1

 

Poslovni broj: 6 Us I-993/2021-11

 

 

 

 

 

Poslovni broj: 6 Us I-993/2021-11

 

 

 

  U I M E R E P U B L I K E  H R V A T S K E

 

P R E S U D A

 

Upravni sud u Osijeku, po sutkinji Blanki Sajter, uz sudjelovanje zapisničarke Anice Žigmundić, u upravnom sporu tužitelja M. Ž., G., OIB: …, kojeg zastupa opunomoćenik B. D., odvjetnik u P., protiv tuženika Ministarstva financija Republike Hrvatske, Samostalnog sektora za drugostupanjski upravni postupak, Z.,  OIB: …, kojeg zastupa N. B., službena osoba, radi poreznog nadzora, 3. svibnja 2022.,

 

 

p r e s u d i o j e

 

I. Odbija se kao neosnovan tužbeni zahtjev radi poništenja rješenja Ministarstva financija Republike Hrvatske, Samostalnoga sektora za drugostupanjski upravni postupak KLASA: UP/II-471-02/20-01/184, URBROJ:  513-04-21-2 od 2. lipnja 2021., te radi poništenja rješenja Ministarstva financija Republike Hrvatske, Porezne uprave, Područnog ureda P., KLASA: UP/I-471-02/20-01/24, URBROJ: 513-07-11/20-01 od 18. ožujka 2020.

II. Odbija se kao neosnovan zahtjev tužitelja za naknadom troška upravnog spora. 

 

 

Obrazloženje

 

1. Tuženik je osporavanim rješenjem, KLASA: UP/II-471-02/20-01/184 URBROJ: 513-04-21-2 od 2. lipnja 2021. odbio žalbu tužitelja izjavljenu protiv poreznog rješenja Ministarstva financija Republike Hrvatske, Porezne uprave, Područnog ureda P., KLASA: UP/I-471-02/20-01/24, URBROJ: 513-07-11/20-01 od 18. ožujka 2020.

2. Navedenim prvostupanjskim rješenjem tužitelju je utvrđen manje obračunati porez na dodanu vrijednost za razdoblje od 1. listopada 2019. do 31. listopada 2019. u iznosu od 131.490,75 kn sa kamatama zbog nepravodobno plaćenog poreza do dana sastavljanja zapisnika o provedenom poreznom nadzoru (26. veljače 2020.) u iznosu od 0,00 kn, te mu je naloženo, na za to propisane uplatne račune, uplatiti naprijed navedenu obvezu, kao i obračunati i uplatiti daljnje kamate do dana uplate navedene porezne obveze; Također, tužitelju je naloženo provesti odgovarajuća knjiženja u poslovnim knjigama, određen mu je rok od 8 dana za izvršenje poreznog rješenja od dana njegove izvršnosti, te je upozoren da će se, ukoliko ne izvrši uplate u roku, naplata izvršiti ovrhom.

3. Tužitelj u tužbi navodi da osporavano rješenje kao i prvostupanjsko rješenje u ovoj upravnoj stvari smatra nezakonitim zbog pogrešno utvrđenog činjeničnog stanja,  pogrešne primjene materijalnog prava kao i  uslijed počinjenih bitnih povreda postupka. Tužitelj smatra da porezno tijelo nije uzelo činjenice koje idu u prilog poreznom obvezniku, te da nisu dani razlozi zbog kojih je porezni obveznik dužan platiti porez na dodanu vrijednost po višoj osnovici, u slučaju sa društvom E. j.d.o.o. Smatra netočnim da ne postoji vjerodostojna dokumentacija za knjiženje, jer  vjerodostojnu dokumentaciju predstavlja i sam račun, te da tuženik zanemaruje činjenicu postojanja ugovora o građenju tužitelja i društva E. j.d.o.o. te Porezna uprava stoga predmnijeva nezakonite radnje poreznog obveznika. Ovakav pristup i zaključak tužitelj smatra pogrešnim jer se dinamika plaćanja određenih radova ugovara u ugovoru i dinamiku ne određuju porezni zakoni, nego Zakon o financijskom poslovanju i predstečajnoj nagodbi s poštivanjem plaćanja do godine dana od obavljene usluge. ističe da tuženik pogrešno smatra da radovi na izgradnji sušare nisu dovršeni, iako za to nema potrebna stručna znanja koja posjeduje npr. građevinski vještak. Ukoliko objekt i nije dovršen tužitelj je putem ishođenog kredita, avansno platio radove po spornim fakturama društva E. j.d.o.o. gdje je, dinamika plaćanja bila ugovorena ugovorom o građenju i tužitelj nema više nikakvih obveza. Navedeni stav smatra suprotnim pravnoj stečevini Europske unije, izraženoj u presudi Suda EU broj C-123/14 od 15. srpnja 2015. iz koje proizlazi da se „odredbe Direktive Vijeća 2006/112/EZ od 28. studenoga 2006. o zajedničkom sustavu poreza na dodanu vrijednost, koje se odnose na pravo na odbitak poreza na dodanu vrijednost, treba tumačiti na način da im je protivno da porezno tijelo države članice zaključi da isporuka robe nije izvršena, što ima za posljedicu kupčevu nemogućnost odbitka poreza na dodanu vrijednost plaćenog prilikom tog stjecanja zato što nije dokazao niti porijeklo robe o kojoj je riječ niti da ju je njezin dobavljač posjedovao, iako to porezno tijelo nije utvrdilo da je taj kupac sudjelovao u utaji poreza na dodanu vrijednost ili da je znao ili morao znati da je transakcija o kojoj je riječ dio takve utaje“. Drugim riječima, postupanje naslovnog poreznog tijela i utvrđenja o povećanju porezne osnovice mogla bi biti opravdana samo u slučaju da se radi o utaji poreza ili dijelu utaje. Predlaže da sud provede dokaz vještačenjem po sudskom vještaku građevinske struke na okolnost izgrađenosti sušare. Smatra da mu se stavlja na teret nezakonitosti poslovanja društva E. j.d.o.o., koji (prema shvaćanju tužitelja) sve svoje porezne obveze i davanja uredno podmiruje i plaća državi. U odnosu na postupanje s društvom I. j.d.o.o. smatra da je država porez na dodanu vrijednost naplatila od strane društva I. j.d.o.o. i sada iz nezakonite odredbe pravilnika (jer je protivna odredbama Zakona o porezu na dodanu vrijednost kojim se propisuje pravo na odbitak pretporeza) potražuje ponovno taj iznos, slijedom čega primjenom načela ekscepcije ilegalnosti odredba Pravilnika o porezu na dodanu vrijednost treba biti izostavljena iz primjene zbog čega ne bi ni došlo do utvrđivanja više porezne osnovice. Smatra da je odbijanjem pretporeza u cijelosti platio u drugim uslugama PDV, te da bi tuženik na navedeni način dvostruko namirio PDV (jer ga je već jednom naplatio tamo gdje nije pripadao). Slijedom navedenoga predlaže da sud poništi osporavano rješenje tuženika kao i prvostupanjsko rješenje, te obustavi upravni postupak.

