Poslovni broj: 11 UsI-26/22-6

REPUBLIKA HRVATSKA
UPRAVNI SUD U SPLITU
Split, Put Supavla 1

U IME REPUBLIKE HRVATSKE

PRESUDA

Upravni sud u Splitu, po sucu Milanu Franiću, uz sudjelovanje zapisničarke
Milke Škaro Grozdanić, u upravnom sporu tužitelja M. D. iz M., kojeg zastupa opunomoćenik N. M., odvjetnik u D, protiv tuženika Ministarstva pravosuđa i uprave Republike Hrvatske, Zagreb, Ulica grada Vukovara 49, uz sudjelovanje zainteresiran osobe Županijskog
državnog odvjetništva, Građansko-upravni odjel, D., radi naknade za nekretninu, 6. svibnja 2022.

presudio je

I. Odbija se kao neosnovan tužbeni zahtjev za poništenje rješenja
tuženika KLASA: UP/II-943-…, URBROJ: 514-04-02-01-
… od 10. studenoga 2021.

II. Odbija se kao neosnovan tužiteljev zahtjev za naknadu troška

ovoga spora.

Obrazloženje

1. Navedenim osporenim rješenjem tuženika, odbijena je žalba tužitelja protiv
prvostupanjskog rješenja Ureda državne uprave u županiji,
Službe za imovinsko-pravne poslove, KLASA: UP/I-943-…, URBROJ: 2117-
… od 2. srpnja 2018.

2. Tim je prvostupanjskim rješenjem odbijen zahtjev tužitelja za određivanje
naknade za nekretnine u k.o. Z. označene kao čest. zem. … i čest. zem.
…, kao neosnovan, s obrazloženjem da u konkretnom slučaju nije ostvarena
pretpostavka propisana odredbom članka 58. stavka 1. Zakona o izvlaštenju i
određivanju naknade (Narodne novine, broj: 74/14, 69/17 i 98/19) jer da tužitelj u tijeku
postupka, a niti uz žalbu, nije dostavio akt kojim bi granica pomorskog dobra bila
proširena izvan granice koja se po samom zakonu kojim se uređuje pomorsko dobro
smatra pomorskim dobrom, odnosno izvan granice određene aktom nadležnog tijela
donesenog na temelju zakona kojim se uređuje pomorsko dobro.

3. U pravodobno podnesenoj tužbi tužitelj ističe kako je osporeno rješenje u
cijelosti neosnovano i nezakonito, te navodi kako tuženik pogrešno tumači odredbu

- 2 - Poslovni broj: 11 UsI-26/22-6

članka 58. Zakona o izvlaštenju i određivanju naknade, kao i odredbu članka 118.
Zakona o pomorskom dobru i morskim lukama (Narodne novine, broj: 158/03, 100/04,
141/06, 38/09, 123/11, 56/16), odnosno da pogrešno protumačio intenciju
zakonodavca prilikom propisivanja navedenih odredbi. Dalje navodi da je iz
obrazloženja pobijanog rješenja vidljivo da tuženiku, kao ni prvostupanjskom tijelu, nije
sporno da bi se u konkretnom slučaju radilo o izvlaštenju ex lege, samo što oba tijela
zauzimaju stajalište kako je naknada moguća samo u slučaju mijenjanja, odnosno
proširenja granica pomorskog dobra, a što da ovdje nije slučaj obzirom da se radi o
određivanju, odnosno proglašenju predmetnih čestica pomorskim dobrom. Tužitelj
ističe da je iz odredbe članka 118. Zakona o pomorskom dobru i morskim lukama
razvidno da se ta promjena odnosi i na samo proglašenje kopna pomorskim dobrom,
te da se i u tom slučaju radi o izvlaštenju za koje se onda određuje naknada sukladno
odredbi članka 58. Zakona o izvlaštenju i određivanju naknade. Dalje ističe kako
namjera zakonodavca zasigurno nije bila lišiti vlasništva poštenog stjecatelja
nekretnina koji je nekretnine platio i podmirio poreznu obvezu nastalu u svezi stjecanja
nekretnina, bez da ga se pri tom obešteti, odnosno da mu se za iste ne isplati naknada.
Ukazuje na to da su upravna tijela prilikom rješavanja ispustila iz vida to da se ovdje
radi o situaciji iz odredbe članka 170. Zakona o vlasništvu i drugim stvarnim pravima,
u vezi čega se poziva i na presudu Visokog upravnog suda Republike Hrvatske broj
Usž-1986/16 od 6. listopada 2016. Tužbenim zahtjevom traži poništenje osporenog
rješenja.

