1
Poslovni broj: UsI-940/21-7
REPUBLIKA HRVATSKA
UPRAVNI SUD U ZAGREBU
Avenija Dubrovnik 6 i 8
U I M E R E P U B L I K E H R V A T S K E
P R E S U D A
Upravni sud u Zagrebu, po sucu toga suda Anti Drezgi te Božici Bilen, zapisničarki, u upravnom sporu tužitelja D. za psihički bolesne odrasle osobe K., OIB: …, K., kojeg zastupa odvjetnica J. V. iz O. društvo K., H. i V. j.t.d. iz V., protiv tuženika Ministarstva rada, mirovinskog sustava, obitelji i socijalne politike Republike Hrvatske, OIB: …, Samostalnog sektora za upravni i inspekcijski nadzor u socijalnog skrbi, Z., radi inspekcijskog nadzora, 4. svibnja 2022.,
p r e s u d i o j e
I. Odbija se tužbeni zahtjev za poništenje rješenja Ministarstva rada, mirovinskog sustava, obitelji i socijalne politike Republike Hrvatske, KLASA: UP/I-550-06/20-07/60, URBROJ: 524-10-2/17-21-2 od 3. ožujka 2021. u točki 1. podtočki 1.1. izreke.
II. Odbija se zahtjev za naknadu troškova upravnog spora.
Obrazloženje
1. Osporavanim rješenjem tuženika KLASA: UP/I-550-06/20-07/60, URBROJ: 524-10-2/17-21-2 od 03. ožujka 2021. u točki 1. naređene su tužitelju sljedeće mjere: 1.1. Upravno vijeće obvezno je donijeti Odluku o izmjeni odredbe članka 20a statuta Doma u roku od 30 dana od dana prijema ovoga rješenja, 1.2. Upravno vijeće obvezno je provesti postupak izbora i imenovanja ravnatelja doma i s istim sklopiti ugovor o radu na mandat od 4 godine u roku od 90 dana od dana prijema ovoga rješenja, 1.3. Ravnatelj Doma obvezan je osigurati broj i strukturu radnika propisanu odredbama Pravilnika o minimalnim uvjetima za pružanje usluga u roku od 90 dana od dana prijema ovoga rješenja. U točki 2. izreke određeno je da je Ravnatelj Doma obvezan izvijestiti tuženika o provedenim mjerama i dostaviti odgovarajuću dokumentaciju protekom utvrđenih rokova.
2. Tužitelj pobija zakonitost osporavanog rješenja pod točkom 1. podtočka 1.1. izreke kojim je Upravno vijeće obvezno donijeti Odluku o izmjeni odredbe članka 20a statuta Doma u roku od 30 dana od dana prijema ovoga rješenja. U tužbi u bitnom navodi da je naložena mjera Domu iz pobijanog rješenja tuženika rezultat potpuno pogrešnog tumačenja tuženika koje se ogleda u shvaćanju tuženika da se na tužitelja ne primjenjuje Zakon o trgovačkim društvima (Narodne novine, broj 111/93., 34/99., 121/99., 52/00., 118/03., 107/07., 146/08., 137/09., 125/11., 152/11., 111/12., 68/13., 110/15. i 40/19.), a što je, prema shvaćanju tužitelja, protivno odredbama Zakona o ustanovama (Narodne novine, broj 76/93., 29/97., 47/99., 35/08. i 127/19.) i pravnom uređenju i statusu tužitelja osnovanog temeljem citiranog Zakona. Predlaže da Sud poništi rješenje tuženika u pobijanoj točki 1. podtočka 1.1. izreke te potražuje trošak spora.
3. Tuženik u odgovoru na tužbu u bitnom ponavlja navode iznesene u obrazloženju osporenoga rješenja. Dodaje da je člankom 145. Zakona o socijalnoj skrbi (Narodne novine, broj: 157/13., 152/14., 99/15., 52/16., 16/17., 130/17., 98/19., 64/20. i 138/20.) propisano da ravnatelj organizira i vodi poslovanje i stručni rad doma socijalne skrbi, predstavlja i zastupa dom i odgovoran je za zakonitost rada, a člankom 156. Zakona o socijalnoj skrbi da u slučaju privremene spriječenosti u obavljanju ravnateljskih poslova, ravnatelja zamjenjuje stručni radnik doma socijalne skrbi kojeg odredi ravnatelj. Također navodi da je prema Zakonu o ustanovama (članak 37.) voditelj ustanove ravnatelj, ako zakonom nije drugačije uređeno te da samim time nema prostora za primjenu odredaba Zakona o trgovačkim društvima. Predlaže da Sud odbije tuženi zahtjev.
4. U podnesku od 16. srpnja 2021. tužitelj se u bitnom očituje na navode odgovora na tužbu.
5. Ocjenjujući zakonitost osporavanog rješenja Sud je izvršio uvid u spis kao i u spis tuženika koji sadrži podatke o činjeničnom stanju utvrđenom u upravnom postupku. Sud je o tužbenom zahtjevu tužitelja odlučio bez provođenja rasprave u ovom predmetnom upravnom sporu (članak 36. stavak 4. Zakona o upravnim sporovima, Narodne novine, broj: 20/10., 143/12., 152/14., 94/16., 29/17. i 110/21.; dalje ZUS)
6. Tužbeni zahtjev nije osnovan.
7. U provedenom postupku utvrđeno je da je Upravno vijeće tužitelja na sjednici održanoj dana 3. listopada 2019. donijelo Odluku kojom je u članka 2. dopunjen Statut tužitelja na način da je dodan članak 20a kojim je određeno da tužitelja može zastupati jedan ili više prokurista, da prokuru daje i opoziva odlukom osnivač tužitelja te su u tom članku razrađene ovlasti prokurista iz kojih proizlazi da prokurist zastupa tužitelja, sklapa ugovore i poduzima pravne radnje u ime i za račun tužitelja.