4. Tuženik u odgovoru na tužbu navodi kako tužba nije osnovana iz razloga navedenih u obrazloženju pobijanog rješenja. Stoga predlaže da sud odbije tužbeni zahtjev.

5. 1. Dana 26. travnja 2022. u ovome sudu održana je rasprava u nazočnosti opunomoćenica tužitelja I. K. Š., odvjetnice u Odvjetničkom društvu G. i partneri, O., a u odsutnosti uredno pozvanog tuženika, sukladno članku 39. stavku 2. Zakona o upravnim sporovima (Narodne novine, broj: 20/10., 143/12., 152/14., 94/16. – odluka Ustavnoga suda Republike Hrvatske, 29/17. i 110/21.). Na navedenoj raspravi sud je primjenom odredbe članka 33. stavak 5. Zakona o upravnim sporovima u svezi odredbe članka 292. stavak 4. Zakona o parničnom postupku (Narodne novine  53/1991 – 70/2019) odbio kao nepotreban za rješavanje ove upravne stvari dokazni prijedlog vještačenja po stalnom sudskom vještaku građevinske struke  radi utvrđenja okolnosti izgrađenosti sušare, primjenom odredbe članka 8. Zakona o upravnim sporovima, radi izbjegavanja nepotrebnih radnji i troškova, odnosno jer tužitelj nije učinio vjerojatnim razloge za izvođenje navedenog dokaza, što će sud iznijeti naknadno u obrazloženju ove presude.

5.2. Opunomoćenica tužitelja zatražila je naknadu troška u ukupnom iznosu od 6.250,00 kn i to za trošak sastava tužbe (u iznosu od 2.500,00 kn uz pripadajući iznos PDV-a) i za trošak zastupanja na raspravi održanoj 26. travnja 2022. (u iznosu od 2.500,00 kn uz pripadajući iznos PDV-a), sukladno Tbr. 23 i Tbr. 50 Tarife o nagradama i naknadi troškova za rad odvjetnika (Narodne novine br. 142/12, 103/14, 118/14 i 107/15).

6. Tijekom dokaznoga postupka sud je izvršio uvid u sudski spis i spis upravnog postupka, koji je dostavljen uz odgovor na tužbu, te je sukladno odredbi članka 55. stavka 3. Zakona o upravnim sporovima, utvrdio da tužbeni zahtjev nije osnovan.

7. Uvidom u spis upravnoga postupka utvrđeno je kako je Ministarstvo financija - Porezna uprava, Područni ured P., provelo porezni nadzor obračunavanja, evidentiranja, prijavljivanja i plaćanja PDV-a po zahtjevu za povrat PDV-a za razdoblje od 1.listopada 2019. do 31. listopada 2019., o čemu je sastavljen Zapisnik KLASA: 471-02/19-01/160; URBROJ: 513-07-11/20-04 od 26. veljače 2020. u kojem su utvrđene nezakonitosti kako je to iscrpno navedeno u zapisniku, kao i prvostupanjskom rješenju. Protiv navedenog zapisnika tužitelj je izjavio prigovor te je u povodu istoga doneseno prvostupanjsko rješenje od 18. ožujka 2020., protiv kojega je tužitelj izjavio žalbu, te je u povodu žalbe tuženik donio osporavano rješenje.

