10 Pn-441/2019-63

 

               

     REPUBLIKA HRVATSKA

   Općinski sud u Sesvetama

Stalna služba u Dugom Selu

UL. Biskupa Augustina Kažotića 13

           10370 Dugo Selo

 

                                                        10 Pn-441/2019-63

 

 

U IME  REPUBLIKE  HRVATSKE

 

P R E S U D A

 

Općinski sud u Sesvetama po sucu R. M. u pravnoj stvari tužitelja 1. I. R., OIB... S.- B., 2. V. R., OIB...S.- B., 3. L.R., OIB..., S.- B., 4. M. R.1, OIB... S.- B., 5. M. R.2, OIB... S.- B., svi zastupani po punomoćniku K. Š., odvjetniku iz OD K. Š. i p., protiv tuženika H.u.z.o., Z., OIB: ..., zastupanog  po punomoćniku M. R.3, odvjetniku iz Z., radi naknada štete, nakon usmene, glavne i javne rasprave, održane i zaključene  dana 19. listopada 2021.  u nazočnosti punomoćnice tužitelja M. P., z.punomoćnika tuženika M. B., odvjetnika D., sukladno čl. 335. st. 4. Zakona o parničnom postupku (''Narodne novine'', broj 53/91., 91/92., 112/99., 88/01., 117/03., 88/05., 2/07 - Odluka USRH, 84/08. i 123/08., 57/11., 148/11., 25/13, 43/13, 89/14. 70/19 dalje u tekstu ZPP), dana 5. svibnja 2022. ,

 

p r e s u d i o j e

 

                   I. Nalaže se tuženiku H. u. z. o., Z., OIB:... da 5. tužiteljici M. R2., OIB... iz S., isplati daljnji iznos od 2.500,00kn od kuna zajedno sa zakonskom zateznom kamatom tekućom od 5. svibnja 2022. do isplate, po stopi koja se određuje za svako polugodište uvećanjem prosjećne kamatne stope na stanja kredita odobrenih za razdoblje dulje od godine dana nefinancijskim trgovačkim društvima izračunate za referentno razdoblje koje prethodi tekućem polugodištu za tri postotna poena, sve u roku od 15 dana.

 

                 II. Nalaže se tuženiku H. u. z. o., Z., OIB: ... da 1. tužitelju I. R., OIB ..., iz S., s osnove imovinske štete isplati daljnji iznos od 2.173,00kn od kuna zajedno sa zakonskom zateznom kamatom tekućom na iznos od:

-          318,62 kuna od 15.7.2017. do isplate

-          304,78 kn od  13.7.2017. do isplate

-          1.010,00kn od 5. svibnja 2022. do isplate,

-          540,00 kn od 5. svibnja 2022. do isplate,

i to po stopi koja se određuje za svako polugodište uvećanjem prosjećne kamatne stope na stanja kredita odobrenih za razdoblje dulje od godine dana nefinancijskim trgovačkim društvima izračunate za referentno razdoblje koje prethodi tekućem polugodištu za tri postotna poena, sve u roku od 15 dana.

 

                   III. Nalaže se tuženiku H. u. z. o., Z., OIB:... da 4.tužitelju M. R.1, OIB ...iz S., isplati daljnji iznos od 595,00kn zajedno sa zakonskom zateznom kamatom tekućom od 21. 7. 2017. do isplate, po stopi koja se određuje za svako polugodište uvećanjem prosjećne kamatne stope na stanja kredita odobrenih za razdoblje dulje od godine dana nefinancijskim trgovačkim društvima izračunate za referentno razdoblje koje prethodi tekućem polugodištu za tri postotna poena, sve u roku od 15 dana

 

                 IV. Nalaže se tuženiku H. u. z. o., Z., OIB:... da s osnove neimovinske štete zbog povrede prava osobnosti na duševno zdravlje zbog gubitka bliskog srodnika isplati:

-1. tužitelju I. R., OIB ..., iz S., daljnji iznos od 67.500,00 kuna,

-2. tužitelju V. R., OIB... iz S., daljnji iznos od 33.750,00 kuna,

-3. tužitelju L. R., OIB..., iz S., daljnji iznos od 33.750,00 kuna,

-4. tužitelju M. R.1, OIB..., iz S., daljnji iznos od 67.500,00 kuna,

-5. M. R.2, OIB ...iz S., daljnji iznos od 67.500,00 kuna,

sve zajedno s pripadajućom zakonskom zateznom kamatom tekućom od podnošenja odštetnog zahtjeva 29. kolovoza 2017. pa do isplate po stopi određenoj za svako polugodište uvećanjem prosječne kamatne stope na stanja kredita odobrenih za razdoblje dulje od godine dana nefinancijskim trgovačkim društvima izračunate za referentno razdoblje koje prethodi tekućem polugodištu za tri postotna poena, sve u roku od 15 dana.

 

              V. Odbija se tužbeni zahtjev 5.tužiteljice M. R.2 u djelu kojim potražuje daljnji iznos od 14.500,00kn (s osnova imovinske štete) zajedno sa zakonskom zateznom kamatom tekućom 5. svibnja 2022. do isplate, kao neosnovan.

    

                            VI. Odbija se tužbeni zahtjev 1.tužitelja I. R. u djelu kojim potražuje daljnji iznos od 5.548,34 kn (s osnova imovinske štete) zajedno sa zakonskom zateznom kamatom tekućom na

-iznos od 955,88kn od 15. 07.2017. do isplate,

-iznos od 1.042,46kn od 13. 07.2017. do isplate

-iznos od 1.390,00 kn od 5. svibnja 2022. do isplate

-iznos od  2.160,00 kn od 5. svibnja 2022. do isplate, kao neosnovan.

             

                     VII. Odbija se tužbeni zahtjev 4.tužitelja M. R.1 u djelu kojim potražuje daljnji iznos od 1.785,00kn (s osnova imovinske štete) zajedno sa zakonskom zateznom kamatom tekućom 21. 7. 2017. do isplate,  kao neosnovan

 

            VIII. Odbija se tužbeni zahtjev tužitelja  (s osnova neimovinske štete) u djelu kojim :

-          1.tužitelj I. R. potražuje daljnji iznos od 67.500,00kn

-          2.tužitelj I. R. potražuje daljnji iznos od 33.750,00kn

-          3.tužitelj L. R. potražuje daljnji iznos od 33.750,00kn

-          4.tužitelj M. R1 potražuje daljnji iznos od 67.500,00kn

-          5.tužitelj M. R2 potražuje daljnji iznos od 67.500,00kn, kao neosnovan.

 

                IX. Nalaže se tuženiku da tužiteljima nadoknadi troškove parničnog postupka u iznosu od 39.591,24 kuna, zajedno sa pripadajućom zakonskom zateznom kamatom tekućom od 5. svibnja 2022. pa do isplate i to po stopi koja se određuje za svako polugodište uvećanjem prosjećne kamatne stope na stanja kredita odobrenih za razdoblje dulje od godine dana nefinancijskim trgovačkim društvima izračunate za referentno razdoblje koje prethodi tekućem polugodištu za tri postotna poena,  sve u roku od 15 dana.

