 k.o. S.), kao niti osobno vozilo Renault Scenic. Naime, naprijed navedene nekretnine položene u k.o. S. (na koje se odnosi tužbeni zahtjev pod 1.) stečene su kupoprodajom 2002. god., dok je osobno vozilo Renault Scenic proizvedeno tek 2002. god. – iz čega nedvojbeno proizlazi da isto niti teoretski nije moglo biti stečeno prije 1. srpnja 1999. god. Međutim, sve da tomu i nije tako, ovdje je riječ o suvlasništvu (kako je to i upisano u zemljišnu knjigu) u jednakim omjerima, obzirom da je potpuno neistinita tvrdnja tužiteljice kako je ona tobože svojim radom sudjelovala u stjecanju imovine u većem omjeru nego li njen pok. suprug. Naime, a koliko je ovom tuženiku poznato, tužiteljica – za razliku od pravnog prednika tuženika – nikada (pa tako niti za vrijeme trajanja braka) nije bila zaposlena nigdje osim unutar privatnog/privatnih obrta kojeg/koje su bračni drugovi zajedno pokrenuli i vodili. Drugim riječima, čak i da je ista u relevantnom vremenskom periodu – dakle, od sklapanja braka do 1. srpnja 1999. god. – službeno (de iure) i bila jedina zaposlena u obitelji, to nipošto ne znači da je stvarno (de facto) više doprinosila u zajedničku imovinu. Dakle, tuženik skreće pozornost na ovu specifičnu situaciju u pogledu “obiteljskog biznisa“ pa predlaže to u svakom slučaju uzeti u obzir. Osim toga, iM.B.ći u vidu zk upise na predmetnim nekretninama, nije teško zaključiti kako je intencija bračnih drugova bila upravo dijeljenje istih po pola, odnosno na jednake dijelove (dakle, zasnivanje suvlasništva u jednakim omjerima), a što se nipošto ne smije zanemariti. Slijedom navedenog, predlaže se tužbene zahtjeve odbiti kao neosnovane te obvezati tužiteljicu na naknadu parničnog troška.

 

2.1.              Tužene ad/1. P.B.1, ad/2. I.V. i ad/3. E.B. nisu dostavile pisani odgovor na tužbu, no s obzirom na odgovor tuženika ad/4 koji se tužbenom zahtjevu usprotivio nije bilo uvjeta da se u odnosu na tužene ad/1-ad/3 donese odluka, jer se predmetni spor u pogledu svih sunasljednika kao tuženika može riješiti samo na jednak način za sve tuženike.

 

3.               Tijekom postupka sud je izveo dokaze čitanjem i pregledavanjem Rješenja o nasljeđivanju  posl. br. O-311/2020 od 5. siječnja 2021. (list 5-12 spisa), vjenčanog lista (list 13 spisa), rješenja Županijskog suda u D. br. Gž-73/2021-2 od 23. lipnja 2021. (list 14-18 spisa), naloga za plaćanje (list 19 spisa), kupoprodajnog ugovora od 18. listopada 2002. (list 32- spisa), vlastovnice (list 33 spisa), preslike knjižice vozila (list 34 spisa), potvrda HZMO (list 42-47 spisa), dopisa HZZ od 15. prosinca 2021. (list 48 spisa), pregledom spisa ovog suda posl. br. O-311/20, saslušanjem svjedoka S.B., M.R., T. Č., S. U., Z. D., B. B., P. B. i N. B., te saslušanjem tužiteljice M.B., tuženika ad/1 P.B.1, ad/2 I.V. i ad/4 P.B.2, kao parničnih stranaka.

4.               Punomoćnik tužiteljice i punomoćnik tuženika ad/4 P.B.2 popisali su troškove postupka.

5.               Predmet ovog spora je zahtjev tužiteljice da se utvrdi da 1/6 dijela prava vlasništva upisane 1/2 dijela prava vlasništva na ostavitelja Ž.B.,i to čest. zem. 10656/4 k.o. S., čest. zgr. 1647 k.o. S., čest. zem. 1330  k.o. M. i čest. zem. 1325 k.o. M. predstavlja bračnu stečevinu tužiteljice te da je 2/3 dijela vlasništva osobnog vozila marke Renault tip Scenic model 1.6, 16V, broj šasije …, godina proizvodnje 2002. u vlasništvu tužiteljice, odnosno da ostavinu pok. ostavitelja Ž.B. predstavlja 1/3 dijela vlasništva opisanog vozila.

 

6.               Među strankama nije sporno da je tužiteljica bila u braku s prednikom tuženika ad/1 – ad/4, pok. Ž. B. i to od 17.veljače 1990. (kako to proizlazi iz vjenčanog lista, list 13 spisa) do njegove smrti 3. studenog 2010. (kako to proizlazi iz smrtovnice, list 1 spisa O-472/10 i djelomičnog rješenja o nasljeđivanju ovog suda  posl. br. O-311/2020 od 5. siječnja 2021., list 5-12 spisa).

 

6.1.    Nije sporno ni to da imovina koja je predmet tužbe čini bračnu stečevinu tužiteljice i pravnog prednika tuženika.

 

7.                Sporan je udio tužiteljice na toj imovini, kao bračnoj stečevini preko ½  dijela, te je li ta imovina  stečena prije 1. srpnja 1999. godine.

 

8.               Na temelju ocjene svakog dokaza zasebno i svih dokaza zajedno kao i na temelju rezultata cjelokupnog postupka, primjenom pravila o teretu dokazivanja, sukladno članku 8. Zakon o parničnom postupku („Narodne novine“ broj: 53/91, 91/92, 112/99, 88/01, 117/03, 88/05, 2/07 - Odluka USRH, 3 Poslovni broj: 9 Gž-683/2020-2 84/08, 96/08 – Odluka USRH, 123/08 - ispravak, 57/11, 148/11 - pročišćeni tekst, 25/13, 89/14 – Odluka USRH i 70/19 – dalje: ZPP), sud je utvrdio kako tužbeni zahtjev nije osnovan.

9.               Iz  djelomičnog rješenja o nasljeđivanju ovog suda posl. br. O-311/2020 od 5. siječnja 2021.(list 5-12 spisa) vidljivo je kako je istim utvrđeno da djelomičnu ostavinu iza pok. Ž.B., sačinjava: ½ dijela vlasništva nekretnina označenih kao čes. zem. 10700/5 i 10704/4 upisanih u zk.ul. 2425 k.o. S.,  ½ dijela vlasništva nekretnina označenih kao čes. zem. 10725/3 i 10725/4 upisanih u zk.ul. 2452 k.o. S., te da su njegovim nasljednicima na temelju Zakona o nasljeđivanju ("Narodne novine" 48/2003, 163/2003 i 35/2005, dalje u tekstu ZN-a), proglašeni: 1. M.B. iz M., supruga ostavitelja za 1/5,  2. E.B. iz M., ostavitelja za 1/5 , 3. I. B. iz M., kći ostavitelja za 1/5, 4. P.B.1 iz M., kći ostavitelja  za 1/5, 5. P.B.2 iz M., sin ostavitelja za 1/5.

9.1.     Istim rješenjem je nasljednica M.B. upućena da u roku od 15 dana od pravomoćnosti  pokrene parnicu protiv nasljednika P.B.2, E. B., I. B. i P.B.1 radi utvrđenja da 1/6 (jedna šestina) dijela prava vlasništva upisane ½ (jedne polovine) dijela prava vlasništva na ostavitelja Ž.B. i to čes. zem. 10656/4 i č.zgr. 1647 k.o. S., te čest. zem. 1330 i čest.zem. 1325 k.o. M. predstavlja bračnu stečevinu M.B., tj. supruge ostavitelja, te da je 2/3 dijela vlasništva osobnog vozila marke Renault tip Scenic model 1.6, 16V, broj šasije … godina proizvodnje 2002. godine u vlasništvu M.B. s osnova bračne stečevine, odnosno da ostavinu predstavlja 1/3 dijela vlasništva vozila ostavitelja Ž.B..

