- 1 -              Poslovni broj: Usž-3100/21-4

                                         

Poslovni broj: Usž-3100/21-4

 

 

 

 

U  I M E   R E P U B L I K E   H R V A T S K E

 

P R E S U D A

 

Visoki upravni sud Republike Hrvatske u vijeću sastavljenom od sutkinja toga suda Eveline Čolović Tomić, predsjednice vijeća, Senke Orlić-Zaninović i Mirjane Čačić, članica vijeća, te više sudske savjetnice Ane Matacin, zapisničarke, u upravnom sporu tužitelja A. h. p. d.o.o. Z., zastupanog po odvjetničkom društvu Primorac i partneri d.o.o. iz S., protiv tuženika Državnog inspektorata Republike Hrvatske, Građevinske inspekcije, Područnog ureda u Splitu, Ispostave u Dubrovniku, radi uklanjanja građevine, odlučujući o žalbi tužitelja protiv presude Upravnog suda u Splitu, poslovni broj: 16 UsIgr-563/19-10 od 22. ožujka 2021., na sjednici vijeća održanoj 6. svibnja 2022.

             

p r e s u d i o   j e

 

1. Žalba se odbija i potvrđuje presuda Upravnog suda u Splitu, poslovni broj: 16 gr-563/19-10 od 22. ožujka 2021.
2. Odbija se zahtjev za naknadu troška sastava žalbe.

 

 

Obrazloženje

 

1.               Presudom prvostupanjskog upravnog suda odbijen je tužbeni zahtjev radi poništenja rješenja tuženika, KLASA: UP/I-362-02/19-02/880, URBROJ 443-14-1-3-6-19-06  od 9. listopada 2019. godine.

2.               Rješenjem prvostupanjskog upravnog suda istog poslovnog broja odbijen je prijedlog za određivanje odgodnog učinka tužbe i zahtjev za naknadu troškova spora.

3.               Rješenjem tuženika naloženo je tužitelju, kao investitoru, uklanjanje građevine za poslovno – uslužnu djelatnost, reklamnog panoa veličine 12 m x 5 m, sastavljanog od dvije vertikalne, metalne konstrukcije, utemeljenom preko metalnog stupa visine 15 m, promjera 1 m, izgrađenog bez građevinske dozvole na k.č. 370 k.o. Z. D. (pravilno označena od strane prvostupanjskog suda kao k.č. 370/3 k.o. Z. D.), koja čestica se nalazi u posebno zaštićenom području izvan granica građevinskog područja označenom kao: Područje posebnih uvjeta korištenja (3.1.b) – Prirodna baština – zaštićeni dijelovi prirode – posebni rezervat – M. z.

