1

Poslovni broj: 4 Povrv-244/2020-29

 

 

 

 

U   I M E    R E P U B L I K E     H R V A T S K E

 

P R E S U D A

 

Općinski sud u Varaždinu po sutkinji Karmen Ošpuh, kao sucu pojedincu, prema prijedlogu odluke više sudske savjetnice - specijalistice Helene Đud, u pravnoj stvari tužitelja E. C. C. d.o.o., OIB …, Z., kojeg zastupaju punomoćnici iz O. društva Č. & partneri, odvjetnici u Z., protiv tuženika F. R., OIB … iz M. B., kojeg zastupa punomoćnica A. K. L., odvjetnica u K., radi isplate, nakon zaključene glavne i javne rasprave 24. ožujka 2022. u prisutnosti z. punomoćnika tužitelja i tuženika te objave presude 4. svibnja 2022.

 

p r e s u d i o    j e

 

I/              U cijelosti se ukida platni nalog sadržan u rješenju o ovrsi javnog bilježnika T. H. iz V., poslovni broj Ovrv-306/20 od 6. studenoga 2020.

 

II/              Nalaže se tužitelju E. C. C. d.o.o. da naknadi tuženiku F. R. troškove parničnog postupka u iznosu od 10.040,00 kuna (slovima: deset tisuća četrdeset kuna), u roku od 15 dana.

 

Obrazloženje

1. Tužitelj je kao ovrhovoditelj 6. studenoga 2020. javnom bilježniku podnio prijedlog za ovrhu temeljem vjerodostojne isprave od 5. listopada 2020. protiv tuženika kao ovršenika, a radi naplate novčane tražbine osnova korištenja D. C. S. kartice za razdoblje od 24. prosinca 2019. do 31. listopada 2018. u sveukupnom iznosu od 19.096,97 kune, zajedno sa zakonskom zateznom kamatom kao i radi naplate troškova ovršnog postupka.

 

2. Rješenjem o ovrsi javnog bilježnika T. H. iz V., poslovni broj Ovrv-306/20 od 6. studenoga 2020. u cijelosti je usvojen navedeni prijedlog za ovrhu, a kako je protiv tog rješenja o ovrsi ovršenik pravovremeno podnio prigovor, rješenjem broj Povrv-244/20-2 od 5. siječnja 2021. navedeno rješenje o ovrsi je stavljeno izvan snage u dijelu kojim je određena ovrha i ukinute su provedene radnje te je odlučeno da će se nakon pravomoćnosti tog rješenja postupak, u dijelu kojim je naloženo plaćanje, nastaviti kao u povodu prigovora protiv platnog naloga.

 

3. U prigovoru protiv rješenja o ovrsi koji se u nastavku postupka smatra odgovorom na tužbu tuženik je osporio potraživanje tužitelja navodeći da s tužiteljem nikad nije bio u ugovornom odnosu. Dopunjujući odgovor na tužbu tuženik na pripremnom ročištu osporava činjenicu da je potpisao online pristupnicu za izdavanje D. C. S. kartice. Predložio je da se tijekom postupka na okolnost potpisa na pristupnici provede dokaz grafološkim vještačenjem kao i saslušanje svjedoka.

 

4. Činjenično obrazlažući predmet spora tužitelj navodi da se njegovo potraživanje odnosi na naknadu iznosa od 19.096,97 kn s osnova korištenja D. C. S. kartice. Očitujući se na prigovor tuženika izjavljenog protiv rješenja o ovrsi tužitelj u bitnome ističe kako je iz povratnice vidljivo da je D. C. kartica dostavljena tuženiku na adresu P. M. 10 u M. B., a koja je adresa tuženikovog prebivališta te da je tuženik prilikom preuzimanja pošiljke svoj identitet dokazao davanjem na uvid svoje osobne iskaznice broj …. te se zbog toga tužitelj protivi provođenju grafološkog vještačenja. Predlaže da sud u cijelosti održi na snazi platni nalog sadržan u rješenju o ovrsi javnog bilježnika.

