Poslovni broj: 67 Pž-48/2021-2

 

 

1

 

 

 

 

REPUBLIKA HRVATSKA

Visoki trgovački sud Republike Hrvatske

Berislavićeva 11, Zagreb

 

 

Poslovni broj: 67 Pž-48/2021-2

 

 

U   I M E   R E P U B L I K E   H R V A T S K E

 

P R E S U D A

 

 

Visoki trgovački sud Republike Hrvatske, sudac Davor Pustijanac, u pravnoj stvari tužitelja F. d.o.o., OIB ..., Č., kojeg zastupa punomoćnik H. Č., odvjetnik iz B., protiv tuženika V. K., OIB ..., iz D. D., vl. obrta A., radi isplate iznosa od 17.500,00 kn, odlučujući o tuženikovoj žalbi protiv presude Trgovačkog suda u Bjelovaru poslovni broj Povrv-39/2019-28 od 24. srpnja 2020., 5. svibnja 2022.

 

p r e s u d i o  j e

 

I. Odbija se tuženikova žalba kao neosnovana i potvrđuje presuda Trgovačkog suda u Bjelovaru poslovni broj Povrv-39/2019-28 od 24. srpnja 2020. u dijelu točke 1. njene izreke kojim je održan na snazi platni nalog sadržan u rješenju o ovrsi na temelju vjerodostojne isprave javnog bilježnika L. T. iz Č., poslovni broj Ovrv-257/2018 od 6. prosinca 2018. kojim je naloženo tuženiku da tužitelju namiri tražbinu od 10.000,00 kn i da mu naknadi trošak ovršnog postupka u iznosu od 693,75 kn zajedno sa zakonskom zateznom kamatom tekućom od 6. prosinca 2018. pa do isplate prema stopi koja se određuje po prosječnoj kamatnoj stopi na stanje kredita odobrenih na razdoblje dulje od godinu dana nefinancijskim trgovačkim društvima izračunate za referentno razdoblje koje prethodi tekućem polugodištu uvećane za tri postotna poena, kao i u točki 2. njene izreke.

 

II. Preinačuje se presuda Trgovačkog suda u Bjelovaru poslovni broj Povrv-39/2019-28 od 24. srpnja 2020. u dijelu točke 1. njene izreke u odnosu na stopu zakonske zatezne kamate na iznos od 10.000,00 kn, kao i u odnosu na dio kojim je održan na snazi platni nalog sadržan u rješenju o ovrsi na temelju vjerodostojne isprave javnog bilježnika L. T. iz Č., poslovni broj Ovrv-257/2018 od 6. prosinca 2018. za iznos od 7.375,00 kn i sudi:

 

1. Ukida se platni nalog sadržan u rješenju o ovrsi na temelju vjerodostojne isprave javnog bilježnika L. T. iz Č., poslovni broj Ovrv-257/2018 od 6. prosinca 2018. u odnosu na stopu zakonske zatezne kamate na iznos od 10.000,00 kn.

 

2. Nalaže se tuženiku platiti tužitelju zakonsku zateznu kamatu na iznos od:

- 750,00 kn od 8. lipnja 2016.,

- 750,00 kn od 8. siječnja 2017., - 875,00 kn od 8. veljače 2017.,

- 750,00 kn od 8. studenoga 2017., - 875,00 kn od 8. siječnja 2018.,

- 750,00 kn od 8. veljače 2018., - 750,00 kn od 8. ožujka 2018., - 750,00 kn od 8. travnja 2018., - 750,00 kn od 8. srpnja 2018.,

- 750,00 kn od 8. kolovoza 2018., - 750,00 kn od 8. rujna 2018.,

- 750,00 kn od 8. listopada 2018. i

- 750,00 kn od 8. studenoga 2018.,

sve do isplate, po stopi koja je propisana člankom 12.a Zakona o financijskom poslovanju i predstečajnoj nagodbi, a jednaka je referentnoj stopi Hrvatske narodne banke uvećanoj za osam postotnih poena.

