Poslovni broj: 5 UsIzs-96/20-22

Republika Hrvatska
Upravni sud u Splitu
Split, Put Supavla 1

U I M E R E P U B L I K E H R V A T S K E

P R E S U D A

Upravni sud u Splitu, po sutkinji tog suda Anđeli Becka, te Tamari Taraš,
zapisničarki, u upravnom sporu tužiteljice V. M.iz S., P.K. …
…, OIB: …, zastupane po opunomoćeniku M. K.,
odvjetniku u S., Z. …, protiv tuženika Hrvatskog zavoda za zdravstveno
osiguranje, Direkcija, Zagreb, Margaretska 3, OIB: 02958272670, radi prava iz
obveznog zdravstvenog osiguranja s osnove ozljede na radu, nakon javne rasprave
zaključene 20. travnja 2022. u prisutnosti opunomoćenika tužiteljice i generalnog
opunomoćenika tuženika D. Ž., generalna punomoć pohranjena u Uredu
predsjednice suda, objavljene 28. travnja 2022.

p r e s u d i o j e

I. Poništava se rješenje Hrvatskog zavoda za zdravstveno osiguranje,
Direkcija, Klasa: UP/II-502-03/20-01/358, Urbroj: 338-01-06-05-20-03 od 30.
lipnja 2020.

II. Poništava se rješenje Hrvatskog zavoda za zdravstveno osiguranje,
Regionalnog ureda Split, Klasa: UP/I-502-03/20-04/11, Urbroj: 338-17-02-
01-20-4 od 30. ožujka 2020.

III. Tužiteljici (osiguranici) V. M. (OIB: …) se dijagnoze
šifre prema MKB-10 klasifikaciji: F43.2 (poremećaj prilagodbe) i F41.2 (Sy.
anxiodepressivum) priznaju posljedicama priznate ozljede na radu od 19.
siječnja 2020., te joj se priznaju prava iz obveznog zdravstvenog osiguranja
za slučaj ozljede na radu po istim dijagnozama.

IV. Nalaže se tuženiku da tužiteljici naknadi troškove ovog upravnog spora u
iznosu od 11.375,00 (slovima: jedanaesttisućatristosedamdesetpet) kuna u
roku od 60 dana od dana dostave pravomoćne odluke o troškovima, dok se
za više zatraženi trošak zahtjev tužiteljice odbija kao neosnovan.

Obrazloženje

1. Osporenim rješenjem tuženika Hrvatskog zavoda za zdravstveno osiguranje,
Direkcija, Klasa: UP/II-502-03/20-01/358, Urbroj: 338-01-06-05-20-03 od 30. lipnja

2020. odbijena je žalba V. M., ovdje tužiteljice, izjavljena protiv rješenja

2 Poslovni broj: 5 UsIzs-96/20-22

Hrvatskog zavoda za zdravstveno osiguranje, Regionalnog ureda Split, Klasa: UP/I- 502-03/20-04/11, Urbroj: 338-17-02-01-20-4 od 30. ožujka 2020.

2. Prvostupanjskim rješenjem tužiteljici dijagnoze šifre prema MKB-10 klasifikaciji:
F43.2 (poremećaj prilagodbe) i F41.2 (Sy. anxiodepressivum“) nisu priznate
posljedicom ozljede na radu od 19. siječnja 2020., te joj u svezi navedenih dijagnoza
nisu priznata prava iz obveznog zdravstvenog osiguranja za slučaj ozljede na radu.

3. Pravodobno podnesenom tužbom tužiteljica pobija osporeno rješenje tuženika
zbog pogrešno utvrđenog činjeničnog stanja, te ističe kako je vještačenje u upravnom
postupku učinjeno suprotno pravilima struke. Navodi kako je tuženik pogrešno tumačio
dijagnozu iz 2014. pod šifrom F41.2, kada je ona u jednom navratu imala povišeni krvni
tlak, te ubrzane otkucaje srca, iz kojeg razloga joj je izabrana liječnica obiteljske
medicine propisala lijek „Helex“, a što kako je upisano pod dg. F41.2. Predlaže provesti
vještačenje po vještaku medicinske struke, te da sud u svojstvu svjedoka sasluša
izabranu liječnicu obiteljske medicine tužiteljice, kao i da izvede dokaz njezinim
saslušanjem. Tužbenim zahtjevom predlaže poništiti osporeno rješenje tuženika
Klasa: UP/II-502-03/20-01/358, Urbroj: 338-01-06-05-20-03 od 30. lipnja 2020. kao i
prvostupanjsko rješenje Klasa: UP/I-502-03/20-04/11, Urbroj: 338-17-02-01-20-4 od

30. ožujka 2020.

4. U odgovoru na tužbu tuženik ističe kako je suprotno navodima tužiteljice
pravilno i potpuno utvrdio činjenično stanje, odnosno donio pobijano rješenje,
uvažavajući sve dokaze u pravilno provedenom upravnom postupku, te je na pravilno
utvrđeno činjenično stanje pravilno primijenio i materijalno pravo. Ističe kako je
postupajući po žalbi proveo drugostupanjski upravni postupak u skladu s odredbama
Zakona o obveznom zdravstvenom osiguranju („Narodne novine“, broj 137/13 i 98/19),
odredbama Pravilnika o pravima, uvjetima i načinu ostvarivanja prava iz obveznog
zdravstvenog osiguranja u slučaju ozljede na radu i profesionalne bolesti („Narodne
novine“, broj: 75/14, 154/14, 79/15, 139/15, 105/16, 40/17, 66/17, 109/17, 132/17,
119/18, 41/19, 22/20 i 39/20, dalje Pravilnik), te odredbama Zakona o općem
upravnom postupku („Narodne novine“, broj 47/09, dalje ZUP). Također, ističe kako su
se Liječnička povjerenstva Zavoda u odnosu na provedbu stručno-medicinskih
vještačenja u potpunosti pridržavala odredbi Pravilnika o ovlastima obvezama i načinu
rada liječničkih povjerenstava Hrvatskog zavoda za zdravstveno osiguranje („Narodne
novine“, broj 8/15, 17/15, 41/15, 104/17 i 34/18). Zaključno se poziva na nalaz,
mišljenje i ocjenu Liječničkog povjerenstva Direkcije od 29. travnja 2020., te predlaže
odbiti tužbeni zahtjev tužiteljice.

