Poslovni broj: 15 UsI-2871/21-13

REPUBLIKA HRVATSKA
UPRAVNI SUD U SPLITU
Put Supavla 1

U I M E R E P U B L I K E H R V A T S K E

P R E S U D A

I

R J E Š E NJ E

Upravni sud u Splitu, po sucu Ivanu Dadiću, uz sudjelovanje Ivane Barać kao
zapisničarke, u upravnom sporu tužitelja Grada S., OIB: …, S.,
, zastupanog po opunomoćeniku T. S., odvjetniku
u S., , protiv tuženika Ministarstva pravosuđa i uprave Republike
Hrvatske, Uprave za građansko, trgovačko i upravno pravo, OIB: 72910430276,
Zagreb, Ulica Grada Vukovara 49, uz sudjelovanje zainteresirane osobe K. R.,
OIB: …, iz S., , zastupane po opunomoćeniku I. M., odvjetniku u S., ,

radi naknade za deposedirano
zemljište, nakon javne i usmene rasprave zaključene 20. travnja 2022. godine u
prisutnosti opunomoćenika tužitelja i opunomoćenika zainteresirane osobe, a u
odsutnosti uredno pozvanog tuženika, objavljene 28. travnja 2022. godine,

p r e s u d i o j e

Odbija se kao neosnovan tužbeni zahtjev tužitelja kojim traži poništenje rješenja
tuženika Ministarstva pravosuđa i uprave Republike Hrvatske, Uprave za građansko,
trgovačko i upravno pravo, KLASA: UP/II-944-07/18-01/14, URBROJ: 514-04-02-01-
01/07-21-03 od 7. lipnja 2021. te da se odbije, a podredno odbaci zahtjev K. R. radi

naknade za deposedirano zemljište označeno kao č.z. … k.o. S., Z.U. …,
površine 957 m2.

r i j e š i o j e

I. Odbija se kao neosnovan zahtjev tužitelja za naknadom troškova upravnog

spora.

II. Nalaže se tužitelju da u roku od 15 dana od dana primitka pravomoćnog

rješenja o troškovima spora isplati zainteresiranoj osobi iznos od 6.250,00

2 Poslovni broj: 15 UsI-2871/21-13

(šest tisuća dvjesto pedeset) kuna na ime naknade troškova upravnog spora.