9.2.   Tijekom ostavinskog postupka iza smrti Ž.B. iz M. koji je vođen pred javnim bilježnikom V. P. iz M., kao povjerenikom suda dana 4. svibnja 2011. održana je ostavinska rasprava na kojoj su zakonski nasljednici M.B., supruga ostavitelja i kao zz tada malodobnih I. V., E.B. i P.B.1 kćeriju ostavitelja, te nasljednik P.B.2, sin ostavitelja, između ostaloga suglasno su naveli da ostavinsku imovinu iza smrti ostavitelja predstavlja ½ (jedna polovina) nekretnina označenih kao čes. zgr. 1647 i čes. zem. 10656/4 Zk.ul. 2170 k.o. S., kao i ½ (jedna polovina) nekretnina označenih kao čes. zem. 10700/1, 10700/5, 107004/4, 10725/1, 10725/3,10725/4, 10719, 10724 sve k.o. S., te ½ (jedna polovina) nekretnina označenih kao čes. zem. 1325 i 1330 k.o. M. i ½ (jedna polovina) osobnog vozila marke Renault tip Scenic model 1.6, 16V, broj šasije …, godina proizvodnje 2002, reg.broj …, dakle svi zakonski nasljednici su  suglasno naveli da ostavinsku imovinu iza smrti ostavitelja predstavlja ½ dijela spornih nekretnina i automobila.

9.3.   S obzirom da je između nasljednika nastao spor o tome u kojem suvlasničkom omjeru je ostavitelj bio vlasnik nekretnina označenih kao čes. zem. 1325 i 1330 k.o. M. (u naravi kuća u M.), te čes. zgr. 1647 i čes. zem. 10656/4 k.o. S. (u naravi kuća u K.) i osobnog vozila marke Renault tip Scenic model 1.6, 16V, broj šasije …, godina proizvodnje 2002, reg. broj …, sud je stranke čije je pravo smatrao manje vjerojatnim uputio u parnicu, a sud je smatrao da je pravo nasljednice M.B. manje vjerojatno budući iz javnih isprava tj. izvadaka iz zemljišne knjige proizlazi drugačije i iz razloga jer je i sama nasljednica prvotno pred javnim bilježnikom tvrdila drugačije.

10.               Iz vjenčanog lista ( list 13 spisa) vidljivo je kako su Ž.B. i M. Š. brak sklopili 17. veljače 1990. u M.

11.                Iz stranice 1 . preslike kupoprodajnog ugovora (list 32 spisa) vidljivo je kako je isti sklopljen 18. listopada 2002.godine između prodavatelja 1.S. J-P., 2. Lj. J., 3. B. D.-J., 4.D. P.-J. kao prodavatelja i 1.Ž.B. i 2. M.B. kao kupaca u pogledu nekretnine anagrafske oznake čest.zem.br.10656/4 i čest.zgr.br.1647 k.o.S., zk.ul.1694.

11.1.  Člankom 2. ugovoreno je da Ž.B. i M.B. kupuju navedene nekretnine, u naravi stojnu kuću s dvorištem u mjestu K. – svatko za po ½.

12.                Iz vlastovnice za zk.ul.br.2170 k.o.S. proizlazi da je 24. listopada 2002. pod upisom Z-903/02 na temelju kupoprodajnog ugovora od 18. listopada 2002., ovjerovljenog u potpisu javnog bilježnika M. P. iz M. posl.br.Ov-5174/2002 dana 18. listopada 2002., te dviju punomoći, pravo vlasništva nekretnina opisanih u listu A uknjiženo na ime a) Ž.B. iz M. za ½ , b) M.B. iz M. za ½.

13.               Iz preslike knjižice vozila broj … (list 34 spisa) za osobno vozilo Renault Scenic model 1.6, 16V, broj šasije …, proizlazi da je za isto vozilo u knjižici kao godina proizvodnje upisana 2002. godina.

14.      Iz dopisa HZMO-a od 16. prosinca 2021. (list 41 spisa) i potvrda HZMO-a, područni ured u … od 15. prosinca 2021. (list 42-44 i 45-47) vidljivi su podaci o stažu osiguranja za tužiteljicu M. B. i pok. Ž.B. u vremenskom razdoblju od 1990 i ranije pa do 2011.godine i kasnije.

14.1.    Iz potvrde (list 42-44) vidljivo je da je Ž.B. bio zaposlen u N…, poduzeće za proizvodnju i trgovinu plastičnih masa, u stečaju od 4. studenog 1975 do 4. lipnja 1980., da je od 5. lipnja 1980.do 15. svibnja 1982., pa 19. svibnja 1982. do 2. studenog 1985. i 8. studenog 1985. do 9. siječnja 1989. bio obrtnik,  zatim je od 2. siječnja 1993. do 31. prosinca 1993. radio kod T… d.o.o., u razdoblju od 25. travnja 1998. do 31. listopada 2001. ponovno je bio obrtnik, te je od 1. studenog 2001. do 30. kolovoza 2005. radio u F.  d.o.o.

14.2.  Iz potvrde (list 45-48) vidljivo je da je M.B. bila zaposlena 15. siječnja 1986. do 6. prosinca 1990. u krojačkoj radnji Ž.B., butik "Z", da je od 7. prosinca 1990. do 21. listopada 1992. bila obrtnica, da je 1. siječnja 1993. do 8. studenog 2001. radila kod T… d.o.o., zatim je u razdoblju 10. ožujka 2003. do 28. prosinca 2017. bila obrtnica, a 29. prosinca 2017. do 4. siječnja 2018. je bila zaposlenica kod … d.o.o., te je od 5. siječnja 2018. do danas ponovno zaposlena kao obrtnica.

15.      Iz dopisa Hrvatskog zavoda za zapošljavanje od 15. prosinca 2021. (list 48 spisa) proizlazi da HZZ nije nadležan za vođenje podataka o stažu osiguranja, već je isto u nadležnosti HZMO-a.

16.              Svjedok S.B. iskazao je kako je sa Ž. B. bio prijatelj, pa mu je poznato da je on bio svestran, prije rata je imao obrt, popravljao je televizore, bio je taksist, švercao je njemačkim markama i bio je "pun ko brod". Ž.B je uvijek imao izvor prihoda, iako to nije uvijek legalan izvor, npr. kopirao je u Hercegovini karte za rukometnu utakmicu između kluba M. J. i F. koje mu je uprava kluba dala da prodaje u njihovo ime u svojoj trafici u M., a organizatoru nije isplatio ni kune od prodaje otprilike 1000 do 1500 karata jer je istom prikazao da karte nije prodao, jedno vrijeme je "proizvodio ulje za sunčanje Copertonne", u čemu je i on sudjelovao u pribavi biljnih ekstrakata, bio je uključen u šverc svinjskih polutki za vrijeme kada je bio direktor u "F. O.", držao je plažne objekte, kioske, ukratko – bio je vrlo snalažljiv. Imao je u M. trafiku gdje su se izrađivali ključevi, a na mjestu trafike gdje je prodavao karte je imao veliku novu trafiku, dakle imao je 2 trafike u M.. Koliko mu je poznato kuću u M. je gradio 90-tih godina, ali nije upoznat s detaljima na čijem zemljištu i kojim sredstvima. Kuću u K. je koristio za vrijeme rata, kao što je to bio slučaj i sa ostalim kućama u K. koje su bile u vlasništvu Muslimana ili Srba, a koje su ljudi koristili za vrijeme rata. To mu je poznato jer je često tu s njim bio, tu su često roštiljali, on je zezao gazdaricu koja je koliko se sjeća živjela u S., da ona njemu treba platiti jer on njoj čuva kuću da je ne sruše. On se vratio iz Zagreba 2001., gdje je živio od 1996. godine te mu je poznato da je Ž.B kuću kupio nakon 2001., adaptirao je, radilo se o staroj trošnoj kući, a on je sagradio 3 apartmana u prizemlju kuće i jedan na katu kuće. Ž.B mu je govorio da je kuću kupio, da je riješio papire, koliko se sjeća rekao je da je digao kredit, a kuću mu je radila firma "Dobranje".  Koliko mu je poznato automobil "Renault Senic" je stekao otprilike 2002. godine.

 

16.1.               Odgovarajući na pitanja sutkinje izjavio je da mu nije ništa detaljno  poznato o zaposlenju i radu tužiteljice M.B., da je Ž.B sve vodio, a da je ona bila tu s njim, radila je u jednom od kioska u K.u.

