- 1 -              Poslovni broj: Usž-3475/21-3

 

Poslovni broj: Usž-3475/21-3

 

 

 

 

U  I M E   R E P U B L I K E   H R V A T S K E

 

P R E S U D A

 

Visoki upravni sud Republike Hrvatske u vijeću sastavljenom od sudaca toga Suda Ante Galića, predsjednika vijeća, Sanje Štefan i Blanše Turić, članica vijeća te više sudske savjetnice Lane Štok, zapisničarke, u upravnom sporu tužiteljice A. L. iz O., koju zastupa otac T. L. iz O., protiv tuženika Ministarstva znanosti i obrazovanja Republike Hrvatske, Z., radi priznavanja inozemne stručne kvalifikacije, odlučujući o žalbi tužiteljice protiv presude Upravnog suda u Rijeci, poslovni broj: 1 UsI-1552/2020-10 od 15. srpnja 2021., na sjednici vijeća održanoj 11. svibnja 2022.

 

p r e s u d i o   j e

 

I.              Odbija se žalba tužiteljice te potvrđuje presuda Upravnog suda u Rijeci, poslovni broj: 1 UsI-1552/2020-10 od 15. srpnja 2021.

II.              Odbija se zahtjev tužiteljice za naknadu troškova žalbenog postupka. 

 

Obrazloženje

 

1.              Presudom Upravnog suda u Rijeci, poslovni broj: 1 UsI-1552/2020-10 od 15. srpnja 2021. odbijen je tužbeni zahtjev tužiteljice za poništenje rješenja tuženika, klasa: UP/II-602-05/20-01/00004, urbroj: 533-04-20-0004 od 29. listopada 2020. te zahtjev tužiteljice za naknadu štete.

2.              Protiv prvostupanjske presude tužiteljica je podnijela žalbu zbog povrede pravila sudskog postupka, pogrešno utvrđenog činjeničnog stanja i pogrešne primjene materijalnog prava. U opširnoj žalbi u bitnome ponavlja tužbene navode. Navodi da je ukazala na bitnu činjenicu da je stupanj obrazovanja tužiteljice 7.1 Ističe da propisi nalažu da se u Republici Hrvatskoj kvalifikacija prepoznaje po razini, obujmu i vrsti stečenih kompetencija koje su najsličnije inozemnoj kvalifikaciji, a najsličnija kvalifikacija je magistra inženjerka strojarstva sa stupnjem 7. Navodi da joj je trebalo priznati akademski naziv i akademski stupanj magistar inženjer strojarstva, a ne diplomirani inženjer mehatronike iz razloga što takva kvalifikacija ne postoji u Republici Hrvatskoj slijedom čega neće moći pristupiti tržištu rada. Smatra da je u postupku trebalo procijeniti ukupne vještine, znanja i kompetencije tužiteljice koje je stekla svojom sveukupnom naobrazbom. Tužiteljica nadalje iznosi tumačenje mjerodavnog materijalnog prava te navodi na koji način je valjalo riješiti predmetnu upravnu stvar. Zaključno ističe da tužiteljica ima pravo na master u Republici Hrvatskoj po tri osnove: preko stupnja 7.1 koji je stekla u R. S., a koji je dokazala dodatkom diplomi, koji dokaz sud nije uzeo u obzir, preko zakonske norme Zakona o nacionalnom okviru kvalifikacija R. S. i preko cjelovite kvalifikacije i necjelovitih kvalifikacija jer zadovoljava sve uvjete Zakona o hrvatskom kvalifikacijskom okviru. Iz sadržaja žalbe proizlazi da tužiteljica predlaže da Visoki upravni sud usvoji žalbu, poništi rješenje tuženika te riješi stvar na način da tužiteljici prizna znanja, kompetencije, vještine, stavovi i sposobnosti koje posjeduje kada pristupa tržištu rada u Republici Hrvatskoj te da dozvoli tužiteljici da precizira stvarne troškove spora i izmaklu dobit.

3.              Tuženik, iako uredno, odgovor na žalbu nije podnio.

4.              Žalbe nije osnovana.

