Poslovni broj 48 P – 5/2022-5

Poslovni broj 48 P – 5/2022-5

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

P R E S U D A

Općinski sud u Zadru, po sutkinji Jasni Baričević, na prijedlog višeg sudskog savjetnika – specijalista Josipa Duševića, u pravnoj stvari tužitelja A. R. iz Z., P. J. D., OIB: …, zastupanog po punomoćniku Š. B., odvjetniku u Z., Z. c., protiv tuženika R. A. iz S., A. S., OIB: …, zastupanog po punomoćniku J. M., odvjetniku u Z., D. F. T., radi isplate, nakon održane glavne i javne rasprave, zaključene 5. travnja 2022. u prisutnosti punomoćnika tužitelja i zamjenika punomoćnika tuženika I. I., odvjetnika u Z., na ročištu radi objave presude 10. svibnja 2022.,

p r e s u d i o    j e

I Nalaže se tuženiku R. A. iz S., A. S., OIB: …, isplatiti tužitelju A. R. iz Z., P. J. D., OIB: …, iznos od 5.000,00 (pettisuća) EUR – a u kunskoj protuvrijednosti prema srednjem tečaju Hrvatske narodne banke na dan plaćanja, uvećano za zakonske zatezne kamate koje na taj iznos teku od 2. lipnja 2020. do isplate, po kamatnoj stopi koja se određuje za svako polugodište uvećanjem prosječne kamatne stope na stanja kredita odobrenih na razdoblje dulje od godinu dana nefinancijskim trgovačkim društvima izračunate za referentno razdoblje koje prethodi tekućem polugodištu za 3 (tri) postotna poena, sve u roku od 15 (petnaest) dana.

II Nalaže se tuženiku naknaditi tužitelju troškove postupka u iznosu od 4.787,50 (četiritisućesedamstotinaosamdesetsedamkunapedesetlipa) kuna, sa zakonskim zateznim kamatama tekućim od dana donošenja ove presude pa do isplate, po stopi koja se određuje za svako polugodište uvećanjem prosječne kamatne stope na stanja kredita odobrenih za razdoblje dulje od godinu dana nefinancijskim trgovačkim društvima izračunate za referentno razdoblje koje prethodi tekućem polugodištu za 3 (tri) postotna poena, sve u roku od 15 (petnaest) dana, dok se u preostalom dijelu, preko dosuđenog, zahtjev odbija.

Obrazloženje

1. Tužitelj u tužbi navodi da su on kao kupac i tuženik kao prodavatelj, 27. lipnja 2019. sklopili ugovor o kupoprodaji nekretnine, ovjeren kod javnog bilježnika S. G. u Z., broj OV – 8409/2019 od 27. lipnja 2019. Tuženik da nije htio ispuniti preuzete obveze iz cit. ugovora, pa da su sporazumnim raskidom ugovora o kupoprodaji nekretnine od 25. rujna 2019., na kojem su potpisi stranaka ovjereni od strane javnog bilježnika S. G., pod brojem OV-12580/19 i sporazumno raskinuli cit. ugovor. Tuženik je na ime kupovnine nekretnine koja je bila predmetnom cit. ugovora o kupoprodaji nekretnine od tužitelja zaprimio iznos od 5.000,00 eura, što je konstatirano i potvrđeno od strane tuženika, kako u cit. ugovoru, tako i u sporazumnom raskidu ugovora o kupoprodajni nekretnine. Odredbom čl. 2 sporazumnog raskida ugovora o kupoprodaji nekretnine, prodavatelj ovdje tuženik se obvezao tužitelju vratiti primljeni iznos od 5.000,00 eura naplativom u kunama, prema srednjem tečaju Hrvatske narodne banke na dan plaćanja do 1. lipnja 2020. Unatoč brojnim pozivima, tuženik da svoju obvezu prema tužitelju nije podmirio. Osim navedenog iznosa, tužitelj potražuje i zatezne kamate od 2. lipnja 2020.