 

 

Obrazloženje

 

 

1.Tužitelji u tužbi od 20.11.2017. navode da su članovi uže obitelji N. R. koja je dana 10.7.2017. godine oko 4,30 sati na otoku B., predio V., u blizini grada S. na 17kn državne ceste D114 smrtno stradala kao pješak na kojeg je naletio  osobni automobil stranog reg. broja ... marke Mrcedes kojim je upravljao M. M. a koji se kretao kolnikom navedene državne ceste južnom prometnom trakom iz smjera zapada. Navedeni osobni automobil je strane reg. oznake pa je pasivno legitimiran H.u.z.o.. Tom prilikom N. R. majka 1.tužitelja I. R., 4. tužitelja M. R.1 i  5. tužitelja M. R.2, te baka 2. i 3. tužitelja V. i L. R. je smrtno stradala. Prije smrti  između pok. N. R. i svih tužitelja postojala je jala emotivna  povezanost i trajna životna zajednica. Tužitelji stoga smatraju da imaju pravo na naknadu štete zbog povrede prava osobnosti na duševno zdravlje zbog gubitka bliskog srodnika, pa 1. 4. i 5. tužitelji, svaki ponaosob od tuženika potražuje iznos od 150.000,00 kn, a 2. i 3. tužitelji iznos od 75.000,00kn temeljem čl.19, čl. 1046, čl.1069.i čl.1101. Zakona o obveznim odnosima ("Narodne novine" broj 35/05, 41/08, 123/11 i 78/15  – dalje. ZOO). Na iznos neimovinske štete potražuju zateznu kamatu od 29.8.2017. a s obzirom da su se tada obratili  tuženiku odštetnim zahtjevom u mirnom postupku. Peto-tužiteljica M. R.2 s osnove imovinske štete radi naknade troškova izrade i postavljanja nadgrobnog spomenika, izrade i montaže obiteljske grobnice te pokrovne ploče potražuje iznos od 26.000,00kn temeljem čl.1093  ZOO-a. Prvo tužitelj I. R. s osnove  troškova pogrebnih troškova i usluga potražuje iznos od 3.186,25 kn, s osnove troškova karmina 3.368,10 kn, s osnove crnine 3.000,00kn ( za sebe i 4. i 5. tužitelje), osnove naknade cvijeća i vijenaca iznos od 3.000,00kn temeljem čl.1093  ZOO-a. Četvrto-tužitelj M. R.1, s osnove troškova pogrebnih troškova i usluga potražuje iznos od 3.368,00kn temeljem čl.1093  ZOO-a.

2.Podneskom od 1.3.2018. tužitelji navode da je tuženik od podnošenja tužbe izvršio isplatu nespornog dijela naknade štete tužiteljima i to: 1. tužitelju s osnova neimovinske štete 90.000,00 kuna, s osnove  troškova pogrebnih troškova iznos od 1.911,75 kn, s osnove crnine 600,00kn, s osnove naknade cvijeća 300,00kn i s osnove troškova karmina 2.020,86 kn; 2. tužitelju V. R. s osnova neimovinske štete 45.000,00 kuna; 3. tužitelju L. R. s osnova neimovinske štete 45.000,00 kuna; 4. tužitelju M. R.1 s osnova neimovinske štete 90.000,00 kuna i s osnova imovinske štete pogrebnih troškova iznos od3.570,00kn; 5. tužitelju  M. R.2 s osnova neimovinske štete 90.000,00 kuna i s osnove imovinske štete izrade nadgrobnog spomenika 9.000,00kn, pa za te iznose umanjuje tužbeni zahtjev.

3.Konačno uređenim tužbenim zahtjevom tužitelji su precizirali tužbeni zahtjev, sukladno Orijentacijskim kriterijima određenim na sjednici Građanskog odjela VSRH Su-IV-../2020 od 5.3.2020. podneskom od 8.4.2020. g. (list 159 spisa) i od tuženika potražuju i to:

1. tužitelj I. R. zbog povrede prava osobnosti na duševno zdravlje zbog gubitka bliskog srodnika 135.000,00 kn (225.000,00kn – nesporno plaćenih 90.000,00kn), sa zakonskom zateznom kamatom od dana podnošenja odštetnog zahtjeva u mirnom postupku 29.8.2017. do isplate,

te zbog imovinske štete i to s osnove:

- troškova pogrebnih troškova i usluga iznos  od 1.127,50kn (3.186,25kn – nesporno plaćenih 1.911,75,00kn), zajedno sa zakonskom zateznom kamatom od 15.7.2017. do isplate;

- troškova karmina iznos od 1.347,24kn (3.368,10kn – nesporno plaćenih 2.020,86kn), zajedno sa zakonskom zateznom kamatom od 13.7.2017. do isplate;

- crnine 2.400,00kn za sebe  i 4. i 5. tužitelje (3.000,00kn – nesporno plaćenih 600,00kn), zajedno sa zakonskom zateznom kamatom od donošenja prvostupanjske presude do isplate;

- troškova cvijeća i vijenaca iznos od 2.700,00 kn (3.000,00kn – nesporno plaćenih 300,00kn), zajedno sa zakonskom zateznom kamatom od donošenja prvostupanjske presude do isplate;

2. tužiteljica V. R. zbog povrede prava osobnosti na duševno zdravlje zbog gubitka bliskog srodnika iznos od 67,500,00 kn (112.500,00kn – nesporno plaćenih 45.000,00kn) sa zakonskom zateznom kamatom od dana podnošenja odštetnog zahtjeva u mirnom postupku 29.8.2017. do isplate;

3. tužitelj L. R. zbog povrede prava osobnosti na duševno zdravlje zbog gubitka bliskog srodnika iznos od 67,500,00 kn (112.500,00kn – nesporno plaćenih 45.000,00kn)  sa zakonskom zateznom kamatom od dana podnošenja odštetnog zahtjeva u mirnom postupku 29.8.2017. do isplate;

4. tužitelj M. R.1 zbog povrede prava osobnosti na duševno zdravlje zbog gubitka bliskog srodnika 135.000,00 kn (225.000,00kn – nesporno plaćenih 90.000,00kn), sa zakonskom zateznom kamatom od dana podnošenja odštetnog zahtjeva u mirnom postupku 29.8.2017. do isplate;

- troškova pogrebnih troškova i usluga iznos  od 2.380,00kn (5.950,00kn – nesporno plaćenih 3.570,00kn), zajedno sa zakonskom zateznom kamatom od 21.7.2017. do isplate;

5. tužiteljica  M. R.2 M. R.1 zbog povrede prava osobnosti na duševno zdravlje zbog gubitka bliskog srodnika 135.000,00 kn ( 225.000,00kn – nesporno plaćenih 90.000,00kn), sa zakonskom zateznom kamatom od dana podnošenja odštetnog zahtjeva u mirnom postupku 29.8.2017. do isplate;

te zbog imovinske štete i to s osnove troškova izrade i postavljanja nadgrobnog spomenika, izrade i montaže obiteljske grobnice te pokrovne ploče iznos od 17.000,00 kn (26.000,00kn – nesporno plaćenih 9.000,00kn), zajedno sa zakonskom zateznom kamatom od donošenja prvostupanjske presude do isplate.