Obrazloženje

1.U pravovremenoj tužbi tužitelja podnesenoj 16. kolovoza 2021. godine protiv
rješenja tuženika Ministarstva pravosuđa i uprave Republike Hrvatske, Uprave za
građansko, trgovačko i upravno pravo, KLASA: UP/II-944-07/18-01/14, URBROJ: 514-
04-02-01-01/07-21-03 od 7. lipnja 2021. tužitelj u bitnom navodi kako je tuženik
osporenim rješenjem pogrešno utvrdio činjenično stanje, kao i da nisu pravilno
primijenjene zakonske i postupovne odrede, uslijed čega da je akt tuženika nezakonit.
Naime, tuženik da je osporenim rješenjem uvažio žalbu ovdje zainteresirane osobe, te
da je poništio prvostupanjsko rješenje od 30. kolovoza 2018. kojim je odbijen zahtjev
zainteresirane osobe radi naknade za deposedirano zemljište označeno kao č.z. …
k.o. S., Z.U. …, površine 957 m2 (u daljnjem tekstu: predmetna nekretnina).
Tuženik da svoju odluku temelji na pravomoćnom rješenjem Narodnog odbora Općine
S., broj: 01-1217/1-60 od 1. lipnja 1960. navodeći da je isto provedeno u zemljišnoj
knjizi smatrajući da je predmetna nekretnina oduzeta (deposedirana) naprijed
navedenim rješenjem, a ne da je de facto oduzeta kako to smatra prvostupanjsko tijelo,
što je u potpunosti pogrešno i zakonski neutemeljeno. Naime, rješenje broj: 01-1217/1-
60 od 1. lipnja 1960. izdano je od Tajništva Narodnog odbora Općine S., a koje tijelo
nije bilo nadležno za odlučivanje o deposesiji nacionaliziranog zemljišta, budući da je,
sukladno tada važećim propisima, za odlučivanje o dodjeli nacionaliziranog zemljišta
u posjed i dodjeli prava trajnog korištenja bilo u isključivoj nadležnosti organa uprave
općinskog narodnog odbora nadležnog za poslove financija, a što tajništvo zasigurno
nije. Predmetna nekretnina da je dana u posjed pravnom predniku tužitelja rješenjem
Narodnog odbora, Općine S., Odjela za privredu i financije, broj: 03-653/60 od 17.
svibnja 1960. godine, a u odnosu na koje zainteresirana osoba tijekom cijelog
postupka nije dostavila dokaz pravomoćnosti istog, iako je svoj zahtjev temeljila upravo
na tom rješenju, a ne na rješenju Tajništva Narodnog odbora Općine S., broj: 01-
1217/1-60 od 1. lipnja 1960. godine. Štoviše, rješenje Narodnog odbora Općine S.,
Odjela za privredu i financije, broj: 03-653/60 od 17. svibnja 1960. godine da je
konstitutivne naravi te se upravo točkom 1. istog odlučuje, između ostalog i za
predmetnu nekretninu, sljedeće: Predaje se u posjed i trajno korištenje Općini S.
radi stambene izgradnje", dok takvu konstitutivnu odluku o davanju trajnog prava
korištenja rješenje Tajništva Narodnog odbora Općine S., broj: 01-1217/1-60 od 1.
lipnja 1960. ne sadrži. S obzirom na naprijed navedeno prvostupanjsko tijelo da je u
svojoj odluci pravilno odbilo zahtjev zainteresirane osobe s obzirom da rješenje kojim
je predmetna nekretnina deposedirana nije opskrbljeno klauzulom pravomoćnosti.
Slijedom izloženog, tužitelj je tužbenim zahtjevom predložio sudu donijeti presudu
kojom će poništiti osporeno rješenja tuženikai odbiti, a podredno odbaciti zahtjev K.
R. radi naknade za deposedirano zemljište označeno kao č.z. … k.o. S.,
Z.U. …, površine 957 m2, te je pored toga predložio da sud naloži tuženiku naknaditi
tužitelju trošak upravnog spora.

2.Tuženik je u odgovoru na tužbu, između ostalog naglasio kako se protivi tužbi
i tužbenom zahtjevu, kao i da u cijelosti ostaje kod navoda iznijetih u obrazloženju
osporenog rješenja, slijedom čega je predložio sudu da odbije tužbeni zahtjev tužitelja.
3.Zainteresirana osoba u odgovoru na tužbu, u bitnom najprije reproducira
tužbene navode tužitelja, kao i pravna stajališta iznesena u tužbi, za koja ističe da se
zapravo radi o ponavljanju obrazloženja prvostupanjskog rješenja uz dodatak "nove

3 Poslovni broj: 15 UsI-2871/21-13

okolnosti" koja se odnosi na navod tko je donio rješenje od 1. lipnja 1960. godine, no
takvo stajalište da je neutemeljeno s obzirom da se uporno ignoriraju činjenice i sadržaj
isprava. Naime, navedena nekretnina da je nacionalizirana i postala društveno
vlasništvo po samom Zakonu o nacionalizaciji još 26. prosinca 1958. (čime je prestalo
pravo vlasništva prednika tužitelja), te da je na istoj prednik tužitelja imao samo pravo
korištenja temeljem čl. 38. i 39. Zakona o nacionalizaciji, dok Općina ne donese
rješenje o predaji u posjed drugoj osobi, a što je donošenjem zaključka o deposedaciji
i učinjeno. Zainteresirana osoba se nadalje poziva na stajališta izražena u odluci
Županijskog suda u Rijeci, broj: Gž-486/17 od 23. svibnja 2018., Ustavnog suda RH u
odluci broj: U-III-777/2005 od 17. svibnja 2006., Vrhovnog suda Republike Hrvatske u
odluci broj Rev-35/2010-3 od 14. prosinca 2016., u svezi kojih navodi kako je jasno da
tumačenje sadržaja rješenja o nacionalizaciji kao i rješenja o deposesiji te predaji
posjeda i (trajnog) korištenja predmetne nekretnine tužitelju, odnosno tada njegovom
pravnom predniku i time njihovog pravnog dosega od strane tužitelja ne može se nego
okarakterizirati svjesnim i zlonamjernim ignoriranjem sadržaja rješenja od strane
prvostupanjskog tijela koje u svom (poništenom rješenju od 30. kolovoza 2018.)
bezrezervno prihvaća tvrdnju opunomoćenika tužitelja kada navodi "Priležeće rješenje
o deposesiji Narodnog odbora općine S., Odjela za privredu i financije broj 03-
653/60 od 17. svibnja 1960. godine nije opskrbljeno klauzulom pravomoćnosti, a što je
uvjet za postupak određivanja naknade..." arbitrarnim. Isto tako, kako je notorno da
prvostupanjskog upravno tijelo niti u jednom postupku određivanja naknade ne traži
dostavu rješenja o desposesiji s potvrdom pravomoćnosti poglavito kraj činjenice da je
isto rješenje već provedeno u zemljišnim knjigama pred šezdesetak godina te da je
nekretnina upisana s pravom korištenja (danas vlasništva) pravnog prednika korisnika
deposesije kojem je i dodijeljena na (trajno) korištenje. Uslijed izloženog, predlaže
odbiti tužbu kao neosnovanu uz dosudu troškova pravnog zastupanja zainteresiranoj
osobi.