2. Tuženik je u svom pravodobnom odgovoru na tužbu, naveo da je nesporno između stranaka sklopljen ugovor o kupoprodaji nekretnine 27. lipnja 2019., kao i sporazumni raskid ugovora o kupoprodaji nekretnine 25. rujna 2019. Nije točno kako je tuženik na ime kupovnine nekretnine iz cit. ugovora primio iznos od 5.000,00 eura. Tuženik taj iznos novca da nikada nije zaprimio od tužitelja, niti mu je isti isplaćen na račun ili na bilo koji drugi način, pa da je bespredmetno od njega uopće tražiti povrat navedenog iznosa.

3. Presudom ovog suda, poslovni broj P-1059/20 od 15. siječnja 2021., naloženo je tuženiku isplatiti tužitelju iznos od 5.000,00 EUR u kunskoj protuvrijednosti sa zakonskim zateznim kamatama, te je naloženo tuženiku da naknadi tužitelju parnični trošak u iznosu od 3.225,00 kuna sa zakonskim zateznim kamatama.

4. Povodom žalbi tužitelja i tuženika protiv prvostupanjske odluke, Županijski sud u Splitu kao drugostupanjski, je rješenjem poslovni broj Gž-834/2021 od 29. studenog 2021., prihvatio žalbu tuženika kao osnovanu, ukinuo prvostupanjsku presudu i vratio predmet ovom sudu na ponovno suđenje.

5. Postupak je nastavljen pod novim, gornjim poslovnim brojem.

6. Sud je izveo dokaze uvidom i čitanjem isprava priloženih spisu, i to: ugovora o kupoprodaji nekretnine od 27. lipnja 2019., ovjerenog kod javnog bilježnika S. G. u Z., pod brojem Ov – 8409/19 od 27. lipnja 2019. (list spisa 3 – 5), sporazumnog raskida ugovora o kupoprodaji nekretnine od 25. rujna 2019., ovjerenog kod javnog bilježnika S. G. u Z., pod brojem Ov – 12580/19 od 25. rujna 2019. (list spisa 6 – 7), opomene pred utuženje od 3. lipnja 2020. (list spisa 8 – 9), rješenja Županijskog suda u Splitu, poslovni broj: Gž - 834/2021 od 29. studenog 2021. (list spisa 45 – 49), te je saslušao svjedoke Đ. R. i S. M. (list spisa 51 – 55).

7. Tužbeni zahtjev tužitelja je osnovan.

8. Predmet spora je zahtjev tužitelja da mu tuženik isplati utuženi iznos uvećan za pripadajuće zakonske zatezne kamate, s osnova sklopljenog sporazuma o raskidu ugovora o kupoprodaji nekretnine od 25. rujna 2019.

9. Nije sporno među strankama da su sklopile ugovor o kupoprodaji nekretnine od 27. lipnja 2019., ovjeren kod javnog bilježnika S. G. u Z., pod brojem OV – 8409/19 istog dana, te sporazumni raskid ugovora o kupoprodaji nekretnine od 25. rujna 2019., ovjeren kod javnog bilježnika S. G. u Z., pod brojem OV – 12580/19 istog dana.

10. Između stranaka je sporno je li tuženik s osnova kapare i kupoprodajne cijene po ugovoru o kupoprodaji nekretnine od 27. lipnja 2019., ovjerenom kod javnog bilježnika S. G. u Z., pod brojem Ov – 8409/19 od 27. lipnja 2019., primio iznos od 5.000,00 eura od tužitelja, a posljedično je li isti iznos dužan vratiti tužitelju.

11. Prema odredbi članka 9. Zakona o obveznim odnosima („Narodne novine“ broj 35/05, 41/08, 125/11, 78/15 i 29/18, dalje: ZOO) sudionik u obveznom odnosu je dužan ispuniti svoju obvezu i odgovoran je za njezino ispunjenje.

11.1. Odredbom članka 336. stavka 1. ZOO propisano je da ugovor stvara prava i obveze za ugovorne strane, a odredbom članka 342. istog zakona je propisano da je vjerovnik u obveznom odnosu ovlašten od dužnika zahtijevati ispunjenje obveze, a dužnik je dužan ispuniti je savjesno u svemu kako ona glasi.