 

16.2.   Odgovarajući na pitanja pun. tuženika ad/4 o plažnim objektima i kioscima u K.u izjavio je da se radio o trgovini s opremom za plažu u kojoj je Ž.B radio po cijeli dan, a imao je 2 kioska s novinama i suvenirima na početku plaže, da je Ž.B. crvenim Caddyem išao u Makarsku po te stvari koje su se prodavale u tim kioscima, da je Ž.B plažne objekte u K. i trafike u M.  počeo držati za vrijeme rata pa do svoje smrti, uvijek se govorilo "idemo u Ž.B.", njegova trafika u Sportskoj ulici u M. se tako nazivala, da je Ž.B. umro na putu iz K., nakon sezone, radio je do kraja života, da su nakon smrti pok. Ž.B. plažne objekte u K. preuzeli drugi ljudi, mjesto na kojem se nalazio veliki kiosk u M. je prodano Tisku, jedan od kioska na plaži je zatvoren, a u drugom u kojem su suveniri radi tužiteljica, da mu je poznato da je prije Ž.B. smrti tužiteljica vanredno studirala u S., što je Ž.B. smetalo, a nakon njegove smrti se preselila u Split, da je Ž.B 80-tih godina bio sudionik prometne nezgode, zbog čega je imao problema s kralježnicom.

 

16.3.  Odgovarajući na pitanja pun. tužiteljice izjavio je da mu nije poznato kada je sklopljen brak između tužiteljice i Ž. B.,  da je u braku rođeno troje djece, da je sa Ž.B. bio vrlo dobar prijatelj,  a da je poznavao sve članove njegove obitelji, da je Ž.B. poznavao prije rata, ali da su se zbližili za vrijeme rata 90-tih godina, da je on od 1996. do 2001. živio u Zagrebu, ali da je svaki vikend provodio u M., da je ljeti u K. dolazio kod Ž.B. koji je ljeto provodio u K., u staru kuću, a da je pok. Ž.B često dolazio u Zagreb iz osobnih i poslovnih razloga, te njihove druženje u tom periodu nije prestalo, a intenzivno su se družili do Ž.B. smrti, da ne zna kako se zvao obrt u K., da se uvijek govorilo da se ide kod Ž.B., da je Ž.B imao problema sa srcem i tlakom, da je gledao Ž.B. nalaze nakon pregleda srca, da je imao problem da mu srce radi pa prestane raditi, bio je problem s otkucajima, a ne zna kako se to zove jer nije doktor.

 

16.4.  Odgovarajući na pitanje pun. tuženika ad/4 je su li te zdravstvene tegobe sprečavale pok. Ž.B. u radu svjedok je izjavio da je s tim problemima ostvario obiteljski život - imao 3 djece, bio je direktor "F. O." gdje je svime upravljao, a tamo ga nitko sigurno ne bi držao da je bio radno nesposoban.

 

17.               Svjedok Z.D. je izjavio kako je sa Ž.B. bio prijatelj od djetinjstva, išli su skupa u školu i poznato mu je čime se on bavio. U razdoblju od 1987. do 1991. i 1994. do 1996.on je bio direktor turističkog naselja K. te je formalno sa M.B., jer je firma bila na njeno ime, potpisao ugovor o najmu prostora na predjelu trga u K., ali je dogovarao sa obadvoma, jer su skupa to držali. M.B. je radila prodaju, a Ž.B nabavu, radilo se o ogromnim iznosima novca. Imali su u najmu prostoriju trafike, pošte i suvenirnice u kojem su držali plažni program, inozemni tisak, parfeme. Oni su tu provodili toliko vremena da uopće nije znao da iM.B. kuću u M.. Poznato mu je da su 1995. kupili od "P…" kuću koju su kasnije renovirali na način da su staru kuću gotovo u potpunosti srušili te sada tu iM.B. 3 apartmana u prizemlju i obiteljski stan sa terasom na katu. Misli da su adaptaciju su započeli 1987. godine i to su brzo završili. Kuća se nalazi između K. K., S.U. i B. B.

17.1.   Odgovarajući na pitanja sutkinje izjavio je da su po njegovoj procjeni kuću adaptirali sredstvima zarađenim radom u K. jer se tu radilo o ogromnim iznosima, marže su iznosile 70 % pa bi dnevno znali zaraditi 13.000,00 do 15.000,00 kuna po njegovoj procjeni, da su radili i zarađivali zajedno, da su bili skladna obitelj, ali da bi on osobno ugovor sklopio s M.B. jer je ona bila ta koja je potezala, koja je isključivo radila prodaju, jer bi Ž.B tu bio 10 minuta tjedno, a on ne zna koliko je tko tu doprinosio, to mogu znati samo njih dvoje.

 

17.2.              Odgovarajući na pitanja pun. tužiteljice izjavio je da je moguće da je on konačno otišao iz K. iza sezone 1996. godine, da se ne može sjetiti jesu li radovi na kući M.B. i Ž.B. počeli za vrijeme dok je on još bio u K. ili neposredno nakon što je on otišao, ali da su prije toga 2 godine već stanovali u kući, da je Ž.B bio stopostotni invalid, da je mogao poslove dogovarati telefonom ili kliještama zaviti neku žicu.

17.3.    Odgovarajući na pitanja pun. tuženika ad/4 može li pojasniti tko je "P…" svjedok je izjavio da misli da je bio sin od vlasnika kuće u K., Sarajlija, da ne zna tko su bili suvlasnici te kuće, da mu nije poznato koja je bila kupoprodajna cijena te kuće, da nije bio prisutan prilikom isplate kupoprodajne cijene, da mu je poznato da su baš u tom periodu kupili kuću od pok. Ž.B. i M.B. jer je s njima u tom periodu provodio i po 20 h dnevno, bili su u prijateljskim i poslovnim odnosima.

18.               Svjedokinja M.R. je iskazala kako je prijateljica s M.B. i poznato joj je da su M.B. i Ž.B cijeli život radili, gradili i stvarali. Puno su radili da bi napravili kuću u M., kupili kuću u K., uvijek su bili skladni i brinuli se o tome svemu. Ž.B je bio bolestan, M.B. je vodila glavni posao, a on je mogao više odrađivati telefonom. Poznato joj je da su u kuću u M. uselili 1992., a da su kuću u K. kupili 1995., da su dizali kredite i mučili se, pa su tu sagradili 3 apartmana u prizemlju, stan na katu i mali apartman na katu, ne zna kad su to sve izgradili, počeli su polako nakon kupnje kuće 1995. a nije joj poznato kada su završili.

18.1.   Odgovarajući na pitanja sutkinje izjavila je da se kuća u M. gradila 1991., a ne zna kojim sredstvima i na čijem zemljištu, da ima preko 30 godina da su se vjenčali M.B. i Ž.B, a da ne zna točno, da je M.B. imala butik s robom za vrijeme Jugoslavije, da je taj posao otvorila skupa sa Ž.B., da su ga skupa vodili i stvorili, da su skupa bili cijeli život. U K. su držali dućan sa robom za plažu, kiosk u K., kiosk u Sportskoj ulici u M., obadvoje su radili, a imali su i zaposlene radnike, da joj nije poznato od koga su kupili kuću u K., a da joj je poznata godina kada su kuću kupili jer su bili jako sretni, a poznato joj je od M.B. i Ž.B., da su imali zeleni Renault i crveni Caddy a da ne zna kad su ga stekli i kojim sredstvima, da voze cijeli život, a  da ne može znati detalje jer se ne sjeća.

 

18.2.    Odgovarajući na pitanja pun. tuženika ad/4 izjavila je da joj nije poznata cijena kuće u K. i da nema razloga da joj bude poznata, da joj nije poznato tko su bivši vlasnici ili suvlasnici te kuće, da nije bila prisutna prilikom isplate kupoprodajne cijene.

             

19.               Svjedok S.U. je iskazao kako mu je poznato da je pozvan na sud u svojstvu svjedoka, ali ne zna na koje okolnosti. Kada ga se pita tko je, kada, od koga i na koji način stekao nekretninu u K., može reći da mu je poznato, jer je susjed, da su pok. Ž.B. i M.B. kupili kuću, misli od jednog Bosanca, ne zna koje godine, ali zna da su u njoj boravili dok M.B. nije rodila 3. kći Elenu, a nakon toga su kuću srušili i izgradili novu.

 

19.1.   Odgovarajući na pitanja pun. tužiteljice izjavio je da je Ž.B poznavao iz viđenja iz M. jer je Ž.B bio taksista u vrijeme kad je on 1980. radio u Kavani Park, a M.B. da je upoznao kada su došli u K., da su u K. radili godinu dana prije nego što su kupili kuću, prodavali su suvenire.

