1                      10 Povrv-426/2021-19

 

 

        

       Republika Hrvatska                                                                                   

     Trgovački sud u Osijeku

        Osijek, Zagrebačka 2

Poslovni broj 10 Povrv-426/2021-19

 

 

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

 

P R E S U D A

 

Trgovački sud u Osijeku, po sucu pojedincu mr. sc. Mirjani Baran, u pravnoj stvari tužitelja M. d.o.o., OIB:…, I., kojega zastupa punomoćnik K. B.,  odvjetnik u I. B. B. 37, protiv tuženika A. N. d.o.o., OIB:…, B. M., kojega zastupa punomoćnica A. B., odvjetnica u O. društvu B. & M. D. j.t.d., O., radi isplate iznosa od 23.000,00 kn, nakon glavne i javne rasprave zaključene 5. travnja 2022. u nazočnosti punomoćnika stranaka, na ročištu za objavu sudske odluke održanom 26. travnja 2022.

 

p r e s u d i o  j e

 

I. Tužbeni zahtjev tužitelja M. d.o.o., OIB:…, I., da mu tuženik  A. N. d.o.o., OIB:…, B. M., plati iznos do 23.000,00 kn (slovima.dvadesettritisućekuna) zajedno s pripadajućim zateznim kamatama koje na taj iznos teku od 16. listopada 2018. pa do isplate po stopi koja se određuje uvećanjem prosječne kamatne stope na stanja kredita odobrenih na razdoblje dulje od godine dana nefinancijskim trgovačkim društvima izračunate za referentno razdoblje koje prethodi tekućem polugodištu za pet postotnih poena, kao i da mu tužitelj naknadi trošak ovrhe u iznosu od 1.537,50 kn, odbija se kao neosnovna, pa se platni nalog iz rješenja o ovrsi na temelju vjerodostojne isprave javnog bilježnika L. A. M. u Belom Manastiru poslovni broj Ovrv-603/2021 od 16. rujna 2021., ukida u cijelosti.

 

II.  Zahtjev tužitelja za naknadu parničnog troška u iznosu od 11.600,00 kn (slovima:jedanaesttisućašestokuna), odbija se kao neosnovan.

 

III. Nalaže se tužitelju naknaditi tuženiku parnični trošak u iznosu od 7.770,00  kn (slovima:sedamtisućasedmstosedamdesetkuna) u roku 15 dana.

 

 

Obrazloženje

             

1. Tužitelj je, kao ovrhovoditelj podnio protiv tuženika, kao ovršenika prijedlog za ovrhu na temelju vjerodostojne isprave radi naplate iznosa od 23.000,00 kn zajedno s pripadajućim zateznim kamatama i troškovima. Javni bilježnik L. A. M. u B. M. donijela je rješenje o ovrsi na temelju vjerodostojne isprave poslovni broj Ovrv-603/2021 od 16. rujna2021. Po prigovoru tuženika postupak je nastavljen kao povodom prigovora protiv platnog naloga. Tužitelj navodi da se utužena tražbina odnosi na neplaćene račune koje je tužitelj ispostavio tuženiku za utrošeni materijal za izradu instalacija u samoposlužnoj autopraonici, kao i na troškove radnika koji su pomagali tuženiku prigodom montaže opreme u predmetnoj autopraonici. U odnosu na navode i prigovore tuženika ističe kako su neosnovani i da je tuženik predmetne račune evidentirao u svojim poslovnim knjigama i po istima koristio pravo na pretporez. Predlaže  prihvatiti tužbeni zahtjev u cijelosti uz naknadu troškova tužitelju.               

