- 1 -              Rev-x 303/2018-3

 

 

 

 

 

Broj: Rev-x 303/2018-3

 

 

 

R e p u b l i k a H r v a t s k a

 

R J E Š E N J E

 

 

              Vrhovni sud Republike Hrvatske u vijeću sastavljenom od sudaca Ivana Vučemila predsjednika vijeća, Viktorije Lovrić članice vijeća i sutkinje izvjestiteljice, Jasenke Žabčić članice vijeća, Marine Paulić članice vijeća i Darka Milkovića člana vijeća, u pravnoj stvari prvotužiteljice I. M., OIB: …, drugotužiteljice M. M., OIB: …, obje iz S., i trećetužitelja M. M. iz S., OIB: …, koje zastupa punomoćnik B. T., odvjetnik u O., protiv tuženika C. d.d., Z., F. O., OIB: …, radi naknade štete, odlučujući o reviziji tužitelja protiv presude Županijskog suda u Osijeku poslovni broj Gž-2647/2017-2 od 7. prosinca 2017. kojom je potvrđena presuda Općinskog suda u Osijeku poslovni broj Pn-244/2016-38 od 3. studenog 2017., u sjednici održanoj 26. travnja 2022.,

 

 

r i j e š i o   j e :

 

              I. Revizija tužitelja se prihvaća te se ukidaju presuda Županijskog suda u Osijeku poslovni broj Gž-2647/2017-2 od 7. prosinca 2017. i presuda Općinskog suda u Osijeku poslovni broj Pn-244/2016-38 od 3. studenog 2017. i predmet se vraća prvostupanjskom sudu na ponovno suđenje pred drugim sucem.

 

              II. O troškovima postupka nastalim u povodu revizije odlučit će se konačnom odlukom.

 

Obrazloženje

 

1. Općinski sud u Osijeku presudom poslovni broj Pn-244/2016-38 od 3. studenog 2017. pod točkom I. izreke odbio je tužbeni zahtjev kojim su tužitelji tražili da im tuženik na ime naknade štete za duševne boli zbog smrti bliske osobe isplati svakome po 198.000,00 kuna odnosno ukupno 792.000,00 kuna sa zateznim kamatama tekućim od presuđenja do isplate, dok je pod točkom II. izreke naložio tužiteljima isplatiti tuženiku parnični trošak u iznosu od 9.770,00 kuna u roku od 15 dana.

 

2. Županijski sud u Osijeku presudom poslovni broj Gž-2647/2017-2 od 7. prosinca 2017. odbio je žalbu tužitelja i potvrdio prvostupanjsku presudu.

 

3. Protiv drugostupanjske presude tužitelji su podnijeli reviziju iz čl. 382. st. 2. Zakona o parničnom postupku navodeći da odluka u sporu ovisi o rješenju materijalnopravnog pitanja važnog za osiguranje jedinstvene primjene prava i ravnopravnosti svih u njegovoj primjeni. Predložili su da Vrhovni sud Republike Hrvatske prihvati reviziju i preinači drugostupanjsku i prvostupanjsku presudu te prihvati tužbeni zahtjev, a podredno da ukine drugostupanjsku i prvostupanjsku presudu i predmet vrati prvostupanjskom sudu na ponovno suđenje.

 

4. Tuženik nije odgovorio na reviziju.

 

5. Revizija je osnovana.

 

6. Prema odredbi čl. 382. st. 2. Zakona o parničnom postupku („Narodne novine“, broj 53/91, 91/92, 112/99, 88/01, 117/03, 88/05, 88/08 i 123/08, 57/11, 148/11, 25/13, 89/14 - dalje: ZPP), koji se u ovom slučaju primjenjuje na temelju odredbe čl. 117. Zakona o izmjenama i dopunama Zakona o parničnom postupku (Narodne novine broj 70/2019) u slučajevima u kojima ne mogu podnijeti reviziju prema odredbi članka 382. st. 1. ZPP, stranke mogu podnijeti reviziju protiv drugostupanjske presude ako odluka u sporu ovisi o rješenju nekoga materijalnopravnog ili postupovnopravnog pitanja važnog za osiguranje jedinstvene primjene prava i ravnopravnosti svih u njegovoj primjeni, primjerice navedenog u točkama 1.-3. istog članka.

