-1-

                                                                                                                         Broj: Ppž-2138/2021

 

                               

                                                                                                 Broj: Ppž-2138/2021

 

U   I M E   R E P U B L I K E   H R V A T S K E

 

                                             P R E S U D A

 

 

Visoki prekršajni sud Republike Hrvatske, u vijeću sastavljenom od sutkinja Goranke Ratković kao predsjednice vijeća te Gordane Korotaj i Kristine Gašparac Orlić kao članica vijeća, uz sudjelovanje Roberta Završkog u svojstvu višeg sudskog savjetnika kao zapisničara, u prekršajnom postupku protiv okrivljene pravne osobe xx d.d., zbog prekršaja iz čl. 225. st. 1. Zakona o strancima („Narodne novine“, broj 130/11., 74/13., 69/17. i 46/18.), odlučujući o žalbi okrivljene pravne osobe, podnesenoj protiv presude Općinskog prekršajnog suda u Splitu, Stalne službe u Kaštel Sućurcu od 8. siječnja 2021., broj: 28. Pp J-3691/2019, u sjednici vijeća održanoj 12. svibnja 2022.,

 

 

p r e s u d i o    j e

 

I.              Odbija se žalba okrivljene pravne osobe xx d.d. kao neosnovana i potvrđuje se prvostupanjska presuda.

 

II.              Na temelju čl. 138. st. 2. t. 3.c) Prekršajnog zakona („Narodne novine“, broj 107/07., 39/13., 157/13., 110/15., 70/17. i 118/18.), okrivljena pravna osoba xx d.d. je obvezna naknaditi paušalni iznos troškova žalbenog postupka u iznosu 500,00 (petsto) kuna u roku 15 dana od primitka ove presude.

             

 

Obrazloženje

 

1.              Pobijanom prvostupanjskom presudom okrivljena pravna osoba xx d.d. proglašena je krivom da je, na način činjenično opisan u izreci pobijane presude, počinila prekršaj iz čl. 225. st. 1. Zakona o strancima, za koji joj je izrečena novčana kazna u iznosu 23.000.00 kuna, koju je dužna platiti u roku 15 dana po pravomoćnosti presude, uz pogodnost plaćanja dvije trećine izrečene novčane kazne, a obvezana je i na naknadu troškova prekršajnog postupka u iznosu 200,00 kuna. 

 

2.              Protiv te presude, žalbu je podnijela okrivljena pravna osoba, naznačujući u uvodu žalbe da se žali zbog svih žalbenih osnova, dok iz sadržaja žalbe proizlazi da se žali zbog pogrešno i nepotpuno utvrđenog činjeničnog stanja, povrede odredaba materijalnog prekršajnog prava te odluke o prekršajnopravnim sankcijama. Predlaže da se pobijana presuda preinači na način da se okrivljenu pravnu osobu oslobodi od optužbe odnosno da ju se oslobodi od plaćanja novčane kazne ili da joj se izrekne najniža moguća novčana kazna, a podredno da se pobijana presuda ukine i predmet vrati prvostupanjskom sudu na ponovno postupanje.

 

3.              Žalba nije osnovana.

 

4.              Visoki prekršajni sud Republike Hrvatske, kao drugostupanjski sud, na temelju čl. 202. st. 1. Prekršajnog zakona, ispitivao je pobijanu prvostupanjsku presudu iz osnova i razloga iz kojih se ona pobija žalbom, kao i po službenoj dužnosti. Pritom nije utvrđeno da postoje razlozi zbog kojih okrivljena pravna osoba pobija prvostupanjsku presudu, a niti su utvrđene povrede na koje ovaj sud, u skladu s gore navedenom zakonskom odredbom, pazi po službenoj dužnosti.

 

5.              U žalbi zbog pogrešno i nepotpuno utvrđenog činjeničnog stanja, okrivljena pravna osoba navodi da je sud pogrešno tereti za počinjenje prekršaja, jer nije bila u mogućnosti kontrolirati putne isprave putnika, ističe da su policijski službenici u Frankfurtu pustili stranca da putuje dalje, zbog čega upravo oni nisu smjeli strancu dozvoliti daljnje kretanje te ističe da je ona, u okviru važećih zakona Republike Hrvatske, primijenila svu dužnu pažnju, te se nameće pitanje kako je putnik koji je doputovao iz Frankfurta mogao nastaviti putovanje ako nije imao vizu za ulazak u RH .

 

5.1.              Suprotno ovim tvrdnjama žalbe, valjanom analizom provedenih dokaza, ispravno je stajalište prvostupanjskog suda glede svih odlučnih činjenica, pa tako i glede činjenice koja se ističe u žalbi. Neosnovano okrivljena pravna osoba ističe da je u konkretnom slučaju valjanost vize isključivo u domeni policijskih službenika zračne luke u Frankfurtu iz kojeg je stranac doputovao. Naime, prije svega, okrivljena pravna osoba je odgovorna za svoje zakonito poslovanje u svim segmentima. Odredbom čl. 41. st. 1. Zakona o strancima propisano je da prijevoznik, a nesporno je da okrivljena pravna osoba ima to svojstvo, može dovesti državljanina treće zemlje na granični prijelaz ili u Republiku Hrvatsku ako državljanin treće zemlje ima, između ostalog, i valjanu vizu. Navedena zakonska odredba je decidirana i obligatorna, a na prijevozniku je da organizira način na koji će ispuniti tu zakonsku obvezu. Stoga je jasno da okrivljena pravna osoba, kao prijevoznik, odnosno njeni predstavnici imaju ovlast uskraćivanja ukrcaja putnika na let unatoč njihovoj prijavi za let, radi neodgovarajuće putne dokumentacije (karta, putna isprava, viza, …), a što znači da moraju biti i dodatno educirani u vezi isprava potrebnih za prelazak državne granice. Eventualno postojanje određenih poteškoća bilo koje naravi, pa tako i organizacijske, oko vršenja kontrole prilikom ukrcaja putnika i kontrole valjanosti potrebne dokumentacije za ulazak u Republiku Hrvatsku ni na koji način ne dovodi do otklanjanja prekršajne odgovornosti okrivljene pravne osobe, niti je to moguće prebacivanjem krivnje isključivo na policijske službenike onih zračnih luka iz koje putnici kreću (u ovom predmetu zračne luke u Beču), kako se to ističe u žalbi.