5. U sporu su održana raspravna ročišta 16. studenog 2020., 4. ožujka 2022. i 20.
travnja 2022., kada je rasprava i zaključena, čime je strankama dana mogućnost da
se u skladu s odredbom članka 6. Zakona o upravnim sporovima („Narodne novine“,
broj 20/10, 143/12, 152/14, 94/16, 29/17 i 110/21, dalje ZUS) očituju o činjenicama i
pravnim pitanjima odlučnima za rješavanje ove upravne stvari.

6. Na raspravi održanoj 16. studenog 2020. sud je prihvatio prijedlog tužiteljice da
se u sporu izvede dokaz medicinskim vještačenjem po stalnom sudskom vještaku
specijalisti medicine rada, kojem dokazu se nije protivio generalni opunomoćenik
tuženika, a na okolnosti utvrđenja mogu li se dijagnoze šifre prema MKB-10
klasifikaciji: F43.2 i F41.2 priznati kao posljedice priznate ozljede na radu od 19.
siječnja 2020., a koja je priznata pod evidencijskim brojem OR …, za
dijagnozu šifre prema MKB-10 klasifikaciji: F43.0.

7. Opunomoćenik tužiteljice je popisao trošak prema važećoj Tarifi o nagradama i
naknadi troškova za rad odvjetnika („Narodne novine“, broj 142/12, 103/14, 118/14 i
107/14, dalje Tarifa) na ime sastava tužbe, te zastupanja na raspravi od 16. studenog

3 Poslovni broj: 5 UsIzs-96/20-22

2020., 4. ožujka 2022. i 20. travnja 2022., sve po 250 bodova, uvećano za vrijednost
PDV-a od 25 %, te iznos od 2.000,00 kuna na ime troškova vještačenja.

8. Ocjenjujući zakonitost osporenog rješenja, tijekom dokaznog postupka sud je
izvršio uvid u sudski spis i spis tuženika dostavljen uz odgovor na tužbu, u sudsko-
medicinski nalaz i mišljenje stalne sudske vještakinje za medicinu rada mr.sc. M.
M. D., spec. med. rada od 4. studenog 2021., dopunu istog od 10. ožujka

2022., pri čemu je imenovana sudska vještakinja i saslušana na raspravi pred ovim
sudom 20. travnja 2022.

9. Na temelju provedenih dokaza tijekom upravnog postupka, kao i tijekom ovog
spora, te nakon razmatranja svih pravnih i činjeničnih pitanja sukladno odredbi članka

55. stavak 3. ZUS-a, sud je ocijenio kako je tužbeni zahtjev tužiteljice osnovan.

10. Predmet ovog spora je u skladu sa odredbom članka 3. ZUS-a ocjena
zakonitosti osporenog rješenja tuženika, pri čemu je među strankama sporno utvrđeno
činjenično stanje, te s tim u vezi i primjena materijalnog prava, odnosno sporno je mogu
li se tužiteljici dijagnoze šifri prema MKB-10 klasifikaciji: F43.2 i F41.2, priznati kao
posljedice priznate ozljede na radu od 19. siječnja 2020.

11. Odredbom članka 66. Zakona o obveznom zdravstvenom osiguranju ozljedom
na radu smatra se: 1. ozljeda izazvana neposrednim i kratkotrajnim mehaničkim,
fizikalnim ili kemijskim djelovanjem te ozljeda prouzročena naglim promjenama
položaja tijela, iznenadnim opterećenjem tijela ili drugim promjenama fiziološkog stanja
organizma, ako je uzročno vezana uz obavljanje poslova, odnosno djelatnosti na
osnovi koje je ozlijeđena osoba osigurana u obveznom zdravstvenom osiguranju, kao
i ozljeda nastala tijekom obveznoga kondicijskog treninga vezanog uz održavanje
psihofizičke spremnosti za obavljanje određenih poslova, sukladno posebnim
propisima, 2. bolest koja je nastala izravno i isključivo kao posljedica nesretnog slučaja
ili više sile za vrijeme rada, odnosno obavljanja djelatnosti ili u vezi s obavljanjem te
djelatnosti na osnovi koje je osigurana osoba osigurana u obveznom zdravstvenom
osiguranju, 3. ozljeda nastala na način iz točke 1. ovoga članka koju osigurana osoba
zadobije na redovitom putu od stana do mjesta rada i obratno te na putu poduzetom
radi stupanja na posao koji joj je osiguran, odnosno na posao na osnovi kojeg je
osigurana u obveznom zdravstvenom osiguranju, 4. ozljeda, odnosno bolest iz točaka

1. i 2. istog članka koja nastane kod osigurane osobe u okolnostima iz članka 16.
Zakona.