19.2.   Odgovarajući na pitanja sutkinje zna li kada su srušili kuću u K. i sagradili novu svjedok je izjavio da ne zna godinu, ali zna da je Ž. M. bio nadzorni organ, da mu nije poznato na koji način su Ž.B  i M.B. vodili posao u suvenirnici.

20.               Svjedok B.B. je iskazao kako mu je poznato zbog čega je na sudu, on je prvi susjed pok. Ž.B. i M.B. i u K., ima kuću preko puta. Nije siguran je su li kuću kupili krajem 1995. ili je to bilo 1996., zna da su 2005. kuću proširili i podigli kat, jer se tada ženio njegov sin pa su skinuli skelu da ne smeta jer je bila na putu pa svatovi nisu mogli proći. Poznato mu je da su kuću kupili od D. J., koji je imao 3 kćeri i 1 sina, svi su dolazili u K. jer je to bila njihova vikend kuća. Oni, njegovi pok. roditelji su imali ključ od te kuće u slučaju da bi D.J. zaboravio ponijeti svoj ključ jer je bio iz Sarajeva, pa mu je poznato iz priče njegovih ukućana da su baš te 1995/1996. pok. Ž.B i M.B. kupili tu kuću. On je u to vrijeme kao pripadnik vojske bio na terenu, jedan tjedan kod kuće, jedan tjedan na terenu.

 

20.1.   Odgovarajući na pitanja sutkinje izjavio je da ne zna kada su oni isplatili kupoprodajnu cijenu, ali da zna da su od te 1995/1996. u toj kući boravili, da  nikada nije pitao i da mu nije poznato za koji iznos su kuću kupili, da su radili i da pretpostavlja da su dobro zarađivali, da ne zna tko je što radio, ali da zna da su robu nabavljali i prodavali zajedno.

 

20.2.    Odgovarajući na pitanja pun. tužiteljice je li mu poznato je su li M.B. i Ž.B radili u K. i prije nego što su kupili tu kuću, svjedok je izjavio da je bio rat, da misli da jesu, ali ne može reći sa sigurnošću.

 

20.3.   Odgovarajući na pitanja pun. tuženika ad/4 može li reći koje nacionalnosti je bio D.J., svjedok je izjavio da je bio Srbin, njegova dva zeta su bila muslimani, a treći Srbin, da su za vrijeme rata u K. dolazile njegove dvije kćeri, ali ne zna koje i ne zna kad, dolazile su na kratko, vidjela ih je njegova žena i roditelji, da je u takve kuće u vlasništvu ljudi srpske ili bošnjačke nacionalnosti provaljivano, ali da on ne zna tko je to činio.

 

21.               Svjedokinja T. Ć.  iskazala je da živi u M. od 1997. godine i susjeda je M.B. i pok. Ž.B.. Poznato joj je da su već  tada imali kuću u K. jer ima kćer koja je vrsnica sa M.B. kćeri Piom, pa je M.B. i njenu kći znala voditi u K. na more u tu kuću. M.B. je radila u kiosku u M. i u K. je držala suvenirnicu, a kad  se ona tek doselila u M., zna da su imali butik.

 

21.1.  Odgovarajući na pitanja pun. tužiteljice izjavila je  da je poznavala pok. Ž.B., da je bio bolestan, ali da ne zna detalje, da je M.B. 1997. kada je došla u M. imala 2 djece, a da je 1998. rodila E.B., što zna jer je i ona tada rodila svoga sina.

21.2.  Odgovarajući na pitanja pun. tuženika ad/4 izjavila je da je pok. Ž.B bio pokretan, da ne želi odgovoriti na  pitanje je li po njenom mišljenju pok. Ž.B bio radno sposoban, da su nabavu robe za trafike, butik činili M.B. i Ž.B zajedno, možda čak više M.B., da misli da je M.B. više sudjelovala u nabavi jer je ona M.B. susjeda i da joj je poznato koliko je hodala i "skakala po nabavkama" jer joj je čuvala djecu, da joj  nije poznato gdje je M.B. obavljala te nabave, da joj nije poznato od koga su M.B. i njen pok. suprug kupili kuću u K., da joj nije poznato kada su isplatili kupoprodajnu cijenu i kolika je cijena bila da su renovirali tu kuću, odnosno izgradili apartmane prije 17,18 godina, ali da nije sigurna.

21.3.   Odgovarajući na pitanje sutkinje izjavila je da su M.B. i Ž.B. imali Renault, kojeg su kupili otprilike godinu dvije dana prije nego što je Ž.B umro.

22.               Svjedok P.B. je iskazao kako postoji mogućnost da se zbog proteka godina neće moći točno sjetiti o kojem vremenu govori, ali može reći da je u M. došao po Ž.B. pozivu, koji je bio njegov stric. Kada je M.B. trebala roditi I.V., Ž.B ga je zvao jer on nije bio u stanju fizički raditi, pa mu je on pomogao oko uređenja kuće u M. za vrijeme dok je M.B. bila u bolnici, kosio je travu, donio krevetić, ofarbao unutrašnje prostorije i vanjski dio oko prizemlja kuće. Ž.B je sjedio, pio pivu i gledao, a on je radio. Išao je u spizu, jer Ž.B nije mogao nositi nego jednu vrećicu. Jedno vrijeme je živo s njima u kući u M., otprilike 8 mjeseci, u vremenu nakon što se M.B. vratila sa I.V. iz bolnice, radio je u K. kod …, pa u tiskari ... Kad je bio u K. M.B. je bila jako ponosna što su kupili kuću u K. , za što joj je dao oko 5.000,00 maraka. Ž.B je za to znao i rekao mu: "Riješi to s M.B.", a M.B. mu je novac vratila. Ž.B je bio poduzetan, on je stvarno bio lumen, ali cijela operativa je bila na M.B.. Ona je prodavala usisavače, tupperwere s njegovom majkom u Hvaru, dok trafika nije zaživjela. Za rođaka P.B.2 nije znao, nikad nije čuo o njegovom postojanju do 2006. - 2007. godine, kada mu je Ž.B rekao da će mu se javiti jer je trebao doći u Hvar. Ž.B je bio ljudina, ali on zbog svog fizičkog stanja nije mogao raditi. Kuću u K. su kupili 1995. - 1996. godine. Kada je on došao pomoći Ž.B. oko kuće u M., za vrijeme dok je M.B. bila u bolnici kuća je već bila izgrađena, on ne zna tko je kuću gradio, kojim sredstvima, vjerojatno M.B. i Ž.B.

 

22.1.   Odgovarajući na pitanja pun. tužiteljice izjavio da misli da su u vrijeme kada su Ž.B i M.B. kupili kuću u K. već radili u svom obrtu u K.

 

22.2.   Odgovarajući na pitanja pun. tuženika ad/4 je li mu poznato čime se bavio njegov pok. stric Ž.B prije rata, svjedok je izjavio da mu je Ž.B u Hvar donosio tekstil, kada bi došao u M., vodio ga na flipere i biljar za koje mu je rekao da su njegovi, da s obzirom da je više bio u kontaktu s M.B. nego sa Ž.B., a M.B. ga je pitala o plažnom asortimanu, pretpostavlja da su u K. držali taj plažni asortiman, možda sladoled, sve što se moglo prodati oni su prodavali. On i Ž.B bi sjedili i pili piće, a M.B. bi radila, da mu nije poznato od koga su nabavljali robu i tko je vršio nabavu.

Odgovarajući na pitanja pun. tuženika ad/4  je mu poznato da je u K. osim plažnog programa postojale suvenirnica svjedok je izjavio da je na to mislio, da  koliko on zna da je tada sve bilo u jednom, ali da je nasuprot tog objekta bilo skladište, da zna da su u M. imali trafiku, a za vrijeme kada je on s njima živio, M.B. bi ga poslala da obavi za nju neke posliće, prodao bi limune, mandarine, jer ona zbog obveza prema djeci nije mogla puno, zna da je cijelo vrijeme prodavala tupperwere, a Ž.B je radio s devizama, a prije rata je vozio taxi. Misli da je butik s robom ponekad radio, za vrijeme kad je on s njima živio, a ne može se sjetiti koliko godina je butik točno radio, da nema pojma, ali da će se probati okvirno sjetiti kada je butik radio, kada je otvorena trafika u M. Butik je radio dok je živio s njima i još neko vrijeme iza, a trafiku su počeli držati otprilike godinu do dvije dana nakon što su zatvorili butik otprilike druga polovina 1998. – 1999. godine, da on ne zna da je Ž.B radio za nekoga, a zna da je prije nego što se on rodio Ž.B imao u podrumu kod svog dida i bake servis TV-a.