8. Iz spisa predmeta, proizlazi da je nadzorom utvrđeno da je tužitelj u Knjizi ulaznih računa - plaćeni računi, u razdoblju od 1. listopada 2019. do 31. listopada 2019. po ulaznim računima dobavljača I. j.d.o.o, koristio pretporez za građevinske radove na izgradnji AB ploče u sklopu objekta sušare u ukupnom iznosu od 10.443,25 kn (osnovica 41.773,00 kn). Izvršenim uvidom u predmetne ulazne račune dobavljača I. j.d.o.o., utvrđeno je da je na istima fakturirana građevinska usluga - izgradnja AB ploče (izvođenje građevinskih konstrukcija iz Dodatka II), te je dobavljač na obavljene usluge u smislu odredbi članka 152. stavak 1. toč. a) i d) Pravilnika o porezu na dodanu vrijednost (Narodne novine broj 79/13, 85/13-ispravak, 160/13, 35/14, 157/14, 130/15, 1/17, 41/17, 128/17 i 1/19 – dalje: Pravilnik) i čl. 75. st. 3. t. a) Zakona o porezu na dodanu vrijednost (Narodne novine br. 73/2013, 99/2013, 148/2013, 153/2013, 143/2014, 115/2016, 106/2018 – dalje: Zakon) bio u obvezi primijeniti prijenos porezne obveze, a ne iskazati obvezu poreza na dodanu vrijednost na računu. Kontrolom poslovnih knjiga i ulaznih računa, nadzorom je utvrđeno i da je tužitelj u Knjizi URA ­ plaćeni računi evidentirao ulazne račune dobavljača E. j.d.o.o. po kojima je na osnovicu od 484.190,00 kn u razdoblju od 1. listopada 2019. do 31. listopada 2019. koristio pretporez u iznosu od 121.047,50 kn.

9. Obzirom da dobavljač I. j.d.o.o., V., OIB: … za obavljene građevinske usluge nije u skladu s čl. 152. st. 1. t. a) i d) Pravilnika i čl. 75. st. 3. t. a) Zakona na računu primijenio prijenos porezne obveze, te je na navedeni način iskazao viši porez na dodanu vrijednost od onoga kojega duguje prema Zakonu, tužitelj  nije ispunio pretpostavke za odbitak pretporeza jer je isti neosnovano iskazan i nije plaćen na način kako to propisuje članak 76. st. 4. Zakona. Stoga je tužitelju za primljene građevinske usluge, po ulaznim računima na kojima PDV prema čl. 75. st. 3. t. a) Zakona o porezu na dodanu vrijednost nije trebao biti iskazan, pa stoga niti plaćen (kako to propisuje članak 76. st. 4. Zakona), na poreznu osnovicu od 41.733,00 kn umanjeno pravo na odbitak pretporeza u iznosu od 10.443,25 kn.

10. Vezano za ulazne račune dobavljača I. j.d.o.o., za obavljene građevinske radove, te činjenice da je isti u smislu čl. 152. st 1. t. a) i d) Pravilnika i čl. 75. st. 3. t. a) Zakona bio u obvezi primijeniti prijenos porezne obveze, a ne iskazati obvezu poreza na dodanu vrijednost na računu, iskazivanjem višeg poreza na dodanu vrijednost od onoga kojeg duguje prema Zakonu, tužitelj nije ispunio uvjete za odbitak pretporeza, jer je isti neosnovano iskazan i nije plaćen sukladno odredbi članka 76. st. 4. Zakona (jer je u prijavi PDV-a iskazana obveza temeljem prijenosa obveze plaćanja PDV-a).

11. Člankom 79. stavak 10. Zakona propisano je da ako netko na računu za isporučena dobra ili obavljene usluge iskaže PDV, viši od onog koji duguje prema Zakonu, tada duguje viši iznos, osim kad ispravi račun izdan primatelju na način propisan za ispravak porezne osnovice sukladno članku 33. stavak 7. istog Zakona.

12. Tužitelj (nesporno) nije pozvao dobavljača I. j.d.o.o. da ispravi račun.

13. Odredbom članka 33. stavkom 7. Zakona propisano je da ako se porezna osnovica promijeni zbog opoziva, različitih vrsta popusta ili nemogućnosti naplate, tada porezni obveznik koji je isporučio dobra ili obavio usluge može ispraviti iznos PDV-a ako porezni obveznik kome su isporučena dobra ili obavljene usluge ispravi odbitak pretporeza i o tome pisano izvijesti isporučitelja.