12. Odredbom članka 67. Zakona o obveznom zdravstvenom osiguranju ozljedom
na radu, u smislu istog Zakona, ne smatra se ozljeda, odnosno bolest do koje je došlo
zbog: 1. skrivljenog, nesavjesnog ili neodgovornog ponašanja na radnome mjestu,
odnosno pri obavljanju djelatnosti, kao i na redovitom putu od stana, do mjesta rada i
obrnuto (npr. tučnjava na radnom mjestu ili u vremenu dnevnog odmora, namjerno
nanošenje povrede sebi ili drugome, obavljanje poslova pod utjecajem alkohola ili
opojnih droga, upravljanje vozilom pod utjecajem alkohola ili opojnih droga i si.), 2.
aktivnosti koje nisu u vezi s obavljanjem radnih aktivnosti (npr. radni odmor koji nije
korišten u propisano vrijeme, radni odmor koji nije korišten u cilju obnove psihofizičke
i radne sposobnosti nužno potrebne za nastavak radnog procesa, fizičke aktivnosti
koje nisu u vezi s radnim odnosom i sl.), 3. namjernog nanošenja ozljede od strane
druge osobe izazvanog osobnim odnosom s osiguranom osobom koje se ne može
dovesti u kontekst radno-pravne aktivnosti, 4, atake kronične bolesti, 5. urođene ili
stečene predispozicije zdravstvenog stanja koje mogu imati za posljedicu bolest.

13. Prema odredbi članka 36. Pravilnika ozljeda na radu može se priznati
osiguraniku iz članka 7. stavka 4. Zakona te osiguranoj osobi iz članka 16. Zakona kod
kojih je došlo do ozljeđivanja, odnosno bolesti u smislu članka 66. Zakona.

4 Poslovni broj: 5 UsIzs-96/20-22

14. Prema odredbi članka 37. Pravilnika ozljeda na radu neće se priznati osiguranoj osobi iz članka 36. ovog Pravilnika u slučajevima iz članka 67. Zakona.

15. Sukladno odredbi članka 39. Pravilnika u postupku utvrđivanja i priznavanja
ozljede ili bolesti za ozljedu na radu, odnosno profesionalnu bolest, nadležni regionalni
ured Zavoda odnosno nadležna područna služba Zavoda postupat će u skladu s
propisima o zaštiti na radu, drugim propisima, te odredbama Zakona i Pravilnika.

16. Prema odredbi članka 53. Pravilnika u postupku utvrđivanja i priznavanja
ozljede ili bolesti za ozljedu na radu, odnosno profesionalnu bolest, posljedica priznate
ozljede na radu odnosno profesionalne bolesti je oštećenje zdravlja izraženo
određenom dijagnozom po Međunarodnoj klasifikaciji bolesti nastalo kao direktna
posljedica već priznate ozljede na radu odnosno profesionalne bolesti za koju postoji
medicinska dokumentacija temeljem koje je vidljiva dinamika bolesti za koju je poznato
da je takvo oštećenje moguće ili je ono očekivano i kod pravilno provedenog liječenja
i medicinske rehabilitacije. Posljedicom priznate ozljede na radu odnosno
profesionalne bolesti ne smatra se oštećenje zdravlja koje je nastalo zbog toga što se
osigurana osoba nije pridržavala uputa nadležnog doktora vezanih uz liječenje. Pod
posljedicom priznate ozljede na radu odnosno profesionalne bolesti ne podrazumijeva
se dopunska dijagnoza/dijagnoze priznate ozljede na radu odnosno profesionalne
bolesti, koja dijagnoza/dijagnoze je nastala istom ozljedom na radu odnosno
profesionalnom bolešću, ali nije istovremeno i verificirana prilikom priznavanja ozljede
na radu odnosno profesionalne bolesti.

17. Iz spisa tuženika proizlazi kako je upravni postupak pokrenut zahtjevom
tužiteljice od 25. veljače 2020., kojim je zatraženo priznavanje posljedica ozljede na
radu od 19. siječnja 2020. Uz zahtjev, tužiteljica je priložila i uputnicu izabrane liječnice
obiteljske medicine, iz koje proizlazi kako traži priznavanje dijagnoza šifre prema MKB-
10 klasifikaciji: F43.2 i F41.2, kao posljedica priznate ozljede na radu.

18. Tijekom prvostupanjskog upravnog postupka, sukladno odredbama Pravilnika
o ovlastima, obvezama i načinu rada liječničkih povjerenstava Hrvatskog zavoda za
zdravstveno osiguranje, provedeno je stručno-medicinsko vještačenje od strane
Liječničkog povjerenstva Regionalnog ureda Split, koje je u Nalazu, mišljenju i ocjeni
Klasa: UP/I-502-03/20-04/17, Urbroj: 338-17-45-20-1 od 6. ožujka 2020. u ocjeni
istaknulo kako se dijagnoze prema MKB: F43.2 i F41.2 ne priznaju posljedicom ozljede
na radu vezano za događaj od 19. siječnja 2020. (na radnom mjestu doživjela oružanu
pljačku) s obzirom da se u pojavnosti istih ne mogu isključiti drugi uzročni čimbenici,
uključujući osobnu prirođenu ili stečenu predispoziciju (tužiteljica kako je već liječena
pod dg. F41.2 u 8/2014, prema zdravstvenom kartonu) pa se iste ne mogu dovesti u
izravnu uzročno posljedičnu vezu s predmetnim događajem. Stoga, dijagnoze F43.2 i
F41.2 nisu priznate posljedicom priznate ozljede na radu od 19. siječnja 2020.