4. U odgovoru na tužbu, tuženik je u svemu ostao kod navoda iz obrazloženja
pobijanog rješenja, predlažući da se tužbeni zahtjev odbije kao neosnovana; a
zainteresirana osoba (iako pozvana) nije odgovorila na tužbu.

5. U sporu je 6. svibnja 2022. održana rasprava čime je dana mogućnost
strankama da se u skladu s člankom 6. Zakona o upravnim sporovima (Narodne
novine, broj: 20/10, 143/12, 152/14, 94/16, 29/17 i 110/21, dalje u tekstu: ZUS-a)
očituju o činjenicama i pravnim pitanjima odlučnim za rješenje ove upravne stvari.
Zamjenica opunomoćenika tužitelja na raspravi je ostala kod svih tužbenih navoda
predlažući da se tužbeni zahtjev usvoji i da se tuženika obveže na naknadu troška
tužitelju. Tuženik i zainteresirana osoba, iako uredno pozvani, raspravi nisu pristupili.
6. U cilju ocjene zakonitosti osporenog rješenja tuženika, čitana je i pregledana
dokumentacija u spisu ovoga spora i u spisu predmetnoga upravnog postupka koji je
tuženik dostavio uz odgovor na tužbu. Osim toga stranke nisu imale drugih dokaznih
prijedloga.

7. Na temelju provedenih dokaza tijekom upravnog postupka kao i tijekom ovog
spora, te nakon razmatranja svih pravnih i činjeničnih pitanja, u skladu s odredbom
članka 55. stavka 3. ZUS-a, sud je ocijenio da tužbeni zahtjev nije osnovan.
8. Među strankama ovog spora; nije sporno da je tužitelj prvostupanjskom tijelu

21. ožujka 2018. podnio predmetni prijedlog za određivanje naknade za nekretnine
oznake č.z. … i …, k.o. Z.; a sporno je pripada li tužitelju pravo na
naknadu za nekretnine u obuhvatu pomorskog dobra bez obzira na činjenicu je li u
konkretnom slučaju došlo do proširenja granica pomorskog dobra, ili se nekretnine
nalaze unutar granica određenih aktom nadležnog tijela koji je donesen na temelju
zakona kojim se uređuje pomorsko dobro.

9. Osporenim rješenjem tuženik, žalba tužitelja protiv prvostupanjskog rješenja
je odbijena, uz ocjenu da je odluka prvostupanjskog tijela donesena na temelju pravilno
i potpuno utvrđenog činjeničnog stanja i uz pravilnu primjenu zakona, a koji stav kao
pravilan i zakonit u cijelosti prihvaća i ovaj sud.

- 3 - Poslovni broj: 11 UsI-26/22-6

10. Odredbom članka 58. stavka 1. Zakona o izvlaštenju i određivanju naknade
propisano je da se u slučaju proširenja granice pomorskog dobra izvan granice koja
se po samom zakonu kojim se uređuje pomorsko dobro smatra pomorskim dobrom,
odnosno izvan granice određene aktom nadležnog tijela donesenog na temelju zakona
kojim se uređuje pomorsko dobro, naknada za nekretnine na koje je proširena granica,
po zahtjevu prijašnjeg vlasnika, određuje u postupku i na način propisan ovim
Zakonom.

11. Stavkom 2. članka 58. Zakona o izvlaštenju i određivanju naknade je
propisano da je obveznik isplate naknade je Republika Hrvatska, dok je stavkom 3.
propisano da prijašnji vlasnik ostvaruje pravo na naknadu na temelju akta o
određivanju granica pomorskog dobra i ovjerovljenog geodetskog elaborata.
12. Odredbom članka 3. stavka 1. Zakona o pomorskom dobru i morskim
lukama propisano je da je pomorsko dobro opće dobro od interesa za Republiku
Hrvatsku, ima njezinu osobitu zaštitu, a upotrebljava se ili koristi pod uvjetima i na
način propisan ovim Zakonom.