 

5. U dokaznom postupku sud je pročitao spis javnog bilježnika broj …, dokumentaciju tužitelja (str. 24 spisa, 42, 76), dokumentaciju tuženika (str. 32 – 40, 51-72, 82-83), iskaz svjedoka K. R., M. R. i tuženika saslušanog kao stranke u svrhu dokazivanja (str. 78-80 spisa) te nalaz i mišljenje vještaka (str. 95-101). Sud je kao nepotreban na temelju čl. 292. st. 4. Zakona o parničnom postupku (Narodne novine 53/91., 91/92., 112/99., 129/00., 88/01., 117/03., 88/05., 2/07., 96/08., 84/08., 123/08., 57/11., 25/13., 89/14., 70/19 dalje: ZPP) odbio dokazni prijedlog tužitelja za provođenjem financijsko-knjigovodstvenog vještačenja. Druge dokaze sud nije provodio jer je činjenično stanje u dovoljnoj mjeri utvrđeno za donošenje zakonite i pravilne odluke. 

 

6. Nakon savjesne i brižljive ocjene svakog dokaza zasebno i svih dokaza zajedno, a i na temelju rezultata cjelokupnog postupka, a sve u smislu čl. 8. ZPP-a sud je odlučio kao u izreci rješenja.

 

7. Predmet spora je potraživanje tužitelja s osnova nepodmirene naknade za korištenje D. C. S. kartice za razdoblje od 24. prosinca 2019. do 31. listopada 2018. u ukupnom iznosu od 19.096,97 kune.

 

8. Tuženik osporava osnovu tužiteljevog potraživanja navodeći da nije potpisao pristupnicu kao niti povratnicu o primitku D. kartice. Kako nije potpisao navedene dokumente niti je bio korisnik navedenih usluga smatra da sa tužiteljem nije zasnovao nikakav ugovorni odnos odnosno da s tužiteljem nije zaključio pravni posao.

 

9. Kao relevantnu u ovoj pravnoj stvari sud nalazi odredbu čl. 342. st. 1. Zakona o obveznim odnosima (Narodne novine broj 35/2005, 41/2008, 125/2011, 78/2015, 29/2018; dalje: ZOO) sukladno kojoj je ugovor  sklopljen kad su se ugovorne strane suglasile o bitnim sastojcima ugovora. Prema čl. 336. st. 1. ZOO-a ugovor stvara prava i obveze za ugovorne strane.

 

10. Prema navodima tužitelja sporni ugovor sklopljen je na daljinu odnosno putem sredstva daljinske komunikacije (elektroničkim putem).

 

11. Obzirom da je ugovor sklopljen elektroničkim putem u konkretnom slučaju kao lex specialis primjenjuju se odredbe Zakona o zaštiti potrošača. Sadržajem čl. 69. st. 1. Zakona o zaštiti potrošača ("Narodne novine" broj 110/15, dalje: ZZP) propisano je da u razumnom roku nakon sklapanja ugovora na daljinu, a najkasnije u trenutku isporuke robe ili početka izvršavanja usluge trgovac je dužan dostaviti potrošaču potvrdu o sklopljenom ugovoru na trajnom mediju. Stavkom 2. citiranog članka propisano je da potvrda iz stavka 1. ovoga članka mora uključivati obavijest o svim podacima iz članka 57. stavka 1. ovoga Zakona, osim ako su ti podaci potrošaču već dostavljeni na trajnom mediju prije sklapanja ugovora, kao i potvrdu prethodne suglasnosti potrošača iz članka 79. točke 13. ovoga Zakona, ako je primjenjivo.

 

12. Prema čl. 4. toč. 4.3. Općih uvjeta okvirnog ugovora o izdavanju i korištenju D. c. kartice koju izdaje E. C. C. d.o.o. (u nastavku: Opći uvjeti tužitelja) Zahtjev za izdavanje kartice predstavlja ponudu za sklapanje Okvirnog ugovora koju potpisnici podnose tužitelju te se prema čl. 4. toč. 4.6. Okvirni ugovor smatra sklopljenim na dan kada je tužitelj odobrio zaprimljeni Zahtjev.

 

13. Prema čl. 4. toč. 6.9. Općih uvjeta tužitelja kartica nije prenosiva na druge osobe i može ju koristiti isključivo Korisnik čije je ime otisnuto na Kartici.

 

14. Radi utvrđenja sporne činjenice potpisa na predmetnom zahtjevu sud je proveo dokaz grafološkim vještačenjem te je saslušao svjedoke K. R., M. R. i tuženika saslušanog kao stranku u svrhu dokazivanja.

 

15. Grafološko vještačenje provedeno je po stalnom sudskom vještaku za rukopise i dokumente N. M. H., dipl., ing. u Centru za forenzična ispitivanja, istraživanja i vještačenja „I. V.“  Ministarstva.