                 4. U odgovoru na tužbu tuženik H.u.z.o., ne osporava štetni događaj i pasivnu legitimaciju. Ističe prigovor suodgovornosti prednice tužitelja za nastanak štetnog događaja jer je N. R. prelazila kolnik bez da se prethodno uvjerila da to može učiniti na siguran način, bez ometanja prometa i u noćnim uvjetima bez odgovarajućih reflektirajućih materijala ili bez da je označena izvorom svijetlosti. Osporava postojanje trajnije zajednice života između 2. i 3. tužitelja V. i L. R., unuka, i pok. N. R., jer da činjenica istog prebivališta ne znači i automatski trajniju zajednicu života posebice radi mladosti 2- tužiteljice. S obzirom na isplaćene iznose tužiteljima smatra da ih je u cijelosti obeštetio te ih predlaže odbiti s tužbenim zahtjevom u cijelosti. Smatra da je doprinos prednice tužitelja za nastanak štetnog događaja 40% za koliko je umanjio isplaćenu odštetu. Osporava osnovu i visinu tužbenih  zahtjeva za naknadom troškova izrade nadgrobnog spomenika jer se isti ima utvrditi u iznosu stvarnih troškova, odnosno u granicama prosječne cijene takvih troškova u mjestu ukopa. Prigovara visini pogrebnih troškova  jer se trebaju nadoknaditi uobičajeni troškovi, odnosno nužni u visini koju za tu namjenu izdvajaju građani prosječnih imovinskih prilika u  mjestu pokopa. Podneskom od 1.6.2018. povlači prigovor trajnije životne i ekonomske zajednice 2. i 3 tužitelja V. i L. R. s pok N. R.. Nakon dostave konačno uređenog tužbenog zahtjeva prigovara tijeku zateznih kamata na povišeni dio tužbenog zahtjeva po podnesku od 8.4.2020. jer su tek tim podneskom zatražili neimovinsku štetu u daljnje povećanim iznosima.

5.U dokaznom postupku sud je izvršio  uvid u  odštetni zahtjev od 10.8.2017.  s potvrdom o preporučenoj pošiljci (list 6-9 spisa),  rješenje o provođenju istrage ( list10-11), zapisnik o očevidu ODO u S. broj :KR-DO-899/17 od 10.07.2017. i priležeći nalaz iz tog spisa (list 12-23), smrtni i rodni list N. R. (list 24-25), rodne listove1.-5. tužitelja (list 26-30), uvjerenje o prebivalištu za pok. N. R. i 1.-3. tužitelja(list 31-34), ponuda K.g. od 29.7.2019. (list 35), račun broj 183-POSL01-1, račun broj 72/V0171, račun broj 4962/1750/3, 72768/0010150/5, račun broj 73226/0010150/5, račun broj 42023/0010229/2, račun broj 42352/0010229/2, račun broj 42532/0010229/2, račun broj 26136/POSL0199/10407, račun broj 90260/POSL0199/10407, račun broj 16155/mal017/1, račun broj 16017/mal017/1 list 36-41, pročitan je zapisnik o zamolbenom saslušanju svjedoka i prijevod istih M. M., J. P.1, J. P.2, J. K.(list 110.113, 122-140, saslušani su tužitelji 1- I. R., 4- M. R1. i 5- M. R.2 (list 154-156), izvršen je uvid u fotodokumentaciju na CD-u (list 188), provedeno je prometno vještačenje po prometnom vještaku dipl. ing. S. H. i izvršen uvid u nalaz i mišljenje istog vještaka (list 227-235).

               6. Nije proveden dokaz građevinskim vještačenjem na okolnost  utvrđenja visine  troškova izrade grobnice i nadgrobnog spomenika jer je tuženik na ročištu 19. listopada 2021. od tog dokaznog prijedloga odustao.

              7.Nakon ovako provedenog dokaznog postupka, a ocjenjujući sve provedene dokaze u smislu odredbe čl. 8 ZPP–a utvrđeno je da je tužbeni zahtjev 1- 5. tužitelja djelomično osnovani.

                             8.Predmet spora je zahtjev za naknadu neimovinske i imovinske štete na temelju čl.1045 u svezi čl.1100 ZOO-a ( za naknadu neimovinske štete) i čl.1093 ZOO-a ( za naknadu imovinske štete).

           9.               Iako se tuženik protivio preinaci tužbe jer su tužitelji povećali iznos neimovinske štete, sud je dozvolio preinaku tužbenog zahtjeva raspravnim rješenjem od 7. travnja 2021.jer su se tijekom postupka promijenili Orijentacijski kriteriji i iznosi za utvrđivanje visine pravične novčane naknade nematerijalne štete, te je određeno da će se prilikom odluke o visini pravične novčane naknade neimovinske štete u slučaju povrede prava osobnosti primjenjivati i na obvezne odnose nastale nakon 01. siječnja 2006., a iz čega proizlazi da tužitelj može prema novim kriterijima zatražiti preinaku visine tužbenog zahtjeva (isti stav zauzet i u presudi Županijskog suda u Bjelovaru  Gž-1411/2020-2 od 15.9.2021).

             10. Između stranaka nije sporan nastanak štetnog događaja, aktivna legitimacija 1.- 5. tužitelja kao ni pasivna legitimacija tuženika. Nije sporno da je tuženik tužiteljima izvršio isplatu nespornog dijela naknade štete kako je navedeno u podnesku tuženika od 22.2.2018. i tužitelja od 1.3.2018. Sporna je bila zajednica života 2. i 3. tužitelja V. i L. R. i njihove prednice pa tako i njihova aktivna legitimacija, ali kako je tuženik taj prigovor povukao podneskom od 1.6.2018. jer im je isplatio nesporni dio štete, i to je nesporno. Sporna je odgovornost jer tuženik osporava isključivu odgovornost vozača inozemne registracije i ističe suodgovornost prednika tužitelja, a s obzirom na istaknuti tuženikov prigovor podijeljene odgovornosti od 40%, te  visina tužbenog zahtjeva. Sporan je i zatraženi tijek zakonske zatezne kamate. Sud je stoga morao u ovoj parnici raspraviti sve navedene sporne okolnosti.

              11.Kako je tuženik u tijeku postupka povukao prigovor nepostojanja zajednice života 2. i 3. tužitelja  V. i L.R. i prigovor njihove aktivne legitimaciju s obzirom da im je nesporni dio  štete isplatio (umanjen za doprinos njihove prednice) na tu okolnost nisu provođeni dokazi, te je njihova aktivna legitimacija nesporna.