14. Odredbama članka 152. st. 4. i 5. Pravilnika propisano je da ako isporučitelj dobara i usluga iz članka 75. st. 3. Zakona izda račun bez PDV-a s napomenom „prijenos porezne obveze" ili ako izda račun sa zasebno iskazanim PDV-om, a primatelj takve isporuke smatra da isporučitelj nije ispravno postupio, tada pisanim putem u roku 8 dana od zaprimanja računa poziva isporučitelja da ispravi račun. U suprotnom smatrat će se da je suglasan s načinom na koji je izdan. Isporučitelj u roku od 8 dana mora obavijestiti primatelja isporuke je li prihvatio njegov zahtjev za ispravak računa. Ako isporučitelj ne prihvati prijedlog primatelja isporuke, tada primatelj mora prihvatiti takav račun te o navedenom pisanim putem može obavijestiti nadležnu Ispostavu Porezne uprave prema svom sjedištu, prebivalištu ili uobičajenom boravištu.

15. Izvršenim uvidom u Ugovor o proizvodnji sušare za žito sklopljenim 13. lipnja 2019. između društva E. j.d.o.o. i OPG Ž. M., proizlazi da se društvo E. j.d.o.o. obvezalo proizvesti, montirati i pustiti u pogon sušaru za žito na lokaciji kupca po predviđenoj dinamici izrade s rokom isporuke cijelog pogona od 90 dana od uplate avansa. Ugovorne stranke sklopile su novi ugovor o preuzimanju proizvodnje sušare za žito, 4. studenog 2019., u kojemu se kao preuzimatelj proizvodnje (novi proizvođač) javlja društvo E. d.o.o., koji se obvezuje nastaviti proizvodnju i završetak pogona sušare, obzirom da proizvodnja sušare nije dovršena, a društvo E. j.d.o.o. nalazilo se u blokadi žiro računa od 9. listopada 2019.

16. Iz sadržaja spisa predmeta razvidno je da tužitelj uz obračunsku prijavu Poreza na dodanu vrijednost za nadzirano razdoblje u kojoj je zahtijevao povrat temeljen na ulaznim računima društva E. j.d.o.o. (iz kojih se ne može utvrditi što je isporučeno u listopadu 2019. budući sušara niti u trenutku nadzora u prosincu nije završena) nema popratnu dokumentaciju na temelju koje bi se moglo utvrditi porijeklo materijala i stupanj dovršenosti, sukladno članku 79. st. 8. Općeg poreznog zakona (Narodne novine br. 115/2016, 106/2018, 121/2019, 32/2020, 42/2020 – dalje: OPZ), zatražen je i vezani nadzor za društvo E. j.d.o.o., te je prvostupanjsko tijelo zatražilo provjere iz Porezne uprave PU B. Nakon provedenih radnji prvostupanjsko tijelo zaključuje da tužitelj nema popratnu dokumentaciju uz primljene račune dobavljača E. j.d.o.o., kojom dokazuje stvarni primitak/isporuku dobara i usluga po stupnju dovršenosti (nema otpremnice, prijevoznice ili tovarne listove kao dokaz da su dobra stvarno prevezena, odnosno isporučena/preuzeta na prijevoz; nema podataka o vrsti i registracijskoj oznaci vozila kojim su dobra prevezena/preuzeta na prijevoz; nema podataka o tome tko je i kada obavio uslugu sastavljanja; nema zapisnike o preuzimanju radova po stupnju dovršenosti); u postupku obavljenih provjera iz Porezne uprave PU B. utvrđeno je da društvo E. j.d.o.o. nema dokumentaciju koja dokazuje stvarnu isporuku po stupnju dovršenosti (društvo E. j.d.o.o nije osigurao nikakve evidencije o nabavi i upotrebi materijala; odgovorna osoba je izjavila da nisu pisali nikakve izvještaje o radu, da nisu vodili evidencije uporabe vozila, ni pisali putne naloge; da nisu obračunavali ni isplaćivali dnevnice ni terenski dodatak; da niti iz ulaznih računa društva E. j.d.o.o. nije razvidno jer nije ni navedeno), tko je, kada i kojim vozilima izvršio preuzimanje i prijevoz dobara, te na koji su način i kada su ona dostavljena i sastavljena na adresi OPG Ž. M.,; da E. j.d.o.o. nije za razdoblje oporezivanja točno utvrdio obvezu PDV-a sukladno članku 85. Zakona i članku 36. Pravilnika (nije prijavio obvezu PDV-a po primljenoj uplati u kolovozu u zakonom propisanom roku niti je za isto izdao račun za predujam; nije obračunavao obvezu PDV-a u trenutku nastanka oporezivog događaja; da je kroz ispravke Prijave poreza na dodanu vrijednost za 8/19 iskazao obvezu po računima iz listopada (rn br. 25-1-1 i 26-1-1); da je u dva različita obračunska razdoblja iskazao obvezu PDV-a po istom računu (m. br. 26-1-1 ).  Slijedom navedenoga izlazni računi poreznog obveznika E. j.d.o.o. ispostavljeni prema poreznom obvezniku Ž. M. ne predstavljaju vjerodostojnu i urednu dokumentaciju koja potvrđuje da se isporuka dobara i usluga zaista i dogodila od strane društva E. j.d.o.o., te tužitelj u smislu odredbi članka 58. st. 1. i članka 60. st. 1. Zakona, te članka 133. st. 1. Pravilnika nije mogao iskazati pretporez u iznosu od 121.047,50 kn za navedeno razdoblje.