19. Tijekom žalbenog postupka, sukladno odredbi članka 19. stavak 2. Pravilnika o
ovlastima, obvezama i načinu rada liječničkih povjerenstava Hrvatskog zavoda za
zdravstveno osiguranje, zatraženo je stručno medicinsko mišljenje liječničkog
povjerenstva Direkcije Zavoda, na kojem je, u bitnome, utemeljeno i osporeno rješenje
tuženika, koje tijelo u Nalazu, mišljenju i ocjeni Klasa: UP/II-502-03/20-01/358, Urbroj:
338-01-10-04-20-02 od 29. travnja 2020., u mišljenju u bitnom utvrđuje kako je uvidom
u priloženu dokumentaciju razvidno kako se radi o osiguranoj osobi koja je imala
oružanu pljačku na radnom mjestu 19. siječnja 2020., te joj je kao ozljeda na radu
priznata Akutna reakcija na stres F43.0. Tužiteljica kako je upućena psihijatru, te se
navode tri nalaza psihijatra: od 30. siječnja 2020. (dg. F43.2 i F41.2), od 21. veljače

2020. (dg. F43.2 i F41.2) i 27. ožujka 2020. (dg. F43.2 i F41.3, te F32.1). U
zdravstvenom kartonu 21. kolovoza 2014. je evidentirana dijagnoza F41.2 Miješana

5 Poslovni broj: 5 UsIzs-96/20-22

anksioznost i depresivni poremećaj. Nadalje, Liječničko povjerenstvo definira
predmetne dijagnoze, te ističe kako su dg. F41.2 Sy anxiodepressivum i F43.2
Poremećaj prilagodbe emocionalni poremećaji na čiju pojavnost utječe individualna
vulnerabilnost i predispozicija te različiti čimbenici i ne mogu se vezati uz jedan
isključivi uzrok. Iz zdravstvenog kartona tužiteljice kako je razvidno da je ona u
kolovozu 2014. liječena pod dg. F41.2, a propisivana joj je i terapija, što predstavlja
predispoziciju za razvoj bolesti. Kod tužiteljice nije učinjena potrebna dijagnostička
psihologijska obrada koja je potrebna za utvrđivanje dijagnoza F43.2 i F41.2. Stoga se
daje mišljenje kako se zatražene dijagnoze F41.2 i F43.2 ne mogu izravno uzročno
posljedično vezati za predmetni događaj od 19. siječnja 2020., kao posljedične
dijagnoze priznate ozljede na radu. U ocjeni Liječničko povjerenstvo Direkcije utvrđuje
kako se navedene dijagnoze ne mogu izravno uzročno posljedično vezati za predmetni
događaj od 19. siječnja 2020. kao posljedične dijagnoze već priznate ozljede na radu,
jer je razvoj navedenih emocionalnih poremećaja uvjetovan postojanjem individualne
vulnerabilnosti, predispozicijom (tužiteljica je 2014. liječena po dg. F41.2) te nizom
vanjskih faktora i nisu vezani za jedan traumatski događaj, a kod tužiteljice nije
učinjena ni psihologijska evaluacija koja je potrebna za utvrđivanje dijagnoza F43.2 i
F41.2.

20. Na temelju citiranog nalaza, mišljenja i ocjene tuženik je odbio žalbu tužiteljice, te potvrdio odbijajuće prvostupanjsko rješenje.

21. U upravnom sporu, na prijedlog tužiteljice, provedeno je medicinsko vještačenje
po stalnom sudskom vještaku za medicinu rada mr.sc. M. M.-D., dr.med.,
spec. medicine rada, a na okolnosti mogu li se dijagnoze šifri prema MKB-10
klasifikaciji: F43.2 i F41.2 priznati kao posljedica već priznate ozljede na radu (priznate
pod evidencijskim brojem …., priznata dijagnoza F43.0), a vezano za
događaj od 19. siječnja 2020.

22. U nalazu i mišljenju od 4. studenog 2021. imenovana vještakinja utvrđuje kako
akutna reakcija na stres sa dijagnozom šifre prema MKB-10: F43.0 je akutna psihička
reakcija tužiteljice na prijetnju hladnim oružjem na radnom mjestu tužiteljice, koju je
liječničko povjerenstvo Hrvatskog zavoda za zdravstveno osiguranje priznalo ozljedom
na radu, sukladno odredbi članka 66. Zakona o obveznom zdravstvenom osiguranju.
Poremećaj prilagodbe, sa dijagnozom šifre po MKB-10: F43.2, koja uključuje i
simptome mješovito anksioznodepresivne reakcije sa dijagnozom šifre po MKB-10: F

41.2 prema ordinirajućem psihijatru od 20. siječnja 2020., je bolest u uzročno
posljedičnoj svezi s događajem od 19. siječnja 2020. i udovoljava članku 53. Pravilnika
za priznavanje bolesti u svezi s priznatom ozljedom na radu. Nadalje, ističe kako je
nalaz i mišljenje dala temeljem uvida u psihijatrijsku medicinsku dokumentaciju i to
nalaze dr. A. D. iz KBC S. od 21. siječnja 2020., od 21. veljače 2020. i od 27.
ožujka 2020., te uvidom u e-ispis iz zdravstvenog kartona tužiteljice iz ordinacije
obiteljske liječnice, prijavu o ozljedi na radu, te u nalaz, mišljenju i ocjenu liječničkih
povjerenstva, a poznavajući principe utvrđivanja i priznavanja ozljeda na radu, čije
vještačenje je u ovlasti specijaliste medicine rada, sukladno odredbama Pravilnika i
Pravilnika o specijalističkom usavršavanju doktora medicine (NN 100/11, 133/11,
54/12 i 49/13 i 116/15). Pregled tužiteljice kako nije bio potreban, jer je njen psihički
status i dijagnoze opisao specijalist psihijatar u čijoj je to ovlasti prema Pravilniku o
specijalističkom usavršavanju doktora medicine. U obrazloženju mišljenja imenovana
vještakinja ističe kako je tužiteljica na radnom mjestu prodavačice iza pulta za kasom
doživjela oružanu pljačku i prijetnju pljačkaša hladnim oružjem (nožem) dana 19.
siječnja 2020. pa je poradi psihičkog šoka zatražila liječničku pomoć na Hitnoj pomoći
u Splitu, kada joj je postavljena dijagnoza šifre F43.0 prema podatcima iz Prijave