 

7. U reviziji iz čl. 382. st. 2. ZPP stranka treba određeno naznačiti pravno pitanje zbog kojeg ju je podnijela uz određeno navođenje propisa i drugih važećih izvora prava koji se na njega odnose te izložiti razloge zbog kojih smatra da je ono važno za osiguranje jedinstvene primjene prava i ravnopravnosti svih u njegovoj primjeni.

 

8. Pobijana presuda je donesena u sporu radi naknade štete zbog smrti bliske osobe – oca tužitelja, koji je smrtno stradao u prometnoj nezgodi koju je 1. lipnja 1995. u mjestu M. prouzročio M. P., osiguranik stranog osiguravajućeg društva S. d.d. B., upravljajući motornim vozilom marke „G.“, za što je oglašen krivim pravomoćnom presudom Općinskog suda u Vinkovcima poslovni broj K-133/01.

 

9. Sporna je u revizijskom stupnju postupka pravilna primjena odredaba Direktive Prijelaznog upravitelja za područje pod upravom UNTAES glede prava koje je po toj direktivi mjerodavno u rješenju sporova pokrenutih pred sudovima RH nakon 1. lipnja 1997., radi razrješenja spornih odnosa koji su nastali prije toga dana, a takav je i ovaj spor.

 

10. U postupku pred nižestupanjskim sudovima je utvrđeno:

 

- da je S. M., otac tužitelja, smrtno stradao u prometnoj nezgodi u M. 1. lipnja 1995., upravljajući motociklom reg. oznake …,

 

- da je prometnu nezgodu prouzročio M. P. iz M. upravljajući osobnim vozilom marke "golf" reg. oznake … uslijed nepropisnih radnji u prometu, zbog čega je proglašen krivim za djelo počinjeno iz nehaja, pravomoćnom presudom donesenom u kaznenom postupku koji se vodio pred Općinskim sudom u Vinkovcima pod brojem K-133/01,

 

- da se prometna nezgoda dogodila u području koje je u to vrijeme bilo okupirano,

 

- da je u trenutku prometne nezgode osobni automobil štetnika bio osiguran kod osiguravajućeg društva S. d.d. B.,

 

- da je tzv. Erdutskim sporazumom od 12. studenog 1995. predviđeno osnivanje prijelazne uprave od strane UN-a koja će upravljati navedenim područjem, odnosno navedenim Sporazumom je osnovana regija Istočna Slavonija, Baranja i Zapadni Srijem, od kada je uspostavljena Prijelazna uprava i imenovanje prijelaznog upravitelja,

 

- da je Prijelazni upravitelj donio Direktivu kojom je uredio pitanje primjene mjerodavnog prava za sve slučajeve koji dođu pred sud nakon 1. lipnja 1997..

 

11. U odnosu na sporno pitanje koje materijalno pravo treba primijeniti u sporovima radi naknade štete iz štetnog događaja koji je nastupio prije 1. lipnja 1997. sudovi su pošli od odredaba Direktive Prijelaznog upravitelja za područje pod upravom UNTAES-a od 29. svibnja 1997. prema kojoj pravosuđe primjenjuje hrvatsko pravo na sve slučajeve koji dođu pred sud od 1. lipnja 1997. Tužba je u ovom slučaju podnesena sudu 12. svibnja 2005., ali je obvezni izvanugovorni odnos nastao u štetnom događaju 1. lipnja 1995. Stoga su sudovi zauzeli pravno shvaćanje da je u ovom slučaju mjerodavno vrijeme štetnog događaja pa da nema mjesta primjeni prava RH po Direktivi Prijelaznog upravitelja.