4.U sporu su održane rasprave 10. veljače 2022. i 20. travnja 2022. čime je
dana mogućnost strankama da se u skladu s odredbom članka 6. Zakona o upravnim
sporovima („Narodne novine“, br. 20/10., 143/12., 152/14., 94/16., 29/17. i 110/21. -
dalje ZUS) izjasne o svim činjenicama i pravnim pitanjima koja su predmet ovog
upravnog spora, a na raspravu održanu 20. travnja 2022. pristupili su opunomoćenici
tužitelja i zainteresirane osobe, dok nije pristupio uredno pozvani tuženik pa je
rasprava održana u njegovoj odsutnosti, na kojoj je opunomoćenik tužitelja naveo kako
u cijelosti ostaje kod svih navoda iz tužbe, pri postavljenom tužbenom zahtjevu, ujedno
da je prema rješenju donesenom od tajništva NOO S. od 1. lipnja1960. na temelju
kojega tuženik temelji svoj zaključak da je rješenje o deposesiji izdano od Odjela za
privredu i financije, NOO S. 03-653/60 od 11. svibnja 1960. jasno da se time ne
može dokazati pravomoćnost rješenja od 17. svibnja 1960. budući je rješenje od 1.
lipnja 1960. izdano prije nego li je istekao rok za žalbu na rješenje od 17. svibnja 1960.
Zaključno, naveo je kako u ovom sporu nema nikakvih daljnjih dokaznih prijedloga,
slijedom čega je predložio zaključiti raspravu i donijeti presudu kojom se u cijelosti
usvaja tužbeni zahtjev tužitelja, a konačno u odnosu na navode opunomoćenika
zainteresirane osobe posebice je napomenuo kako se ovdje ne radi o tome da bi jedno
upravno tijelo donijelo rješenje, a drugo upravno tijelo to rješenje otpremilo, već da se
radi o dva potpuno različita rješenja, te je zaključno popisao trošak spora u ukupnom
iznosu od 7.500,00 kuna uz prijedlog da sud naloži tuženiku naknaditi trošak spora
tužitelju u naznačenom iznosu.

Na istoj raspravi opunomoćenik zainteresirane osobe naveo je kako u cijelosti
ostaje pri svim navodima iz odgovora na tužbu, dok u odnosu na iznijeto od strane