 

3. Nalaže se tuženiku u roku od osam dana platiti tužitelju 7.375,00 kn (sedamtisućatristosedamdesetpet kuna) sa zakonskom zateznom kamatom na iznos od:

- 625,00 kn od 9. listopada 2015.,

- 750,00 kn od 10. studenoga 2015., - 750,00 kn od 9. prosinca 2015.,

- 750,00 kn od 8. siječnja 2016., - 750,00 kn od 6. veljače 2016.,

- 750,00 kn od 8. ožujka 2016.,

- 750,00 kn od 8. svibnja 2016., - 750,00 kn od 8. srpnja 2016.,

- 750,00 kn od 8. rujna 2016.,

- 750,00 kn od 8. prosinca 2016.,

sve po stopi po stopi koja je propisana člankom 12.a Zakona o financijskom poslovanju i predstečajnoj nagodbi, a jednaka je referentnoj stopi Hrvatske narodne banke uvećanoj za osam postotnih poena.

 

Obrazloženje

 

1. Presudom Trgovačkog suda u Bjelovaru poslovni broj Povrv-39/2019-28 od

24. srpnja 2020. održan je na snazi platni nalog sadržan u rješenju o ovrsi na temelju vjerodostojne isprave javnog bilježnika L. T. iz Č., poslovni broj Ovrv-257/2018 od 6. prosinca 2018. kojim je naloženo tuženiku da tužitelju namiri tražbinu od 17.375,00 kn zajedno sa zakonskim zateznim kamatama koje teku na pojedine iznose označene u točki 1. izreke pobijane presude teku od označenih datuma, prema stopi koja se određuje po prosječnoj kamatnoj stopi na stanje kredita odobrenih na razdoblje dulje od godinu dana nefinancijskim trgovačkim društvima izračunate za referentno razdoblje koje prethodi tekućem polugodištu uvećane za pet postotnih poena, te da mu naknadi trošak ovršnog postupka od 693,75 kn zajedno sa zakonskom zateznom kamatom tekućom od 6. prosinca 2018. do isplate prema stopi koja se određuje po prosječnoj kamatnoj stopi na stanje kredita odobrenih na razdoblje dulje od godinu dana nefinancijskim trgovačkim društvima izračunate za referentno razdoblje koje prethodi tekućem polugodištu uvećane za tri postotna poena (točka 1. izreke) te je naloženo tuženiku da tužitelju naknadi parnični trošak od

11.520,00 kn (točka 2. izreke).

 

2. U obrazloženju navedene presude prvostupanjski sud je utvrdio da su stranke bile u poslovnom odnosu u kojem je tužitelj pružao tuženiku knjigovodstvene usluge i da je poslovni odnos raskinut raskidom ugovora od 15. kolovoza 2019., koji je potpisan od strane odgovorne osobe tužitelja i tuženika, kao i da je u raskidu ugovora navedeno da tužitelj kao izvršitelj ima potraživanje prema tuženiku kao korisniku od 22.000,00 kn na dan raskida ugovora.

 

2.1. Prvostupanjski sud je odbio tuženikov prigovor zastare jer je tuženik potpisom raskida ugovora od 15. kolovoza 2019. priznao tužiteljevo potraživanje od

22.000,00 kn te je navedenim priznanjem priznao dug i prekinuo tijek zastare.

 

2.2. Visinu tužiteljeve tražbine prvostupanjski sud je utvrdio na temelju vještačkog nalaza i mišljenja te je primjenom odredbe članka 590. Zakona o obveznim odnosima („Narodne novine“ broj: 35/05, 41/08, 125/11, 78/15, 29/18) prihvatio tužbeni zahtjev te je na temelju odredbe članka 451. stavka 3. Zakona o parničnom postupku održao na snazi platni nalog sadržan u rješenju o ovrsi na temelju vjerodostojne isprave.