13. Odredbom članka 4. stavak 1. Zakona o pomorskom dobru i morskim
lukama propisano je da se morska obala proteže od crte srednjih viših visokih voda
mora i obuhvaća pojas kopna koji je ograničen crtom do koje dopiru najveći valovi za
vrijeme nevremena kao i onaj dio kopna koji po svojoj prirodi ili namjeni služi korištenju
mora za pomorski promet i morski ribolov, te za druge svrhe koje su u vezi s
korištenjem mora, a koji je širok najmanje šest metara od crte koja je vodoravno
udaljena od crte srednjih viših visokih voda.

14. Odredbom 14. stavak 1. Zakona o pomorskom dobru i morskim lukama
propisano je da granicu pomorskog dobra utvrđuje Povjerenstvo za granice
Ministarstva, na prijedlog županijskog povjerenstva za granice.

15. Konačno je odredbom članka 118. stavak 3. Zakona o pomorskom dobru i
morskim lukama propisano da granica pomorskog dobra utvrđena prema Pomorskom
zakoniku ostaje na snazi, dok je stavkom 5. istog članka propisano će se u slučaju
mijenjanja granica pomorskog dobra zbog promjene dokumenata prostornog uređenja,
prirodnih pojava ili zbog proglašenja kopna pomorskim dobrom na taj dio pomorskog
dobra primijeniti odredbe o izvlaštenju.

16. Stav je ovog suda da je u konkretnom slučaju tuženik zakonito i pravilno
postupio kada je osporenim rješenjem odbio žalbu tužitelja izjavljenu protiv
prvostupanjskog rješenje kojim je pak odbijen kao neosnovan zahtjev tužitelja za
određivanje naknade za č.z. … i …, k.o. Z., a budući da i ovaj sud nalazi
da u konkretnom slučaju nisu bile ispunjene zakonske pretpostavke za određivanjem
naknade u odnosu na naznačene nekretnine kakve u vidu ima mjerodavna odredba
članka 58. stavka 1. Zakona o izvlaštenju i određivanju naknade.

17. Naime, iz podataka spisa predmeta, a navedeno ne spori niti tužitelj,
proizlazi da je granica pomorskog dobra na spornim nekretninama utvrđena Uredbom
Vlade Republike Hrvatske o određivanju granice pomorskog dobra na dijelu k.o. Z.
od 24. srpnja 1998. (Narodne novine, broj: …) i odlukom …županije, Ureda za pomorstvo, Stručnog povjerenstva za granice pomorskog dobra,
KLASA: 943-01…, URBROJ:2117-08/… od 17. prosinca 1998. pa
obzirom da se u konkretnom slučaju ne radi o slučaju proširenja granice pomorskog
dobra izvan granice koja se po samom zakonu kojim se uređuje pomorsko dobro
smatra pomorskim dobrom, odnosno izvan granice određene aktom nadležnog tijela
donesenog na temelju zakona kojim se uređuje pomorsko dobro, a u kojem slučaju bi
se u odnosu na nekretnine na koje je proširena granica naknada po zahtjevu prijašnjeg

- 4 - Poslovni broj: 11 UsI-26/22-6

vlasnika određivala u postupku i na način propisan Zakonom o izvlaštenju i naknadi,
neprijeporno je da je predmetni zahtjev tužitelja trebalo odbiti.

18. Dakle, predmetne nekretnine, Odlukom Vlade Republike Hrvatske o
određivanju granice pomorskog dobra na dijelu k.o. Z. od 24. srpnja 1998. utvrđene
su kao pomorsko dobro, prema tada važećim zakonskim odredbama, a od vremena
utvrđivanja, kao i od stupanja na snagu Zakona o pomorskom dobru i morskim lukama,
Županijsko povjerenstvo, kao ni Vlada Republike Hrvatske u drugim postupcima nisu
mijenjali navedenu odluku.

20. Nadalje, stav je ovog suda, da je tužitelj, ukoliko je eventualno smatrao da
bi Uredba Vlade Republike Hrvatske o određivanju granice pomorskog dobra na dijelu
k.o. Z. od 24. srpnja 1998. bila nezakonita, ocjenu zakonitosti mogao zatražiti od
za to nadležnog Ustavnog suda Republike Hrvatske, a što nesporno nije zatražio, a
navedeno ne može biti predmet ovog spora.