4 Poslovni broj: 15 UsI-2871/21-13

opunomoćenika tužitelja napomenuo je kako je u konkretnom slučaju od važnosti tko
je donio rješenja na koje se dotični poziva, dok da je manje važno tko je to rješenje
otpremio, te je ukazao na pretjerani formalizam, ujedno i da je pitanje dokumentacije
posebno razrađeno u obrazloženju osporenog rješenja tuženika s naglaskom da je
tužitelj uredno uknjižen već više desetljeća. Zaključno, izjavio je kako u ovom sporu
nema nikakvih daljnjih dokaznih prijedloga, slijedom čega je predložio zaključiti
raspravu i donijeti presudu kojom se u cijelosti odbija tužbeni zahtjev tužitelja, te je
konačno popisao trošak spora u ukupnom iznosu od 6.250,00 kuna uz prijedlog da sud
naloži tužitelju naknaditi trošak spora zainteresiranoj osobi u naznačenom iznosu.
5.U dokaznom postupku sud je pročitao tužbu zajedno s prilozima, dopis
tuženika od 14. rujna 2021., dopis prvostupanjskog tijela od 23. rujna 2021., odgovor
na tužbu tuženika, odgovor na tužbu zainteresirane osobe zajedno sa svim prilozima
te je pročitan spis upravnog tijela dostavljen od strane tuženika uz odgovor na tužbu.
6.Daljnjih dokaznih prijedloga nije bilo.

7.Tužbeni zahtjev nije osnovan.

8.Predmet ovog spora je ocjena zakonitosti osporenog rješenja tuženika.

9.Naime, prvostupanjskim rješenjem Ureda državne uprave u Splitsko-
dalmatinskoj županiji, Službe za imovinsko-pravne poslove, Ispostava S., KLASA:
UP-I-944-07/96-01/09, URBROJ: 2181-05/07-18-110 od 30. kolovoza 2018. točkom 1.
odbijen je zahtjev K. R. za određivanjem naknade za deposedirane č.z. …
k.o. S., z.u. …, površine 957 m2, dok je točkom 2. riješeno da će se o troškovima
postupka odlučiti posebnim zaključkom, a ovo rješenje doneseno je pozivom na
odredbu čl. 56. Zakona o eksproprijaciji (Narodne novine br. 10/78-73/91), koji se još
uvijek primjenjuje na temelju odredbe čl. 46. Zakona o izvlaštenju (Narodne novine br.
9/94, 35/94, 112/00, 114/01, 79/06, 45/11 i 34/12) te čl. 62. Zakona o izvlaštenju i
određivanju naknade (Narodne novine br. 74/14, 69/17 i 98/19).

10.Potom, osporenim rješenjem tuženika Ministarstva pravosuđa i uprave
Republike Hrvatske, Uprave za građansko, trgovačko i upravno pravo, KLASA: UP/II-
944-07/18-01/14, URBROJ: 514-04-02-01-01/07-21-03 od 7. lipnja 2021. postupajući
po žalbi zainteresirane osobe iz ovog spora poništeno je naprijed citirano
prvostupanjsko rješenje i predmet se vraća prvostupanjskom tijelu na ponovni
postupak, to u bitnom iz razloga što je tuženik našao kako predmetna nekretnina nije
de facto oduzeta, već da je oduzeta pravomoćnim rješenjem Narodnog odbora općine
Solin, broj: 01-1217/1-60 od 1. lipnja 1960, koje je provedeno u zemljišnoj knjizi te
postoje svi uvjeti za određivanje naknade prema članku 46. Zakona o izvlaštenju, te je
dao uputu prvostupanjskom tijelu da je dužno u ponovnom postupku radi određivanja
naknade imenovati vještaka građevinske struke koji je dužan izraditi procjenu tržišne
vrijednosti deposediranog zemljišta sukladno uputama iz prethodnog
drugostupanjskog rješenja i sukladno odredbama Zakona o izvlaštenju i propisima koji
su bili na snazi u vrijeme kad je započet postupak određivanja naknade u 1996. godini,
pri čemu je skrenuta pozornost prvostupanjskom tijelu da se u ovom postupku ne mogu
primijeniti Zakon o procjeni vrijednosti nekretnina (Narodne novine, broj 78/15) i
Pravilnik o metodama procjene vrijednosti nekretnina (Narodne novine, broj 105/15),
jer nisu bili na snazi u vrijeme pokretanja postupka izvlaštenja odnosno određivanja
naknade (pravno stajalište iz presude Upravnog suda u Zagrebu, poslovni broj: Usl-
2508/15 14 od 21. prosinca 2017.), a predmetno rješenje tuženik je donio pozivom na
odredbu čl. 242. st. 2. Zakona o općem upravnom postupku (Narodne novine broj
53/91 i 103/96).