8. Tuženik je naredio tužitelju, odnosno Upravnom vijeću tužitelja donijeti Odluku o izmjeni odredbe članka 20a Statuta tužitelja uz obrazloženje da je navedena odredba suprotna članku 37. stavak 2. Zakona o ustanovama koji propisuje da ravnatelj zastupa ustanovu i poduzima pravne radnje u ime i za račun ustanove te je odgovoran za zakonitost rada ustanove, odnosno članku 153. stavku 1. Zakona o socijalnoj skrbi kojim je propisano da ravnatelj doma socijalne skrbi organizira i vodi poslovanje, predstavlja i zastupa dom i odgovoran je za zakonitost rada, a da se na tužitelja kao ustanovu socijalne skrbi ne primjenjuje Zakon o trgovačkim društvima.
9. Zakon o trgovačkim društvima u Glavi IV Zastupanje posebno uređuje tri vrste trgovačkih punomoći, a njih može dati samo osoba koja se u smislu Zakona o trgovačkim društvima smatra trgovcem, dakle trgovačko društvo. Jedna od tih tri punomoći je prokura. Davanje prokure i njezin opoziv upisuju se u sudski registar.
10. Tužitelj smatra da on kao ustanova može imati prokurista, dakle fizičku osobu ovlaštenu za zastupanje ustanove, a pravni temelj za to nalazi u odredbi članka 32. i članka 57. stavka 3. Zakona o ustanovama.
11.1. Prema odredbi članka 32. Zakona o ustanovama ako ovim i drugim zakonom nije što drugo određeno, na djelatnost ustanove na odgovarajući se način primjenjuju propisi o djelatnosti trgovačkih društava.
11.2. Odredba članka 32. Zakona o ustanovama upućuje na primjenu propisa o djelatnosti trgovačkih društva na djelatnost ustanova. Zakon o trgovačkim društvima supsidijarno se primjenjuje na djelatnost ustanove, odnosno primjenjuju se odredbe Zakona o trgovačkim društvima o predmetu poslovanja, a ne odredbe o zastupanju.
11.3. Prema odredbi članka 57. stavka 3. Zakona o ustanovama iznimno od odredbe stavka 2. ovoga članka, ostvarena dobit ustanove čiji je osnivač druga pravna ili fizička osoba, odnosno čiji su jedini osnivači druge pravne i/ili fizičke osobe može se upotrijebiti i na druge načine, uz odgovarajuću primjenu propisa o trgovačkim društvima, temeljem odluke osnivača u skladu s aktom o osnivanju i statutom.
11.4. Odredba članka 57. stavka 3. Zakona o ustanovama upućuje na odgovarajuću primjenu propisa o trgovačkim društvima na upotrebu ostvarene dobiti ustanove na drugi, različit način od pravila da se ostvarena dobit ustanove upotrebljava za obavljanje i razvoj djelatnosti ustanove, pod uvjetom da se radi o ustanovi čiji je osnivač druga pravna ili fizička osoba, odnosno čiji su jedini osnivači druge pravne i/ili fizičke osobe. Riječ o mogućnosti supsidijarne primijene Zakona o trgovačkim društvima na ostvarenu dobit, dakle na pitanje raspolaganja imovinom ustanove stečene obavljanjem djelatnosti ustanove, a ne na pitanje zastupanja ustanove.
11.5. Iz navedenog očigledno proizlazi da u odredbama članka 32. i članka 57. stavka 3. Zakona o ustanovama nema pravnog temelja za supsidijarnu primjenu Zakona o trgovačkim društvima o zastupanju, odnosno nema zakonske mogućnosti da ustanova daje prokuru, odnosno da ustanovu zastupa prokurist upisan u sudski registar.
12. Zakon o ustanovama ne isključuje mogućnost da ustanovu zastupa druga osoba po punomoći. Međutim, u Zakonu o ustanovama nema pravnog uporišta da osnivač ustanove daje punomoć drugoj osobi za zastupanje ustanove u pravnom prometu, već na temelju članka 37. stavka 4. Zakona o ustanovama ravnatelj ustanove može dati punomoć drugoj osobi da zastupa ustanovu u pravnom prometu, ali nema ovlast dati prokuru niti neku drugu trgovačku punomoć. Stoga je tužitelju osnovano naređeno uklanjanje utvrđene nepravilnosti u Statutu.
13. Slijedom navedenog, Sud je osporavano rješenje tuženika u pobijanom dijelu ocijenio zakonitim.
14. Stoga je na temelju članka 57. stavka 1. ZUS-a valjalo odbiti tužbeni zahtjev kao neosnovan kao u točki I. izreke ove presude.
15. Tužitelj je izgubio spor u cijelosti pa nema pravo na naknadu troškova u skladu s člankom 79. stavkom 4. ZUS-a. Trebalo je stoga, na temelju članka 79. stavka 6. ZUS-a odlučiti kao u točki II. izreke ove presude.
U Zagrebu, 4. svibnja 2022.
Sudac
Ante Drezga,v.r.
Uputa o pravnom lijeku:
Protiv ove presude dopuštena je žalba Visokom upravnom sudu Republike Hrvatske. Žalba se podnosi putem ovog suda u dovoljnom broju primjeraka za sud i sve stranke u sporu, u roku od 15 dana od dana dostave presude.