21. Slijedom navedenog, a budući je pravna pretpostavka za primjenu odredaba
članka 58. Zakona o izvlaštenju i određivanju naknade postojanje odluke o naknadno
promijenjenoj granici pomorskog dobra, koja u konkretnom slučaju nije donesena
budući granice od dana donošenja Odluke Vlade Republike Hrvatske o određivanju
granice pomorskog dobra na dijelu k.o. Z. od 24. srpnja 1998. naknadno nisu
mijenjanje, to i ovaj sud smatra da nisu ostvarene pretpostavke za određivanje
naknade u odnosu na nekretnine koje su predmet ovog spora (slično u presudi Visokog
upravnog suda Republike Hrvatske broj Usž-4680/20-3 od 30. travnja 2021., ali i u
presudi ovoga suda broj UsI-… od 17. studenog 2021. donesenoj u stvari po
ranije podnesenom zahtjevu istoga podnositelja za isto zemljište i iz iste pravne
osnove).

22.1. U odnosu na tužiteljevo pozivanje na članak 170. Zakona o vlasništvu i
drugim stvarnim pravima, ukazati je na odluke Vrhovnog suda Republike Hrvatske broj
Rev-887/04 od 10. studenoga 2004., Rev-1381/12 od 22. studenoga 2016., te Rev-
2433/15 od 2. veljače 2016., gdje je izraženo pravno stajalište da se naknada za
nekretnine koje su proglašene pomorskim dobrom može ostvariti ili u postupku za
izvlaštenje sukladno (ranije važećoj) odredbi čl. 1038. Pomorskog zakonika, ukoliko je
takav postupak pokrenut i proveden, a ukoliko postupak izvlaštenja nije pokrenut, tada
prijašnji vlasnik takvih nekretnina u ostvarenju svojih vlasničkih prava može u redovnoj
parnici pred nadležnim sudom ostvariti naknadu za oduzeto zemljište (tako i u presudi
Upravnog suda u Rijeci broj 6 UsI-891/2018-19 od 24. svibnja 2019.).

22. Kako je o svim ostalim tužbenim prigovorima tuženik u osporenom rješenju
iznio svoje stavove koje u potpunosti kao pravilne i zakonite prihvaća i ovaj sud, a
budući su prigovori izneseni u ovoj tužbi identični žalbenim prigovorima, to se radi
daljnjeg nepotrebnog ponavljanja tužitelj upućuje na obrazloženje osporenog rješenja.
23. Nisu ostvareni niti razlozi ništavosti osporenog rješenja iz članka 128. stavka

1. Zakona o općem upravnom postupku (Narodne novine, broj: 47/09), na koje ovaj
sud pazi po službenoj dužnosti.

23. Slijedom naprijed navedenog, ovaj sud smatra da je osporena odluka
donesena u zakonito provedenom postupku, na temelju pravilno i potpuno utvrđenog
činjeničnog stanja i uz pravilnu primjenu materijalnog prava, pa je na temelju odredbe
članka 57. stavka 1. ZUS-a tužbeni zahtjev za poništenjem osporenog rješenja
tuženika odbijen, presuđenjem kao pod točkom I. izreke.

24. Odluka o troškovima spora, sadržana pod točkom II. izreke ove presude,
temelji se na odredbi članka 79. stavak 4. ZUS-a, kojom je propisano kako stranka koja

- 5 - Poslovni broj: 11 UsI-26/22-6

izgubi spor u cijelosti snosi sve troškove spora, pa kako je tužitelj izgubio spor, nije bilo
mjesta donošenju odluke kojom se na naknadu troška tužitelju obvezuje tuženika.

U Splitu 6. svibnja 2022.

SUDAC Milan Franić, v.r.

UPUTA O PRAVNOM LIJEKU: Protiv ove presude dopuštena je žalba Visokom
upravnom sudu Republike Hrvatske. Žalba se podnosi putem ovog suda u dovoljnom
broju primjeraka za sud i sve stranke u sporu, u roku od 15 dana od dana dostave
presude. Žalba odgađa izvršenje pobijane presude.

DNA:

- N. M., odvjetnik u D.,
- Ministarstvo pravosuđa i uprave Republike Hrvatske, Zagreb, Ulica grada Vukovara
49 – uz zapisnik o raspravi

- ŽDO– uz zapisnik o raspravi

- u spis

RJ/

1. Nakon pravomoćnosti, naplatiti sudsku pristojbu. 2. Nakon otpreme presude, kal 50 dana.