1

Poslovni broj: UsI-256/22-9

REPUBLIKA HRVATSKA

UPRAVNI SUD U ZAGREBU

Avenija Dubrovnik 6

U I M E R E P U B L I K E H R V A T S K E

P R E S U D A

              Upravni sud u Zagrebu, po sucu tog suda Bojanu Bugarinu i uz sudjelovanje Ivane Petrović kao zapisničarke, u upravnom sporu tužitelja: S. B. iz K., protiv tuženika: Hrvatski zavod za zdravstveno osiguranje (Direkcija), Z., radi poništavanja rješenja, 10. svibnja 2022. godine

p r e s u d i o j e

              Odbija se tužbeni zahtjev za poništavanje rješenja Hrvatskog  zavoda za zdravstveno osiguranje (Direkcije), KLASA: UP/II-502-08/21-01/430, URBROJ: 338-01-06-05-21-04 od 27. prosinca 2021. godine, kao i zahtjev tužitelja za naknadu troška upravnog spora.

Obrazloženje

Tužitelj tužbom osporava drugostupanjsko rješenje od 27. prosinca 2021. godine, kojim je odbijena njegova žalba protiv prvostupanjskog rješenja od 11. listopada 2021. godine. Tim prvostupanjskim rješenjem je odbijen tužiteljev zahtjev za naknadu troškova prijevoza u vezi s korištenjem prava na zdravstvenu zaštitu iz obveznog zdravstvenog osiguranja na relaciji D. F. – V. T. – D. F., za 15 putovanja na fizikalnu terapiju u toku kolovoza 2021. godine.

Rješenja iz upravnog postupka su donesena na temelju nalaza, mišljenja i ocjenâ nadležnih liječničkih povjerenstava u oba stupnja upravnog postupka, u kojima je navedeno da je tužitelj fizikalnu terapiju mogao obaviti u K. ili u K., odnosno u mjestima udaljenim manje od 50 km od njegovog prebivališta u D. F. Utvrđeno je da tužitelju nije izdan putni nalog na temelju kojeg bi ostvario pravo na naknadu troškova prijevoza.

Tužitelj u tužbi i u toku upravnog spora navodi da se na temelju specijalističkih nalaza njegova fizikalna terapija mogla obaviti samo u V. T., koje su od D. F. javnim prijevozom udaljene 56 km. Ističe da su djelatnici tuženika njegovom liječniku zabranili izdavanje putnog naloga za naknadu troškova.

Tuženik je u odgovoru na tužbu osporio i tužbu i tužbeni zahtjev.

Sud je održao raspravu, kojoj se nije odazvao uredno pozvan tuženik.

U dokaznom je postupku pročitana dokumentacija u sudskom spisu i u spisu upravnog tijela.

Tužbeni zahtjev je neosnovan.

Tužitelj je 01. rujna 2021. godine za sebe i za svoju pratnju podnio zahtjev za naknadu troškova prijevoza za 15 putovanja na fizikalnu terapiju u kolovozu 2021. godine na relaciji D. F. – V. T. – D. F.

U upravnom postupku je utvrđeno da se fizikalna terapija inače provodi i u K. i u K., odnosno unutar 50 km od tužiteljevog prebivališta, a da su V. T. javnim prijevozom od tužiteljevog prebivališta udaljene više od 56 km.

Nesporno je da tužitelju nije izdan putni nalog njegovog liječnika primarne zdravstvene zaštite, iako raspolaže nizom specijalističkih nalaza u kojima se izričito upućuje na fizikalnu terapiju u V. T. te se u njima izričito navodi da se tužiteljeva fizikalna terapija ne može obaviti ni u K. ni u K. U tim specijalističkim nalazima se ništa ne govori o potrebi tužiteljeve pratnje na fizikalnu terapiju.