                12.Odgovornost tuženika temelji se na čl. 34 Zakonu o obveznim osiguranjima u prometu (NN 151/05, 36/09,75/09,76/13,152/14). jer je prednik tužitelja stradao od vozila inozemne registracije. U odnosu na pitanje suodgovornosti za nastalu štetu u trenutku štetnog događaja relevantna je odredba čl. 1092. st. 1. i st. 2. ZOO-a, koje propisuju da oštećenik koji je pridonio da šteta nastane ili da bude veća nego što bi inače bila ima pravo samo na razmjerno sniženu naknadu, a kad je nemoguće utvrditi koji dio štete potječe od oštećenikove radnje, sud će dosuditi naknadu vodeći računa o okolnostima slučaja. Dakle, prema tim odredbama u svakom konkretnom slučaju valja ocijeniti je li oštećena osoba (prednik tužitelja pok. N. R.) svojim ponašanjem izazvala prometnu nesreću odnosno doprinjela nastaloj šteti, pa se o postojanju odgovornosti može govoriti samo ako je oštećeni sudjelovao u nastanku svoje štete ili je pridonio da bude veća, dakle ako postoji uzročna veza između radnje ili propuštanja oštećenog i određenog dijela vlastite štete.

13. Radi utvrđenja okolnosti nastanka štetnog događaja, dinamike istog, te mogućnosti izbjegavanja iste i mogućnosti uočavanja sudionika sud je saslušao svjedoke i provedeno je prometno vještačenje po prometnom vještaku dipl. ing. S.H..

14.Iz iskaza svjedoka M. M., vozača vozila inozemne registracije koje je naletjelo na prednicu tužitelja proizlazi da se to dogodilo na državnoj cesti, krenuli su oko 4,30 iz S., vozio je prema S., ispred njega je bilo drugo vozilo na udaljenosti 30-40 m. Kako se na njegovom vozilu duga svjetla uključe ako je je od drugog vozila udaljen 40 m, a nisu se uključila bio je od drugog vozila udaljen  manje od 40m. Pridržavao se brzine od 40 km/h, bio je mrak i situacija je bila kao da mu je netko s lijeve strane bacio lutku na vozilo koja je pala na desnu stranu njegovog vozila. Potom su nakon zaustavljanja utvrdili da se radi o ženi koja je bila obučena u tamnu, smeđu odjeću, nije imala ništa reflektirajuće a on  na tom mjestu izvan naselja nije  očekivao da bi se kretali pješaci.

15.Svjedok J. P.2 je iskazala da je bila suvozač, vozili su iza automobila ispred, bilo je oko 4,30 h. Najednom kao da je s neba palo tijelo, začuo se udarac i na prednjem staklu je vidjela lice. Kada se osoba našla na vozilu vozač. g, M. stisnuo je kočnicu  i odmah se zaustavio. Ženu prije nije vidjela na kolniku.

16.Svjedok J. K.  je iskazala da se vozila na stražnjem sjedalu iza vozača. Vozili su iza 30-40 m iza vozila ispred sebe. Znaju tu dionicu jer u S. dolaze par godina i znaju da je tu ograničenje brzine 40 km/h. Pratila je cestu i odjednom  je nešto letjelo s   lijeve strane ceste i palo na desnu stranu haube.

17.I svjedok J. P.1 koji je sjedio na stražnjem sjedištu desno, nije vidio kretanje pješakinje već je čuo krik, primijetio je sjenu otprilike na polovini prednjeg prozora nakon čega je uslijedio udarac i kotrljanje, uslijedilo je kočenje i skretanje vozila ulijevo. Bio je mrak, žena je imala tamnu odjeću.

18.Iz mišljenja i zaključka prometnog vještaka dipl. ing. S. H.  proizlazi da se vozilo štetnika M. M. u noćnim uvjetima vožnje kretalo preglednim kolnikom državne ceste između mjestu M. i S., kada mu je s lijeve strane kolnik počela prelaziti pješakinja, pa kada je ista prelaskom lijeve trake iskoračivala na desnu traku, vozač je snažno zakočio i pri tome dodatno reagirao s skretanjem u lijevom, pri čemu je oko sredine desne trake naletio prednjim desnim dijelom vozila na desnu stranu tijela pješakinje. Vozač je kočenjem reagirao na oko 17,1 m ispred mjesta naleta, ili oko 1,1 s prije naleta pri brzini od oko 6 km/h, a nalet se dogodio pri brzini od oko 50 km/h. Na mjestu nesreće brzina je ograničena prometnim znakom na 40 km/h s dopunskom pločom "opasna dionica". Pješakinja se kod naleta kretala brzinom hoda od oko 4 km/h, a do mjesta naleta je za okomiti prelazak kolnika prešla put od oko 4,0 m stupajući na kolnik oko 3,6 s prije naleta. U tom trenutku je vozilo bilo udaljeno za oko 56,1 m ispred mjesta naleta. Da se vozač tada kretao ograničenom brzinom od 40 km/h, do putanje prelaska pješakinje preko kolnika bi došao kroz vrijeme od oko 5,1 s, kroz koje bi pješakinja prešla put od oko 5,6 m, što znači da bi joj vozilo za vožnju sredinom desne vozne trake bez smanjenja brzine u odnosu na ograničenu prošlo tik iza leđa i do naleta ne bi došlo. Iako je u trenutku stupanja na kolnik pješakinja mogla u daljini od oko 56,1 m desno od sebe vidjeti svjetla nailazećeg vozila i izbjeći nesreću sačekivanjem njegovog prolaska, budući da ista promatra dolazak vozila s njegove prednje strane, moguće je da je u noćnim uvjetima kada vidi putna svjetla, ali ne i fizički samo vozilo, kod započetog stupanja na kolnik i nastavkom njegova prelaska pogrešno procijenila njegovu udaljenost i vrijeme stizanja na mjesto događaja, jer je razlika između prilazne brzine vozila i ograničene svega 16 km/h, tj. užurbanijim načinom kretanja brzinom od oko 5,8 km/h, koja za njenu dob predstavlja brzi hod na pragu potrčavanja, stigla bi priječi širinu kolnika i za brzinu kojom je vozilo stizalo na mjesto događaja. Kada se vozač nalazio za oko 30 m ispred putanje prelaska pješakinje preko kolnika mogao se snažnim kočenjem na putu od oko 29,6 m zaustaviti ispred njega, nalet se dogodio 1,9 s kasnije, a taj tren pješakinja je bila oko 2,1 m ispred mjesta naleta, tako da je prelaskom sredine lijeve trake prilazila sredini kolnika na bočnoj udaljenosti od oko 1,3 m lijevo od lijevog boka vozila, pa iako odjevena u ljetnu haljinu tamne boje morala je biti izravno vidljiva u snopu lijevog asimetričnog kratkog svijetla vozila. Da je vozač za brzinu kojom se kretao od 56 km/h reagirao kočenjem do nesreće ne bi došlo isto kao i da se kretao i znakom ograničenom brzinom.

19.Tužitelj nije imao prigovor na nalaz vještaka u bitnom smatrajući da iz istog proizlazi da je za štetni događaj isključivo kriv vozač automobila. Niti tuženik nije imao prigovora na nalaz vještaka u bitnom smatrajući da mišljenje vještaka ukazuje na značajan doprinos prednice tužitelja za nastanak štetnog događaja, odnosno da je ista užurbanijim načinom kretanja stigla prijeći kolnik prije naleta vozila, te jer je prije stupanja na kolnik trebala upotrijebiti minimum dužne pažnje i izvršiti provjeru prometne situacije. 