Odgovarajući na posebna pitanja pun. tuženika ad/4 da pojasni što znači kad je rekao da je Ž.B bio lumen, svjedok je izjavio da nije postojala situacija, društvena, obiteljska, politička koju on ne bi znao okrenuti na zezanciju. Nije bilo boljeg igrača za remi, imao je mozak za takve stvari. Znao je nadopuniti M.B. operativu da se posao brže obavi. Jako brzo je razmišljao, vjerojatno zbog svog hendikepa sa srcem i kičmom.

22.3.   Odgovarajući na pitanja sutkinje na što misli pod pojmom "M.B. operative", izjavio je kako to može slikovito prikazati na primjeru kada je trebao za butik nabaviti 5 pari farmerica – Ž.B i M.B. bi se dogovorili da će se to odraditi, a M.B. bi otišla po farmerice, odabrala dezene, platila farmerice, ukrcala ih u automobil i dovezla u trgovinu, po tom modelu su odrađivali sve u svom životu.

22.4.   Odgovarajući na pitanja pun. tuženika ad/4 je li govori o vremenu kada je živio s  njima u M. ili općenito,  izjavio je da se radi općenito o vremenu od 1985. od kada su u vezi pa nadalje, mu je poznato da su funkcionirali upravo na takav način cijelo to vrijeme jer ga je M.B. kontaktirala, s pitanjima što bi bilo dobro da odredi za butik, može li se nešto plasirati u Zagrebu, Splitu, Hvaru. Ž.B i M.B. su ispred njega pričali dogodovštine iz kojeg se vidi da je taj model za njih savršeno funkcionirao. Npr.: kada su išli u Tursku u nabavku farmerica, a po povratku ih je carinik zatražio da otvore gepek i ugledao farmerice, a Ž.B je rekao: "Majo opet si shoppingirala".

22.5.   Odgovarajući na pitanje sutkinje znači li to da su oni nabavu robe obavljali skupa svjedok je izjavio da su skupa išli na dalja putovanja, a da je sve lokalne nabavke obavljala M.B., da je i daleke nabavke obavljala M.B., a da je Ž.B samo vozio.

22.6.   Odgovarajući na pitanja pun. tuženika ad/4 izjavio je da su u butiku imali djelatnike, a za ostala poslovanja on ne zna kako su ga obavljali, da ne zna koliko je plaćena kuća u K., da ne zna od koga je kupljena kuća u K., da nije bio prisutan prilikom predaje novca, da ne zna koji je izvor novca za koji je kupljena kuća u K., da pretpostavlja da se radilo o njihovoj zaradi iz tekućeg poslovanja, da je vremenskom razdoblju od 2006. do 2010. godine bio 2-3 puta, da on nije u tom vremenu od 2006. do 2010. vidio tuženika ad/4 da radi u K., da ne zna je li Ž.B u Sportskoj ulici držao ključaru – obrt izrade ključeva.

22.7.   Odgovarajući na pitanje sutkinje izjavio je da mu je  M.B. vratila novac 1999. Vraćala je u 2-3 navrata,  a  vratila je sve otprilike godinu i pol dana nakon što joj je on taj novac posudio, da su se M.B. i Ž.B vjenčali 1990. ili 1992. godine.

23.               Svjedokinja N.B. je iskazala kako je M.B. upoznala preko njenog pok. supruga koji je imao rodbinu u Ljubuškom. Prvi put su se srele u K. 1990. godine gdje je dolazila na plažu. Ne zna kada su i od koga stekli kuću u K., zna da je bio netko domaći. Htjeli su tu raditi apartmane, i u sezoni koja je prethodila otvaranju apartmana, radi se o vremenu prije 2000. godine, mogla bi biti 1996. – 1997.  trebali su pozajmicu kako bi dovršili s uređenjem. Ona im je pozajmicu u iznosu od 30.000,00 DEM dala, bili su svi troje u kafiću u O., bilo je proljeće. Kroz dvije sezone vratili su joj novac, ističe kako je njima obadvoma novac dala, a fizički joj ga je vratila M.B. s kojom je već tada bila jako dobra prijateljica, a ona nije pitala čiji je novac. Pokojni Ž.B joj je nudio da upiše osiguranje pozajmice u smislu vlasništva na nekretnini u vlasništvu M.B. roditelja, ali ona to nije smatrala potrebnim. Zna da su imali privatne biznise, nešto zajednički, a neke pojedinačno. Tako je M.B. radila u kiosku sa slatkišima u Sportskoj ulici u M., sjeća se da je tu bila i jedna zaposlenica, a Ž.B je uz taj kiosk imao kiosk gdje su se mogli prekopirati ključevi. M.B. je radila sa tekstilom, imala je dućan. Zna da su često zajedno odlazili u Tursku u nabavku robe. Što se tiče kuće u M. poznato joj je da su istu gradili iz kredita,  a to zna zato što joj se nakon Ž.B. smrti M.B. povjerila s problemom da banka želi prodati kuću jer je upisana kao sredstvo osiguranja vraćanja kredita.

Tim povodom joj je pozajmila novac kako bi tu situaciju riješila,  s tim novcem nije riješila kredit u cijelosti, nego je pokrila dio dugovanja kako ne bi došlo do ovršnog postupka. Koliko joj je poznato njihova kuća nije ni danas dovršena, nema fasadu, nema kapiju s ulice, a ne zna kad su započeli sa gradnjom kuće. U kuću su sigurno uselili kad su imali svih troje djece. U K. su imali objekt na plaži, te objekt u kojem su držali plažni asortiman,  radi se o vremenu od 2000. godine prema ovamo.  Koliko joj je poznato objekt sa plažnim asortimanom su imali i prije 2000., a za ovaj drugi nije sigurna. Kroz druženje sa Ž.B. i M.B., koje je bilo intenzivnije od 2000. prema ovamo, jer je tada češće dolazila u K., vidjela je i od njih čula da je M.B. uglavnom obavljala nabavu asortimana za prodaju u plažnom objektu, kontaktirala dobavljače, i ona je znala povesti iz Lj. koji put robu, ako se radilo o manjoj količini, a Ž.B bi znao pripaziti na objekt, bio je prisutan, ljeti su i Ž.B i M.B. i djeca bili u K..

23.1.   Odgovarajući na pitanja pun. tuženika ad/4  izjavila je da ona ne zna je li kredit podignut za izgradnju kuće, ali zna da je pozajmicu dala da se spriječi prodaja kuće, da ne može ni potvrditi ni negirati je li od novca koji je 1996.  – 1997. posudila Ž.B. i M.B. baš kuća u K. renovirana,  da su oni njoj rekli da je to svrha pozajmice, da joj je poznato da je riječ o periodu  1996. – 1997. jer se radilo o poslijeratnoj godini jer je ona tada u Privrednoj banci otvorila račun, da ih je ona najviše viđala u K., te da je pok. Ž.B bio prisutan, znao bi ostati u trgovini kada bi oni otišli na ručak. Ističe kako je zadnjih godina imao i problem s alkoholom, osim svog zdravstvenog problema, da bi ona u K. dolazila gotovo svaki vikend od kraja svibnja  do kraja ljeta, osim godišnjeg odmora kojeg ne bi dole provodila, dakle otprilike 8 puta godišnje, da su imali zaposlenike i u K. i u M., da je pok. Ž.B. do svoje smrti vozio automobil.

23.2.   Odgovarajući na pitanja sutkinje izjavila je da ne zna kad su se M.B. i Ž.B. vjenčali, ali da zna da su više godina prije braka živjeli zajedno, što zna   iz njihovih druženja, da ne zna na čijoj zemlji je izgrađena kuća u M..