6 Poslovni broj: 5 UsIzs-96/20-22

ozljede na radu od 19. siječnja 2020., a koja dijagnoza je priznata ozljedom na radu
temeljem nalaza i mišljenja liječničkog povjerenstva tuženika. Tužiteljica kako je nakon
dva dana, poradi psihičkih tegoba, zatražila psihijatrijski pregled koji je obavljen 21.
siječnja 2020., kojim je psihijatar opisao psihičke simptome vezane za događaj od 19.
siječnja 2020., utvrdio radnu disfunkcionalnost i postavio dijagnozu poremećaja
prilagodbe sa dijagnozom šifre F43.2 i anxiodepresivni reaktivni sindrom sa
dijagnozom šifre F41.2. Na kontrolnom pregledu 21. veljače 2020. psihijatar ponovno
opisuje simptome vezane za isti događaj i potvrđuje iste dijagnoze, a sve kao očekivani
i mogući rezultat osjećaja životne ugroze koju je tužiteljica osjetila pri oružanoj pljački
uz prijetnju nožem. Liječnica obiteljske medicine, sukladno Pravilniku, zatražila je,
potpuno utemeljeno, utvrđivanje i priznavanje i te dvije bolesti (F43.2 i F41.2)
posljedicom već priznate ozljede na radu, međutim, liječničko povjerenstvo područnog
ureda u Splitu i Direkcije, nisu tužiteljici priznale te bolesti posljedicama već priznate
akutne stresne reakcije (F43.0). U zdravstvenom kartonu tužiteljice kako nema
podataka o psihijatrijskim pregledima i psihijatrijskom liječenju bilo kakve psihijatrijske
bolesti, osim zabilješke liječnice obiteljske medicine od 19. kolovoza 2014. da
tužiteljica ima suspektne srčane tegobe, međutim, laboratorijskom obradom i EKG srca
je utvrđeno kako se ne radi o srčanoj bolesti, slijedom čega je izabrana liječnica poradi
povremenog lupanja srca ordinirala anksiolitik i upisala 21. kolovoza 2014. paušalnu
dijagnozu F41.2, za čije je postavljanje pak ovlašten psihijatar. Navedenu činjenicu
kako su liječnička povjerenstva tuženika potpuno neutemeljeno opisala kao
predispoziciju tužiteljice za tu bolest, jer nema podataka u zdravstvenom kartonu da je
bilo kada imala psihičke tegobe iz kruga tih bolesti. Liječnička povjerenstva kako ističu
da nije učinjena psihologijska obrada, koja da bi bila potrebna za utvrđivanje dijagnoza
F43.2 i F41.2, iako u opisu dijagnostičkog postupka kod utvrđivanja tih bolesti nije
navedena potreba psihologijske obrade (prema "Ocjena radne sposobnosti u
zdravstvenom i mirovinskom osiguranju" urednice: Mesić, Turčić, Musajbegović,
Med.naklada, Zagreb 2016 str. 145). Dijagnoza poremećaja prilagodbe sa miješanim
simptomima anksiodepresivne reakcije (F43.2) se postavlja iscrpnom anamnezom i
heteroanamnezom u psihijatrijskom pregledu, a što je kod tužiteljice obavljeno. Za
dijagnozu šifre F43.2 liječnička povjerenstva tuženika u obrazloženju da ne navode je
li je "ista posljedica stresnog životnoj događaja koji pogađa pojedinca…" ("Ocjena
radne sposobnosti….Str. 144-145). Na istoj stranici kako je dijagnoza šifre F43.2
opisana kao mješovita anksiozno depresivna reakcija koja označava pojavu
anksioznih i depresivnih simptoma, ali na manjoj razini nego kod
anksioznodepresivnog poremećaja (F41.2) i drugog mješovitog anksioznog
poremećaja dijagnoze šifre F41.3, koju dijagnozu je postavio psihijatar u kontrolnom
pregledu tužiteljice od 27. ožujka 2020., a trajanje iste ne prelazi 6 mjeseci, a što je i
očekivano obzirom na jačinu psihičkog stresa kod tužiteljice. Napominje kako tuženik
pri utvrđivanju i priznavanju bolesti koje su posljedica već priznate ozljede na radu nije
koristio specijaliste medicine rada i Hrvatski zavod za javno zdravstvo, Odjel medicine
rada, a što je mogao u skladu s odredbama članka 49. Zakona obveznom
zdravstvenom osiguranju i članka 55. stavak 2. Pravilnika. Zaključno, imenovana
sudska vještakinja ističe kako zdravorazumskim zaključivanjem i dugogodišnjim
iskustvom utvrđuje da je kod tužiteljice postojalo oštećenje psihičkog zdravlja, izraženo
drugom dijagnozom (F43.2) koja uključuje simptome dijagnoze F41.2, nastalo kao
direktna posljedica već priznate ozljede na radu, za koje je postojala medicinska
dokumentacija temeljem koje je vidljiva dinamika bolesti za koju je poznato da je takvo
psihičko oštećenje moguće ili je ono očekivano i kod pravilno provedenog liječenja, pa
je treba priznati posljedicom događaja od 19. siječnja 2020.