4.              U žalbi protiv osporene presude, tužitelj navodi da je tuženik djelovao izvan svojih ovlaštenja, a da osnov naloga za rušenje leži u pogrešnom zaključku inspektora da za postavljanje reklamnog panoa treba imati građevinsku dozvolu iako je za pano izrađen glavni projekt u ožujka 2018. godine. Također je pogrešno utvrđeno da je gradnja još trajala za vrijeme inspekcijskog nadzora jer su radovi tada već bili dovršeni. Inspektor, prethodno nije donio rješenje o obustavi građenja, već je samo, postavljanjem službenog znaka, zatvorio gradilište, iako je gradnja već  bila dovršena pa je znak bespredmetan. Građevinski inspektor je pano pogrešno razvrstao u II., umjesto u IV. skupinu građevina iz članka 4. Zakona o gradnji. Poziva se na odredbe Zakona o gradnji (“Narodne novine”, broj: 153/13. i 20/17.) i Pravilnika o jednostavnim i drugim građevinama i radovima („Narodne novine“, broj: 112/17.), koji su bili na snazi u veljači 2018., kada je pokrenut postupak ishođenja dozvole za postavljanje reklamnog panoa. Pojašnjava da je D.-n. županiji poslao upit je li građenje zabranjeno prostornim planom ili na drugi način protivno prostornom planu, kao i zahtjev za izdavanje popisa javnopravnih tijela od kojih je zatražio izdavanje potrebnih očitovanja, koja su dostavljena uz tužbu. Nikada mu nije bila dostavljena informacija  Upravnog odjela za prostorno uređenje i gradnju, Ispostava P., KLASA: 360-01/19-01/170 URBROJ: 2117/1-23/5-3-19-2 od 16. srpnja 2019., prema kojoj se sporna čestica prema važećem prostornom planu nalazi izvan granica građevinskog područja, u zaštićenom dijelu prirode, na kojem nije predviđena gradnja reklamne građevine – panoa, koja je dostavljena  građevinskom inspektoru.  Dakle, tužitelj je cijelo vrijeme radio po uputama nadležnih tijela i uložio novac na temelju važećih dozvola, dopisa i obavijesti, a ako je neko nadležno tijelo smatralo da je reklamni pano u suprotnosti sa prostornim planom ili Pravilnikom, onda se o tome trebalo očitovati na početku postupka. Iz zaprimljene dokumentacije ne proizlazi da bi gradnja reklamnog panoa bila zabranjena prostornim planom. U suprotnom, nadležno tijelo bi se o tome očitovalo  i ne bi dostavljalo popis javnopravnih tijela. To što gradnja reklamnog panoa u tom području nije predviđena, ne mora značiti da je zabranjena. Tužitelj je sukladno podnesenim zahtjevima ishodio potvrde glavnog projekta od strane HEP-ODS d.o.o. i Hrvatskih cesta d.o.o. Na taj način je u potpunosti bio završen postupak ishođenja posebnih uvjeta i potvrde na glavni projekt, odnosno bili su ispunjeni zakonski uvjeti za izgradnju reklamnog panoa. Tek dva mjeseca nakon dovršetka gradnje, 19. kolovoza 2019., proveden je inspekcijski nadzor u kojem su nepotpuno i netočno utvrđene činjenice. Osim toga, bitnim smatra i to  što je tijekom građenja na gradilište došla inspektorica iz Sektora inspekcijskog nadzora zaštite prirode od koje tužitelj nije dobio ni rješenje niti obavijest da se radi o nedozvoljenom zahvatu, a kamoli da se reklamni pano mora rušiti. Niti Ministarstvo zaštite okoliša i energetike nije imalo posebnih uvjeta/uvjeta zaštite za spornu gradnju. Stoga postavlja pitanje kako državni inspektori, u konkretnom slučaju, mogu dati dijametralno suprotne nalaze. Slijedom svega navedenog, predlaže usvojiti žalbu, poništiti prvostupanjsku presudu i usvojiti tužbeni zahtjev, podredno, vratiti predmet prvostupanjskom sudu na ponovno odlučivanje, uz naknadu troška sastava žalbe.

5.              Tuženik nije odgovorio na žalbu.

6.              Žalba nije osnovana.

7.              Prvostupanjski sud je potvrdio rješenje tuženika obrazlažući da su odredbe dokumenta prostornog plana mjerodavnog za predmetno područje temelj za odluku tuženika kojim je tužitelju naloženo uklanjanje reklamnog panoa, a kojim odredbama nije predviđena gradnja takve građevine iz čega je prvostupanjski sud izveo zaključak prema kojem planirani zahvat nije usklađen s prostorno planskim uvjetima, odnosno da je protivan prostornom planu. Međutim, iz podataka spisa proizlazi da je tužitelj tijekom postupka izrade glavnog projekta pribavio obavijest Upravnog odjela za prostorno uređenje i gradnju, KLASA: 350-01/18-01/15, URBROJ: 2117/1-23/1-6-18-2 od 26. veljače 2018., u kojem se navodi da se k.č. 370/3 k.o. Z. D. (prema javno dostupnim podacima čestica u privatnom vlasništvu) nalazi izvan granica građevinskog područja unutar zone šuma, unutar osobito vrijednog zaštićenog prirodnog krajobraza i da su odredbom članka 92a. Odredbi za provođenje plana određena zaštita krajobraza i prirodnih vrijednosti utvrđeni uvjeti i mjere zaštite krajobraza i prirodnih vrijednosti pri čemu za postavljanje reklamnih panoa nisu propisani uvjeti. Nadležni upravni odjel za prostorno uređenje i gradnju uputio je tužitelja da se za ishođenje posebnih uvjeta treba obratiti Upravnom odjelu za zaštitu okoliša i prirode. Tužitelj je to i učinio, nakon čega ga je Upravni odjel za zaštitu okoliša i prirode uputio na Ministarstvo zaštite okoliša i energetike. Dopisom KLASA: 612-07/88-16/106, KLASA: 517-07-2-1-18-2 od 17. svibnja 2018. godine, Ministarstvo zaštite okoliša i energetike izvijestilo je tužitelja da nema posebnih uvjeta zaštite prirode za planirani zahvat.