 

2. Tuženik u prigovoru na rješenje o ovrsi kao i tijekom postupka u bitnome navodi kako isto pobija kako po osnovi tako i po visini. Navodi kako su stranke bile u ugovornom odnosu na temelju Ugovora o kupoprodaji i montaži samoposlužne autopraonice TOP LINE 4AQUA FLASH 4 programa MEGA TOP-TECH RACK LINR s pratećom opremom i da je tuženik isporučio i montirao potrebnu opremu za tužiteljevu autopraonicu. Nadalje ističe da je iz ugovora razvidno kako stranke nisu ugovorile nikakvu uslugu prema utuženim računima, niti je ikakva usluga naručena usmenim putem od strane tuženika prema tužitelju. Navodi kako je obveza tužitelj bila pripremiti objekt za priključenje i montažu potrebne opreme te osigurati nazočnost vodoinstalatera i električara, te dizalicu ili viličar za istovar i manipulaciju opreme kao i radnu skelu za rad na visini za vrijeme montaže. Predlaže odbiti tužbeni zahtjev u cijelosti kao neosnovan uz naknadu troškova tuženiku.

 

3. U dokaznom dijelu postupka sud je izvršio uvid u račun broj F1/FIN/1 od 2. listopada 2018., te račun broj F2/FIN/1 od 2. listopada 2018., u konto kartice od 1. siječnja 2018., na stranici 8. spisa, u Ugovor o kupoprodaji i montaži samoposlužne autopraonice TOP LINE 4AQUA FLASH 4 programa "Mega" TOP-TECH LINE s pratećom opremom od 27. ožujka 2018., u Ponudu broj 096 od 27. ožujka 2018. na stranicama 29. do 32. spisa, u Aneks ugovoru na stranici 33. spisa, u preslike e-mail poruka sve na stranicama 45. do 55. spisa, u preslike fotografija na stranicama od 56. do 60. spisa, u nalaz vještaka na stranicama 61. do 70. spisa, u kartice partnera na stranicama 76. i 77. spisa, u izjave svjedoka M. M. i E. L., te Đ. J. i L. M., te je sud proveo dokaz saslušanjem zastupnika stranaka N. T. i V. M..

 

4. Tužbeni zahtjevni nije osnovan.

 

5. Predmet ovoga spora je zahtjev tužitelja za isplatu iznosa od 23.000,00 kn prema dva računa koje je tužitelj ispostavio tuženiku, a koje tuženik nije platio.

 

6.  Uvidom u utuženi račun broj F-1/FIN/1 od 2. listopada 2018. na iznos od 16.750,00 kn, sud je utvrdio kako je tužitelj taj račun ispostavio na ime nabave materijala te izrade vodovodnih instalacija od PPR-a, te nabave materijala te izrade elektroinstalacija, sve za povezivanje strojeva samoposlužne autopraonice na Zvekovici.

 

7. Iz utuženog računa broj F-2/FIN1 od 2. listopada 2018. na iznos od 6.250,00 kn, razvidno je kako se odnosi na pripomoć pri montaži samoposlužne autopraonice i to za KV radnika u trajanju od 40 sati, te za PKV radnika u trajanju od 12,5 sati.

 

8. Među strankama nije sporno da su bile u ugovornom odnosu na temelju u Ugovora o kupoprodaji i montaži samoposlužne autopraonice TOP LINE 4AQUA FLASH 4 programa "Mega" TOP-TECH LINE s pratećom opremom od 27. ožujka 2018.  Prema tom Ugovoru tuženik kao isporučitelj se obveza preuzeti isporuku, montažu i puštanje u rad samoposlužne autopraonice prema ponudi  i to za cijenu od 48.500,00 Eur-a bez PDV-a. Člankom 10. toga Ugovora određeno je kako u cijenu isporuke nije uključen PDV, građevinski radovi, električni spojevi općenito, priključak na kanalizaciju, priključak na vodovodnu mrežu, komunalni doprinosi i ostale  dadžbine. Člankom 7. Ugovora tužitelj kako naručitelj se obvezao osigurati prisustvo vodoinstalatera, električara, dizalicu ili viličar, kao i radnu skelu za rad na visini za sve vrijeme montaže.

 

9. Općim uvjetima prodaje, koji su sadržani u Ponudi tuženika broj 0096 od 27. ožujka 2018., određeno je kako na teret kupca su: sve dozvole za izgradnju, si priključci (struja, voda, kanalizacija, plin itd…), građevinski radovi i uređenje prostora te sve ono što nije navedeno u ponudi.

