1                            Poslovni broj: I Kž-67/2022-4

Poslovni broj: I Kž-67/2022-4

 

 

 

U  I M E  R E P U B L I K E   H R V A T S K E

 

P R E S U D A

 

 

Visoki kazneni sud Republike Hrvatske, u vijeću sastavljenom od sutkinja dr.sc. Lane Petӧ Kujundžić, predsjednice vijeća, te Snježane Hrupek-Šabijan i mr.sc. Ljiljane Stipišić, članica vijeća, uz sudjelovanje više sudske savjetnice, Vanje Petrović, zapisničarke, u kaznenom predmetu protiv optuženog S. M., zbog kaznenog djela iz članka 246. stavka 2. u vezi stavka 1. Kaznenog zakona ("Narodne novine" broj 125/11., 144/12., 56/15. i 61/15. – ispravak, dalje: KZ/11.), odlučujući o žalbi optuženika podnesenoj protiv presude Županijskog suda u Zagrebu od 10. rujna 2021. broj K-53/2017., u sjednici održanoj 4. svibnja 2022.,

 

 

p r e s u d i o  j e

 

 

Odbija se žalba optuženog S. M. kao neosnovana te se potvrđuje prvostupanjska presuda.

 

 

Obrazloženje

 

 

1. Pobijanom presudom optuženi S. M. proglašen je krivim da je na način i pod okolnostima opisanim u izreci presude počinio kazneno djelo zlouporabe povjerenja u gospodarskom poslovanju iz članka 246. stavak 1. i 2. KZ/11., pa je na temelju članka 246. stavka 2. KZ/11., a uz primjenu članka 48. stavka 2. i članka 49. stavka 1. točka 4. KZ/11. osuđen na kaznu zatvora u trajanju od 11 (jedanaest) mjeseci, a temeljem članka 56. KZ/11. optuženiku je izrečena uvjetna osuda tako da se kazna zatvora na koju je osuđen neće izvršiti ako optuženik u roku od 3 (tri) godine ne počini novo kazneno djelo.

 

2. Na temelju članka 77. stavak 1. KZ/11. u vezi članka 560. stavak 1. i 2. ZKP/08. utvrđeno je da novčani iznos od 124.138,20 kuna predstavlja imovinsku korist koju je optuženik ostvario kaznenim djelom zlouporabe povjerenja u gospodarskom poslovanju iz članka 246. stavak 1. i 2. KZ/11.

 

2.1. Utvrđeno je da je novčani iznos od 124.138,20 kuna imovina Republike Hrvatske.

 

2.2. Naloženo je optuženom S. M. da Republici Hrvatskoj isplati novčani iznos od 71.533,20 kuna, a S. M. kao osobi na koju je imovinska korist prenesena iznos od 52.605,00 kuna u roku od 15 dana od dana pravomoćnosti presude, pod prijetnjom ovrhe.

 

3. Na temelju članka 148. stavak 1. u vezi sa člankom 145. stavak 2. točke 1. i 6. Zakona o kaznenom postupku ("Narodne novine" broj 152/08., 76/09., 80/11., 91/12. – odluka Ustavnog suda, 143/12., 56/13., 145/13., 152/14., 70/17. i 126/19., dalje: ZKP/08.), naloženo je optuženom S. M. naknaditi troškove kaznenog postupka, i to trošak knjigovodstvenog vještačenja u ukupnom iznosu od 10.400,80 kuna i trošak paušala u iznosu od 2.000,00 kuna.

 

4. Protiv ove presude žalbu je podnio optuženi S. M. po branitelju, odvjetniku M. U., zbog bitne povrede odredaba kaznenog postupka, pogrešno i nepotpuno utvrđenog činjeničnog stanja, povrede kaznenog zakona te odluke o "kaznenoj sankciji" i trošku kaznenog postupka, s prijedlogom da Visoki kazneni sud Republike Hrvatske ukine pobijanu presudu.

 

5. Odgovor na žalbu nije podnesen.

 

6. Spis je, u skladu s odredbom članka 474. stavak 1. ZKP/08. bio dostavljen Državnom odvjetništvu Republike Hrvatske.

 

7. Žalba nije osnovana.

 

8. Optuženi S. M. ističe bitnu povredu odredaba kaznenog postupka iz članka 468. stavka 1. točka 11. ZKP/08. koju nalazi u tome da je izreka presude nerazumljiva i proturječna razlozima presude jer su u presudi navedeni razlozi o odlučnim činjenicama nejasni i u znatnoj mjeri proturječni.