17. Iz spisa tuženika proizlazi da je o očevidu pregleda poslovnog prostora  sastavljena službena zabilješka KLASA: 471- 02719-017160, URBROJ: 513-07-11/19-03 od 12. prosinca 2019, te je utvrđeno da na zemljištu poreznog obveznika postoji objekt sušare (metalne konstrukcije) sa zidanom peći koji nije dovršen i nije u funkciji, te se ne može sa sigurnošću utvrditi stupanj dovršenosti objekta, odnosno što je stvarno isporučeno u odnosu što je fakturirano na računima broj 25-1-1 i 26-1-1.

18. U prilog navedenoj tvrdnji govori i činjenica da je tužitelj i sam u  službenoj zabilješci o prvom razgovoru s poreznim obveznikom sastavljenom 12. prosinca 2019.  od strane Područnog ureda P. naveo da je dio radova ugradnje i montaža izvela tvrtka E. j.d.o.o., a dio se obvezala izvršiti tvrtka E. d.o.o., te sušara nije puštena u pogon; radovi su započeti u mjesecu srpnju i nisu dovršeni.

19. Slijedom navedenoga sud nije smatrao potrebnim za rješavanje ove upravne stvari provoditi dokaz  vještačenjem po sudskom vještaku građevinske struke, jer činjenica da sušara u trenutku očevida nije bila dovršena nije niti bila osporena od strane tužitelja, te u konačnici predmetna činjenica nije bila odlučujuća u pogledu nastanka obveze.

20. Iz priložene poslovne dokumentacije poreznog obveznika proizlazi da je po ponudi E.-a j.d.o.o., broj 26-19 od 19. kolovoza 2019. na iznos od 910.475,00 kn, putem Ugovora o dugoročnom kreditu za dugotrajnu materijalnu imovinu, 20. kolovoza 2019. Podravska banka isplatila tužitelju iz sredstava kredita 50% avansa (455.237,50 kn) i dana 3. listopada 2019. godine isplaćeno je još 150.000,00 kn.

21. Iz uvida u Informacijski sustav Porezne uprave (uvid u porezne prijave)  proizlazi da je porezni obveznik E. j.d.o.o. na dodanu vrijednost za 7./19 ., 8./19 i 9./19 mjesec iskazao 0,00 kn isporuka i 0,00 kn obračunatog pretporeza, dok Prijavu PDV-a za 10./19. mjesec nije podnio u trenutku početka poreznog nadzora kod poreznog obveznika (12. prosinca 2019.), te je naknadno izvršio ispravke Prijava poreza na dodanu vrijednost i iskazao obvezu poreza na dodanu vrijednost u oporezivim isporukama.

22. Provjerom društva E. j.d.o.o., V. Područnog ureda B. (KLASA: 471-02/19-01/160, URBROJ: 513-07-07/20-06 od 27. siječnja 2020., između ostaloga, utvrđeno je: da je porezni obveznik E. j.d.o.o. naknadno, (kroz ispravak Prijave poreza na dodanu vrijednost za 08./19.; koji je dostavljen u Ispostavu 20. prosinca 2019. i knjižen 23. prosinca 2019.) prijavio za kolovoz obvezu poreza na dodanu vrijednost po računu broj 25-1-1 od 2. listopada 2019. na iznos od 455.237,50 kn (PDV 91.047,50 kn) i obvezu poreza na dodanu vrijednost po računu broj 26-1-1 od 2. listopada 2019. na iznos od 150.000,00 kn (PDV 30.000,00 kn) i koje je s drugim datumima računa (20. kolovoza i 21. kolovoza 2019.) evidentirao u Knjizi IR-a za kolovoz; isti račun broj 26-1-1 od 2. listopada 2019. na iznos od 150.000,00 kn evidentirao je u Knjizi IR-a za listopad i prijavio obvezu PDV-a od 30.000,00 kn u Prijavi PDV-a za razdoblje od 1. listopada -31. listopada 2019., a koji je podnesen naknadno, 20. prosinca 2019. i knjižen u Ispostavi 23. prosinca 2019.; da je tužitelj kao porezni obveznik na žiro račun društva E. j.d.o.o. uplatio 20. kolovoza 2019. iznos od 455.237,50 kn i dana 3. listopada 2019. iznos od 150.000,00 kn; da se ulazni računi društva E. j.d.o.o. u najznačajnijem dijelu odnose na usluge koje su mu obavili drugi poduzetnici i iz kojih nije moguće utvrditi da se isti odnose na tužitelja kao poreznog obveznika (Š.  R. d.o.o., V.,  OIB:  …, R. d.o.o., V., 018: 39132781400, S. O. d.o.o.,  Z., OIB: …, K. d.o.o., V. V.  T.,  018: 25612292035, Silesfor s.r.I. ltaly); da iz ulaznih računa društva Š. R. d.o.o. nije razvidno jer nije ni navedeno, tko je, kada i kojim vozilima izvršio preuzimanje i prijevoz dobara, te na koji su način i kada ona dostavljena na adresu OPG Ž. M., G.; da društvo E. j.d.o .o. nije osigurao nikakve evidencije o nabavi i upotrebi materijala; da je odgovorna osoba A. M. izjavio da " ...nisu pisali nikakve izvještaje o radu, da nisu vodili evidencije uporabe vozila, ni pisali putne naloge, ta da nisu obračunavali ni isplaćivali dnevnice ni terenski dodatak", te da „..iako nisu osigurali te evidencije da su posao stvarno obavili, te da su izdali račune"; da je u priloženoj Izjavi odgovorna osoba društva E. j.d.o.o., A. M. naveo: da je po računu broj 26-1-1 isporučen termogen (peć) i iskrolovac; da je po računu broj 25-1-1 isporučen i instaliran toranj sušare spojen od „sača", sa izlaznim tunelom i ciklonom za odvajanje vlaga, te da je izveden tunel za transport žita; da elektromotor nije ugrađen pored sušare, te da treba razvesti odgovarajuće kablove; da je silos od 150 tona naručen iz Italije (ali nije u cijelosti plaćen), te da dovršenje i puštanje u rad preuzima E. d.o.o.