 

10. Zakonski zastupnik tužitelja N. T. izjavljuje kako su potpisali ugovor o isporuci jednog sustava 2018. i uplatio je 50 % cijene u travnju 2018., a praonica je trebala biti montirana do 23. lipnja 2018., znači 60 dana od uplate avansa. Međutim. tuženik se pojavio dva dana nakon što je praonica već trebala biti puštena u rad, znači 25. lipnja 2018. i došao je sam bez pomoćne radne snage, bez opreme. Svoju obvezu: prostoriju, struju, vodu, nadstrešnicu odnosno sve ono što su i pismeno i usmeno ugovorili, je pripremio i prije toga. Nakon nekog vremena jedan dio opreme je stigao, pa je ispunio i svoju obvezu da organizira viljuškar ili dizalicu radi istovara te opreme i njegovi radnici su pomogli unijeti u prostoriju i počelo se s montažom te praonice. Kada je montaža počela tuženiku je dao brojeve telefona vodoinstalatera i električara ne znajući što oni trebaju, ali za slučaj da nešto zatrebaju. Kada su vodoinstalater i električar došli na praonicu tuženik je tražio da se spoje cijevi koje spajaju pojedine segmente u praonici. Našao se s tuženikom da vidi što treba te je tuženik rekao da se on bolje tamo snalazi i da bi trebao kupiti materijal i izraditi te spojeve u praonici. Pristao je uz tuženikovo obećanje da će mu to platiti i poslije je u trgovini vodovodnog materijala otvorio račun gdje je vodoinstalater uzimao materijal, robu i radio s njom, te fakturirao kupljeni materijal i rad. Drugi račun se odnosi na pomoćnu radnu snagu gdje je tuženik također sam bio tijekom montaže i isto iz početka je slao ljude da mu pomognu pomaknuti uređaje, ali mu je radnik rekao da tuženik od njih zahtjeva da buše, polažu cijevi. Ponovno  se našao s tuženikom, iako je on rekao da će mu doći radna snaga koja se nikada nije pojavila i dogovorio da njegov radnik piše sate koje radi za tuženika i da mu to tuženik refundira. Praonica je puštena u rad  8. rujna 2018., a u listopadu te godine je tuženiku dostavio račune. Svi ti radovi koje je fakturirao su sastavni dio radionice. Cijevi koje su postavljali njegovi radnici, su sastavni dio sustava i bez njih praonica ne može raditi.

 

11. Iz iskaza zakonskog zastupnika tuženika V. M., proizlazi kako su potpisali ugovor, tužitelj je uplato 50 % i na poziv gospodina T. da su pripremni radovi završeni i da se može početi montaža došao je na teren 25. lipnja 2018. radi provjere jesu li svi pripremni radovi napravljeni kako bi se moglo pristupiti montaži. Utvrdio je da nisu radovi odrađeni, da nije bilo razvodnog ormara niti provedene električne energije, odnosno da nema ništa u toj prostoriji, a u ugovoru piše da prostorija mora biti uređena za montažu opreme. Trebali su biti napravljeni razvodi vode, struje, proturne cijevi za instalacije i to signalni kabel i visokotlačne cijevi. Rekao je gospodinu T. da mora dovršiti te radove da bi uređaji mogli biti instalirani. Na prostoriji nisu bila ni vrata pa nije dovezao uređaje jer se nije prostorija mogla zatvoriti, a nisu htjeli plaćati zaštitara. Kad je tužitelj završio sa radovima  dovezli su opremu i na montažu praonice su došle dvije tvrtke s kojima inače surađuje. Djelatnici tužitelja su izvršili radove koje su morali izvršiti prema ugovoru, a nisu izvodili nikakve radove za tuženika. Sve proturne cijevi nisu bile uporabljive i kroz njih se nisu mogle provući instalacije i stoga su ih radnici tužitelja morali očistiti i pripremiti. Na konstrukciji nije bilo izlaza za visokotlačne cijevi i morali su izbušiti izlaz kako bi  mogao staviti visokotlačne cijevi, a što je bila obveza tužitelja. Isti ti djelatnici su štemali beton i stupove pošto su proturne cijevi bile zabetonirane, kako bi  mogao provući instalacije. Što se tiče električne energije gospodin T. nije imao priključak, nego je povukao nekakav kabel, a priključak je tek došao nakon 7 dana. Nije mogao čekati 7 dana da se instalira priključak pa kada je to učinjeno došli su njegovi ljudi i instalirali. Što se tiče priključka vodovoda i tu je postojao problem jer je napravljen ilegalni na magistralni vodovod Plat-Herceg Novi, i u tom je vodovodu pritisak vode 16 bara što može oštetiti uređaje i instalacije. Što se tiče električne energije, gospodin T. je stavio 17 kW nakon nekoliko tjedana zvao ga je da mu uređaji za kemijsko čišćenje izbacuju iz rada te da je izgorio i jedan motor zbog pada napona. Stoga tvrdi da djelatnici tužitelja nisu radili posao za tuženika nego upravo onaj što je tužitelj morao odraditi, a nije napravio prije montaže opreme. Ističe kako tužitelj nije dokazao da je bilo gdje potpisao i da je suglasan sa satima koje su pisali njegovi zaposlenici da su odradili posao.