24.               Tužiteljica M.B. u svom stranačkom iskazu je izjavila kako je sa Ž.B. od 1984. Njihov prvi zajednički posao je bio kemijska čistionica, zatim butik. Putovali su zajedno automobilom u Italiju, Tursku, radi nabave robe, a kada se išlo avionom, ona je išla sama. Ž.B i ona su se nadograđivali, dogovarali se, neizmjerno ju je uvažavao i poštivao kao ženu i majku. Što se tiče načina vođenja njihovog poslovanja znali su isključivo Ž.B. i ona što su i kako su radili, nije htjela odgovarati na znatiželjna pitanja što se posla tiče, a  s prijateljima su mogli podijeliti neku manje važnu situaciju. Tako bi npr. Ž.B. ili ona imali ideju pa bi je zajedno razradili i ostvarili, Ž.B. je bio 14 godina stariji, naravno da je imao više životnog i radnog iskustva. Za P.B.2 je znala i bila je inicijator ostvarivanja kontakta, slanja paketa, dogovora. Cure nisu znale, što ona nije odobravala, ali Ž.B. je smatrao da ima vremena da im to kaže, pa su za brata saznale u dobi od 8,11 i 14 godina kada je došao sa djevojkom na večeru kod njih. To ljeto je radio u plažnom objektu kod njih u K.. Oni su u K. došli iza rata, 1995. kada su dobili koncesiju od Razvitka. Prvu godinu su putovali, a drugu godinu im se ponudilo da uđu u jednu kuću. Čuli su se s gđom S. i vidjeli se s njom u Bosni radi dogovora o kupnji kuće, a cijenu su isplatili 1997. kada je ona došla u K. Taj period definira iz razloga što tada još uvijek nije rodila svoju treću kćer, koja je rođena 1998. Radilo se o iznosu od 40.000,00 €, imali su nešto svoje ušteđevine, a od N.B. su posudili 30.000,00 maraka. Kada su uselili kuća je bila za rušenje. Oni su je renovirali 2002. – 2003. godine. Što se tiče kuće u M. 1991. su kupili teren od B. M., napravili kuću i uselili 1992. što zna jer se 1993. rodila njihova prva kćer P.B.1, a oni su tada već živjeli u kući. Što se tiče sredstava za izgradnju kuće, nisu bili kreditno sposobni pa nisu dizali kredit nego su uzimali privatne pozajmice od prijatelja. Pozajmice su vraćali zajedno. Ističe kako je u periodu od 1992. – 1998. imala 3 carska reza, majka je i pored njihovih registriranih poslova uvijek je radila nešto sa strane putem suradničkih ugovora, npr. zepter, interlux usisavači, tupperwere, te smatra da je svojim radom doprinosila više od Ž.B. koji je bolovao od behtereva i imao je problema sa srcem.

24.1.  Odgovarajući na pitanja pun. tuženika ad/4  u kojoj valuti je plaćena kuća u K., izjavila je da je plaćena u eurima, da se renovacija kuće u K. sastojala od toga da je doslovno cijela kuća srušena i izgrađena iznova, u odnosu na njene operativne poslove dok se oporavljala od poroda koji su bili na carski rez, izjavila je da se brzo oporavljala nakon poroda te da bi već nakon 2-3 mjeseca počela s poslom, a da bi u ta 2-3 mjeseca fizički dio odrađivali zaposlenici, jer Ž.B. nije mogao fizički raditi, ali je on nadgledao, da je pok. Ž.B. radio u suvenirnici na plaži, i da je bio zadužen za suvenire koje je volio slagati, da je Ž.B. radio u ključari i da ga je ta prašina uništila, da nije smatrala da je potrebno kao svjedoke u ovom postupku predložiti radnike, da nakon smrti Ž.B. radi samo suvenirnica u K .

 

25.               Tužena ad/1 P.B.1, saslušana kao parnična stranka je iskazala kako je njena majka doprinosila više zato što je njen otac od kad se ona sjeća bio alkoholičar, spavao je do podne. I jedno i drugo su krvavo  radili i zaradili što i M.B., ali smatra da ovdje dalje nema o čemu pričati. Ona smatra da njenoj majci treba pripasti sva imovina nakon smrti njenog oca.

 

26.               Tužena ad/2 I.V., u svom stranačkom iskazu je izjavila kako su njeni roditelji radili zajedno, ali je majka više doprinosila financijski, dodatno se školovala, išla na razne edukacije, njima je kuhala ručak u jakni kako bi stigla na vrijeme na posao u kiosku, nije radila samo kod kuće i u kiosku, nego je  putovala i u Zadar, Split, vezano za posao. Ona je svestrana i poduzetna, dok je njen otac zadnjih godina intenzivno pio. Ističe kako je kao dijete jako puno vremena provodila s ocem, s kojim je putovala, a za to vrijeme je njena majka radila i njen otac je znao reći da nije M.B. ne bi imao ništa. I on je radio, radili su zajedno, ali majka je radila puno više.

 

27.               Tuženik ad/4 P.B.2, saslušan kao parnična stranka je iskazao kako je 2006. došao u K. gdje je radio u trgovini sa plažnim programom 3-4 godine, pa mu je dobro poznato što je Ž.B radio. Išao je s njim u Makarsku po suvenire i plažni program, on se brinuo o suvenirnici, bio je prisutan kada bi raznosili i prikupljali suncobrane na plaži na koje su imali koncesiju. Nakon sezone je radio u ključari gdje je on radio s njim. 15-ak dana prije svoje smrti rekao mu je kako namjerava s jednim prijateljem otvoriti mjenjačnicu, radio je do zadnjeg dana, do svoje smrti.

 

27.1.  Odgovarajući na pitanja svog punomoćnika izjavio je da mu je u društvu svoga vjenčanog kuma pok. V. K. otac rekao da je on  kuću u K. čuvao, a kupio i platio iza 2000. godine, da je kuća bila vlasništvo nekog pravoslavca iz Bosne. Prije sezone su je Ž.B. i on dolazili obilaziti i čistiti., Ž.B. kuću čuvao, tuženik ad/4 je izjavio da se radilo o poslijeratnom vremenu u kojem su se kuće u vlasništvu pravoslavaca i muslimana uzurpirale.

 

27.2.  Odgovarajući na pitanje tužiteljice kada je došao u M. izjavio je da je to bilo 2006.

 

28.   Saslušani svjedoci različito iskazuju o vremenu kada su tužiteljica i pok.Ž.B. kupili kuću u K. , pa je tako svjedok S.B. iskazao je da se radilo o vremenu iza 2001., svjedok Z.D. i svjedokinja M.R. iskazali su kako je to bilo 1995., svjedoku S. U. nije poznata godina, ističe da su u kući boravili dok M.B. nije rodila treću kćer, E.B., a da su nakon toga kuću srušili i izgradili novu, svjedok B. B. je naveo da su kuću kupili 1995.-1996, a da su je proširili i podigli kat 2005., što zna jer se tada ženio njegov sin pa su skinuli skelu da svatovi mogu proći, svjedok P.B. je izjavio da su kuću kupili 1995 – 1996. za što je M.B. dao iznos od 5.000,00 maraka, koji mu je ona vratila, dok je svjedokinja N.B. iskazala kako je M.B. i Ž.B. 1996. -1997. dala pozajmicu da dovrše uređenje kuće, a sama tužiteljica je iskazala kako su kuću kupili 1997.godine, kada su isplatili kupoprodajnu cijenu gđi. S., a da su zatim 2002.-2003.godine kuću renovirali na način da je doslovno cijela kuća srušena i izgrađena iznova.

 

U odnosu na navode iz tužbe da  je tužiteljica svojim radom i doprinosom sudjelovala u stjecanju imovine u većem omjeru nego li prednik stranaka, svjedoci su iskazivali  općenito na način da su svi u odnosu na način vođenja poslova u K. i M. spominjali i Ž.B i M.B., dok je  sama tužiteljica iskazala kako su što se tiče načina vođenja njihovog poslovanja znali isključivo Ž.B. i ona što su i kako su radili, da nije htjela odgovarati na znatiželjna pitanja što se posla tiče, a  s prijateljima da su mogli podijeliti neku manje važnu situaciju, iz čega proizlazi da svjedoci o bitnim činjenicama nisu ni mogli imati bitnih saznanja.