 

8.1. No, osim pukog citiranja dijela zakonskog teksta odredbe članka 468. stavka 1. točka 11. ZKP/08. žalitelj podrobnije ne obrazlaže u čemu bi se te povrede sastojale. Stoga je ovaj drugostupanjski sud ispitao pobijanu presudu po službenoj dužnosti u smislu članka 476. stavka 1. točka 1. ZKP/08. i prema ocjeni ovog suda izreka pobijane presude nije nerazumljiva jer je potpuno jasno što je njome odlučeno, bez proturječnosti, a u obrazloženju pobijane presude sud prvog stupnja je u odnosu na sve odlučne činjenice dao jasne, određene i dostatne razloge, te nisu ostvarene ni druge bitne povrede na koje pazi po službenoj dužnosti. Stoga žalba optuženika zbog bitne povrede odredaba kaznenog postupka iz članka 468. stavka 1. točka 11. ZKP/08. nije osnovana.

 

9. Pobijajući utvrđeno činjenično stanje žalitelj ističe da je prvostupanjski sud nepotpuno utvrdio činjenično stanje, i da je stoga povrijeđen kazneni zakon.

 

9.1. Suprotno stavu optuženika koji u žalbi nije precizirao koje to činjenice nisu utvrđene, činjenično stanje pravilno je i potpuno utvrđeno te je optuženik prema izmijenjenoj optužnici, osnovano proglašen krivim za kriminalnu radnju opisanu u izreci pobijane presude i time nije povrijeđen kazneni zakon, koju povredu optuženik također ističe, očito smatrajući da se radi o tzv. posrednoj povredi, odnosno onoj koja je proizašla iz nepotpuno, a time i pogrešno utvrđenog činjeničnog stanja. Ispitivanjem pobijane presude u skladu s obvezom iz članka 476. stavka 1. točka 2. ZKP/08. Visoki kazneni sud Republike Hrvatske, kao drugostupanjski sud, utvrdio je da na štetu optuženika nije povrijeđen kazneni zakon. Stoga nije osnovana žalba optuženika zbog nepotpuno utvrđenog činjeničnog stanja i povrede kaznenog zakona.

 

10. Optuženik se žali zbog odluke o oduzimanju imovinske koristi za koju smatra da je nerazumljiva i da je prvostupanjski sud ostvario bitnu povredu odredaba kaznenog postupka iz članka 468. stavka 1. točka 11. ZKP/08.

 

11. Žalitelj ne navodi u čemu točno nalazi nerazumljivost navedene odluke, međutim, kako nitko ne može zadržati imovinsku korist ostvarenu kaznenim djelom, prvostupanjski je sud na temelju ispravno utvrđenih činjenica, pravilno i na zakonu osnovano, u skladu s odredbom članka 77. stavka 1 KZ/11. i članka 560. stavak 1. i 2. ZKP/08. od optuženog S. M. i S. M. kao osobe na koju je dio imovinske koristi prenesen, oduzeo imovinsku korist ostvarenu počinjenim kaznenim djelom te im naložio u izreci prvostupanjske presude da navedene iznose uplate u korist Državnog proračuna Republike Hrvatske.

 

12. Iako optuženik navodi da se žali zbog odluke o kazni, posebno ju ne obrazlaže, pa je prvostupanjska presuda ispitana u tom dijelu u skladu s odredbom članka 478. ZKP/08. žalba zbog pogrešno ili nepotpuno utvrđenog činjeničnog stanja ili zbog povrede kaznenog zakona podnesena u korist optuženika sadrži u sebi i žalbu zbog odluke o kazni.

 

12.1. Visoki kazneni sud Republike Hrvatske razmotrio je sve okolnosti koje su od utjecaja na odmjeravanje kazne te našao da je prvostupanjski sud utvrdio sve okolnosti koje su od utjecaja na visinu kazne pa je izrečena uvjetna osuda, kojom je kazna zatvora u trajanju od jedanaest mjeseci uvjetovana na rok kušnje od tri godine adekvatna. Pravilno je prvostupanjski sud optuženiku cijenio kao olakotne okolnosti neosuđivanost, da je otac dvoje djece, odnos prema sudu jer se redovito odazivao na zakazane rasprave i dolazio iz N. gdje je zaposlen, koje u svojoj ukupnosti, a u odsutnosti otegotnih okolnosti dobivaju značaj osobito olakotnih. Stoga, i po mišljenju ovog drugostupanjskog suda kazna zatvora ispod propisanog minimuma u trajanju od jedanaest mjeseci odgovara svim utvrđenim okolnostima, kao i težini počinjenog djela i njegovoj opasnosti. Izrečena uvjetna osuda kojom je određeno da se izrečena kazna zatvora u trajanju od jedanaest mjeseci neće izvršiti ako optuženik u roku od tri godine ne počini novo kazneno djelo podobna je za ostvarenje svrhe kažnjavanja iz članka 41. KZ/11., te nema mjesta blažem kažnjavanju.

 

13. Optuženik ističe žalbenu osnovu odluke o troškovima, ali ne navodi zbog čega bi ta odluka trebala biti drugačija, slijedom čega žalba optuženika u tom dijelu nije osnovana.

 

14. Slijedom svega iznesenog, trebalo je na temelju članka 482. ZKP/08. presuditi kao u izreci.

 

 

Zagreb, 4. svibnja 2022.