 

12.  Iz pisanih izjava svjedoka M. M., E. L. i Đ. J., koje su svjedoci javnobilježnički ovjerili, razvidno je kako su isti radili na objektu autopraonice i pomagali tuženiku prigodom montaže opreme. Svjedoci u bitnome izjavljuju kako im je gospodin T., zakonski zastupnik tužitelja, rekao da će njihov rad i materijal biti regresno plaćeni od strane tuženika. Cijeneći izjave ovih svjedoka, sud je utvrdio kako su svjedoci, zaposlenici tužitelja radili i pomagali tuženiku prigodom montaže opreme. Međutim, sud je utvrdio kako ti svjedoci nemaju neposrednih saznanja što se stranke dogovorile i ugovorile. Svjedoci, glede radova koje su izvodili iskazuju općenito, bez preciznog navođenja što su konkretno radili.

 

13. Iz pisane Izjave svjedoka L. M., proizlazi kako u trenutku kada je prvi puta došao na teren radi puštanje autopraonice u pogon, da nije puštena u pogon jer nisu bile izvedene neke od instalacija vode, struje, odvodnje, te da su radnici tužitelja radili nekakve radove, ali da nisu radili posao montiranja tehnologije autopraonice.

 

14. Iz nalaza vještaka Ivice Hrdalo  iz lipnja 2019., sačinjenog u postupku osiguranja dokaza pred Trgovačkim sudom u Dubrovniku, proizlazi kako je  predmetna autopraonica nelegalna građevina, nije završena građevina jer nisu izvedeni svi potrebni radovi i da nije sigurna za uporabu i korištenje.

             

15. Imajući sve navedeno u vidu, te cijeneći sve izvedene dokaze, sud je utvrdio kako su stranke ugovorile da je tužitelj dužan izvesti potrebne građevinske radove i priključke radi montaže opreme i da ti radovi nisu izvedeni jer to proizlazi i iz nalaza vještaka u postupku osiguranja dokaza, koji je vještačio gotovo godinu dana nakon puštanja praonice u rad. Iz fotografija na stranici 56. do 50. spisa je razvidno kako  u prostoriji praonice nije ništa montirano niti postoje vidljivi priključi za struju vodu i slično niti otvori za cijevi, niti postoje ugrađena vrata. Sud je utvrdio kako su zaposlenici tužitelja radili u navedenom prostoru prigodom montaže opreme, jer to proizlazi iz izjava svjedoka, zaposlenika tužitelja i svjedoka M.

 

16. Međutim, sporno je što su radili zaposlenici tužitelja, koje poslove te koji su, koliko i u koje svrhe materijala utrošili. Ujedno je sporno, koliko su dugo radili zaposlenici tužitelja.

 

17. Sud je utvrdio kako je tuženik predmetne račune evidentirao u svojim poslovnim knjigama. Prema odredbi članka  221.b stavak 1. Zakona o parničnom postupku ("Narodne novine" broj: 148/11-pročišćeni tekst, 25/1, 89/14 i 70/19, dalje:ZPP), ako tužitelj dokaže da je tuženik za tražbinu koju je tužitelj utužio na temelju vjerodostojne isprave koristio pravo na odbitak pretporeza, smatrat će se da tražbina postoji, osim ako tuženik ne dokaže protivno.