 

3. Protiv te presude žalbu je podnio tuženik zbog bitne povrede odredaba parničnog postupka, pogrešno i nepotpuno utvrđenog činjeničnog stanja i pogrešne primjene materijalnog prava, s prijedlogom žalbenom sudu da pobijanu presudu preinači na način da odbije tužbeni zahtjev, odnosno da ju ukine i vrati predmet prvostupanjskom sudu na ponovno suđenje.

 

3.1. Tuženik u žalbi u bitnome navodi kako u raskidu ugovora od 15. kolovoza 2019. uopće nije bilo specificirano potraživanje tužitelja, pa se nije moglo bez sumnje razaznati za koje usluge tužitelj navodi da ima potraživanje prema tuženiku i u kojem su razdoblju te usluge navodno obavljene.

 

3.2. Osim toga, tuženik navodi da je tužitelj pokrenuo ovršni postupak u ovom predmetu na temelju vjerodostojne isprave – tužiteljevog izvoda iz poslovnih knjiga kojim je tužitelj potraživao isplatu duga iz 2016. godine. Tuženik ističe da je nakon provedenog vještačenja tužitelj proširio tužbeni zahtjev i na potraživanje iz 2015. godine koje nije bilo obuhvaćeno platnim nalogom, tako da je održavanjem platnog naloga za potraživanje iz 2015. godine prvostupanjski sud prekoračio tužbeni zahtjev.

 

4. Odgovor na žalbu nije podnesen.

 

5. Žalba je djelomično osnovana.

 

6. Ispitavši pobijanu presudu na temelju članka 365. stavka 1. i 2. Zakona o parničnom postupku („Narodne novine“ broj: 148/11 – pročišćeni tekst i 25/13) u granicama razloga navedenih u žalbi i pazeći po službenoj dužnosti na bitne povrede odredaba parničnog postupka iz članka 354. stavka 2. točaka 2., 4., 8., 9. i 11. tog Zakona i na pravilnu primjenu materijalnog prava, ovaj sud je utvrdio da je pobijana presuda djelomično donesena uz pogrešnu primjenu materijalnog prava.

 

7. Predmet spora u ovoj pravnoj stvari je isplata naknade za obavljene knjigovodstvene usluge.

 

8. Iz privijenog raskida ugovora od 15. kolovoza 2019. (str. 77. spisa) proizlazi da tužitelj obavještava tuženika o raskidu ugovora o knjigovodstvu radi neplaćanja knjigovodstvenih usluga (članak 1.), kao i da tužitelj ima prema tuženiku potraživanje od 22.000,00 kn.

 

9. Neosnovano tuženik u žalbi navodi da nije moguće bez sumnje razaznati za koje usluge tužitelj navodi da ima potraživanje prema tuženiku. Naime, iz sadržaja navedenog sporazumnog raskida ugovora o pružanju knjigovodstvenih usluga proizlazi da tužiteljevo potraživanje od 22.000,00 kn proizlazi upravo iz obavljenih, a neplaćenih usluga. Predmet ovog spora su preostale neplaćene knjigovodstvene usluge koje je tužitelj obavio za tuženika na temelju raskinutog ugovora.

 

10. Zastara se prekida kad dužnik prizna dug (članak 240 stavak 1. Zakona o obveznim odnosima). Budući da je sklapanjem navedenog sporazumnog raskida ugovora od 15. kolovoza 2019. tuženik priznao postojanje duga, prekinuo je zastaru što je pravilno utvrdio i prvostupanjski sud. Zastara prekinuta priznanjem od strane dužnika počinje teći iznova od priznanja (članak 245. stavak 2. Zakona o obveznim odnosima). Stoga je prvostupanjski sud pravilnom primjenom navedenih odredaba odbio tuženikov prigovor zastare kao neosnovan.