11.Među strankama ovog spora ukazuje se prijepornim je li tuženik pravilno i zakonito postupio kada je osporenim rješenjem poništio prvostupanjsko rješenje i

5 Poslovni broj: 15 UsI-2871/21-13

predmet vratio na ponovni postupak tijelu prvog stupnja uz razloge koje je obrazložio
u obrazloženju svog rješenja, konkretno jesu li egzistentni razlozi na kojima tuženik
temelji svoj poništavajući akt i zaključuje da je prvostupanjsko rješenje nezakonito, te
jesu li okolnosti koje tužitelj problematizira u tužbi razlozi zbog kojih bi osporeno
rješenje tuženika bilo nezakonito, uslijed čega je sporna zakonitost osporenog rješenja
tuženika u cijelosti.

12.S obzirom da je Zakon o eksproprijaciji prestao važiti danom stupanja na
snagu Zakona o izvlaštenju, odnosno 18. veljače 1994., u ovoj upravnoj stvari
primjenjuje se Zakon o izvlaštenju („Narodne novine", broj 9/94, 35/94, 112/00, 114/01,
79/06, 45/11 i 34/12), čijom odredbom čl. 46. je propisano da se odredbe tog Zakona
primjenjuju na započete postupke eksproprijacije u kojima nije, do stupanja na snagu
tog Zakona, donijeto konačno rješenje i postupke određivanja naknade u kojima nije
donijeta pravomoćna odluka ili ako ta rješenja, odnosno odluke budu poništene ili
ukinute.

13.Najprije je za istaknuti kako je u konkretnom slučaju tuženik zakonito i
pravilno postupio kada je osporenim rješenjem postupajući po žalbi zainteresirane
osobe iz ovog spora poništio prvostupanjsko rješenje naprijed citirane izreke i predmet
vratio prvostupanjskom tijelu na ponovni postupak, to stoga što i ovaj sud nalazi
egzistentnim razloge zbog kojih je tuženik osporenim aktom poništio citirano
prvostupanjsko rješenje, koje razloge je tuženik detaljno elaborirao i izložio u svom
rješenju, koji su pak u potpunosti prihvatljivi i ovom sudu, uslijed čega sud cijeni
osporeno rješenje tuženika u cijelosti pravilnim i zakonitim, čijim pak donošenjem nije
povrijeđen zakon na štetu tužitelja.

14.Sud nalazi potrebnim prije svega kazati kako iz spisa predmeta proizlazi da
je rješenjem tuženika, KLASA: UP/II-943 05/09-01/38, URBROJ: 514-04-02-03/9-10-3
od 18. ožujka 2010., poništeno ranije prvostupanjsko rješenje kojim je, također bio
odbijen zahtjev za određivanje naknade, u kojem je pak navedeno da je dokaz o
određivanju naknade rješenje o određivanju naknade, sporazum o naknadi ili sudsko
rješenje o određivanju naknade doneseno u sudskom izvanparničnom postupku. Osim
toga, isplata naknade da se može dokazivati i svim drugim dokazima iz članka 159.
Zakona o općem upravnom postupku, a osobito financijsko-knjigovodstvenim
vještačenjem, dokumentacijom banaka o isplati naknade, izjavama svjedoka i stranaka
i sl. Dakle, prvenstveni dokaz da je naknada određena jest upravni ili sudski akt o
određivanju naknade ili nagodba - sporazum o naknadi, a takve isprave u tada
provedenom postupku nisu pronađene.

15.U ponovnom postupku prvostupanjskim rješenjem, KLASA: UP/I-944-07/96-
01/09, URBROJ: 2181-05/07-12-82 od 23. veljače 2012. ponovno je odbijen zahtjev
za određivanje naknade, koje rješenje je utemeljeno je na pronađenim upisnicima za

1961. i 1962. koji se čuvaju pri Općinskom državnom odvjetništvu u S., kao
slijedniku ranijeg Javnog pravobraniteljstva u S., iz kojeg upisnika je vidljivo da je
pod rednim brojem … dana 19. srpnja 1960. evidentiran spis predlagatelja NOO S.,
protivnika I. N., radi naknade za nacionalizaciju, s naznakom da se postupak vodi
pred organom Narodnog odbora općine S. s evidentiranim skraćenim brojem …,
a da je u rubrici - konačno rješenje prijedloga, navedeno da je zahtjev uvažen, a da u
rubrici žalbe protiv odluke nije navedeno ništa i da je u rubrici primjedba navedeno a/a,
iz čega se zaključuje da je odluka o utvrđivanju naknade donesena u upravnom
postupku te da protiv odluke nije bilo žalbe i da je spis kao pravomoćno okončan,
arhiviran.