20.Sud je prihvatio kao vjerodostojan nalaz i mišljenje vještaka, budući je isti izrađen od strane stručno kompetentne osobe, po pravilima struke, aniti stranke na isti nisu imale primjedbi. Također, isti je u pretežnom dijelu suglasan kombiniranom vještvu sudskomedicinskog i prometnog vještaka iz spisa ODO u Splitu, broj KR-DO-899/17.

21.Sud je iskaze saslušanih svjedoka, vozača i suputnika u vozilu koje je naletjelo na prednicu tužitelja ocjenjivao kao iskaze potencijalno zainteresiranih za ishod spora posebice jer se protiv M. M. vodi i kazneni postupak. Naime, svi su oni iskazivali da se vozač automobila kretao brzinom od 40 km/h ili ispod nje, te se svima činilo kao da je prednica tužitelja "pala na vozilo s neba", što bi impliciralo da smatraju da ju je prethodno udario automobil koji se kretao iza njih, a što ne proizlazi niti iz nalaza prometnog vještaka iz ovog predmeta, niti iz djela nalaza sudskomedicinskog vještaka iz predmeta ODO u Split. Stoga njihovim iskazima sud nije poklonio vjeru.

22.Iz navedenog sud smatra utvrđenim da se vozač vozila koje je naletjelo na prednicu tužitelja nije pridržavao odredbe čl. 51 st. 1 Zakona o sigurnosti prometa na cestama (NN broj 67/08, 48/10, 74/11, 80/13, 158/13, 89/14, 92/14, 64/15, – dalje: ZSPC-a) kojom je propisano da je vozač dužan brzinu kretanja vozila prilagoditi osobinama i stanju ceste, vidljivosti i preglednosti, atmosferskim prilikama, te gustoći prometa tako da vozilo može pravodobno zaustaviti pred svakom zaprekom koju u konkretnim uvjetima može predvidjeti, odnosno da može pravodobno postupiti prema prometnom pravilu ili znaku. Također, postupio je protivno odredbi čl. 53 st. 1 ZOSPC jer je upravljao vozilom brzinom većom od dopuštene, a koja je na mjestu štetnog događaja bila označena znakom "ograničenje brzine od 40 km/h" sa dopunskom pločom ("opasna dionica"). I sam vozač ja naveo kako je bila noć, odnosno svitanje u koje vrijeme je vidljivost takva da je potrebno obratiti i posebnu pažnju na situaciju na kolniku. Iz toga proizlazi odgovornost vozača za nastanak štetnog događaja.

                            23.Sud je mišljenja da je i prednica tužitelja svojim djelovanjem doprinijela nastanku štetnog događaja te postoji i njena suodgovornost za nastanak istog. Prednica tužitelja se kretala u ranim jutarnjim satima, oko 4,30 h kada i nije uobičajeno zaticati pješake na državnoj cesti (a kako su sami tužitelji iskazali rano je krenula, jer je imala namjeru čišćenja izboja na maslinama u svom masliniku). Dakle, u noćnim uvjetima ista je mogla, kao što je vještak naveo, uočiti kretanje vozila odnosno uočiti svijetla vozila koje se kreće prema njoj, te pričekati prolazak vozila, odnosno užurbanijim načinom kretanja preko kolnika kolnik bi prošla. Sukladno čl. 127. st. 3., 129. st. 1 i 131. st. 1 ZOSPC i pješaci kao sudionici u prometu dužni su u slučaju da se noću, a i danju u slučaju smanjene vidljivosti kreću kolnikom biti označeni nekim izvorom svijetlosti ili reflektirajućom materijom, te je pješak dužan preko kolnika prelaziti pažljivo i najkraćim putem nakon što se prethodno uvjeri da to može učiniti na siguran način, te ukoliko namjerava proći kolnik na kojem ne postoji obilježeni pješački prijelaz ne smije stupiti na kolnik ako time ometa promet vozila. Utvrđeno je da je prednica  tužitelja prelazila kolnik u skoro noćnim uvjetima, svitanje, bez da je bila na neki način uočljivija vozilima, dakle u tamnijoj odjeći, i sama je doprinijela nastanku štetnog događaja. Slijedom navedenog sud smatra da je doprinos prednice tužitelja, odnosno njena suodgovornost za nastanak prometne nezgode 30%.

               24.              Pravo na naknadu neimovinske štete zbog smrti bliske osobe sukladno čl. 1101. st. 1. ZOO-a,  imaju članovi uže obitelji (bračni drugovi, djeca i roditelji, a sukladno st. 2. istog članak takva naknada se može dosuditi braći i sestrama, djedovima i bakama,  unučadi, te izvanbračnom drugu, ako je između njih i umrlog odnosno ozlijeđenog  postojala trajnija zajednica života. Sud smatra da 1., 4 i 5. tužiteljima I. i M. R.1, te M. R.2, djeci pok. N. R., pripada  pravična novčana naknada zbog duševnih boli koje trpi zbog smrti bliskog srodnika u iznosu od 225.000,00 kn. Kada se uzme u obzir suodgovornost prednice tužitelja od 30% proizlazi da 1., 4. i 5. tužiteljima pripada iznos od 157.500,00 kn, te kada se od tog iznosa odbije nesporno isplaćeni iznos od 90.000,00kn, proizlazi da je tuženik 1., 4. i 5. tužiteljima dužan isplatiti daljnji iznos od 67.500,00 kn svakome  (točka IV izreke). 2.tužitelju V. R. i 3.tužitelju L. R. unucima pok. N. R., starim 9 i 4 godine koji su živjeli u zajednici s pok. bakom na istoj adresi, pripada  pravična novčana naknada zbog duševnih boli koje trpe zbog smrti bliskog srodnika u iznosu od 112.500,00kn. Kada se uzme u obzir suodgovornost prednice tužitelja  od 30% proizlazi da 2. i 3. tužiteljima pripada iznos od 78.750,00 kn Kada se od tog iznosa odbije nesporno isplaćeni iznos od 45.000,00kn, proizlazi da je tuženik 2. i 3. tužiteljima dužan isplatiti daljnji iznos od 33.750,00kn svakome  (točka IV izreke). S preostalim djelom  tužbenog zahtjeva s tog osnova 1.-5. tužitelji su odbijeni, te su 1.4. i 4. tužitelji odbijeni s iznosom od 67.500,ookn a 2. i 3. tužitelji s iznosom od 33.750 kn ( stavak VIII. izreke presude).        