 

16. Iz nalaza vještaka proizlazi da tuženik vrlo vjerojatno gotovo sigurno 30. kolovoza 2018. nije ispisao potpis na svoje ime na online zahtjevu broj … za izdavanje D. C. S. kartice.

 

17. Ocjenjujući nalaz i mišljenje vještaka sud je isti našao da je izrađen stručno, objektivno i prema pravilima grafološke struke, a očito su ga takvim ocijenile i stranke budući da na zaprimljeni nalaz i mišljenje vještaka nisu imale primjedbi.

 

18. Tijekom postupka sud je saslušao svjedoke K. R. i M. R..

 

19. Saslušani svjedoci iskazivali o okolnosti da tuženik nije potpisao online pristupnicu za dobivanje D. kartice, da nije primio D. karticu niti je istu koristio, kao i da je informatički nepismen pa da nije mogao ispuniti online zahtjev za izdavanje kartice.

 

20. Ocjenjujući iskaze svjedoka u okviru cjeline koju čine međusobno kao i sa provedenim grafološkim vještačenjem, sud je kao vjerodostojne ocijenio njihove iskaze budući da su dani uvjerljivo, logično, detaljno i po stavu ovoga suda objektivno, a njihovi su iskazi u tim dijelovima u cijelosti suglasni te se međusobno nadopunjuju.

 

21. Konačno, tijekom postupka iskazivao je tuženik koji je saslušan kao stranka u svrhu dokazivanja.

 

22. Kao životno logičnim i uvjerljivim je sud ocijenio iskaz tuženika u dijelu u kojem navodi nikada nije potpisao nikakav zahtjev za dobivanje D. kartice, da nikada nije primio na kućnu adresu D. karticu, niti potpisao povratnicu o primitku D. kartice kao i da nije učinio troškove na D. kartici za koje ga se tereti, a ove navode tuženika potvrdili su i gore navedeni svjedoci čije iskaze je sud ocijenio kao vjerodostojan.

 

23. Sukladno dakle ovakvoj ocjeni dokaza sud na temelju nalaza i mišljenja stručne osobe i iskaza svjedoka nalazi da tuženik nije potpisao online zahtjev za izdavanje D. C. S. kartice, dok je na temelju iskaza svjedoka K. R. i M. R. utvrdio da tuženik nije primio niti koristio D. karticu.

 

24. Vezano za presliku dviju povratnica koje je tužitelj dostavio u spis (strana 41 i 76 spisa) valja navesti da je sud uvidom u iste utvrdio da se kao primatelj navodi F. R., da je navedena adresa, M. B. te da je prilikom preuzimanja pošiljke identitet utvrđen uvidom u osobnu iskaznicu broj …. Nadalje je utvrđeno da se na dnu prve povratnice nalazi datum 8. kolovoza (godina nečitko), dok se na dnu druge povratnice nalazi datum 24. lipnja 2019. i vlastoručni potpis (nečitko).

 

25. Međutim iz navedenih povratnica nije vidljivo koja se pošiljaka dostavlja primatelju niti da se primatelju dostavlja upravo D. kartica. Osim toga, tužitelj nije ničime dokazao da je potpis na navedenim povratnicama upravo od tuženika, a koju činjenicu je tuženik izričito osporio, time da je iz navedenih povratnica kao i zahtjeva za izdavanje kartice vidljivo da se na svakom pojedinom dokumentu radi o tri različita potpisa.

 

26. U pogledu navoda tužitelja da je tuženik neovlašteno ustupio drugoj osobi karticu na korištenje valja ukazati na odredbu čl. 7. i čl. 219. ZPP-a prema kojoj odredbi je svaka stranka dužna iznijeti činjenice na kojima temelje svoje zahtjeve i predložiti dokaze kojima se utvrđuju te činjenice te u konkretnom slučaju teret dokaza navedenih činjenica sukladno odredbi čl. 221. a ZPP-a leži na tužitelju.

 

27. Kako u ovom slučaju tužitelj svoje tvrdnje nije potkrijepio relevantnim dokazima unatoč takovoj obvezi propisanoj odredbom čl. 7. ZPP-a to je sud svoju odluku o postojanju odnosno nepostojanju ovih činjenica, primjenom pravila o teretu dokazivanja iz čl. 221.a ZPP-a temeljio na pretpostavci kao da te činjenice ne postoje.