16.Rješenjem tuženika, KLASA: UP/II-944-07/12-01/42, URBROJ: 514-04-02-
01-01-12-2 od 28. prosinca 2012. poništeno je prvostupanjsko rješenje, KLASA: UP/I-

6 Poslovni broj: 15 UsI-2871/21-13

944-07/96-01/09, URBROJ: 2181 05/07-12-82 od 23. veljače 2012. i predmet vraćen
na ponovni postupak, u kojem drugostupanjskom rješenju je zauzeto stajalište da
podaci iz upisnika iz 1961. i 1962., kao i iskaz svjedoka N. S., ne
predstavljaju onaj posredni dokaz kojim bi se mogla dokazivati isplata naknade, bez
da postoji kakav drugi pisani trag isplate te naknade, uslijed čega po ocjeni tuženika,
na temelju do tada izvedenih dokaza zahtjev za određivanjem naknade nije mogao biti
osnovano odbijen.

17.Prvostupanjskom tijelu dana je uputa da je postupak potrebno nastaviti
ispitivanjem ostalih državnih arhiva kao i arhiva zemljišnoknjižnih odjela, jer je po
ranijim propisima, pretpostavka za uknjižbu prava korištenja neke druge osobe na
ranijem privatnom zemljištu, bila i dostava uplatnice da je naknada plaćena, pa da je
stoga potrebno provjeriti ima li dokaza da je naknada ikada određena ili isplaćena, pa
ukoliko se ni na navedeni način ne bi moglo utvrditi da je naknada isplaćena, nastavit
će se postupak određivanja naknade. Također, dana je uputa da se kod određivanja
visine naknade tržišne cijene za deposedirane nekretnine, tržišna cijena određuje
prema cijenama u vrijeme donošenja rješenja o naknadi, a prema stanju i načinu
korištenja nekretnine u vrijeme deposedacije (1960. godine).

18.Presudom Upravnog suda u Splitu, poslovni broj: Usl-1146/2013-18 od 17.
rujna 2014. odbijena je tužba Grada S. protiv rješenja tuženika, KLASA: UP/II-944-
07/12-01/42, URBROJ: 514-04-02-01-01-12-2 od 28. prosinca 2012., u kojoj presudi
je sud zauzeo stajalište da je u postupku koji je uslijedio nakon donošenja rješenja
tijela drugog stupnja, KLASA: UP/II-943-05/09-01/38, URBROJ: 514-04-02-03/9-10-3
od 18. ožujka 2010., bilo potrebno nastaviti postupak u skladu s uputom tijela drugog
stupnja, odnosno da je trebalo nastaviti ispitivanje ostalih državnih arhiva, pa ukoliko
takav postupak bude bezuspješno okončan nastaviti s postupkom određivanja
naknade.

19.Prvostupanjsko tijelo je u ponovnom postupku sukladno uputi iz rješenja
tuženika, KLASA: UP/II-944-07/12 01/42, URBROJ: 514-04-02-01-01-12-2 od 28.
prosinca 2012. zatražilo podatke od Državnih arhiva u Splitu i Zagrebu, koji su
odgovorili da ne raspolažu sa spisom deposedacije i podacima o isplati naknade, no
unatoč tim podacima nadležnih državnih arhiva prvostupanjsko tijelo se priklonilo
očitovanju opunomoćenika Grada S. da rješenje o deposedaciji Narodnog odbora
općine S., Odjela za privredu i financije broj: 03-653/60 od 17. svibnja 1960, nije
opskrbljeno klauzulom pravomoćnosti, što da je uvjet za vođenje postupka određivanja
naknade propisanog člankom 56. Zakona o eksproprijaciji (Narodne novine, broj
10/78-73/91) koji se još uvijek primjenjuje temeljem odredbe članka 46. Zakona o
izvlaštenju (Narodne novine, broj 9/94-34/12) i članka 62. Zakona o izvlaštenju i
određivanju naknade (Narodne novine, broj 74/14), odnosno zauzelo je stajalište da je
predmetna nekretnina de facto oduzeta prijašnjem vlasniku, zbog čega nema uvjeta
za vođenje postupka.