                        25.Odluka o zateznim kamatama  na dosuđeni iznos neimovinske  štete 1. - 5. tužiteljima temelji se na odredbama čl. 1103. i čl. 29. st. 1. ZOO-a, te čl.12. st.4 Zakona o obveznim osiguranjima u prometu (NN 151/05, 36/09, 75/09, 76/13, 152/14), te je tako dosuđena zatezna kamata od podnošenja pisanog zahtjeva tuženiku odnosno od dana 29. kolovoza 2017. do isplate (točka IV izreke). Ovo stoga što je tuženik sukladno čl.  čl.12. st.4 Zakona o obveznim osiguranjima u prometu tužiteljima nesporan iznos štete bio dužan isplatiti u roku od 60 dana od postavljanja zahtjeva a što nije učinio već im ga je isplatio po proteku tog roka (zahtjev podnesen 29.8..2017.- list 6, a nesporni dio isplaćen nakon podnošenja tužbe koja je podnesena 20.11.2017.)  Također, suprotno navodima tuženika povećanje naknade prema Orijentacijskim kriterijima nije od utjecaja na pravo oštećene osobe da zahtijeva zateznu kamatu od dana podnošenja zahtjeva u mirnom postupku. To stoga što je odredbom čl. 12. st. 4. Zakona o obveznim osiguranjima u prometu (Narodne novine, broj: 151/2015.) propisano da oštećena osoba ima pravo na isplatu kamata u slučaju neizvršenja obveze isplate naknade štete od dana podnošenja odštetnog zahtjeva, pa osiguratelj koji nije tada isplatio naknadu neimovinske štete (u iznosima koji su oštećeniku pripadali prema tadašnjim Orijentacijskim kriterijima) ne može se osloboditi plaćanja neimovinske štete prema sadašnjim Orijentacijskim kriterijima, niti se može osloboditi plaćanja zatezne kamate od dana podnošenja odštetnog zahtjeva (stav zauzet u odluci ŽS Zgb Gž-2380/2020-2 od 24.11.2020). Sud je također mišljenja da tuženik neosnovano ističe prigovor zastare na povišeni dio tužbenog zahtjeva nakon promjene Orijentacijskih kriterija jer tužitelji nisu istakli niti jednu novu osnovu s koje potražuju naknadu štete već su već utužene uskladili s novim Orijentacijskim kriterijima.

26.U smislu odredbe čl. 1093. st. 1. ZOO-a, onaj tko uzrokuje nečiju smrt, dužan je nadoknaditi troškove njegova pogreba. Da bi osoba koja je odgovorna za nečiju smrti bila u obvezi naknaditi navedene troškove potrebno je utvrditi da uobičajena norma obvezuje tužitelja na određene izdatke u skladu s mjesnim običajima gdje je pokojnik živio i gdje je pokopan. Dakle, običaji  u mjestu pogreba relevantni su za zaključak o tome da li su troškovi pogreba sastavni dio takvih običaja. Prema navedenoj odredbi čl. 1093. st. 1. ZOO-a naknada se odnosi na uobičajene troškove pogreba, što podrazumijeva troškove  u visini onih koje čine građani uobičajenih imovinskih prilika u mjestu sahrane. Uvidom u priložene račune utvrđeno je da je pogrebni trošak prema računu broj 72/V01/1 za pogrebne usluge Č. d.o.o. u iznosu od 5.950,00 kn osnovan u cijelosti jer isti prema stavkama sadrži troškove lijesa, tekstilne garniture, PVC vreća, križa malog, te prijevoza i ostalih usluga, a što su uobičajeni troškovi pogreba. Prema iskazima 1. tužitelja I. R. i 4. tužitelja M. R.1 taj trošak je snosio u cijelosti 4. tužitelj M. R.1, te je u tom dijelu njegov tužbeni zahtjev djelomično osnovan s obzirom na doprinos njegove prednice od 30%. Kako je doprinos prednice tužitelja nastanku štetnog događaja 30% -1.785,00kn, za taj iznos je dosuđeni iznos s te osnove valjalo umanjiti, i s te osnove 4. tužitelju pripada iznos od 4.165,00 kn. Kada se od tog iznos odbije nesporno plaćeni iznos od 3.570,00 kn tuženik je 4. tužitelju dužan platiti daljnji iznos od 595,00kn koji je 4. tužitelju dosuđen (točka izreke  III. presude),  sa zakonskom zateznom kamatom od 21.7.2017. do isplate a s obzirom da su ti troškovi tada nastali  sve sukladno čl.1086 ZOO-a jer se obveza naknade imovinske štete smatra dospjelom od trenutka nastanka štete, dok je za iznos od 1.785,00kn 4. tužitelj odbijen (točka VII izreke).  

27. Prvotužitelj I. R. s osnova naknade pogrebnih troškova i usluga potražuje iznos od 3.186,25 kn, a prema računu komunalnog društva "G. d.o.o. S." broj 183-POSL01-1, isti se odnose na troškove oglasa SD osmrtnice 10 soneta, čišćenje police, korištenje hladnjače, otvaranje/zatvaranje grobnice, zidanja police i ukopa. Prema iskazu 1. tužitelja on je snosio te troškove, te je pojasnio da u S. na groblju gdje je pokopana njihova prednica više nema mogućnosti širenja groblja. Stoga su morali obiteljski grob cijele obitelji gdje je bio pokopan i njihov otac te očeva braća uz dozvolu Uprave groblja očistiti da bi se napravilo mjesto za pokojnu majku, te je stoga trebalo biti plaćeno čišćenje groba. Prema iskazu 4. tužitelja M. R.1 proizlazi da je čišćenje groba u navedenom računu naznačeno kao čišćenje police, te da su soneti naziv za osmrtnice u njihovom kraju. Sud je mišljenja da je zahtjev za naknadu tog troška osnovan u cijelosti jer je bio nužan za pokop prednice tužitelja. Kako je doprinos prednice tužitelja nastanku štetnog događaja 30% (955,87kn) za taj iznos je dosuđeni iznos s te osnove valjalo umanjiti, i s te osnove 1. tužitelju pripada iznos od 2.230,37 kn. Kada se od tog iznos odbije nesporno plaćeni iznos od 1.911,75 kn tuženik je 1. tužitelju dužan platiti daljnji iznos od 318,62 kn koji je 1. tužitelju dosuđen (točka izreke  II. presude), sa zakonskom zateznom kamatom od 15.7.2017. do isplate dok je za iznos od 955,88kn 1. tužitelj odbijen (točka VI izreke). 

28. Prvotužitelj  I. R. s osnove troškova karmina potražuje iznos od 3.368,10 kn, dok mu je tuženik s te osnove priznao i isplatio iznos od 2.020,86 kn. 1. tužitelj te troškove potražuje prema priloženim računima K., T., L. H., M. i. b. P. d.o.o. u razdoblju od 10. 7. – 12. 7. 2017., pa kad se uzme u obzir da je prednica tužitelja stradala 10. 7. 2017. sud je mišljenja da je dio tih troškova opravdan. 1. tužitelj je u svom iskazu naveo da se ti računi (s lista 38-43) odnosi na kupljene namirnice za karmine jer su ljudima poslužili i nareske i toplo jelo, a bilo je od 40-60 ljudi na karminama. Iskazao je da tužbi i nije priložio sve račune jer su stvarni troškovi karmina bili veći. 4. tužitelj M. R.1 je iskazao da su se ti računi odnosili na kupljene proizvode od datuma smrti majke, te do dana sprovoda, jer je običaj prijatelja i rodbine, te susjeda, da dođu izraziti sućut, a karmine se organiziraju na dan smrti. Sud smatra da je zahtjev 1. tužitelja s osnova troškova karmina osnovan u iznosu od 3.322,35 kn, dok je neosnovan za iznos od 45,57 kn a s obzirom da je iz navedenih računa vidljivo da su osim namirnica kupljene i cigarete Malboro Gold za 27,00 kn, te vreće za smeće 7,99 kn, mlijeko za 10,58 kn. Kada se od  iznosa od 3.322,35 kn oduzme iznos s osnova doprinosa prednice tužitelja od 30% od 996,70kn proizlazi da je tuženik 1. tužitelju s osnova troškova karmina dužan podmiriti  iznos od  2.325,64 kn,  a kako mu je podmirio iznos od 2.020,86 kn dužan mu je podmiriti daljnji iznos od 304,78 kn sa zakonskom zateznom kamatom od 13.7.2017. kao dana nastanka troška do isplate, te je odlučeno kao  u točki II izreke, dok je za iznos od 1.042,46kn (točka VI. izreke) 1. tužitelj s te osnove odbijen.

