Baza je ažurirana 08.05.2025. 

zaključno sa NN 72/25

EU 2024/2679

Pristupanje sadržaju

1

Poslovni broj 77 Gž Ob-68/2022-2

 

 

 

Republika Hrvatska

Županijski sud u Zagrebu

Trg Nikole Šubića Zrinskog 5

Poslovni broj 77 Ob-68/2022-2

 

 

U    I M E    R E P U B L I K E    H R V A T S K E

 

P R E S U D A

 

              Županijski sud u Zagrebu, kao sud drugog stupnja, u vijeću sastavljenom od sudaca toga suda, Tomislava Aralice, kao predsjednika vijeća, suca izvjestitelja Diane Preglej i Suzane Radaković, kao članova vijeća, u pravnoj stvari tužiteljice R. M. iz K., OIB , koju zastupa punomoćnik T. K., odvjetnik u K., protiv tuženika I. M. iz K., OIB , kojeg zastupa punomoćnik I. Z., odvjetnik u K., radi utvrđenja bračne stečevine i isplate, odlučujući o žalbi tužiteljice protiv presude Općinskog suda u Zlataru, Stalna služba u Krapini, poslovni broj P Ob-101/2020-13 od 13. prosinca 2021., na sjednici vijeća održanoj 3. svibnja 2022.,

 

 

p r e s u d i o    j e

 

I              Odbija se žalba tužiteljice kao neosnovana i potvrđuje presuda Općinskog suda u Zlataru, Stalna služba u Krapini, poslovni broj P Ob-101/2020-13 od 13. prosinca 2021. u pobijanom dijelu pod točkama I. i III. izreke.

             

              II              Odbija se zahtjev tužiteljice za naknadu troška žalbenog postupka.

 

 

Obrazloženje

 

1. Pobijanom presudom suda prvog stupnja je pod točkom I. izreke odbijen tužbeni zahtjev tužiteljice za:

(1.) utvrđenje da su tužiteljica R. M. OIB: i tuženik I. M. OIB: stekli zajedničku bračnu stečevinu i to svatko u 1/2 dijela, i to:

Kredit broj sklopljen 8. 4. 2016. s E.&S. b. d. d. na iznos od 150.000,00 kn,

Kredit broj sklopljen 6. 3. 2017. s E.&S. b. d. d. na iznos od 20.000,00 kn,

Obveze po Ugovoru o kupoprodaji s obročnom otplatom cijene broj s B. d. o. o. Poslovna jedinica u M. na iznos od 3.578,34 kn sklopljenog 23.04. 2016.,

Obveze po Ugovoru o kupoprodaji s obročnom otplatom cijene broj s B. d. o. o. Poslovna jedinica u M. na iznos od 2.266,37 kn sklopljenog 18.05. 2016.,

              (2.) isplatu od strane tuženika 1/2 dijela anuiteta koje je tužiteljica uplatila nakon rastave braka 14. prosinca 2017. pa do podnošenja tužbe, kako slijedi:

- s osnove kredita broj sklopljenog 8. 4. 2016.s E.&S. b. d. d. Iznos od 42.494,10 kn s zakonskom zateznom kamatom prema stopi koja se određuje za svako polugodište uvećanjem prosječne kamatne stope na stanja kredita odobrenih na razdoblje dulje od godinu dana nefinancijskim trgovačkim društvima za referentno razdoblje koje prethodi tekućem polugodištu za tri postotna poena koja teče od dospijeća svakog pojedinačno navedenog iznosa pa do isplate,

              s osnove kredita broj sklopljenog 6. 3. 2017.s E.&S. b. d. d. iznos od 6.715,00 kn s zakonskom zateznom kamatom prema stopi koja se određuje za svako polugodište uvećanjem prosječne kamatne stope na stanja kredita odobrenih na razdoblje dulje od godinu dana nefinancijskim trgovačkim društvima za referentno razdoblje koje prethodi tekućem polugodištu za tri postotna poena koja teče od dospijeća svakog pojedinačno navedenog iznosa pa do isplate,

              s osnove Ugovora o kupoprodaji s obročnom otplatom cijene broj s B. d. o. o. Poslovna jedinica u M. sklopljenog 23. 4. 2016. iznos od 1.789,17 kn s zakonskom zateznom kamatom prema stopi koja se određuje za svako polugodište uvećanjem prosječne kamatne stope na stanja kredita odobrenih na razdoblje dulje od godinu dana nefinancijskim trgovačkim društvima za referentno razdoblje koje prethodi tekućem polugodištu za tri postotna poena koja teče od 21. 3. 2019. pa do isplate,

s osnove Ugovora o kupoprodaji s obročnom otplatom cijene broj s B. d. o. o. Poslovna jedinica u M. sklopljenog 18. 05. 2016. iznos od 1.133,18 kn s zakonskom zateznom kamatom prema stopi koja se određuje za svako polugodište uvećanjem prosječne kamatne stope na stanja kredita odobrenih na razdoblje dulje od godinu dana nefinancijskim trgovačkim društvima za referentno razdoblje koje prethodi tekućem polugodištu za tri postotna poena koja teče od 21. 4. 2018. pa do isplate, sve u roku od 15 dana,