23. U odnosu na dinamiku plaćanja po ugovoru o proizvodnji sušare za žito sklopljenom 13. lipnja 2019. između društva E. j.d.o.o. i OPG Ž. M., proizlazi da je ukupna cijena radova trebala iznositi 728.380,00 kuna plus PDV (stopa 25 %), te je tužitelj 20. kolovoza 2019. na žiro račun društva E. j.d.o.o. uplatio iznos od 455.237,50 kn i dana 3. listopada 2019. iznos od 150.000,00 kn, a preostalih 244.190,00 kn uz PDV, po novom ugovoru o preuzimanju proizvodnje sušare za žito,  sklopljenog 4. studenog 2019. s društvom E. d.o.o., obvezao se platiti – 50 % po sklapanju i potpisivanju ugovora (dakle 4. studenog 2019.), 30 % odnosno 73.257,00 kn plus PDV U ovoj fazi izvođenja strujnih radova i radova na elektromotoru, te 20 %  Od preostalog iznosa odnosno 48.838,00 kn + PDV roku od 3 dana nakon puštanja u pogon sušare za žito i dokazivanja kapaciteta iste.

24. Člankom 60. stavak 1. d) Zakona propisano je da porezni obveznik može odbiti pretporez za isporuku dobara ili usluga, kada je obvezan platiti PDV temeljem prijenosa porezne obveze prema članku  75. stavka 1. točka 3.,6. i 7., te članka 75. stavka 2. i 3. ovoga Zakona.

25. Člankom 76. stavak 4. Zakona propisano je da se smatra da je PDV u smislu članka 75. stavka 1. točka 3.,6. i 7., te članka 75. stavka 2. i 3. ovoga Zakona plaćen, ako je u prijavi PDV-a iskazana obveza temeljem prijenosa obveze plaćanja PDV-a.

26. Člankom 78. stavak 1. Zakona propisano je da je svaki porezni obveznik obvezan izdati račun za: 1. isporuke dobara i usluge koje je obavio drugom poreznom obvezniku ili pravnoj osobi koja nije porezni obveznik; 2. isporuke dobara u smislu članka 13. stavaka 3. i 4. ovoga Zakona; 3. isporuke dobara izvršene u skladu s uvjetima utvrđenim člankom 41. stavkom 1.              ovog Zakona; 4. svaki predujam primljen prije obavljene isporuke dobara iz točaka 1. i 2. ovoga stavka i 5. svaki predujam primljen od drugoga poreznog obveznika ili pravne osobe koja nije porezni obveznik prije završetka obavljanja usluga.

27. Članak 135. st. 2. Pravilnika propisuje da ako je porezni obveznik iz članka 79. stavka 10. Zakona zaračunao iznos PDV-a viši od onoga koji duguje prema Zakonu tada primatelj nema pravo na odbitak više zaračunatog iznosa PDV-a.

Člankom 131. stavkom 1. Pravilnika o porezu na dodanu vrijednost („Narodne novine" broj 79/13, 85/13-ispravak , 160/13, 35/14 , 157/14, 130/15, 1/17, 41/17, 128/17 i 1/19) propisano je da porezni obveznici koji obavljaju oporezive isporuke dobara i usluga imaju pravo na odbitak pretporeza ako je isporuka poreznom obvezniku obavljena u svrhe njegove gospodarske djelatnosti.

28. Člankom 133. stavkom 1. Pravilnika propisano je da porezni obveznik ima pravo na odbitak pretporeza u razdoblju oporezivanja u kojem je primio dobro ili su mu obavljene usluge za što ima račun sa podacima iz članka 79. Zakona.