29. Što se tiče zatraženog s osnova naknade troška 1. tužitelja I. R. za crninu u iznosu od 3.000,00 kn proizlazi da isti traži za crninu sebe i 4. i 5. tužitelja svoje sestre i brata. Iz iskaza 1. tužitelja proizlazi da je on kupio crninu za sprovod za sebe, brata i sestru, ali su taj trošak kasnije podijelili i oni su mu uplatili svoj dio. Iskazao je da je sebi kupio bijelu košulju, crne hlače i crne cipele, kao i bratu M., dok je sestri M. kupio crne hlače i crnu bijelu bluzu. 1. tužitelj iste račune nije sačuvao. 4. tužitelj M. R.1 je iskazao da je njegov dio za crninu iznosio 800,00 kn, koliko je on vratio bratu, dok je 5. tužiteljica M. R.1 također iskazala da je refundirala bratu trošak crnine u iznosu 700,00 – 800,00 kn. Iz navedenog sud smatra da je trošak crnine odnosno navedene žalobne odjeće za sve troje, 1., 4. i 5. tužitelja, iznosio 2.300,00 kn. Kada se taj iznos umanji za doprinos prednice tužitelja nastanku štetnog događaja 30% (690,00kn) 1. tužitelju pripada iznos od 1.610,0kn, odnosno umanjeno za nesporno plaćen iznos od 600,00kn pripada mu daljnji iznos od 1.010,00kn sa zateznom kamatom od donošenja presude 5. svibnja 2022. do isplate (točka izreke  II. presude), dok je za iznos od 1.390,00kn 1. tužitelj odbijen (točka VI izreke).  

30. S osnove imovinske štete radi naknade cvijeća i vijenaca 1. tužitelj I. R. potražuje iznos od 3.000,00 kn. Iz iskaza 1. tužitelja proizlazi da je u svoje ime i u ime svoje djece kupio vijenac i ikebanu što je platio 1.000,00 kn, te je zajedno s bratom i sestrom kupio vijenac za vrh kovčega što je platio brat M., a on mu to kasnije refundirao. 4. tužitelj M. R.1 je iskazao da su on i 1. i 5. tužitelji dijelili trošak cvijeća i vijenaca, dok je 5. tužiteljica M. R.2 iskazala da je sama za sebe platila vijenac i cvijeće. Dakle, kako iz navedenih iskaza proizlazi da je 1. tužitelj platio 1.000,00 kn za vijenac i ikebanu za sebe i djecu koji iznos sud smatra osnovanim, te kako je 4. tužitelj naveo da je s 1. tužiteljem dijelio trošak za cvijeće, dok je 5. tužiteljica kazala da je sama platila cvijeće odnosno vijenac za sebe, sud smatra da je za naknadu troškova cvijeća i vijenaca dostatan iznos od 1.200,00 kn o čemu je odlučeno sukladno čl. 223. ZPP-a. Kad se odbije 30% - 360,00kn s osnova suodgovornosti proizlazi da je tuženik prema 1.tužitelju s te osnove dužan isplatiti daljnjih 840,00 kn, a kako mu je nesporno isplatio 300,00 kn dužan mu je platiti daljnji iznos od 540,00 kn sa zateznom kamatom od donošenja presude do isplate (stavak II.izreke), dok je za iznos od odbijen 2.160,00kn (stavak VI izreke).

31. Petotužiteljica  M. R.1 potražuje zbog imovinske štete i to s osnove troškova izrade i postavljanja nadgrobnog spomenika, izrade i montaže obiteljske grobnice te pokrovne ploče iznos od 26.000,00kn prema ponudi K. G.. U svom iskazu 24. veljače 2020.  tužiteljica  M. R.2 navodi da je ona platila trošak izrade nadgrobnog spomenika i ploče negdje u iznosu od 27.000,00 kn što je radila firma koja joj je i dala predračun koji je sačuvala, dok račun za izradu nije sačuvala. Izabrala je svijetloplavi mramor granit jer je to bila neka cijena koja nije bila najskuplja, drugi ponuđači su joj tražili za isti rad i materijal iznos od 600 – 700 eura, što joj je bilo preskupo. Za plaćeni iznos je izgrađena grobnica, spomenik u koji su bila uklesana imena već ranije umrlih i pokopanih i ime njene majke. Kako je iz iskaza stranaka nesporno da je predmetna grobnica već postojala odnosno da su oni promijenili postojeći spomenik i grobnicu jer je postojeće bilo premalo za ukop novih pokojnika, sud smatra da tuženik nije dužan podmiriti cijeli utuženi iznos jer se očito radilo o grobnici za više osoba. I  uvidom u predani predračun koji je iznosio 26.000,00kn (list 35) vidljivo je da se isti odnosio na izradu i montažu grobnice dimenzija 300 cm x 200cm, natpisa i slika već umrlih. Navedene dimenzije su svakako već  od potrebe sahrane 1 osobe. Stoga je te osnove sud 5.tužiteljici priznao trošak u iznosu 15.000,00 kn po slobodnoj procjeni jer smatra da je isti primjeren trošku izgradnje grobnice i spomenika za jednu osobu, sve sukladno čl. 223 ZPP-a. S obzirom na utvrđeni doprinos od 30% - 4.500,00kn, 5. tužiteljici je s te osnove priznat iznos od 11.500,00kn. S obzirom na nesporno plaćeni iznos s te osnove od 9.000,00 kn tuženik je 5. tužiteljici dužan platiti daljnji iznos od 2.500,00kn sa zateznom kamatom od donošenja presude do isplate (točka I. izreke), dok je za iznos od 14.500,00kn 5. tužiteljica odbijena (točka V izreke).