(3.) za naknadu parničnog troška s zakonskom zateznom kamatom prema stopi koja se određuje za svako polugodište uvećanjem prosječne kamatne stope na stanja kredita odobrenih na razdoblje dulje od godinu dana nefinancijskim trgovačkim društvima za referentno razdoblje koje prethodi tekućem polugodištu za tri postotna poena koja teče od dana donošenja prvostupanjske presude, pa do isplate.

              Pod točkom II. izreke je naloženo tužiteljici naknaditi tuženiku parnični trošak u iznosu od 3.750,00 kn sa zakonskom zateznom kamatom tekućom od 13. prosinca 2021. pa do isplate.

 

2. Protiv navedene presude pravovremeno se žali tužiteljica zbog svih zakonskih razloga iz odredbe čl. 353. st. 1. Zakona o parničnom postupku ("Narodne novine", br. 53/91, 91/92, 112/99, 88/01, 117/03, 88/05, 84/08, 96/08, 123/08, 57/11, 25/13 i 28/13 - dalje ZPP) te predlaže preinačiti pobijanu presudu i prihvatiti tužbeni zahtjev ili istu ukinuti te predmet vratiti prvostupanjskom sudu na ponovno suđenje, uz naknadu troška sastava žalbe i sudske pristojbe na žalbu.

 

3. Odgovor na žalbu nije podnesen.

 

4. Žalba je neosnovana.

             

5. Osnovano žaliteljica ističe da je sud prvog stupnja počinio bitnu povredu odredaba parničnog postupka iz čl. 354. st. 2. t. 11. ZPP-a jer su nejasni razlozi o tome koji materijalni propis je sud prvog stupnja primijenio.

 

6. No, koristeći ovlaštenje iz odredbe čl. 373.a st. 1. i 3. ZPP-a, ovaj drugostupanjski sud je navedeno povredu otklonio te odlučio kao u izreci ove presude.

 

7. U tijeku prvostupanjskog postupka je utvrđeno:

- da su stranke sklopile brak 27. rujna 1986.,

- da je presudom Općinskog suda u Zlataru, Stalne službe u Zaboku, poslovni broj P Ob-165/2017. od 14. prosinca 2017. razveden brak između stranaka,

- da stranke od početka 2013. ne žive zajedno i nisu imale bračnu zajednicu, odnosno nisu imale ni ekonomsku niti emocionalnu zajednicu,

- da stranke i prije 2013. nisu bile u dobrim odnosima jer je tuženik 2010. po prijavi tužiteljice završio u zatvoru, a ona u sigurnoj kući,

- da je tuženik od početka 2013. sam prao, čistio i kuhao,

- da su stranke režijske troškove za obiteljsku kuću u podmirivale zajedno,

- da je nakon prestanka bračne zajednice početkom 2013. tužiteljica ostala živjeti u stanu na katu, a tuženik je živio u prizemlju kuće,

- da je Ugovor o kreditu broj od 8. travnja 2016. sklopljen između E.&S. b. d.d i R. M. kao korisnika kredita; da se radi o gotovinskom kreditu te isti nije uložen u uređenje kuće u ,

- da je Ugovor o kreditu broj od 6.3.2017. sklopljen između E.&S. b. d.d i tužiteljice R. M.; da se radi o gotovinskom kreditu i nije uložen u uređenje obiteljske kuće na adresi ,

- da je Ugovor o kupoprodaji s obročnom otplatom cijene broj od 23. travnja 2016. sklopljen između B. d.o.o. Poslovna jedinica u M. i tužiteljice M. R., međutim, Ugovoru nije priložen račun, iako je isti trebao biti sastavni dio Ugovora, te nije vidljivo koje su to stvari ili predmeti koje je tužiteljica kupila bilo za kuću, bilo za obavljanje poljoprivrednih radova,

- da je Ugovor o kupoprodaji s obročnom otplatom cijene broj od 18.5.2016. sklopljen između B. d.o.o. Poslovna jedinica u M. i tužiteljice M. R., međutim, Ugovoru nije priložen račun, iako je isti trebao biti sastavni dio Ugovora, te nije vidljivo koje su to stvari ili predmeti koje je tužiteljica kupila bilo za kuću, bilo za obavljanje poljoprivrednih radova,

- da su krediti i Ugovori o kupoprodaji s obročnom otplatom cijene dignuti, odnosno kupljene su određene stvari za koje nema specifikacije, tj. računa nakon prestanka bračne zajednice tužiteljice i tuženika,

- da nakon podizanja kredita nisu bili izvođeni nikakvi građevinski radovi na suvlasničkoj nekretnini stranaka te krediti nisu utrošeni u tu svrhu.