7 Poslovni broj: 5 UsIzs-96/20-22

23. Navedeni sudsko-medicinski nalaz i mišljenje dostavljen je na očitovanje
tužiteljici i tuženiku, na koji se tužiteljica nije očitovala, dok je tuženik podneskom od

30. studenog 2021. dostavio očitovanje Liječničkog povjerenstva Direkcije Zavoda od

25. listopada 2021. u kojem se u bitnom navodi kako je kod tužiteljice dg. F43.2.
utvrđena nalazom psihijatra već 2. dan (20. siječnja 2020.) nakon predmetnog
događaja, dok dg. F43.0 nije dijagnosticirana u nalazu psihijatra. Uzimajući u obzir na
navedeno kako mogu utvrditi isključivo kako dg. F43.1 Poremećaj prilagodbe u ovom
slučaju (umjesto dg. Akutne reakcije na stres) predstavlja inicijalni odgovor tužiteljice
na stres, te da se ista u kontekstu ozljede na radu može smatrati isključivom
dijagnozom ozljede na radu (dopunska dijagnoza), a ne posljedice, budući da se
posljedica ozljede na radu ne dijagnosticira 2. dana nakon predmetnog događaja. Dg.
F41.2 kako je etiološko i klinički zaseban poremećaj, te navode kako se poremećaj
prilagodbe s kliničkom slikom anksioznosti i depresivnosti (na koju se referira
vještakinja) prema MKB nomenklaturi šifrira dodatnom znamenkom, odnosno
peteroznakovno kao F43.23.

24. U dopuni nalaza i mišljenja, koja je kod ovog suda zaprimljena 10. ožujka 2022.,
imenovana sudska vještakinja u odnosu na prigovore tuženika navodi da se tuženik
upušta u teoretsku raspravu o definicijama psihijatrijskih dijagnoza koje je psihijatar
postavio tužiteljici, tijekom tri pregleda, koja je tužiteljica zatražila nakon predmetnog
štetnog događaja na radu, međutim, ističe kako je navedeno u ovlasti vještaka
psihijatra, koji je ovlašten postavljati psihijatrijske dijagnoze, i liječiti psihijatrijske
bolesti, sukladno Pravilniku o specijalističkom usavršavanju doktora medicine.
Nadalje, napominje kako je u ovlasti vještaka specijaliste medicine rada uzročno
posljedično povezati napad hladnim oružjem na radnom mjestu tužiteljice i posljedično
oštećenje psihičkog zdravlja nastalo neposredno nakon napada 19. siječnja 2020.,
koje je trajalo do 27. ožujka 2020., a koje je utvrdio psihijatar postavljajući dijagnoze
F43.2 i F41.2, povezujući ih uzročno posljedično s događajem od 19. siječnja 2020., a
od kojih tužiteljica nikad nije ranije bolovala. Poziva se na navode liječničkog
povjerenstva Direkcije kako bi dijagnoza F43.2 u ovom slučaju predstavljala inicijalni
odgovor tužiteljice na stres, te da se ista u kontekstu ozljede na radu može smatrati
isključivom dijagnozom ozljede na radu (dopunska dijagnoza), a ne posljedicom,
unatoč tome što navedenu dijagnozu liječnička povjerenstva Područnog ureda u Splitu
i Direkcije u Zagrebu, nisu priznala ni dopunskom dijagnozom, ni posljedicom već
priznate akutne stresne reakcije (F43.0), ozljede na radu. Zaključno je ponovila kako
psihijatrijske dijagnoze 43.2 i F41.2, postavljene tužiteljici od strane psihijatra, a nakon
postavljene dijagnoze F43.0 na Hitnoj pomoći, koju je tuženik priznao ozljedom na
radu, predstavljaju posljedične vrste oštećenja psihičkog zdravlja tužiteljice koje je
utvrdio psihijatar i koja su u direktnoj uzročno posljedičnoj svezi sa predmetnim
napadom hladnim oružjem na radnom mjestu, sukladno članku 53. Pravilnika. Ujedno
je predložila, ukoliko sud ima nejasnoća oko njezinog odgovora na očitovanje tuženika,
za raspravu s tuženikom o vrstama dijagnoza i njihovim definicijama pozvati vještaka
psihijatra.

25. Dopuna nalaza i mišljenja dostavljena je tužiteljici i tuženiku, na koji se tužiteljica
nije očitovala, dok je tuženik podneskom od 28. ožujka 2022. dostavio očitovanje
Liječničkog povjerenstva Direkcije Zavoda od 21. ožujka 2022. u kojem se u bitnom
navodi kako je zadatak vještakinje bio utvrditi uzročno-posljedičnu povezanost priznate
ozljede na radu i eventualne posljedice duševnog zdravlja, a ne izloženosti hladnom
oružju i oštećenja duševnog zdravlja. Nadalje, navodi kako sve tvrdnje i zaključci
Liječničkog povjerenstva II Direkcije vezano uz psihijatrijske poremećaje tužiteljice koji
su evidentirani u medicinskoj dokumentaciji, su donesene evaluacijom prikazanog

8 Poslovni broj: 5 UsIzs-96/20-22

kliničkog tijeka, a u skladu s kliničkim opisima i dijagnostičkim smjernicama
Klasifikacije mentalnih poremećaja i poremećaja ponašanja - 10. Revizija. Dakle, ističe
kako se ne radi o pukom teoretiziranju o definicijama psihijatrijskih dijagnoza. Nadalje,
navodi da se, ukoliko se simptomi mješovitog anksiozno-depresivnog poremećaja
pojave u vezi sa stresnim životnim događanjima, tada poremećaj kategorizira kao
F43.2/Poremećaj prilagodbe, a dijagnoza F43.2 i F41.2 kako se ne mogu istovremeno
upotrebljavati za kategoriziranje istog poremećaja duševnog zdravlja. Zaključno ističe
kako ostaje pri ranije utvrđenoj ocijeni.