 

29.                 Prethodno navedenim dokazima koji su izvedeni tijekom postupka utvrđeno je:

 

 - da je tužiteljica M.B. bila u braku s pravnim prednikom tuženika ad/1- ad/4, pok.Ž.B. od 17. veljače 1990. do njegove smrti 3. studenog 2010.;

- da su u njihovom braku rođene tri kćeri, tužene ad/1 – ad/3, a da je nasljednik iza pok. Ž.B. i njegov sin P.B.2, tuženik ad/4 ;

- da su i tužiteljica i pok. Ž.B. tijekom trajanja bračne zajednice bili zaposleni kao obrtnici i kao radnici u trgovačkim društvima u različitim vremenskim periodima. Tako je pok. Ž.B. u vremenu od 2. siječnja 1993. do 31. prosinca 1993. radio kod T… d.o.o., dok je u razdoblju od 25. travnja 1998. do 31. listopada 2001. bio zaposlen kao obrtnik, te je od 1. studenog 2001. do 30. kolovoza 2005. radio u … d.o.o., dok je tužiteljica od 7. prosinca 1990. do 21. listopada 1992. bila obrtnica, od 1. siječnja 1993. do 8. studenog 2001. je radila kod T… d.o.o., zatim je u razdoblju 10. ožujka 2003. do 28. prosinca 2017. ponovno bila zaposlena kao obrtnica. Osim podataka o zaposlenju u spisu nema podataka o visini primanja tužiteljice i pok. Ž.B. za navedeno vrijeme;

- da su tužiteljica i pok. Ž.B. tijekom trajanja bračne zajednice pozajmicama koje su uzimali od prijatelja i zajednički ih vraćali 1991. godine kupili zemljište na kojem su 1992. izgradili obiteljsku kuću u M. , a kako to proizlazi iz iskaza same tužiteljice koja je iskazala da  su 1991. kupili teren od B. M., napravili kuću i uselili 1992. što zna jer se 1993. rodila njihova prva kćer P.B.1, a oni su tada već živjeli u kući. Što se tiče sredstava za izgradnju kuće, nisu bili kreditno sposobni pa nisu dizali kredit nego su uzimali privatne pozajmice od prijatelja koje su vraćali zajedno;

 

- da su tužiteljica i pok. Ž.B. 18. listopada 2002. godine kupili stojnu kuću s dvorištem u mjestu K. (čest. zgr. 1647 i čest. zem. 10656/4 upisane u zk. ul. 1694 k.o. S.). Tužiteljica tvrdi kako je kuća kupljena 1997. kada su isplatili cijenu. Taj period definira iz razloga što tada još uvijek nije rodila svoju treću kćer, koja je rođena 1998. Radilo se o iznosu od 40.000,00 €, imali su nešto svoje ušteđevine, a od N.B. su posudili 30.000,00 maraka. Tužiteljica u svom iskazu nije potvrdila iskaz svjedoka P. B., koji je izjavio da joj je on dao oko 5.000,00 maraka za kupnju kuće, koje mu je ona vratila. Kada su uselili kuća je bila za rušenje. Oni su je renovirali 2002. – 2003. godine, a renovacija se sastojala od toga da je doslovno cijela kuća srušena i izgrađena iznova. Iskaz tužiteljice u dijelu u kojem navodi da je kupoprodajna cijena 1997. iznosila 40.000,00 eura nije logičan, jer je općepoznata činjenica da u to vrijeme valuta euro uopće nije korištena kao valuta (u platni promet uvedena je tek 1999. godine), a iz prve stranice Ugovora o kupoprodaji nekretnina koji je pravni temelj za stjecanje spornih nekretnina, vidljivo je da je isti sklopljen 18. listopada 2002.;

 

- da su tužiteljica i pok. Ž.B. u zk. ul. br. 2170 k.o.S. (list 33 spisa i list 3 priklopljenog spisa O-921/18) 24. listopada 2002. na temelju kupoprodajnog ugovora od 18. listopada 2002. upisani kao suvlasnici čest. zgr. 1647 i čest. zem. 10656/4 za po ½ pa  su suvlasništvo predmetne nekretnine stekli 24. listopada 2002., a ne prije 1. srpnja 1999.;

 

- da iz preslike knjižice vozila broj …. (list 34 spisa) za osobno vozilo Renault Scenic model 1.6, 16V, broj šasije …, proizlazi da je vozilo proizvedeno 2002. godine, zbog čega isto nije moglo biti stečeno prije 1. srpnja 1997. godine;

 

-  da su tužene ad/1 P.B.1 i ad/2 I.V. u svojim iskazima sadržajno priznale navode kojima tužbeni zahtjev obrazlaže njihova majka, tužiteljica M.B.. Tako je tužena ad/1 P.B.1 iskazala da je njena majka  doprinosila više zato što je njen otac od kad se ona sjeća bio alkoholičar, spavao je do podne, ali zatim dodaje da su i jedno i drugo krvavo  radili i zaradili što i M.B., ali da ona smatra da njenoj majci treba pripasti sva imovina nakon smrti njenog oca, dok je tužena ad/2 I.V. iskazala da su njen otac i majka radili zajedno, ali da je majka radila puno više, da je više doprinosila financijski, dodatno se školovala, išla na razne edukacije, njima je kuhala ručak u jakni kako bi stigla na vrijeme na posao u kiosku, da nije radila samo kod kuće i u kiosku, nego je  putovala i u Zadar, Split, vezano za posao. Ona je svestrana i poduzetna, dok je njen otac zadnjih godina intenzivno pio. Dodala je kako je kao dijete jako puno vremena provodila s ocem, s kojim je putovala, a za to vrijeme da je njena majka radila. Međutim, u situaciji kada su svi tuženici jedinstveni suparničari, dakle kada se spor može riješiti na jednak način prema svima to znači da jedinstveni suparničari mogu samo zajednički priznati tužbeni zahtjev, odnosno svaki od njih ne može samostalno priznati tužbeni zahtjev, što proizlazi iz odredbe čl. 201. ZPP-a. Za slučaj različitosti pojedinih radnji jedinstvenih suparničara primjenjuju se pravila o otklanjaju kolizije na način da se uzme najkorisnija radnja, u ovom predmetu to je radnja osporavanja zahtjeva iz tužbe koju je poduzeo tuženik ad/4 P.B.2;

 

- da tužiteljica nije dokazala da je ostvarivala prihode s osnove rada znatno veće nego li prednik stranaka. Naime, tužiteljica je jasno iskazala kako su isključivo Ž.B. i ona znali što su i kako su radili što se tiče načina vođenja njihovog poslovanja, nije htjela odgovarati na znatiželjna pitanja što se posla tiče, a s prijateljima da su mogli podijeliti neku manje važnu situaciju. Navela ja kako je ona u periodu od 1992. – 1998. imala 3 carska reza, majka je i pored njihovih registriranih poslova uvijek je radila nešto sa strane putem suradničkih ugovora, npr. zepter, interlux usisavači, tupperware, o čemu u spisu nema dokaza, te smatra da je svojim radom doprinosila više od Ž.B. koji je bolovao od behtereva i imao je problema sa srcem. Tužiteljica je također navela da su ona i Ž.B. putovali zajedno automobilom u Italiju, Tursku, radi nabave robe, a kada se išlo avionom, ona je išla sama, da su se Ž.B. i nadograđivali, dogovarali se, neizmjerno ju je uvažavao i poštivao kao ženu i majku. Tako bi npr. Ž.B. ili ona imali ideju pa bi je zajedno razradili i ostvarili, Ž.B. je bio 14 godina stariji, naravno da je imao više životnog i radnog iskustva. Stoga na temelju iskaza same tužiteljice sud zaključuje da je tužiteljica prema uloženim sredstvima u gradnju kuće    (pozajmice koje su zajedno ona i Ž.B. vraćali) u M. i njezinom radu u domaćinstvu - brizi o obitelji doprinijela u stjecanju prijeporne nekretnine u ½  dijela njezine vrijednosti, pa je u tome omjeru i njezin udio u njezinom vlasništvu.

 

30.   S obzirom na vrijeme trajanja braka između tužiteljice i pravnog prednika tuženika koji je sklopljen 1990. i prestao smrću Ž.B. 3. studenog 2010., na prosudbu koja imovina predstavlja zajednički stečenu imovinu odnosno bračnu stečevinu bračnih drugova  u primjenu za razdoblje od 1990. do 1. srpnja 1999. dolaze odredbe Zakona o braku i porodičnim odnosima („Narodne novine“ broj: 11/78., 27/78., 45/89., 51/89. - pročišćeni tekst, 59/90., 25/94. - dalje ZBPO), a za vrijeme od 1. srpnja 1999. do trenutka smrti supruga tužiteljice u primjeni je Obiteljski zakon („Narodne novine“ - 103/15, 98/19  dalje ObZ), s obzirom na to da je čl. 551. ObZ. propisano  kako se odredbe tog Zakona primjenjuju i na obiteljske odnose koji su nastali do dana njegova  stupanja na snagu.