 

8. Polazeći od naprijed opisanih utvrđenja, prvostupanjski sud zaključuje da u konkretnom slučaju nije utvrđeno da u bračnu stečevinu ulaze naprijed citirani krediti, odnosno Ugovori s obročnom otplatom cijene, odnosno da "tužiteljica nije dokazala da je uložila bilo kakva sredstva u predmetnu nekretninu, a koja potječu od kredita ili Ugovora s obročnom otplatom".

 

9. U odnosu na primjenu materijalnog prava, sud prvog stupnja je naveo sljedeće: "Pri odlučivanju o stjecanju imovine za vrijeme trajanja braka primjenjuje se odredba Zakona koji je bio na snazi u vrijeme stjecanja te imovine U konkretnom slučaju stranke su sklopile brak dana 27. rujna 1986. godine, dok je na snazi bio Zakon o braku i porodičnim odnosima (Narodne novine br. 11/1978., 27/1978., 45/1989., 59/1990., 25/1994., 162/1998.). Nadalje, na imovinu stečenu za vrijeme trajanja bračne zajednice nakon 1.7.1999. godine tj. nakon prestanka važećeg Zakona o braku i porodičnim odnosima primjenjuju se odredbe Obiteljskog zakona (Narodne novine broj 116/2003., 17/2004., 136/2004., 107/2007., 57/2011., 61/2011. i 25/2013.). Prema odredbi članka 276. Zakona o braku i porodičnim odnosima je određeno da imovina bračnih drugova može biti zajednička i posebna, dok je odredbom članka 277. Zakona o braku i porodičnim odnosima propisano da imovina koju su bračni drugovi stekli radom za vrijeme trajanja bračne zajednice ili potječe iz te imovine njihova je zajednička imovina s time da se kod utvrđenja suvlasničkih dijelova udio bračnog druga u zajedničkoj imovini određuje prema njegovom doprinosu u stjecanju te imovine, kako je to propisano odredbom članka 287. stavak 1. i 2. Zakona o braku i porodičnim odnosima."

 

10. Međutim, nakon što je naveo koji je zakon bio na snazi prije 1. srpnja 1999., a koji nakon tog dana te citirao odredbe Zakona o braku i porodičnim odnosima, prvostupanjski sud nije naznačio niti obrazložio koji zakon i koje njegove odredbe je primijenio u konkretnoj pravnoj stvari.

 

11. Dakle, pravni režim imovine bračnih drugova prosuđuje se prema zakonu koji je bio na snazi u vrijeme stjecanja te imovine (Rev-2042/12-2 od 25. siječnja 2017. i Rev-3210/2019-2 od 18. rujna 2019.).

 

12. U konkretnom slučaju tužiteljica je postavila zahtjev za utvrđenje da krediti po Ugovorima sklopljenima 8. travnja 2016. (iznos od 150.000,00 kn) i 6. ožujka 2017. (20.000,00 kn) te obveze po Ugovorima o kupoprodaji s obročnom otplatom cijene sklopljenima 23. travnja 2016. (3.578,34 kn) i 18. svibnja 2016. (2.266,37 kn) predstavljaju zajedničku bračnu stečevinu, i to svake od stranaka u ½ dijela.

 

13. S obzirom na vrijeme sklapanja naprijed navedenih ugovora, u konkretnom slučaju su mjerodavne odredbe Obiteljskog zakona iz 2015. ("Narodne novine", br.103/15 i 98/19 i 47/20 – dalje: ObZ).

 

14. Odredbom čl. 36. st. 1. ObZ-a je propisano da je bračna stečevina imovina koju su bračni drugovi stekli radom za vrijeme trajanja bračne zajednice ili potječe iz te imovine.

 

15. Imovina je skup svih imovinskih prava jedne osobe te u sastav imovine određene osobe ulaze sva prava vlasništva koja ona ima na stvarima (pokretninama i nekretninama), sva njezina stvarna i obvezna prava (tražbine) kao i sva ostala prava te osobe kojima se vrijednost može izraziti u novcu.

 

16. Povezujući zakonsku definiciju bračne stečevine s teorijskom definicijom imovine, proizlazi da u bračnu stečevinu, uz stvarna prava poput vlasništva i drugih stvarnih prava, ulaze i prava na tražbine koja izviru iz obveznopravnih odnosa u koje je stupio ili se našao jedan od bračnih drugova.