20.Međutim, naprijed citirano pravno stajalište prvostupanjskog tijela protivno je
do sada zauzetim stajalištima tuženika izraženim u rješenjima, KLASA: UP/II-943-
05/09-01/38, URBROJ: 514 04-02-03/9-10-3 od 18. ožujka 2010., KLASA: UP/II-944-
07/12-01/42, URBROJ: 514-04-02 01-01-12-2 od 28. prosinca 2012. i presudi
Upravnog suda u Splitu, poslovni broj: Usl-1146/2013-18 od 17. rujna 2014. u kojima
su dane jasne upute za postupanje, a kojih se prvostupanjsko tijelo, unatoč
obvezujućim uputama, nije držalo te je prvostupanjsko rješenje tuženik ocijenio
nezakonitim, s čijim pravnim shvaćanjem je u cijelosti suglasan i ovaj sud, a ovo tim
prije što je zainteresirana osoba iz ovog spora uz žalbu dostavila pravomoćno rješenje
Narodnog odbora općine S., broj: 01-1217/1-60 od 1. lipnja 1960. kojim je

7 Poslovni broj: 15 UsI-2871/21-13

predmetna čest. zem. … površine 957 m2 deposedirana u korist Općine S. radi
izgradnje zgrade kolektivnog stanovanja, te je iz zk. ul. … prenijeta u zk. ul. …k.o.

Solin, a koje rješenje se nalazi u Zbirci isprava pod broj: Z-…, uslijed čega i
ovaj sud zaključuje kako predmetna nekretnina nije de facto oduzeta, već da je oduzeta
pravomoćnim rješenjem Narodnog odbora općine S., broj: 01-1217/1-60 od 1. lipnja

1960., koje je provedeno u zemljišnoj knjizi, kod kojeg nedvojbenog stanja stvari i po
mišljenju ovog suda postoje svi uvjeti za određivanje naknade prema članku 46.
Zakona o izvlaštenju.

21.S obzirom na prethodno izloženo i ovaj sud je u cijelosti suglasan s uputom
koju je tuženik dao u obrazloženju osporenog rješenja za daljnje postupanje u
ponovljenom postupku, odnosno da je to tijelo dužno u ponovnom postupku radi
određivanja naknade imenovati vještaka građevinske struke koji je dužan izraditi
procjenu tržišne vrijednosti deposediranog zemljišta sukladno uputama iz prethodnog
drugostupanjskog rješenja te sukladno odredbama Zakona o izvlaštenju i propisima
koji su bili na snazi u vrijeme kad je započet postupak određivanja naknade u 1996.
godini, pri čemu je tom tijelu pravilno skrenuta pozornost da se u ovom postupku ne
mogu primijeniti Zakon o procjeni vrijednosti nekretnina (Narodne novine, broj 78/15) i
Pravilnik o metodama procjene vrijednosti nekretnina (Narodne novine, broj 105/15),
jer nisu bili na snazi u vrijeme pokretanja postupka izvlaštenja odnosno određivanja
naknade, pa sud zaključuje kako je tuženik pravilno i zakonito postupio kada je uvažio
žalbu zainteresirane osobe i poništio prvostupanjsko rješenje te tijelu prvog stupnja
vratio predmet na ponovni postupak u kojem je ono dužno donijeti novo zakonito
rješenje o određivanju naknade.

22.Konačno, sud nalazi potrebnim istaknuti kako osporenim rješenjem tuženika
nije meritorno riješena predmetna upravna stvar, već je istim poništeno prvostupanjsko
rješenje od 30. kolovoza 2018. i predmet se vraća tijelu prvog stupnja na ponovni
postupak, s tim da sud u cijelosti prihvaća razloge zbog kojih je tuženik postupio na
takav način pri čemu je za to dao jasne i argumentirane razloge, u kojim okolnostima
sud ne nalazi da bi bilo povrijeđeno bilo koje od načela upravnog postupka, te je tek
potrebno u ponovljenom postupku donijeti novo zakonito rješenje i meritorno riješiti
konkretnu upravnu stvar uz prethodno zakonito provođenje upravnog postupka u
kojem je tijelo prvog stupnja dužno u ponovnom postupku radi određivanja naknade
imenovati vještaka građevinske struke koji je dužan izraditi procjenu tržišne vrijednosti
deposediranog zemljišta sukladno uputama iz prethodnog drugostupanjskog rješenja
tuženika te sukladno odredbama Zakona o izvlaštenju i propisima koji su bili na snazi
u vrijeme kad je započet postupak određivanja naknade u 1996. godini, pa će nakon
toga donijeti pravilnu i zaklonitu odluku, dakle postupiti će upravo na način na koji mu
je tuženik dao uputu u osporenom rješenju, s kojom uputom je u cijelosti suglasan i
ovaj sud.