 

18. Imajući u vidu navedenu odredbu kao i činjenicu da su utuženi računi evidentirani u poslovnim knjigama tuženika i da je po tvrdnji tužitelja tuženik po njima koristio pravo na odbitak pretporeza, sud je utvrdio da je u konkretnom slučaju teret dokaza na tuženiku, da dokaže kako ne postoji utužena tražbina.

 

19. Naime, tužitelj je dostavio utužene račune iz kojih je vidljivo na što se odnose: utrošeni materijal i rad zaposlenika. Tuženik osporava da je naručio bilo kakav rad i materijal, te osporava sate rada tužiteljevih zaposlenika, jer da nije potpisao nikakav dokument o satima rada. Iz utuženih računa se ne može utvrditi koji materijal i koliko toga materijala i po kojoj cijeni je tužitelj kupio za navodne potrebe tuženika. Nije moguće niti utvrditi koliko su sati radili tužiteljevi zaposlenici, jer tužitelj te dokaze nije dostavio tijekom ovoga postupka, a isto se ne može utvrditi niti iz pisanih izjava svjedoka. Stoga sud, nije mogao utvrditi je li valjana i pravilna visina utužene tražbine, a imajući u vidu da je tuženik to osporavao.

 

20. Cijeneći sve izvedene dokaze, kako svaki dokaz ponaosob tako i sve dokaze u međusobnoj sprezi te imajuću u vidu rezultat cjelokupnog postupka, te da je riječ o sporu male vrijednosti koji se vodi pred trgovačkim sudom, kao i pravila o teretu dokazivanja, odnosno da je tuženik osporio osnovu i visinu tražbine dok tužitelj, osim paušalnog navođenja, nije dokazao da ima dospjelu tražbinu prema tuženiku upravo u visini od 23.000,00 kn na ime materijala i rada zaposlenika. Naime, tužitelj tijekom postupka nije otklonio tuženikovo osporavanje dostavljanjem dokaza o utrošenom materijalu i satima radnika. Stoga je sud utvrdio kako se tužbeni zahtjev ukazuje neosnovanim i valjalo ga je odbiti i primjenom odredbe članka 451. stavak 3. ZPP-a platni nalog iz rješenja o ovrsi ukinuti u cijelosti.

 

21. Odluka o trošku temelji se na odredbi članka 154. stavak 1. ZPP-a.  Visina troškova odmjerena je prema odredbama Tarife o nagradama i naknadi troškova za rad odvjetnika („Narodne novine“ broj: 142/12, 103/14, 118/14 i 107/15, dalje: Ot) i Tarife sudskih pristojbi iz Zakona o sudskim pristojbama („Narodne novine“ broj:118/18 i 92/21).

 

22. Tuženiku su priznati troškovi sastava prigovora u iznosu od 1.000,00 kn, trošak zastupanja na ročištu (Tbr.9.t.1.Ot) od 13. siječnja 2022., od 10. veljače 2022., od 15. ožujka 2022. i od 5. travnja 2022. u iznosu od po 1.000,00kn, te trošak sastava podneska (Tbr.8.t.1.Ot) od 8. prosinca 2021. u iznosu od 1.000,00 kn, sve uvećano za PDV u iznosu od 1.500,00 kn i trošak sudske pristojbe na prigovor u iznosu od 270,00 kn, odnosno ukupan trošak u iznosu od 7.770,00 kn.

 

23. Sijedom izloženog odlučeno je kao u izreci.

             

U Osijeku, 26. travnja 2022.

                                                                                                                                 S u d a c

                                                                                                                mr. sc. Mirjana Baran v.r.

 

 

 

 

 

POUKA O PRAVNOM LIJEKU:

Protiv ove presude nezadovoljna stranka može uložiti žalbu Visokom trgovačkom sudu RH u Zagrebu u roku  15 dana  putem ovog suda. Presuda se može pobijati samo zbog pogrešne primjene materijalnog prava i zbog bitnih povreda odredaba parničnog postupka iz članka 354. stavka 2. ZPP-a.