29. Člankom 134. stavak 1. Pravilnika propisano je da za dane predujmove pretporez se može odbiti u razdoblju oporezivanja u kojem je predujam plaćen, a platitelj predujma ima račun, neovisno o tome što dobro nije isporučeno ili usluga obavljena. Ako platitelj predujma ima račun do roka za podnošenje prijave PDV-a tada ima pravo na odbitak pretporeza u onom razdoblju oporezivanja u kojem je platio predujam. Ako platitelj predujma nema račun za plaćeni predujam do roka za podnošenje prijave PDV-a tada ima pravo na dobitak pretporeza u onom razdoblju oporezivanja u kojem je primio račun; Stavkom 2. navedenog članka propisano je da ako po plaćenom predujmu ne dođe do isporuke dobara ili usluge, a plaćeni predujam se vrati uplatitelju predujma, on gubi pravo na odbitak pretporeza. U tom slučaju on mora pisano izvijestiti primatelja predujma da je obavio ispravak pretporeza, a primatelj predujma tada smanjuje svoju poreznu obvezu.

30. Člankom 57. stavak 1. Zakona propisano je da pravo na odbitak PDV-a (pretporeza) nastaje u trenutku kada nastaje obveza obračuna PDV-a koji se može odbiti, a stavkom 2. da porezni obveznik može odbiti pretporez u skladu s odredbama članaka 58., 59. 60., 61., i 62. ovog Zakona.

31. Stoga porezna tijela pravilno zaključuju da tužitelj uz obračunsku prijavu poreza na dodanu vrijednost za kontrolirano razdoblje u kojoj je zahtijevao povrat temeljen na ulaznim računima društva E. j.d.o.o. (iz kojih se ne može utvrditi što je isporučeno u listopadu 2019. budući sušara niti u trenutku nadzora u prosincu nije završena) nema popratnu dokumentaciju na temelju koje bi se moglo utvrditi porijeklo materijala i stupanj dovršenosti, sukladno članku 79. st. 8. OPZ-a, dok su u vezanom nadzoru utvrđene činjenice koje potvrđuju  izostanak dokumentiranosti računa, a uz obračunsku poreznu prijavu (za koju porezni obveznik sam obračunava porez) tužitelj je morao priložiti dokumentaciju sukladno poreznim propisima koji se temelje na podacima knjigovodstva, jer se porezni postupak temelji na načelu dokumentiranosti prema kojemu se sve činjenice bitne za oporezivanje, prvenstveno dokazuju urednom i vjerodostojnom dokumentacijom, kao primarnim dokaznim sredstvom. Tako je odredbom članka 89. OPZ-a propisano da se oporezivanje temelji na podacima iz knjigovodstva i na evidencijama poreznog obveznika koje se vode u skladu sa člancima 62. do 67. ovoga Zakona, ako okolnosti pojedinog slučaja ne upućuju na njihovu netočnost.

32. Iz izvršenog uvida u tužiteljevu poslovnu dokumentaciju tijekom nadzora stoga je pravilno utvrđeno da ista nije vođena sukladno zahtjevima OPZ-a, niti sukladno odredbama Zakona o računovodstvu, odnosno knjiženje nije vršeno na temelju urednih i vjerodostojnih knjigovodstvenih isprava koje potpuno i istinito odražavaju nastale poslovne događaje, u smislu odredbe članka 66. OPZ-a, pri čemu  avansno plaćanje podrazumijeva izdavanje računa za predujam, a ne računa za isporučena dobra/usluge.

33. U odnosu na prigovor tužitelja o dospijeću obveze PDV-a s obzirom na dovršetak građenja sušare, valja istaknuti da ako se usluge (radovi) obavljaju kontinuirano kroz više  razdoblja oporezivanja, obveza obračuna PDV-a nastaje po proteku svakog razdoblja, a u graditeljskoj djelatnosti obveza nastaje istekom razdoblja oporezivanja u kojem je ovjerena situacija o stvarno izvedenim građevinskim radovima od strane nadzornog tijela ili u onom dijelu u kojem su radovi obavljeni (ako nadzorno tijelo ne ovjeri obračunsku situaciju). Dakle, ako isporučitelj izda račun sa zasebno iskazanim PDV-om, a primatelj takve isporuke smatra da isporučitelj nije ispravno postupio, tada je pisanim putem u roku 8 dana od zaprimanja računa trebao pozvati poziva isporučitelja da ispravi račun.

34. U smislu odredbe članka 36. stavak 5. Pravilnika (na koju se poziva tužitelj) valja istaknuti da u graditeljskoj djelatnosti obveza obračuna PDV-a nastaje istekom obračunskog razdoblja u kojem je ovjerena situacija od strane nadzornog tijela o stvarno izvedenim građevinskim radovima obveznika PDV-a osobi koja nije porezni obveznik ili koja nije upisana u registar obveznika PDV-a. Ako navedeno tijelo ne bi ovjerilo situaciju, tada obveza za PDV nastaje istekom razdoblja oporezivanja koje slijedi nakon razdoblja u kojem je ispostavljena ta situacija. Međutim, ukoliko se građevinska usluga obavlja između dva obveznika PDV-a tada se koristi prijenos porezne obveze na primatelja usluge, dakle obveza i odbitak PDV-a iskazuju se u istom razdoblju oporezivanja u prijavi PDV-a i pritom nije bitno da li je situacija ovjerena ili ne, kao što je to u ovoj upravnoj stvari.