23.Slijedom iznijetog, sud cijeni osporeno rješenje tuženika zakonitim, odnosno
u drugostupanjskom upravnom postupku, koji je prethodio nisu povrijeđena pravila
postupka koja bi bila od utjecaja na zakonitost osporenog rješenja tuženika, niti je
pogrešno primijenjen pravni propis na temelju kojeg je tuženik utemeljio svoj akt, dok
tužbeni prigovori tužitelja nisu osnovani te nisu od utjecaja na donošenje drugačije
odluke u ovom upravnom sporu.

24.Također nisu ostvareni niti razlozi ništavosti osporenog rješenja na koje ovaj
sud sukladno odredbi članka 31. stavak 2. ZUS-a pazi po službenoj dužnosti, radi čega
je valjalo pozivom na odredbu članka 57. stavak 1. ZUS-a odbiti tužbeni zahtjev
tužitelja kao neosnovan te presuditi kao u izreci ove presude.

8 Poslovni broj: 15 UsI-2871/21-13

25.Konačno, s obzirom da sukladno odredbi čl. 79. st. 4. ZUS-a stranka koja
izgubi spor u cijelosti snosi sve troškove spora, pa kako je sud odbio tužbeni zahtjev
tužitelja trebalo je sukladno citiranoj odredbi odbiti njegov zahtjev za naknadom
troškova upravnog spora kao neosnovan, slijedom čega je valjalo odlučiti kao pod
točkom I. u izreci rješenja.

26.Naposljetku, s obzirom na uspjeh zainteresirane osobe u ovom sporu,
trebalo joj je priznati zahtijevanu naknadu troškova u skladu s Tarifom o nagradama i
naknadi troškova za rad odvjetnika („Narodne novine“ broj: 142/12, 103/14, 118/14 i
107/15) i to za sastav odgovora na tužbu od 9. veljače 2022. te za pristup na ročište

20. travnja 2022. u iznosu od po 250 bodova (Tbr. 23. st. 1. i 2.) što uz vrijednost boda
od 10,00 kn (Tbr. 50.) daje iznos od 5.000,00 kn i što uvećano za 25% PDV-a (Tbr.

42.) ukupno iznosi 6.250,00 kn, pa je slijedom izloženog odlučeno kao pod točkom II.
u izreci rješenja.

U Splitu, 28. travnja 2022. godine

S U D A C

       Ivan Dadić, v.r.

UPUTA O PRAVNOM LIJEKU: Protiv ove presude i rješenja dopuštena je žalba
u roku od 15 dana od dana dostave pisanog otpravka. Žalba se podnosi putem ovog
suda, u dovoljnom broju primjeraka za sud i sve stranke u sporu, a o istoj odlučuje
Visoki Upravni sud Republike Hrvatske (čl. 66. u svezi čl. 70. ZUS-a).

DNA:

- opunomoćeniku tužitelja T. S., odvjetniku u S., , uz zapisnik o objavi,

- tuženiku Ministarstvu pravosuđa i uprave Republike Hrvatske, Upravi za
građansko, trgovačko i upravno pravo, Zagreb, Ulica Grada Vukovara 49, uz zapisnik
od 20. travnja 2022., zapisnik o objavi i povrat spisa, po pravomoćnosti,
- opunomoćeniku zainteresirane osobe I. M., odvjetniku u S.,
, uz zapisnik o objavi,

- u spis.

Rj./- Naplatiti sudsku pristojbu (VPS neprocjenjiva).
- Spis u kalendar 30 dana.