 

17. S obzirom da iz predmetnih Ugovora o kreditu i Ugovora o kupoprodaji s obročnom otplatom cijene proizlaze samo obveze na otplatu kredita, odnosno cijene, a stranke ne stječu nikakva prava na tražbinu, to se ne radi o imovini, već se radi o obvezama koje ne predstavljaju bračnu stečevinu.

 

18. Stoga je, u smislu odredbe čl. 36. st. 1. ObZ-a, valjalo odbiti tužbeni zahtjev pod točkom I.1. izreke, kao što je to prvostupanjski sud i učinio, ali iz drugih razloga.

 

19. U odnosu na dio tužbenog zahtjeva za isplatu ½ anuiteta po Ugovorima o kreditu te Ugovorima kupoprodaji s obročnom otplatnom cijene, koje je sklopila tužiteljica, valja reći da se radi o obvezama koje je preuzela tužiteljica, ali za neke svoje osobne potrebe, a ne za potrebe bračne zajednice jer faktična bračna zajednica u vrijeme sklapanja navedenih ugovora više nije postojala, već se radilo samo o formalnom braku u kojem od početka 2013. nije postojala ni ekonomska niti emocionalna zajednica, a što je prvostupanjski sud pravilno utvrdio.

 

20. Naime, okolnost da su stranke vikendima organizirale zajedničke ručkove i druženja s djecom, ne može odnosu stranaka dati karakter bračne zajednice, kao što to nastoji učiniti tužiteljica u svojim žalbenim navodima, jer nakon početka 2013. nije postojao zajednički život stranaka koji uključuje uzajamnu vjernost, pomaganje, uzdržavanje i poštovanje, u skladu s odredbom čl. 31. st. 2. ObZ-a, odnosno nije postojala životna zajednica stranaka ni u emocionalnom niti u ekonomskom smislu.

 

21. Nadalje, u činjeničnim tvrdnjama u tužbi je tužiteljica navela da je sredstva dobivena kreditom utrošila na uređenje i adaptaciju kuće u , koja je u suvlasništvu stranaka i u kojoj su obje stranke živjele za vrijeme braka i nakon razvoda, te na podmirivanje tekućih troškova života i ranijih dugovanja, dok u žalbenim navodima napominje da sporni krediti nisu u većem dijelu utrošeni na radove u kući, ali su njima zatvorene obveze po ranijim kreditima kojima su financirani radovi na kući 2010.-2011., kao i dugovi nastali svakodnevnim životnim troškovima. Ovakvi žalbeni navodi su paušalni i istima nije dovedena u sumnju pravilnost i potpunost utvrđenja činjeničnog stanja.

 

22. Odredbom čl. 44. st. 1. ObZ-a je propisano da za obveze koje je jedan bračni drug preuzeo radi namirenja tekućih potreba bračne i obiteljske zajednice, kao i za obveze koje su bračni drugovi preuzeli zajednički u vezi s bračnom stečevinom, odgovaraju oba bračna druga solidarno bračnom stečevinom i vlastitom imovinom.

 

23. Prvenstveno valja istaknuti da tužiteljica nije dokazala u što su utrošena novčana sredstva iz predmetnih Ugovora o kreditu i Ugovora o kupoprodaji.

 

24. Naime, u vrijeme sklapanja Ugovora o kreditu i Ugovora o kupoprodaji s obročnom otplatom cijene između stranaka nije postojala bračna zajednica čije potrebe bi mogle biti podmirene realizacijom kredita, a tužiteljica nije dokazala da je te iznose iskoristila za podmirenje dugova nastalih zbog potreba bračne i obiteljske zajednice u nekom ranijem razdoblju pa je i po osnovi čl. 44. st. 1. ObZ-a tužbeni zahtjev za isplatu valjalo odbiti kao neosnovan.

 

25. U odnosu na odluku o troškovima postupka treba reći da tužiteljica nije iznijela niti jedan konkretan žalbeni navod, a kako je postupak u ovoj pravnoj stvari pokrenut nakon 1. rujna 2019., primjenjuje se novelirana odredba čl. 365. st. 2. ZPP-a prema kojoj drugostupanjski sud po službenoj dužnosti ne ispituje pravilnost primjene materijalnog prava u odnosu na odluku o troškovima postupka.

 

26. Slijedom naprijed navedenog i temeljem odredbe čl. 373.a st. 1. i 3. ZPP-a, valjalo je odlučiti kao u točki I izreke ove presude.

 

27. Budući da tužiteljica nije uspjela u žalbenom postupku, u skladu s odredbama čl. 154. st. 1. i čl. 166. st. 1. ZPP-a je odbijen njezin zahtjev za naknadu troška žalbenog postupka (točka II izreke).

 

U Zagrebu, 3. svibnja 2021.

Predsjednica vijeća:

Tomislav Aralica, v.r.

Za pristup ovom sadržaju morate biti prijavljeni te imati aktivnu pretplatu