12. Prema ugovoru o kupoprodaji nekretnine od 27. lipnja 2019., ovjerenom kod javnog bilježnika S. G. u Z., pod brojem OV – 8409/19 od 27. lipnja 2019. (l.s. 3 – 5), kupac ovdje tužitelj A. R., je prilikom sklapanja istog prodavatelju ovdje tuženiku R. A., isplatio iznos od 5.000,00 eura, primitak kojeg iznosa je ovaj potvrdio potpisom tog ugovora, a koji potpis istog je ovjeren kod javnog bilježnika.

13. Iz sporazumnog raskida ugovora o kupoprodaji nekretnine od 25. rujna 2019., ovjerenog  kod javnog bilježnika S. G. u Z., pod brojem OV – 12580/19 od 25. rujna 2019. (list spisa 6 – 7), slijedi da stranke raskidaju kupoprodajni ugovor koji su sklopili 27. lipnja 2019., utvrđuju da je ovdje tužitelj isplatio ovdje tuženiku iznos od 5.000,00 eura na ime kapare odnosno dijela kupovnine za nekretninu koja je bila predmet cit. kupoprodajnog ugovora, ali da raskidaju predmetni kupoprodajni ugovor i da se R. A. obvezuje A. R. vratiti iznos od 5.000,00 eura, koji je zaprimio na ime kapare i dijela kupovnine, do 1. lipnja 2020. Potpis stranaka sporazuma je ovjeren kod javnog bilježnika.

14. Svjedok Đ. R. je u svom iskazu (list spisa 51 - 53) u bitnome naveo da je nekretnina formalno u vlasništvu njegovog oca R. A., ovdje tuženika, ali realno da je stvarni vlasnik on, do diobe unutar njihove obitelji. Njegov otac je u to vrijeme prodavao apartman unutar zgrade, a u to vrijeme A. R., njihov sumještanin je prodao svoju kuću i tražio je drugi smještaj, pa su kroz priču došli do toga da bi mu on ponudio taj apartman za kupnju. Njemu se taj apartman svidio i došlo je do dogovora da će on kupiti taj apartman. Napravljen je ugovor, a on je znao da kuća nije etažirana. Kad je došlo do drugog ugovora, on više nije bio u skladu s prvim ugovorom, jer je A. htio garanciju za cijelu imovinu. Svjedokov otac se nije slagao s tim drugim ugovorom, jer on nije imao veze s prvim ugovorom, a ''sjedao je'' na zemlju koja nije bila očeva. Pokušali su naći rješenje, međutim A. je promijenio odvjetnika i poslao pismo da odustaje od ugovora i tražio da mu se vrati njegova kapara. Kapara po ovom ugovoru da je dana njemu (svjedoku) koji je stvarni vlasnik nekretnine, a otac je potpisivao ugovore i ovjeravao potpis, jer je on formalni vlasnik u zemljišnoj knjizi. Tu kaparu je A. dao njemu na ruke u gotovini prilikom potpisivanja i ovjere ugovora pred odvjetnikom. Tome je bio prisutan i svjedokov otac. Nije vratio taj novac dan na ime kapare tužitelju, jer je smatrao da mu ga nije dužan vratiti, jer je on odustao od ugovora. Prilikom isplate kapare da je bio nazočan svjedokov otac sigurno, a misli da su bili još on i A. R. Nije ga A. obavijestio da odustaje od ugovora nikakvim pismom, nego je prilikom odlaska kod njega i njegove majke, da vidi u čemu je problem, ustanovio da on odustaje od ugovora, odnosno da njegova majka ne želi da on kupi taj apartman, a ona mu je to financirala jer je prodana njegova kuća bila u vlasništvu majke. Nije trebao ništa savjetovati svog oca oko pregovaranja i sklapanja prvog ugovora jer je to njegovo (svjedokovo), a otac je samo vlasnik na papiru. Svjedok da je sve vodio oko ugovora,  a otac da je samo potpisao kao vlasnik. Bio je upoznat s činjenicom sporazumnog raskida kupoprodajnog ugovora.