26. Imenovana sudska vještakinja je na istaknute prigovore tuženika saslušana i na
raspravi pred ovim sudim 20. travnja 2022., koja je istaknula kako, a nakon što se
upoznala sa očitovanjem Liječničkog povjerenstva II. tuženika od 21. ožujka 2022., u
potpunosti ostaje kod dopunskog nalaza i mišljenja od 10. ožujka 2022., u kojem kako
je, kao i u pisanom nalazu i mišljenju od 25. listopada 2021., obrazložila i zaključila
svoje mišljenje i nalaz temeljem članka 53. Pravilnika, uz nadopunu da je ono
utemeljeno i na čanku 49. i 55. Pravilnika i članku 66. i 67. Zakon o obveznom
zdravstvenom osiguranju. U pogledu očitovanja tuženika, odnosno Liječničkog
povjerenstva Direkcije iz ožujka 2022. je istaknula kako:

- poznavanje klasifikacije mentalnih poremećaja nije samo u domeni psihijatra ali
raspravljanje o klasifikaciji istih je u ovlasti psihijatra, jer o tome imaju specijalna
znanja;

- postavljanje dijagnoze poremećaja duševnog zdravlja je u isključivoj ovlasti
psihijatra sukladno Pravilniku o specijalističkom usavršavanju doktora medicine;
- u ovlasti specijaliste medicine rada nije postavljanje dijagnoze duševnog
poremećaja, ali je vještačenje uzročno posljedične veze između priznate
psihijatarske dijagnoze kao ozljede na radu, i dijagnoza koje postavljaju specijalisti
relevantnih grana medicine, u konkretnom slučaju psihijatra, kao posljedica već
priznate ozljede na radu. Dakle, samo postavljanje dijagnoza kako nije njezin
zadatak, već utvrđivanje uzročno posljedične veze između već postavljenih
dijagnoza;

- je postupak priznavanja ozljede na radu i posljedica priznate ozljede na radu i
dopunske dijagnoze, osim liječničkog povjerenstva tuženika, i u ovlasti specijaliste
medicine rada i Hrvatskog zavoda za javno zdravstvo u kojem se vještače rezultati
med. dijagnostike u dokumentaciji sa vidljivom dinamikom bolesti za koju je poznato
da je oštećenje psihičkog zdravlja moguće ili očekivano. Klinička simptomatologija
priznate psihijatrijske dijagnoze ozljedom na radu i bolesti za koje tužiteljica zatražila
priznavanje posljedica posljedicom priznate ozljede na radu je jako slična, bez
sigurnih i bitnih razlika za meritum ovog događaja, pa nema niti medicinske logike,
niti utemeljenja ne priznati ih (jednu ili drugu, odnosno obje) dijagnozama u svezi
predmetnog štetnog događaja, obzirom da ne postoji utvrđena lista psihijatrijskih
dijagnoza koje se mogu ili ne mogu priznati posljedicama ozljede na radu ili
dopunskom psihijatrijskom dijagnozom (jedne ili više);

- u obrazloženju Liječničko povjerenstvo tuženika kod nepriznavanja psihijatrijskih
dijagnoza F43.2 i F41.2 posljedicama priznate ozljede na radu i u očitovanjima na
njezin pisani dopunski nalaz i mišljenje daje tri različita mišljenja koja se nalaze u
ovom sudskom sporu, pa je nejasno koji je pravi razlog ne priznavanja dijagnoze
F43.2 posljedicom priznate ozljede na radu i čime je utemeljen. Tvrdnja tuženika da
su svi zaključci liječničkog povjerenstva tuženika (iako su svi različiti) u skladu sa
kliničkim opisima i dijagnostičkim smjernicama klasifikacije mentalnih poremećaja i
poremećaja ponašanja - 10. revizija je paušalna s obzirom da je za klinički sliku,

9 Poslovni broj: 5 UsIzs-96/20-22

dijagnostički postupak, postavljanje dijagnoza i terapiju u predmetnom slučaju
ovlašten psihijatar.

Zaključno, imenovana vještakinja je istaknula kako je uzročno posljedičnu vezu između
priznate psihijatrijske dijagnoze ozljedom na radu i druge dvije psihijatrijske dijagnoze
utvrdilo Liječničko povjerenstvo tuženika u prvom očitovanju, navodeći kako je
dijagnoza F43.2 inicijalni odgovor na stres, te se može smatrati "isključivom
dijagnozom ozljede na radu", a u drugom očitovanju da su dijagnoze F43.2 i F41.2.
"isti poremećaj duševnog zdravlja" pa se sukladno članku 49,. 53. i 55. stavak 2.
Pravilnika dijagnoza F43.2 može priznati dopunskom dijagnozom u ovom predmetnom
slučaju. Stoga, prema mišljenju sudske vještakinje nema zapreke da se ista i prizna
posljedicom već priznate ozljede na radu, a koja je u ovom konkretnom slučaju i
priznata pod dijagnozom F 43.0.

27. Zamjenica opunomoćenika tužitelja i generalni opunomoćenik tuženika nisu
imale primjedbi na usmeno očitovanje (nalaz i mišljenje) imenovane sudske
vještakinje.

28. U pogledu ocjene mogu li se bolesti po dijagnozama šifri prema MKB-10
klasifikaciji: F41.2 i F43.2 uzročno-posljedično povezati s priznatom ozljedom na radu,
odnosno jesu li navedene bolesti posljedica priznate ozljede na radu od 19. siječnja

2020., ovaj sud vjeruje nalazu i mišljenju mr.sc. M. M.-D., dr.med. spec.
medicine rada, stalnoj sudskoj vještakinji za medicinu rada, kao vjerodostojnom i
objektivnom dokazu, koji je sačinjen po pravilima medicinske struke i znanosti, te
sukladno najvišim medicinskim dostignućima, s obzirom da je osoba, kojoj je povjereno
vještačenje, neovisni vještak odgovarajuće specijalnosti, te je nalaz i mišljenje u
dostatnoj mjeri u suglasju sa raspoloživom medicinskom dokumentacijom. Također,
imenovana sudska vještakinja je u dopuni nalaza i mišljenja, te na raspravi pred ovim
sudom 20. travnja 2022. iznijela argumentirane razloge zbog kojih se bolesti tužiteljice
dijagnoze šifre prema MKB-10 klasifikaciji F43.2 i F41.2, mogu dovesti u uzročno
posljedičnu vezu s već priznatom ozljedom na radu, odnosno s događajem od 19.
siječnja 2020.