35. U odnosu na citiranu presudu Suda EU broj C-123/14 od 15. srpnja 2015. iz koje proizlazi da se „odredbe Direktive Vijeća 2006/112/EZ od 28. studenoga 2006. o zajedničkom sustavu poreza na dodanu vrijednost, koje se odnose na pravo na odbitak poreza na dodanu vrijednost, treba tumačiti na način da im je protivno da porezno tijelo države članice zaključi da isporuka robe nije izvršena, što ima za posljedicu kupčevu nemogućnost odbitka poreza na dodanu vrijednost plaćenog prilikom tog stjecanja zato što nije dokazao niti porijeklo robe o kojoj je riječ niti da ju je njezin dobavljač posjedovao, iako to porezno tijelo nije utvrdilo da je taj kupac sudjelovao u utaji poreza na dodanu vrijednost ili da je znao ili morao znati da je transakcija o kojoj je riječ dio takve utaje“, valja istaknuti da u ovoj upravnoj stvari nije riječ o činjenično istovjetnoj situaciji, kako je to prethodno opisano.

36. Tužitelj je, stoga, imao mogućnost do dana dostave obavijesti o početku poreznog nadzora izvršiti ispravke u poreznim prijavama i poslovnim knjigama, te zatražiti izdavatelja računa odgovarajući ispravak odnosno storniranje računa. Kako tužitelj nije poduzeo navedene radnje odgovoran je za iskazanu obvezu PDV-a po takvom računu. Slijedom navedenoga nije osnovano pozivanje tužitelja na sadržaj presude Suda EU broj C-123/14 od 15. srpnja 2015., jer se ne radi o činjenično sličnom položaju tužitelja. Tužitelj je u ovoj upravnoj stvari imao dispoziciju otklanjanja pogreški u iskazanim računima. Osnovanost utvrđenih obveza poreza na dodanu vrijednost temelji se prvenstveno na odredbama članka 57. i 58. Zakona i prethodno citiranim odredbama Pravilnika. 

37. Pravilan je i zaključak poreznih tijela da u  svezi ulaznih računa dobavljača I. j.d.o.o, za obavljene građevinske radove, te činjenice da je isti u smislu čl. 152. st 1. t. a) i d) Pravilnika i čl. 75. st. 3. t. a) Zakona o porezu na dodanu vrijednost bio u obvezi primijeniti prijenos porezne obveze, a ne iskazati obvezu poreza na dodanu vrijednost na računu, iskazivanjem višeg poreza na dodanu vrijednost od onoga kojeg duguje prema Zakonu, tužitelj nije ispunio uvjete za odbitak pretporeza jer je isti neosnovano iskazan i nije plaćen kako to propisuje odredba članka 76. st. 4. ZOPDV-u (ako je u prijavi PDV-a iskazana obveza temeljem prijenosa obveze plaćanja PDV-a).

38. Odredba članka 11. stavak 1. OPZ-a propisuje da se porezne činjenice utvrđuju prema njihovoj gospodarskoj biti. 

39. Odredba članka 6. OPZ-a, između ostaloga, propisuje da je porezno tijelo dužno zakonito utvrđivati sva prava i obveze iz porezno-pravnog odnosa, te je dužno utvrđivati sve činjenice koje su bitne za donošenje zakonite i pravilne odluke, pri čemu je s jednakom pažnjom dužno utvrditi i one činjenice koje idu u prilog poreznog obveznika.

40. Slijedom svega navedenoga sud smatra da prvostupanjsko tijelo i tuženik donošenjem navedenih rješenja u ovoj upravnoj stvari nisu u utvrđenju obveze manje obračunatog poreza na dodanu vrijednost kod tužitelja pristupili na ekstenzivan formalistički način, te nisu povrijedili smisao provedbe poreznog nadzora, jer promatranjem nastalih (poreznih) obveza u njihovoj gospodarskoj biti proizlazi da je u postupanju tužitelja bilo obilježja zlouporabe prava odnosno propusta plaćanja porezne obveze.

41. Slijedom navedenoga, osporavano rješenje tuženika ocjenjuje se zakonitim, te je valjalo odlučiti kao u toč. I. izreke presude, primjenom odredbe članka 57. stavak 1. Zakona o upravnim sporovima.

42. Kako je tužitelj izgubio upravni spor u cijelosti, valjalo je primjenom odredbe članka 79. stavak 4. Zakona o upravnim sporovima odlučiti kao u toč. II. izreke ove presude.

 

 

U Osijeku 3. svibnja 2022.                                                                                                           

 

                                                                                                                              Sutkinja

                                                                                                                              Blanka Sajter v.r.             

 

UPUTA O PRAVNOM LIJEKU:

Protiv ove presude dopuštena je žalba Visokom upravnom sudu Republike Hrvatske. Žalba se podnosi ovome sudu u roku od 15 dana od dana dostave presude, u dovoljnom broju primjeraka za sud i sve stranke u sporu. Žalba odgađa izvršenje pobijane presude.