Nije imao prilike savjetovati se s ocem oko sklapanja tog sporazumnog raskida, jer da tu ne živi, ali da je upoznat s time da je tužitelj dolazio po njegovog oca, premda nije imao nikakav dogovor s njim, nego sa svjedokom i nagovarao je njegovog oca da potpiše taj sporazumni raskid, a što je najgore u tome je i uspio, bez konzultacija sa svjedokom. Otac da je potpisao da je svjedok dobio kaparu, a ne on. Objasnio je ocu što je predmet ugovora i da idu realizirati kupoprodaju, a pričali su i prije sklapanja sporazumnog raskida predmetnog kupoprodajnog ugovora o tome.

14.1. Sud ne prihvaća iskaz ovog svjedoka kao vjerodostojan jer isti nije uvjerljiv, životan niti logičan, a radi se o sinu tuženika, osobi izravno zainteresiranoj za uspjeh tuženika u sporu. Naime, svjedok navodi da je tužitelj prodavao apartman unutar kuće, iz iskaza proizalazi da je njegov otac pregovarao o sklapanju dvaju ugovora, a tuženik je nedvojbeno bio stranka obaju ugovora i potpise na istima je ovjerio kod javnog bilježnika. Sasvim je nerealno da ta osoba (koja je i formalno vlasnik u zemljišnoj knjizi), onda ne bi primila i novac s osnova kapare, ako je već prodavala dio kuće, pregovarala oko ugovora („Svjedokov otac se nije slagao s tim drugim ugovorom, jer on nije imao veze s prvim ugovorom“), te bila stranka dvaju ugovora u kojima je svojim ovjerenim potpisom potvrdila, da je primila novac na ime kapare od ovdje tužitelja. S druge, strane svjedokov iskaz je i kontradiktoran, jer najprije navodi da je stvarni vlasnik te nekretnine (do diobe) on, a potom dalje iskazuje kako je njegov otac prodavao apartman u kući, pregovarao o kupoprodaji i konačno bio stranka dvaju ugovora, realno ga prikazujući kao stvarnog vlasnika. Njegov iskaz je u suprotnosti s dvije javno ovjerovljene isprave (list spisa 3 - 7), čiji sadržaj ovaj svjedok nije doveo u pitanje.

14.2. Svjedok S. M. je u svom iskazu (list spisa 54) u bitnome naveo da su on i tužitelj A. prijatelji. On njemu nikad nije spominjao R., već je govorio da će biti susjedi, da će tu kupiti apartman, na koncu, R. i nema ništa s tim, jer je on već dao pola kuće jednom, a pola drugom sinu. Rekao mu je da će kupiti apartman od Đ. R. i da će on 1.9. useliti u apartman, čini mu se da je to bilo prije dvije godine. Dogovor je bio u ljeto, toga se sjeća jer mu je rekao da će oni to sve raščistiti do 1.9. kada će useliti u taj apartman. R. mu nikad ništa o tome nije pričao, a nije ga ni A. spominjao. Samo mu je Đ. pričao da će A. od njega uzeti apartman. Nije mu ništa detaljno vezano za novac spominjao, samo mu je A. rekao da će  on to uzeti od Đ. za pedesettisuća eura.

              14.3. Sud ne prihvaća niti iskaz ovog svjedoka vjerodostojnim. To iz razloga što je u suprotnosti s ovjerovljenim ispravama priloženim spisu, čiji sadržaj nije doveo u pitanje, a sam svjedok nema neposrednih saznanja o davanju/primanju kapare.

15. S obzirom da iz prethodno cit. ugovora i sporazuma (list spisa 3 - 7) proizlazi da je tužitelj tuženiku isplatio iznos od 5.000,00 eura na ime kapare i dijela kupoprodajne cijene, a da je predmetni kupoprodajni ugovor naknadno sporazumno raskinut i da se tuženik obvezao tužitelju vratiti primljeni iznos od 5.000,00 eura, tužitelj opravdano u ovom postupku potražuje isplatu istog. Ovo naročito kada tuženik svoju obvezu povrata primljenog iznosa novca nije izvršio do ugovorenog roka, niti naknadno po tužiteljevim pisanim opomenama pred utuženje (list spisa 8 – 9).