8.              Iz navedenog slijedi da je tužitelj tijekom postupka izrade glavnog projekta više puta komunicirao s nadležnim tijelima upravo vezano za lokaciju postavljanja predmetnog panoa, pri čemu se niti jedno tijelo nije izjasnilo da bi postavljanje reklamnih panoa na predmetnoj lokaciji bilo zabranjeno.

9.               Stoga, a imajući u vidu žalbene prigovore, obrazloženje prvostupanjskog suda s kojim je odbijen tužbeni zahtjev, ovaj Sud nalazi pogrešnim. Međutim, unatoč naprijed navedenom, ovaj Sud nalazi da je rješenjem tuženika tužitelju pravilno naloženo uklanjanje, ali iz razloga koji se nastavno navode.

10.               U postupku inspekcijskog nadzora građevinski inspektor mora voditi računa, pored ostalog, i o tome da li je za predmetnu gradnju bilo potrebno ishoditi odgovarajuće odobrenje za gradnju u vrijeme njene gradnje, s time da se inspekcijske mjere određuju sukladno propisu koji je na snazi u vrijeme donošenja inspekcijskog rješenja.

9.               Prema podacima spisa, inspekcijski nadzor proveden je 19. kolovoza 2019., dok iz dokumentacije dostavljene po tužitelju tijekom spora proizlazi da su radovi započeti 10. srpnja 2019., a prijava početka radova podnesena 1. srpnja 2019. godine.

11.               U vrijeme gradnje spornog reklamnog panoa (površine 60 m2) i donošenja  inspekcijskog rješenja na snazi je bio Pravilnik o jednostavnim i drugim građevinama i radovima („Narodne novine“, broj: 112/17., 34/18. i 36/19., dalje: Pravilnik).

12.               Prema članku 2. stavku 1. točki 22. Pravilnika, bez građevinske dozvole i glavnog projekta može se graditi reklamni pano i informacijski stup oglasne površine do 12 m2, a oglasne površine veće od 12 m2 u skladu s tipskim projektom za kojega je doneseno rješenje na temelju članka 77. Zakona o gradnji ili tehnička ocjena sukladno posebnom zakonu, ako Pravilnikom nije popisano drugačije.

12.a.               Prema tome, bez građevinske dozvole i glavnog projekta, shodno Pravilniku važećem u vrijeme gradnje, mogao se graditi samo reklamni pano površine do 12 m2, a točka 18. članka 4. prijašnjeg Pravilnika ("Narodne novine", broj 112/17 i 34/18.) prema kojoj se bez građevinske dozvole, a u skladu s glavnim projektom može graditi reklamni pano, je brisana.

12.b.               Slijedom svega navedenog, proizlazi da se, prema odredbama Pravilnika, u vrijeme gradnje, sporni reklamni pano mogao graditi u skladu s tipskim projektom za kojega je doneseno rješenje na temelju članka 77. stavka 1. Zakona o gradnji ili tehnička ocjena sukladno posebnom zakonu, a što tužitelju nedostaje. Naime, valjani tipski projekt je projekt koji sadrži sve elemente propisane za sadržaj glavnog projekta bez definiranja uvjeta gradnje na određenoj lokaciji i za koji je Ministarstvo graditeljstva i prostornog uređenja izdalo rješenje o tipskom projektu.

13.               Kako žalbeni prigovori nisu od utjecaja na drugačije rješenje ove upravne stvari, to ovaj Sud nije našao osnove za usvajanje žalbe.

14.               Obzirom da tužitelj nije uspio sa žalbom, to je, temeljem članka 79. stavka 4. Zakona o upravnim sporovima („Narodne novine“, broj: 20/10., 143/12., 152/14., 94/16., 29/17. i 110/21., dalje: ZUS), odbijen sa zahtjevom za naknadu troška sastava iste.

15.               Slijedom navedenog, a temeljem odredbe članka 74. stavka 1. i članka 79. stavka 6. ZUS-a, odlučeno je kao u izreci.

 

 

U Zagrebu 6. svibnja 2022.

 

Predsjednica vijeća

Evelina Čolović Tomić