 

12. Polazeći od navedenog shvaćanja ocijenjen je valjanim ugovor o osiguranju kojeg je štetnik sklopio s osiguravateljem S. d.d. B.. S obzirom na to da je vozilo štetnika bilo osigurano valjanim ugovorom o osiguranju prema propisima koji su vrijedili u tom području, prihvaćen je tuženikov prigovor promašene pasivne legitimacije i tužbeni zahtjev je odbijen.

 

13. Tužitelji su revizijom osporili pravno shvaćanje glede primjene Direktive Prijelaznog upravitelja i s tim u vezi primjene mjerodavnog prava u rješenju ovoga spora te su naznačili pitanja koja u bitnom glase:

 

              „Da li je za primjenu odredbe Direktive Prijelaznog upravitelja J. P. K. za područje pod upravom UNTAES-a od 29. svibnja 1997. odlučna činjenica da je slučaj/spor došao pred sud nakon 1. lipnja 1997. ili je potrebno da se ispune kumulativno i druge činjenice da je štetni događaj zbog kojeg se pokreće spor nastao na području Regije Istočna Slavonija, Baranja i Zapadni Srijem nakon 12. studenog 1995.?“

 

14. S tim u vezi tužitelji pitaju treba li glede valjanosti ugovora o osiguranju i njegovim pravnim učincima, a koji ugovor je sklopljen prije 1. lipnja 1997., primijeniti pravo Republike Hrvatske kao mjerodavno pravo u slučaju kada je tužba za naknadu štete podnesena protiv osiguratelja nakon 1. lipnja 1997.

 

15. U reviziji je navedeno da se pitanje odnosi na Direktivu Prijelaznog upravitelja za područje pod upravom UNTAES-a od 29. svibnja 1997., a da je pitanje važno zato što je o tom pitanju revizijski sud već zauzeo shvaćanje u ovom konkretnom predmetu u odluci broj: Rev-2691/11 od 12. travnja 2016., te u presudi poslovni broj Rev-102/03 od 24. studenog 2004., ali da je odluka drugostupanjskoga suda utemeljena na shvaćanju koje nije podudarno s tim shvaćanjem.

 

16. Ovaj sud je našao da je odluka drugostupanjskoga suda utemeljena na shvaćanju koje nije podudarno shvaćanju zauzetom u više presuda Vrhovnog suda RH, pa tako i u ovom konkretnom predmetu u odluci revizijskog suda broj: Rev-2691/11 od 12. travnja 2016., ali i u presudi broj Rev-102/03 od 24. studenog 2004., na koje su se pozvali tužitelji.

 

17. Prema Direktivi prijelaznog upravitelja za Regiju Istočna Slavonija, Baranja i Zapadni Srijem od 29. svibnja 1997., na sve slučajeve koji "dođu pred sud" od 1. lipnja 1997. primjenjuju se Ustav i zakoni Republike Hrvatske.

 

18. Vrhovni sud RH je glede primjene ove odredbe zauzeo pravno shvaćanje u više svojih presuda pa tako i u ovom konkretnom predmetu u odluci broj: Rev-2691/11 od 12. travnja 2016., ali i primjerice u presudi poslovni broj Rev-102/03 od 24. studenog 2004. koje glasi:

 

              "Odlučujući o sporu, sudovi su utvrdili da se prometna nezgoda dogodila 24. veljače 1996. u Erdutskoj planini, na području koje je u to vrijeme bilo pod prijelaznom upravom UNTAES-a; da je prometnu nezgodu uzrokovalo vozilo reg. oznake …, te da je vlasnik tog vozila isto osigurao kod inozemnog osiguratelja (S. d.d., B.).

 

              Na tako utvrđeno činjenično stanje, u osporenoj je presudi pogrešno primijenjeno materijalno pravo, kada je zauzeto pravno stajalište da trećetuženik nije u obvezi naknaditi spornu štetu, jer da je šteta nastala na području na kojem se nisu primjenjivali hrvatski propisi (području pod prijelaznom upravom UNTAES-a).