16. Sud drži neosnovanim prigovore tuženika kako predmetni iznos novca nije uopće primio, jer suprotno proizlazi iz prethodno cit. isprava, na kojima je njegov javno ovjerovljeni potpis. On je dakako mogao osporiti njihov sadržaj, međutim predloženim i izvedenim dokazima iz već gore navedenih razloga, nije uspio uvjeriti sud da su činjenice u njima navedene neistinite, a odustao je od dokaznog prijedloga svog stranačkog saslušanja. Dakle, njegov prigovor promašene pasivne legitimacije nije osnovan.

16.1. Premda je tuženik tijekom postupka naveo da bi postojale mane volje kod njega u trenutku potpisivanja predmetnog sporazuma o raskidu ugovora, takav prigovor nije moguće s uspjehom isticati u ovom postupku, jer je riječ o postupku radi isplate, a mane volje kao razlog pobojnosti pravnog posla, se mogu s uspjehom isticati jedino u parnici u kojoj se traži poništenje tog pravnog posla (v. ukidna odluka drugostupanjskog suda).

17. Stoga je tuženik dužan vratiti tužitelju primljeni iznos od 5.000,00 eura na ime kapare i dijela kupoprodajne cijene, jer je kao sudionik obveznopravnog odnosa u smislu odredbe članka 9. ZOO u vezi s odredbama članaka 336. stavka 1. i 342. ZOO, dužan ispuniti svoju sporazumno preuzetu obvezu, pa je tužbeni zahtjev tužitelja valjalo prihvatiti kao osnovan, uzimajući  pritom u obzir valutu obveze iz odredbe članka 22. stavka 1. ZOO, te uz isti dosuditi zakonske zatezne kamate na temelju odredbe članka 29. stavaka 1. i 2. Zakona o obveznim odnosima (Narodne novine, broj 35/05, 41/08, 125/11, 78/15 i 29/18).

18. Odluka o troškovima postupka temelji se na odredbi članka 154. stavka 1. ZPP u vezi s odredbom članka 155. stavka 1. ZPP, te su primjenom Tarife o nagradama i naknadi troškova za rad odvjetnika (Narodne novine broj 142/12, 103/14, 118/14 i 107/15, dalje: Tarifa), tužitelju priznati troškovi, za sastav tužbe – 100,00 bodova (Tbr. 7. toč. 1. Tarife), podneska od 24. rujna 2020. – 25,00 bodova (Tbr. toč. 3. Tarife), za zastupanje na ročištima od 4. prosinca 2020. – 100,00 bodova (Tbr. 9. toč. 1. Tarife) i 5. travnaj 2022. – 100,00 bodova (Tbr. 9. toč. 1. Tarife), što uz vrijednost boda od 10,00 kuna (Tbr. 50. Tarife), uvećano za pripadajući PDV od 25% (Tbr. 42. Tarife), što uz opravdani, zatraženi trošak sudske pristojbe za tužbu u iznosu od 362,50 kuna i presudu u iznosu od 362,50 kuna, sveukupno iznosi 4.787,50 kuna.

18.1. Tužitelju nije priznat trošak pristupa ročištu za objavu presude jer se ne radi o nužnom trošku.

18.2. Kamate na trošak dosuđene su od dana presuđenja, sukladno odredbi članka 30. stavka 3. Ovršnog zakona (Narodne novine broj 112/12, 25/13, 93/14, 55/16, 73/17 i 131/20) u vezi s odredbom članka 29. ZOO.

19. Slijedom navedenog, odlučeno je kao u izreci odluke.

Zadar, 10. svibnja 2022.

UPUTA O PRAVNOM LIJEKU:

Protiv ove presude može se izjaviti žalba nadležnom županijskom sudu. Žalba se podnosi pisano, putem ovog suda, u dovoljnom broju primjeraka za sud i protivnu stranku, u roku od 15 (petnaest) dana od dana dostave pisanog otpravka ove odluke.

Ako stranka nije pristupila na ročište na kojem se presuda objavljuje, a uredno je obaviještena o ročištu, smatrat će se da joj je dostava presude obavljena onoga dana kada je održano ročište na kojem se presuda objavljuje. Ovjereni prijepis presude stranka može preuzeti u sudskoj zgradi.

DNA:

1. Tužitelju po punomoćniku,

2. Tuženiku po punomoćniku.