5.              Ispitujući presudu prvostupanjskog suda u granicama propisanim člankom 73. stavkom 1. Zakona o upravnim sporovima („Narodne novine“ 20/10., 143/12., 152/14., 94/16., 29/17. i 110/21.; dalje: ZUS) ovaj Sud je utvrdio da ne postoje razlozi zbog kojih se prvostupanjska presuda pobija žalbom, a niti razlozi na koje pazi po službenoj dužnosti.

6.              Iz podataka u spisu predmeta proizlazi da je rješenjem tuženika od 29. listopada 2020. odbijena žalba tužiteljice izjavljena protiv rješenja od 24. rujna 2020. kojim je za potrebe zapošljavanja u Republici Hrvatskoj priznata inozemna visokoškolska kvalifikacija Diplomirani inženjer mehatronike koju je stekla tužiteljica i koju je izdala institucija Univerzitet u N. S., Fakultet tehničkih nauka, N. S., R. S.

7.              Prvostupanjski je sud odlučujući o tužbi tužiteljice održao raspravu, izvršio uvid u sudski i spis tuženika te je na temelju razmatranja svih činjeničnih i pravnih pitanja, pravilno ocijenio da tužbeni zahtjev nije osnovan.

8.              Iz spisa predmeta proizlazi da je prvostupanjski sud utvrdio da je tužiteljica 14. rujna 2019. podnijela zahtjev za stručno priznavanje inozemne visokoškolske kvalifikacije diplomirani inženjer mehatronike za potrebe zapošljavanja. Utvrdio je, nadalje, da je tužiteljica stekla inozemnu visokoškolsku kvalifikaciju diplomirani inženjer mehatronike završetkom studijskog programa Mehatronike u trajanju od četiri godine te da je tužiteljica navedenu kvalifikaciju stekla na temelju Diplome Univerziteta u N. S., Fakulteta tehničkih nauka, N. S., R. S., broj: 012-B-177/X od 7. travnja 2017.

9.              Visoki upravni sud prihvaća utvrđeno činjenično stanje od strane prvostupanjskog suda, jer po ocjeni Suda, žalbenim navodima nisu dovedene u sumnju odlučne činjenice kako ih je utvrdio prvostupanjski sud, a imajući na umu i utvrđeno činjenično stanje u provedenom upravnom postupku.

10.              Na tako utvrđeno činjenično stanje pravilno je prvostupanjski sud primijenio materijalno pravo, odredbe Zakona o priznavanju inozemnih obrazovnih kvalifikacija („Narodne novine“ 158/03., 189/03., 138/16. i 45/11.).

12.              Odredbom članka 2. stavka 1. točke 1. Zakona o priznavanju inozemnih obrazovnih kvalifikacija propisano je da inozemna obrazovna kvalifikacija podrazumijeva formalni naziv za određenu razinu odnosno stupanj stečenih znanja, vještina i kompetencija koji se dokazuje inozemnom školskom svjedodžbom, diplomom i drugom javnom ispravom koje izdaje nadležna ustanova. Točkom 2. istog članka propisano je da priznavanje podrazumijeva formalno potvrđivanje vrijednosti inozemne obrazovne kvalifikacije, odnosno razdoblja obrazovanja, koje je izdalo nadležno tijelo, u svrhu pristupa obrazovanju ili zapošljavanju. Točkom 3. istog članka propisano je da stručno priznavanje podrazumijeva priznavanje inozemne visokoškolske kvalifikacije u svrhu zapošljavanja u Republici Hrvatskoj. Točkom 8. propisano je da vrednovanje inozemnih visokoškolskih kvalifikacija podrazumijeva procjenu razine, odnosno stupnja inozemne visokoškolske kvalifikacije pojedinca. Odredbama članka 9. stavaka 1. i 3. Zakona o priznavanju inozemnih obrazovnih kvalifikacija propisano je da stručno priznavanje inozemnih visokoškolskih kvalifikacija obavlja Agencija za znanost i visoko obrazovanje, a vrednovanje inozemnih visokoškolskih kvalifikacija provodi stručno tijelo visokog učilišta sukladno odredbama statuta.