30.1.   Člankom 36. st. 1. ObZ-a određeno je da je bračna stečevina imovina koju su bračni drugovi stekli radom za vrijeme trajanja bračne zajednice ili potječe iz te imovine, a stavkom 3. istog članka propisano je da su bračni drugovi u jednakim dijelovima suvlasnici u bračnoj stečevini ako nisu drugačije ugovorili.

30.2.   Prema odredbi članka 277. ZBPO imovina koju su bračni drugovi stekli radom za vrijeme trajanja bračne zajednice ili potječe iz te imovine njihova je zajednička imovina, a udio svakog bračnog druga u zajedničkom imovini određuje se prema njegovom doprinosu u stjecanju te imovine (članak 287. stavak 1. ZBPO-a).

30.3.   Bračni drugovi mogu sporazumno podijeliti zajedničku imovinu tako da odrede suvlasničke dijelove u čitavoj ili u jednom dijelu imovine, ili na pojedinoj stvari, kao i da svakom bračnom drugu pripadnu pojedine stvari ili prava iz te imovine (članak 284. ZBPO). Svaki bračni drug može za vrijeme trajanja braka ili nakon prestanka braka, tužbom zahtijevati da sud utvrdi koliki je njegov dio u zajedničkoj imovini ili dijelu te imovine ili na pojedinoj stvari iz te imovine (članak 285. ZBPO).

30.4.   Kod utvrđivanja suvlasničkih dijelova udio bračnog druga u zajedničkoj imovini određuje se prema njegovom doprinosu u stjecanju te imovine, a u slučaju spora, sud određuje koliki je bio doprinos bračnih drugova u stjecanju zajedničke imovine, pri čemu vodi računa ne samo o osobnom dohotku i zaradi svakog od bračnih drugova, nego i o pomoći jednog bračnog druga drugome, o radu u domaćinstvu i porodici, brizi oko odgoja i podizanja djece, kao i o svakom drugom obliku rada i suradnje u upravljanju, održavanju i povećanju zajedničke imovine (članak 287. ZBPO). Iz navedenog slijedi da udio svakog bračnog druga u zajedničkoj imovini bračnih drugova stečenoj prije 1. srpnja 1999. nije unaprijed određen, već ga trebaju odrediti bilo stranke svojim sporazumom, bilo sud, u slučaju da takav sporazum izostane.

31.    Polazeći od toga da između tužiteljice i pok. Ž.B. nije bilo sporazuma glede diobe zajednički stečene imovine, da tužiteljica nije ni tvrdila ni dokazivala da bi kupnju zemljišta 1991. godine i izgradnju sporne kuće u M. 1992. godine izvršila sredstvima koja predstavljaju njezinu posebnu imovinu, a iskazala je kako su u stjecanju zemljišta i izgradnji predmetne kuće ona i njen pok. suprug Ž.B. sudjelovali zajedno, da su zemljište kupili i kuću izgradili pozajmicama koje uzimali od prijatelja i zajedno vraćali jer nisu bili kreditno sposobni, zaključak je suda da sporne čest. zem. 1330  k.o. M. i čest. zem. 1325 k.o. M. predstavljaju bračnu stečevinu tužiteljice i prednika tuženika u jednakim suvlasničkim udjelima od po 1/2.

31.1.  Na tužiteljici je bio teret dokaza visine njezinog suvlasničkog udjela i okolnosti odlučnih za utvrđenje tog suvlasničkog dijela, ali i eventualnog dogovora stranaka.

31.2.  Naime, kada je tužiteljica u tužbi i tijekom postupka tvrdila da je njezin doprinos u stjecanju zajedničke imovine bio veći zbog činjenice što je njezina zarada bila znatno veća od zarade pok. Ž.B., tj. da je  ona svojim radom sudjelovala u stjecanju te imovine u većem omjeru nego li prednik stranaka, onda je upravo tužiteljica bila dužna dokazati te činjenice, odnosno predložiti dokaze kojima bi se te činjenice utvrdile (članak 219. stavak 1. u vezi članka  7. stavak 1. ZPP).

32.               U odnosu na čest. zgr. 1647 i čest. zem. 10656/4 (kuću u K.) koja je kupljena za vrijeme trajanja bračne zajednice te je kao suvlasništvo tužiteljice i pok. Ž.B. na temelju ugovora o kupoprodaji od 8. listopada 2002. godine  - dakle na temelju pravnog posla, prema čl. 119. i 120. Zakona o vlasništvu i drugim stvarnim pravima ("Narodne novine" br. 91/96, 68/98, 137/99, 32/00, 73/00, 129/00, 114/01, 79/06, 141/06, 148/08, 38/09, 153/09, 143/12, 152/14, dalje ZVDSP) stečena tek upisom u zemljišnu knjigu 24. listopada 2002. godine kada je upisana kao suvlasništvo tužiteljice i pok. Ž.B. u dijelovima za po 1/2, vrijedi zakonska presumpcija da su bračni drugovi u jednakim dijelovima suvlasnici u bračnoj stečevini ako nisu drugačije ugovorili.  Kako tužiteljica nije ni tvrdila da se radi o njezinoj posebnoj imovini ni da bi između nje i njenog pok. supruga postojao dogovor koji bi bio različit od upisa u zemljišnoj knjizi, zaključak je suda da je u odnosu na predmetne nekretnine suvlasnički dio tužiteljice upravo 1/2 za koliko je ista upisana u zemljišnoj knjizi.

33.              U odnosu na osobno vozilo Renault Scenic model 1.6, 16V, broj šasije …, sud je utvrdio kako iz preslike knjižice vozila broj … (list 34 spisa) proizlazi da je vozilo proizvedeno  2002. godine, zbog čega isto nije moglo biti stečeno prije 1. srpnja 1997. godine, pa i u odnosu na automobil vrijedi zakonska presumpcija da su bračni drugovi u jednakim dijelovima suvlasnici u bračnoj stečevini ako nisu drugačije ugovorili, a tužiteljica u ovom postupku nije  ni tvrdila ni dokazivala da bi između nje i njenog pok. supruga postojao bilo kakav dogovor u odnosu na automobil.

34.                Odluka o trošku postupka temelji se na odredbi čl. 154. st. 1. ZPP-a i odredbama Tarife o nagradama i naknadi troškova za rad odvjetnika  (NN 142/2012 od 19. prosinca 2012. , NN 103/2014 od 27. kolovoza 2014., NN 118/2014. od 3. listopada 2014. i NN 107/2015 od 7. listopada 2015. - dalje:Tarifa).

 

       Tuženik ad/4 potražuje parnični trošak za radnje koje je poduzeo putem odvjetnika prema troškovniku (list 77 spisa), pa je sud  sukladno odredbama Tarife i VPS od 101.000,00 kn koja je određena raspravnim rješenjem 13. prosinca 2021. tuženiku ad/4 priznao trošak sastava odgovora na tužbu 1.000,00 kn ( Tbr 8.t.1.), zastupanja na tri ročišta od 13. prosinca 2021., 15. veljače 2022. i 4. travnja 2022. po 2.500,00 kn (Tbr.9.t.1.), ukupno 8.500,00 kuna.

 

35.      Zbog svega izloženog odlučeno je kao u izreci ove presude.

 

Metković., 12. svibnja 2022.

 

 

                                                                                                             S u t k i n j a :

Jelena Ćelić  

 

 

PRAVNA POUKA:  Protiv ove presude može se izjaviti žalba u roku 15 dana od dana objave iste. Žalba se podnosi u 3 istovjetna primjerka putem ovog suda za nadležni županijski sud. Ako stranka nije pristupila na ročište na kojem se presuda uručuje, a uredno je obaviještena o ročištu, smatrat će se da joj je dostava presude obavljena onoga dana kada je održano ročište na kojem se presuda uručuje. Ovjereni prijepis presude stranka može preuzeti u sudskoj zgradi (čl. 335. ZPP-a).                                                            

 

DNA:

1. B. Š., N. T. i L. Š., odvjetnici u P., …
2. P.B.1, M., …
3. I.V., M., …
4. E.B., M., …
5. J. J., odvjetnik u M., …