 

11. Tužitelj je podneskom od 21. veljače 2020. uredio tužbeni zahtjev u skladu s nalazom i mišljenjem sudskog vještaka. Uređeni tužbeni zahtjev se djelomično poklapa s prijedlogom za ovrhu na temelju vjerodostojne isprave. Osnovano tuženik u žalbi navodi da prvostupanjski sud nije mogao održati na snazi platni nalog sadržan u rješenju o ovrsi sa sadržajem koji nije ni imao. Prvostupanjski sud je u takvom slučaju trebao ukinuti platni nalog sadržan u rješenju o ovrsi i odlučiti o osnovanosti tuženog zahtjeva (članak 452. stavak 3. Zakona o parničnom postupku).

 

12. Stoga je u odnosu na tužiteljeve račune broj 304/2016, 763/2016, 44/2017, 653/2017, 790/2017, 40/2018, 107/2018, 176/2018, 395/2018, 468/2018, 542/2018, 617/2018 i 693/2018 prvostupanjski sud pravilno održao na snazi platni nalog sadržan u rješenju o ovrsi na temelju vjerodostojne isprave i u tom dijelu je na temelju odredbe članka 368. stavka 1. Zakona o parničnom postupku valjalo odbiti tuženikovu žalbu kao neosnovanu i pobijanu presudu potvrditi kao u točki I. izreke ove presude. U odnosu na račune 624/2015, 691/2015, 755/2015, 824/2015, 49/2016, 113/2016, 241/2016, 369/2016, 501/2016 i 697/2016 (u ukupnom iznosu od

7.375,00 kn) valjalo je ukinuti platni nalog i presudom dosuditi tužitelju zahtijevane iznose kao u točki II.3. izreke ove presude.

 

13. Isto tako, u odnosu na stopu zakonske zatezne kamate prvostupanjski sud je pogrešno primijenio materijalno pravo. Naime, odredbom članka 12.a stavka 2. Zakona o financijskom poslovanju i predstečajnoj nagodbi („Narodne novine“ broj: 108/12, 144/12, 81/13 i 112/13) stopa zakonskih kamata na kašnjenje s plaćanjem u poslovnim transakcijama između poduzetnika i između poduzetnika i osoba javnog prava u kojima je osoba javnog prava dužnik novčane obveze propisana je u visini referente stope uvećanoj za osam postotnih poena. Zakon o financijskom poslovanju i predstečajnoj nagodbi je poseban propis (lex specialis) u odnosu na Zakon o obveznim odnosima jer su Zakonom o obveznim odnosima odvojeno regulirani odnosi iz trgovačkih ugovora i ugovora između trgovca i osobe javnog prava te ostali odnosi, dok se Zakon o financijskom poslovanju i predstečajnoj nagodbi odnosi samo na odnose između poduzetnika i između poduzetnika i osoba javnog prava kada je osoba javnog prava dužnik novčane obveze u poslovnim transakcijama koje rezultiraju dobavom robe ili pružanjem usluga.

 

14. Međutim, iako je matematički izračun stope zatezne kamate po oba zakona (trenutno) isti, to ne znači da je prvostupanjski sud bio ovlašten na tužiteljev zahtjev primijeniti materijalno pravo koje nije primjenjivo na konkretan predmet. Ovaj sud primjećuje i kako prvostupanjski nije u izreci pobijane presude označio stopu zatezne kamate brojčanom vrijednosti (u kojem slučaju bi bilo moguće ocijeniti da je presuda u tom dijelu pravilna iako je materijalno pravo pogrešno primijenjeno), nego je tužitelju dosudio zateznu kamatu po stopi izričito određenoj Zakonom o obveznim odnosima, čime je pogrešno primijenio materijalno pravo.

 

15. Stoga je zakonsku zateznu kamatu tužitelju prvostupanjski sud trebao dosuditi prema Zakonu o financijskom poslovanju i predstečajnoj nagodbi, a ne prema Zakonu o obveznim odnosima te je prvostupanjsku presudu u tom dijelu valjalo preinačiti primjenom odredbe članka 373. točke 3. Zakona o parničnom postupku kao pod točkom II.1. i II.2. izreke ove presude.

 

Zagreb, 5. svibnja 2022.

 

Sudac

Davor Pustijanac, v.r.