 

              Prema Direktivi Prijelaznog upravitelja za područje pod upravom UNTAES-a od 29. svibnja 1997., pravosuđe tog područja primjenjuje hrvatsko pravo na sve slučajeve koji "dođu pred sud" od 01. lipnja 1997.

 

              Predmetni je slučaj "došao pred sud" 11. studenog 1998. kada je podnesena tužba, pa se u skladu s citiranom Direktivom, na isti treba primijeniti hrvatsko pravo, konkretno Zakon o osiguranju ("Narodne novine" broj 9/94; u daljnjem tekstu: ZO), koji je u vrijeme nastanka štetnog događaja bio na snazi."

 

19. Ovakvo shvaćanje je zauzeo i revizijski sud u odluci broj: Rev-2691/11 od 12. travnja 2016. donesenoj u ovom konkretnom predmetu, ali i Ustavni sud RH u Odluci poslovni broj U-III-3086/2003. od 22. veljače 2006., u vezi sa štetnim događajem koji se zbio 23. siječnja 1997., a koje shvaćanje glasi:

 

              "Prema Direktivi prijelaznog upravitelja za Istočnu Slavoniju, Baranju i Zapadni Srijem od 29. svibnja 1997. godine, na sve slučajeve koji "dođu pred sud" od 1. lipnja 1997. godine primjenjuju se Ustav i zakoni Republike Hrvatske. Polazeći od činjenice da je podnositelj podnio tužbu sudu 7. svibnja 1998. godine, Ustavni sud utvrđuje da su sudovi u konkretnom slučaju, sukladno navedenoj Direktivi, trebali primijeniti mjerodavne propise Republike Hrvatske (koji su bili na snazi u vrijeme štetnog događaja)."

 

20. Jednako pravno shvaćanje zauzeto je i u odlukama revizijskog suda broj: Rev-210/07 od 18. lipnja 2008. i Rev-194/06 od 23. ožujka 2006. povodom štetnog događaja od 11. studenog 1994.

 

21. Stoga je u donošenju pobijane presude pogrešno primijenjeno kolizijsko pravilo iz Direktive koje upućuje na primjenu materijalnog prava Republike Hrvatske kao mjerodavnog u ovom sporu, jer je tužba podnesena sudu 12. svibnja 2005.

 

22. Iz navedenog proizlazi da za primjenu Direktive i materijalnog prava Republike Hrvatske kao mjerodavnog u ovom sporu nije odlučno vrijeme kad se štetni događaj dogodio odnosno nije nužno da se štetni događaj dogodio nakon uspostave Regije Istočna Slavonija, Baranja i Zapadni Srijem 12. studenog 1995. nego je odlučno vrijeme kad je predmet „došao pred sud“ odnosno kad je podnesena tužba.

 

23. Potrebno je ukazati i to da je sukladno odredbi čl. 394.a ZPP-a sud kome je predmet vraćen na ponovno suđenje vezan u tom predmetu pravnim shvaćanjem na kojemu se temelji rješenje revizijskoga suda kojim je ukinuta pobijana drugostupanjska, odnosno kojim su ukinute drugostupanjska i prvostupanjska presuda.

 

24. Stoga, zbog pogrešnog pravnog pristupa sud je propustio utvrditi činjenice od kojih ovisi odluka u ovoj pravnoj stvari odnosno je li vozilo štetnika bilo osigurano na temelju valjanog ugovora o osiguranju sa stranim osigurateljem i od kojih činjenica ovisi pasivna legitimacija tuženika i limit odgovornosti osiguratelja.

 

25. Slijedom navedenog, valjalo je ukinuti nižestupanjske presude po čl. 395. st. 2. ZPP i predmet vratiti prvostupanjskom sudu na ponovno suđenje.

 

26. Odluka o troškovima postupka u povodu revizije ostavljena je sukladno odredbi čl. 166. st. 3. ZPP za konačnu odluku.

 

Zagreb, 26. travnja 2022.