13.              Pravilno je prvostupanjski sud pojasnio da se postupkom priznavanja prema navedenom Zakonu o priznavanju inozemnih obrazovnih kvalifikacija, utvrđuje da inozemna obrazovna kvalifikacija podrazumijeva formalni naziv za određenu razinu odnosno stupanj stečenih znanja, vještina i kompetencija koji se dokazuje inozemnom školskom svjedodžbom, diplomom i drugom javnom ispravom koje izdaje nadležna ustanova te stoga da se tužiteljici može priznati inozemna visokoškolska kvalifikacija isključivo kao diplomirani inženjer mehatronike kako je to navedeno na njezinoj diplomi.

14.              Napomenuo je da se u postupku priznavanja ne stvaraju nikakva statusna prava niti dodjeljuju akademski stupnjevi, nazivi ili bilo kakve druge titule prema hrvatskim propisima. Imajući na umu smisao i svrhu postupka priznavanja sukladno odredbama Zakona o priznavanju inozemnih obrazovnih kvalifikacija, pravilno je prvostupanjski sud istaknuo da se taj postupak razlikuje od postupka utvrđivanja istovrijednosti diploma, odnosno postupka „nostrifikacije“ koji se u Republici Hrvatskoj provodio do 2004. prema Zakonu o priznavanju istovrijednosti stranih svjedodžbi i diploma („Narodne novine“ 57/96.).

15.              Slijedom navedenog, imajući na umu odredbe  Zakona o priznavanju inozemnih obrazovnih kvalifikacija kojima je propisan postupak priznavanja inozemne visokoškolske kvalifikacije, pravilno je prvostupanjski sud ocijenio zakonitim osporeno rješenje tuženika kojim je odbijena žalba tužiteljice izjavljena protiv prvostupanjskog rješenja kojim je tužiteljici priznata inozemna visokoškolska kvalifikacija: diplomirani inženjer mehatronike.

16.              Ostali prigovori tužiteljice istaknuti u žalbi su neosnovani i bez utjecaja na drukčije rješavanje predmetne upravne stvari, a pogotovo zbog toga što se radi o prigovorima koje je isticala i u postupku pred prvostupanjskim sudom, o kojima se prvostupanjski sud detaljno i jasno očitovao, a s čijim zaključcima se u potpunosti slaže i ovaj Sud.

17.              Sud je u postupku pravilno utvrdio činjenice koje su odlučne u ovom upravnom sporu i na tako utvrđeno činjenično stanje je pravilno primijenio mjerodavno materijalno pravo. Pri tome, prvostupanjski sud je u obrazloženju presude iznio valjane i dostatne razloge o odlučnim činjenicama te je, navodeći koje odredbe materijalnog prava primjenjuje u sporu, obrazložio koje su činjenice u smislu mjerodavnog zakona odlučne za konkretnu upravnu stvar te otklonio sve prigovore tužiteljice, s čime je u cijelosti suglasan i ovaj Sud.

18.              S obzirom da je tužbeni zahtjev za poništavanje rješenja tuženika odbijen, a osnovanost zahtjeva za naknadu štete uvjetovana je nezakonitošću osporavanog akta, to je pravilno odbijen i zahtjev za naknadu štete.

19.              Budući da ne postoje razlozi zbog kojih tužiteljica pobija prvostupanjsku presudu, kao ni razlozi na koje Sud pazi po službenoj dužnosti, na temelju članka 73. stavka 1. ZUS-a, to je na temelju članka 74. stavka 1. ZUS-a žalba odbijena kao neosnovana i potvrđena prvostupanjska presuda.

20.              S obzirom da je žalba tužiteljice odbijena, odbijen je zahtjev za naknadu troškova spora sukladno odredbi članka 79. stavka 4. ZUS-a. Valja napomenuti da tužiteljica nije niti specificirala iznos troška koji potražuje.

 

U Zagrebu 11. svibnja 2022.

 

                                                                                                      Predsjednik vijeća

Ante Galić