29. Stoga, te imajući u vidu kako sud u skladu s odredbom članka 33. ZUS-a
slobodno ocjenjuje dokaze i utvrđuje činjenice te uzima u obzir činjenice utvrđene u
postupku donošenja osporene odluke kojima nije vezan, i činjenice koje je sam utvrdio,
sud je u konkretnom slučaju na temelju nalaza i mišljenja neovisne i nepristrane sudske
vještakinje za medicinu rada, koja je za svoje mišljenje dala detaljno obrazloženje,
potkrijepljeno medicinskim argumentima, utvrdio kako su dijagnoze šifre prema MKB-
10 klasifikaciji F43.2 i F41.2 nastale kao direktne posljedice ozljede na radu od 19.
siječnja 2020. Također, kraj ovako utvrđenog činjeničnog stanja, sud nije provodio
daljnje dokaze u sporu.

30. Slijedom sveg navedenog, sud je na temelju ovlaštenja iz članka 58. stavak 1.
ZUS-a poništio osporeno rješenje tuženika Klasa: UP/II-502-03/20-01/358, Urbroj:
338-01-06-05-20-03 od 30. lipnja 2020. i rješenje Hrvatskog zavoda za zdravstveno
osiguranje, Regionalnog ureda Split, Klasa: UP/I-502-03/20-04/11, Urbroj: 338-17-02-
01/20-4 od 30. ožujka 2020., međutim bez vraćanja predmeta na ponovni postupka,
već je sam riješio ovu upravnu stvar na način da je tužiteljici priznao dijagnoze šifre
prema MKB-10 klasifikaciji: F43.2 i F41.2, posljedicama ozljede na radu od 11. siječnja

2020., kao i prava iz obveznog zdravstvenog osiguranja za slučaj ozljede na radu po
istim dijagnozama. Stoga je presuđeno kao pod točkama I. do III. izreke ove presude.

31. Oduka o trošku temelji se na odredbi članka 79. ZUS-a kojom je propisano kako
troškove spora čine opravdani izdaci učinjeni u tijeku ili u povodu spora. Troškovi spora
obuhvaćaju i nagradu za rad odvjetnika i drugih osoba koje imaju pravo na zakonom

10 Poslovni broj: 5 UsIzs-96/20-22

propisanu naknadu. Stavkom 4. citirane zakonske odredbe propisano je kako stranka
koja izgubi spor u cijelosti snosi sve troškove spora. Kako je tužiteljica u cijelosti uspjela
u sporu, a tuženik u cijelosti izgubio, te imajući u vidu kako se vrijednost spora u skladu
s odredbom članka 79. stavak 2. ZUS-a smatra neprocjenjivom, to je u skladu sa
odredbom članka 79. stavak 1. i 4. ZUS-a, te Tbr. 23. Tarife tužiteljici priznat kao
opravdani trošak sastava tužbe i zastupanja na ročištu od 16. studenoga 2020. i 20.
travnja 2022., sve po 250 bodova, ukupno 750 bodova, što pomnoženo s vrijednošću
boda od 10,00 kuna iznosi 7.500,00 kuna, te uvećano za vrijednost PDV-a od 25%
iznosi 9.375,00 kuna. Ujedno tužiteljici je zbog uspjeha u ovom sporu priznata
zahtijevana naknada za trošak vještačenja u iznosu od 2.000,00 kn. Tužiteljici nije
priznat zatraženi trošak zastupanja na ročištu od 4. ožujka 2022. u iznosu od 2.500,00
kuna, uvećano za vrijednost PDV-a od 25 %, budući da je isto bilo odgođeno, upravo
radi pribave dopune nalaza i mišljenja sudske vještakinje, a s kojom radnjom je
opunomoćenik tužiteljice bio suglasan. Stoga je odlučeno kao pod točkom IV. izreke,
a rok za isplatu naknade troškova određen je sukladno članku 81. stavku 2. ZUS-a.

U Splitu, 28. travnja 2022.

S U T K I NJ A

Anđela Becka

Uputa o pravnom lijeku: Protiv ove presude dopuštena je žalba Visokom upravnom
sudu Republike Hrvatske. (članak 66. ZUS-a). Žalba se podnosi putem ovog suda u
dovoljnom broju primjeraka za sud i sve stranke u sporu, u roku od 15 dana od dana
dostave presude (članak 70. ZUS-a). Žalba odgađa izvršenje pobijane presude
(članak 66. stavak 5. ZUS-a).

DNA:

1. V. M. iz S., P. K. … …, zastupana po opunomoćeniku
M. K., odvjetniku u S., Z. …

2. Hrvatski zavod za zdravstveno osiguranje, Direkcija, Zagreb, Margaretska 3

3. u spis

Rj.

1. Vrijednost predmeta spora je neprocjenjiva.

2. Tužiteljica je oslobođena od plaćanja sudske pristojbe u skladu s odredbom
članka 11. stavak 1. točka 16. Zakona o sudskim pristojbama („Narodne
novine“, broj 118/18).

3. Spis tuženiku vratiti po pravomoćnosti presude. 4. Kalendar 30 dana.