 

             

                 32.Odluka o troškovima temelji se na odredbi čl. 154. st. i čl.155.ZPP-a, jer su tužitelji djelomično uspjeli u parnici. Tužitelji su s obzirom na osnovu uspjeli s 70% na što im se priznaje 35% uspjeha u odnosu na cijeli spor (u odnosu na 50% koji se odnosi na osnovu), a s obzirom na visinu 69 % te im se priznaje 34,5% u donosu na cijeli spor (u odnosu na preostalih 50% koji se odnosi na visinu), dakle uspjeli su u sporu s ukupno 69,5%. Tuženi je uspio s 30,5%. Kada se od postotka tužitelja od 69,50% (stranke koja je u većoj mjeri uspjela u postupku) odbije postotak  uspjeha tuženih 30,50% (stranke koja je u manjoj mjeri uspjela u postupku) dobije se postotak od 39%. Uspjeh u sporu tužitelja izračunat je prema konačno postavljenom tužbenom zahtjevu. Tužitelji su konačno utužili utužili 944.504,35 kn (kada se uračunaju i nesporno plaćeni iznosi tijekom postupka) a dosuđeno im je i isplaćeno mirnim putem tijekom postupka iznos od 651.171,01 kn. Svoje troškove 1.-5. tužitelji, zastupani po punomoćniku – odvjetniku su iskazali u troškovniku koji su priložili spisu (list 262). Tužiteljima zastupanim po odvjetniku dosuđen je trošak parničnog postupka sukladno važećoj Tarifi (NN.142/12,103/14, 118/14 i 107/15). kojom je tbr.48.st.3. propisano da kada sud odlučuje o nagradi troškova zastupanja na teret protivne strane primjenjuje tarifu i vrijednost boda koja je na snazi u vrijeme donošenja odluke o trošku.

33.U ovoj pravnoj stvari tužbu protiv tuženika podnijeli su različiti tužitelji, koji ističu više zahtjeva, a zahtjevi se temelje na istovrsnoj činjeničnoj i pravnoj osnovi, pa se radi o subjektivnoj kumulaciji. No, radi se i o objektivnoj kumulaciji koja koincidira s aktivnom subjektivnom kumulacijom, odnosno ovdje egzistira više tužbenih zahtjeva koji se temelje na istovrsnoj činjeničnoj i pravnoj osnovi. U slučaju objektivne kumulacije, prema odredbi čl. 37. st. 1. ZPP, vrijednost predmeta spora određuje se prema zbroju istaknutih zahtjeva ako se temelje na istoj činjeničnoj i pravnoj osnovi. Stoga osnovicu za obračun troškova postupka predstavlja vrijednost predmeta spora prema zbroju svih tužbenih zahtjeva važeća u vrijeme poduzimanja radnje, imajući u vidu i to da je sve tužitelje zastupao isti punomoćnik i da je svaka radnja u postupku poduzeta za sve njih zajedno te da nema radnji koje bi se posebno odnosile na pojedine tužitelje. Od podnošenja tužbe 20.11.2017. godine do podneska tužitelja od 1.3.2018. godine osnovica za obračun troškova parničnog postupka je iznos  od 644.504,35kn. Od podneska od 1.3.2018. do podneska tužitelja od 8.4.2020. osnovica za obračun troškova parničnog postupka je iznos  od 267.101,74‬‬kn. Od podneska tužitelja od 8.4.2020. do zaključenja glavne rasprave osnovica za obračun troškova parničnog postupka je iznos  od 567.101,74‬kn. Pri tome je sud pri obračunu troška uzeo u obzir činjenicu zastupanja 5 osoba. Troškovi tužitelja, a koje je sud priznao, sastoje se od troška:

- sastava odštetnog zahtjeva (VPS 643.504,35kn)  od 29.8.2017. u iznosu od  6.440,00kn po Tbr.28,

- sastava tužbe od 20.112017. u iznosu od 6.450,00kn po Tbr.7/1,

- sastava obrazloženih podnesaka od 23.2.2018., 13.4.2018., 15.6.2018., svaki u iznosu od 5.000,00 kn svaki po Tbr.8/1,

- sastava obrazloženog podneska od 8.4.2020 u iznosu od 5.650,00 po Tbr.8/1,

-zastupanja na ročištima od 17.6.2018., 24.2.2020., svako po 5.000,00kn po Tbr.9/1,

-zastupanja na ročištu od 7.4.2021. i 19.10. 2021 svako po 5.650,00kn po Tbr.9/1,

odnosno ukupno iznos od 49.190,00 kn. Kada se tome pribroji iznos od 19.676,00 tj.40% s osnove Tbr.36, tuženik je tužiteljima na ime zastupanja dužan podmiriti iznos od ukupno 68.866,00‬kn + 25% PDV od 17.216,50kn, sveukupno 86.082,50kn.  Priznat im je i  trošak plaćenih pristojbi na tužbu ukupno za svih pet tuženika iznos od 8.195,00kn (1.tj.-1.976,00+ 2.tj1.100,00+1.100.+1909.00+2.110,00). Tužiteljima je priznat i trošak pristojbe na presudu i to 1. I.R. 50% tj. 888,50kn (VPS 142.721,74 kn), 2. V. R. 50%  tj.512,50 kn (VPS 67.500,00kn), 3 L. R. 50%  tj.512,50 kn ( VPS 67.500,00kn), 4. M.R.1 50% tj. 862.00kn (VPS 137.380 kn) i 5. M. R.2 50% tj. 935,00 kn (VPS52.000,00kn). Priznat im je trošak 50% sudskih pristojbi jer je isti nužan samo u tom iznosu s obzirom da imaju mogućnost to podmiriti u roku 3 dana. Priznat im je trošak prometnog vještačenja od 2.500,00kn i prijevoda 1.890,00kn. Dakle priznat im je trošak od ukupno 101.516,00kn, odnosno 39% (69,50%-30.50%) tog iznosa, ukupno 39.591,24 kn, te je odlučeno kao u izreci pod IX.

           34.Tužiteljima nije priznat trošak podneska od 4.1.2019. i 16.6.2020. jer nije bio nužan, kao ni podnesak od 30.3.2020. kao nepotreban jer uplata predujma se utvrđuje potvrdom računovodstva suda. Tužiteljima nije priznat trošak obrazloženog podneska od 22.12.2020. jer sukladno Tbr.8/1 strankama ne pripada pravo na više od 4 obrazložena podneska.

35.Nadalje, tužiteljima je na dosuđeni trošak dosuđena i zakonska zatezna kamata tekuća od presuđenja do isplate, kako tumačenjem čl. 30. st. 3. Ovršnog zakona (Narodne novine br. 112/12, 25/13, 93/14, 55/19 i 73/17, dalje u tekstu: Ovršni zakon) proizlazi da sud može u ovršnoj ispravi odrediti plaćanje kamate na parnični trošak, sud je na dosuđeni parnični trošak dosudio zateznu kamatu tekuću od donošenja presude, tj. od 5. 5. 2022. do isplate jer ova presuda predstavlja ovršnu ispravu u smislu čl. 23. Ovršnog zakona.

         36.Slijedom navedenog valjalo je presuditi kao u izreci.

 

U Dugom Selu, 5. svibnja 2022.

 

 

                                                                                                                                                          Sudac

 

                                                                                                                         Ranka Memišević, v.r.

 

              POUKA O PRAVNOM LIJEKU:

Protiv ove presude može se izjaviti žalba. Žalba se podnosi ovom sudu, pismeno u 3 (tri) istovjetna primjerka u roku od 15 dana od dana dostave prijepisa ove presude, a o istoj odlučuje županijski sud .

 

 

DNA:

1. pun. tužitelja K. Š., 
2. pun. tuženika odvj. M. R.