Pravo na naknadu za troškove prijevoza osigurana osoba ostvaruje na temelju obrasca putnog naloga koji izdaje izabrani liječnik primarne zdravstvene zaštite (čl. 65. st. 4. Zakona o obveznom zdravstvenom osiguranju; NN 80/13, 137/13 i 98/19 - ZOZO), a izabrani liječnik primarne zdravstvene zaštite također utvrđuje i potrebu pratnje osigurane osobe (čl. 64. st. 1. ZOZO-a).

Na temelju čl. 62. st. 1. ZOZO-a osigurana osoba pravo na naknadu za troškove prijevoza ostvaruje ako ne ispunjava uvjete za korištenje sanitetskog prijevoza, a na temelju čl. 62. st. 2. ZOZO-a mora se raditi o upućivanju u mjesto koje je udaljeno 50 i više km od mjesta prebivališta osigurane osobe.

Iako tužitelj doista raspolaže nizom specijalističkih nalaza u kojima se izričito i obrazloženo upućuje na fizikalnu terapiju upravo u V. T., on ne raspolaže aktom svog izabranog liječnika primarne zdravstvene zaštite iz čl. 65. st. 4. i čl. 64. st. 1. ZOZO-a na temelju kojeg bi on i njegova pratnja mogli ostvariti pravo na naknadu za troškove prijevoza. Tužitelj ne raspolaže ni potvrdom iz čl. 62. st. 1. ZOZO-a o tome da ne ispunjava uvjete za korištenje sanitetskog prijevoza.

S obzirom na to da su navedeni akti propisani kao zakonski uvjeti za ostvarivanje prava na naknadu troškova prijevoza, tužitelj bez njih doista ne može ostvariti to svoje pravo.

Tužitelju treba napomenuti da činjenica podnošenja zahtjeva za naknadu troškova prijevoza na obrascu Hrvatskog zavoda za zdravstveno osiguranje (HZZO) ne može zamijeniti propisane akte izabranog liječnika primarne zdravstvene zaštite. Navedeni obrazac je potreban za podnošenje zahtjeva, ali je uz njega potrebno priložiti odgovarajuće obrasce i potvrde izabranog liječnika iz čl. 65. st. 4., čl. 64. st. 1. i čl. 62. st. 1. ZOZO-a.

Tužitelj bi naknadu za troškove prijevoza mogao ostvariti na temelju putnog naloga koji izdaje ovlašteni djelatnik HZZO-a samo u slučaju kada bi kao osigurana osoba bio pozvan od strane HZZO-a radi ostvarivanja prava iz obveznog zdravstvenog osiguranja ili na temelju rješenja HZZO-a o upućivanju na liječenje (čl. 65. st. 4. ZOZO-a.).

Tužitelj se ne može s uspjehom pozivati na navodnu zabranu djelatnika HZZO-a njegovom liječniku da ne izdaje putne naloge za naknadu troškova, jer se u slučaju neopravdanog neizdavanja putnog naloga može obratiti nadležnim tijelima Hrvatske liječničke komore i prijaviti liječnika ili promijeniti svog liječnika primarne zdravstvene zaštite; međutim, bez njegove potvrde nije u mogućnosti ostvariti pravo na naknadu za troškove prijevoza.

Zbog svega navedenog sud smatra da su upravna tijela pravilno i zakonito odbila tužiteljev zahtjev za naknadu troškova prijevoza pa je njegov tužbeni zahtjev za poništavanje tuženikovog drugostupanjskog rješenja kao neosnovan odbijen na temelju čl. 57. st. 1. Zakona o upravnim sporovima (ZUS).

Tužitelj je izgubio ovaj upravni spor pa je na temelju čl. 79. st. 4. ZUS-a odbijen i njegov (inače nespecificiran) zahtjev za naknadu troškova.

U Zagrebu, 10. svibnja 2022. godine.

       Sudac:

Bojan Bugarin, v.r.

UPUTA O PRAVNOM LIJEKU:

Protiv ove presude dopuštena je žalba Visokom upravnom sudu Republike Hrvatske. Žalba se podnosi putem ovog suda, u dovoljnom broju primjeraka za sud i sve stranke u sporu, u roku od 15 dana od dana dostave ove presude.