 

5.2.              Slijedom navedenog, žalbenim navodima činjenično stanje nije dovedeno u sumnju glede pravilnosti i stupnja pouzdanosti utvrđenja odlučnih činjenica, pa nije osnovana žalba zbog pogrešno i nepotpuno utvrđenog činjeničnog stanja.

 

6.              U žalbi zbog povrede odredaba materijalnog prekršajnog prava, okrivljena pravna osoba navodi da je prvostupanjski sud trebao primijeniti institut beznačajnog djela iz čl. 24.a Prekršajnog zakona.

 

6.1.              Međutim, po ocjeni ovog suda, neosnovano se u žalbi ističe da bi se radilo o beznačajnom djelu. Naime, za prosudbu je li neko djelo beznačajno od značaja su subjektivne i objektivne okolnosti odnosno stupanj ugrožavanja ili povrede javnog poretka, društvene discipline i društvenih vrijednosti te potreba da počinitelj bude kažnjen (čl. 24.a Prekršajnog zakona). U konkretnom slučaju, utvrđene subjektivne okolnosti su takve da nema osnove za primjenom instituta beznačajnog djela. Ovo iz razloga što je, prema podacima u spisu, samo pred ovim prvostupanjskim sudom, protiv okrivljene pravne osobe u tijeku više prekršajnih postupaka zbog istog prekršaja, zbog čega ovaj sud smatra da nema osnove za primjenom instituta beznačajnog djela.

 

6.2.              Stoga, nije osnovana žalba zbog povrede odredaba materijalnog prekršajnog prava.

 

7.              Žaleći se zbog odluke o prekršajnopravnoj sankciji, okrivljena pravna osoba navodi da je prvostupanjski sud morao primijeniti odredbe o ublažavanju kazne, pri čemu taksativno nabraja zakonske izričaje iz čl. 36. st. 2. Prekršajnog zakona, iznosi podatke svojeg imovinskog stanja od završetka procesa restrukturiranja 2015. do financijskih pokazatelja pada prihoda u 2020., kao i poduzetih mjera u vezi prilagodbe svog poslovanja novonastaloj situaciji uzrokovanoj pandemijom. U okviru ove žalbene osnove, okrivljena pravna osoba iznosi i podatke za druge zemlje članice EU.

 

7.1.              Razmotrivši odluku prvostupanjskog suda o izrečenoj novčanoj kazni u visini zakonom propisanog fiksnog iznosa (23.000,00 kuna za svakog prevezenog državljanina treće zemlje), ovaj sud smatra da u konkretnom slučaju nema okolnosti koje bi imale značaj onih naročito izraženih olakotnih okolnosti koje bi opravdale primjenu instituta ublažavanja kazne. Osim toga, protiv okrivljene pravne osobe je u tijeku više prekršajnih postupaka zbog istog djela, a zbog koje okolnosti naročito nema osnove za izricanje blaže kazne, jer se opća svrha prekršajnopravnih sankcija iz čl. 6. Prekršajnog zakona i svrha kažnjavanja iz čl. 32. Prekršajnog zakona ne bi mogla postići blažim kažnjavanjem, kako se to ističe u žalbi.

 

8.              Paušalni iznos troškova žalbenog postupka temelji se na odredbi čl. 138. st. 2. t. 3.c) Prekršajnog zakona, koja propisuje da troškovi prekršajnog postupka obuhvaćaju paušalni iznos troškova prekršajnog postupka Visokog prekršajnog suda Republike Hrvatske kada je donio odluku kojom je pravomoćno utvrđena prekršajna odgovornost okrivljenika, ako je odlučivao o redovnom pravnom lijeku tužitelja i okrivljenika ili samo okrivljenika. Paušalna je svota, u skladu s čl. 138. st. 3. Prekršajnog zakona određena u okvirima propisanim Rješenjem o određivanju paušalnog iznosa za troškove prekršajnog postupka („Narodne novine“, broj 18/13.) u rasponu od 100,00 do 5.000,00 kuna, a s obzirom na složenost i trajanje postupka, te imovno stanje okrivljenika. Naime, u spisu nema podataka da okrivljena pravna osoba ima takvih financijskih poteškoća da bi upravo plaćanjem troškova postupka bilo dovedeno u pitanje njeno redovno poslovanje, pri čemu treba istaknuti da se radi o visini troškova (500,00 kuna) koja je bliže minimalno mogućem iznosu paušalne svote.

 

9.              Slijedom navedenog, nije bilo osnove za prihvaćanje žalbe, pa je, na temelju čl. 205. Prekršajnog zakona, odlučeno kao u izreci ove presude.

 

Zagreb, 12. svibnja 2022.

 

Zapisničar:                                                                          Predsjednica vijeća:

                                                                                                            

      Robert Završki, v. r.                                                            Goranka Ratković, v.r.                                                                                                                                   

 

Presuda se dostavlja Općinskom prekršajnom sudu u Splitu u 4 otpravka: za spis, okrivljenika i tužitelja.