 

28. Obzirom na utvrđenje suda da tuženik nije potpisao zahtjev za izdavanje D. C. S. kartice proizlazi zaključak suda da stranke nisu zasnovale ugovorni odnos.

 

29. Rezimirajući iznijeto, sud je na temelju provedenih dokaza utvrdio da tuženik nije s tužiteljem sklopio Okvirni ugovor o izdavanju i korištenju D. C. S. kartice zbog čega je potraživanje tužitelja ocijenio neosnovanim.

 

30. Obzirom da je sud ocijenio kao neosnovanim tužbeni zahtjev to je sud u cijelosti ukinuo platni nalog sadržan u rješenju o ovrsi javnog bilježnika. Slijedom navedenog odlučeno je kao u toč. I/ izreke presude.

 

31. O troškovima postupka odlučeno je točkom II/ izreke presude i to na temelju odredbe čl. 154 st. 1 i čl. 155. ZPP-a obzirom je tužitelj u cijelosti izgubio u ovom postupku. Visina parničnog troška određena je sukladno vrijednosti predmeta spora.

 

32. Što se tiče troškova ovršnog postupka, valja navesti kako je sud, nakon što je doneseno rješenje o ovrsi na temelju vjerodostojne isprave, po prigovoru ovršenika (ovdje tuženika) predmetno rješenje stavio izvan snage u dijelu u kojem je određena ovrha i ukinuo je sve provedene radnje. Prema tome, donošenjem takvog rješenja ovrha je stavljena izvan snage, odnosno proizlazi kao da nije niti pokrenuta, već se podnesak tužitelja nazvan prijedlog za ovrhu na temelju vjerodostojne isprave ima smatrati tužbom s prijedlogom za izdavanje platnog naloga iz čl. 446. i 448. ZPP-a. Sukladno tome, potrebno je donijeti zajedničku odluku o troškovima postupka i to ovršnih i parničnih (sudska praksa Županijskog suda u Varaždinu, Stalna služba u Koprivnici br. Gž-4635/13-2 od 24.04.2014., Gž-5220/13-2 od 23.05.2014., Gž-1603/14-2 od 02.05.2014.).

 

33. Dosuđeni trošak tuženika sastoji se od izdataka tuženika koje je sud u smislu odredbe čl. 155. ZPP-a ocijenio potrebnim za vođenje parnice, a sastoji se od izdataka tuženika za sastav odgovora na tužbu i tri obrazložena podneska od 28. siječnja 2021., 25. veljače 2021. i 21. prosinca 2021. u iznosu od 1.250,00 kuna za svaki podnesak, sukladno Trb. 8. st. 1. u svezi Tbr. 7. toč. 1. i Tbr. 42. Tarife o nagradama i naknadi troškova za rad odvjetnika (Narodne novine broj 142/12, 103/14, 118/14 i 107/15 – u daljnjem tekstu: Tarifa), trošak zastupanja na 2 ročišta održana 12. veljače 2021.i 28. travnja 2021. u iznosu od 1.250,00 kn za svako od ročišta sukladno Tbr. 9. st.1. Tarife, trošak grafološkog vještačenja u iznosu od 2.000,00 kuna te trošak sudske pristojbe na odgovor na tužbu u iznosu od 540,00 kuna, što u ukupnosti daje dosuđeni trošak u iznosu od 10.040,00 kn koje mu je dužan naknaditi tužitelj.

 

34. Tuženiku nije priznat trošak zastupanja na ročištu 22. travnja 2022. jer navedenog dana u ovome predmetu nije održano ročište niti je tužitelj za navedeno ročište određeno naveo koji iznos traži.

 

35. Slijedom navedenog, a temeljem citiranih zakonskih odredbi odlučeno je kao u izreci presude.

 

U Varaždinu 4. svibnja 2022.

     Sutkinja

 

Karmen Ošpuh

 

 

 

Uputa o pravnom lijeku

Protiv ove presude nezadovoljna stranka može u roku od 15 dana od dana dostave presude izjaviti žalbu. Žalba se podnosi ovome sudu, u tri primjerka, a o žalbi odlučuje nadležni županijski sud.  

 

Dostaviti 

1. Tužitelj po punomoćnicima iz OD Č. & p. d.o.o., odvjetnicima u Z.

2. Tuženik po punomoćnici A. K. L., odvjetnici u K.