Broj: Rev 811/2019-2

 

 

 

U   I M E   R E P U B L I K E   H R V A T S K E

P R E S U D A

I

R J E Š E N J E

 

              Vrhovni sud Republike Hrvatske u vijeću sastavljenom od sudaca Jasenke Žabčić predsjednice vijeća, Ivana Vučemila člana vijeća i suca izvjestitelja, Marine Paulić članice vijeća, Dragana Katića člana vijeća i Darka Milkovića člana vijeća, u pravnoj stvari tužitelja: 1. G. K. iz M., B., OIB: ..., 2. E. P. S., nasljednice J. S. O.: ..., iz Savezne Republike Njemačke, N., i 3. N. G. iz R., OIB: ..., koje zastupa punomoćnik M. P., odvjetnik iz R., protiv tuženice P. K. iz P., OIB: ..., koju zastupaju punomoćnici iz Odvjetničkog društva Č. & R. j.t.d. iz P., radi utvrđenja nevaljalosti vlastoručne oporuke, odlučujući o reviziji tužitelja podnesenoj protiv presude Županijskog suda u Puli-Pola poslovni broj Gž-2105/15-4 od 19. rujna 2016., kojom je potvrđena presuda Općinskog suda u Puli-Pola poslovni broj P-1525/13-86 od 16. srpnja 2015., u sjednici održanoj 29. listopada 2019.,

 

p r e s u d i o   j e

 

Odbija se revizija tužitelja, izjavljena protiv presude Županijskog suda u Puli-Pola poslovni broj Gž-2105/15-4 od 19. rujna 2016.

 

r i j e š i o   j e

 

U dijelu koji se odnosi na troškove postupka, odbacuje se revizija tužitelja, kao nedopuštena.

 

Obrazloženje

 

Prvostupanjskom presudom u točki I. izreke odbijen je tužbeni zahtjev u kojim su tužitelji tražili da se utvrdi da je oporuka pok. V. K., pok. M., rođenog ..., a preminuloga ..., sastavljena 20. svibnja 2005., u M. nije pravno valjana.

 

U točki II. izreke naloženo je tužiteljima da tuženici nadoknade troškove postupka u iznosu od 231.687,50 kn, u roku od 15. dana, dok je za iznos od 71.620,72 kune odbijen zahtjev tuženice za naknadu i tog dijela troška.

 

U točki III. izreke odbijen je u cijelosti zahtjev tužitelja za naknadom parničnog troška.

 

Presudom suda drugog stupnja potvrđena je citirana prvostupanjska presuda.

 

Protiv drugostupanjske presude reviziju su podnijeli tužitelji pozivom na odredbu čl. 382. st. 1. toč. 1. Zakona o parničnom postupku („Narodne novine” broj 53/91, 91/92, 112/99, 88/01, 117/03, 88/05, 2/07, 84/08, 96/08, 123/08, 57/11, 148/11, 25/13, 28/13 i 89/14 - dalje ZPP) i to zbog bitne povrede odredaba parničnog postupka iz čl. 354. st. 2. ZPP-a, zbog bitne povrede odredaba parničnog postupka iz čl. 354. st. 1. ZPP-a, učinjene pred drugostupanjskim sudom, i zbog pogrešne primjene materijalnog prava. Predlažu preinačenje pobijane presude u skladu sa revizijskim razlozima, a podredno predlažu ukidanje nižestupanjskih presuda i vraćanje predmeta sudu prvog stupnja na ponovno suđenje.

 

Odgovor na reviziju nije podnesen.

 

Revizija je neosnovana u odnosu na glavnu stvar, a nedopuštena u odnosu na troškove parničnog postupka.

 

Predmet spora u ovoj pravnoj stvari je tužbeni zahtjev na utvrđenje da vlastoručna oporuka pok. V. K., sastavljena 20. svibnja 2005., u M. nije pravno valjana iz razloga što on nije njezin skriptor.

 

Nižestupanjski sudovi su odbili tužbeni zahtjev tužitelja, kao neosnovan, pozivom na odredbe čl. 221.a i čl. 8. ZPP-a, uz obrazloženje da tužitelji u tijeku prvostupanjskog postupka nisu dokazali istinitost tvrdnji o postojanju činjenica na koje se pozivaju, odnosno da potpis na predmetnoj oporuci ne pripada sada pok. V. K., te da on nije autor predmetne oporuke, te su primjenom pravila o teretu dokazivanja (odredbom čl. 221.a ZPP-a propisano je da ako sud na temelju izvedenih dokaza - čl. 8. ZPP-a, ne može sa sigurnošću utvrditi neku činjenicu, o postojanju te činjenice zaključit će primjenom pravila o teretu dokazivanja) uzeli da tvrdnje tužitelja o nevaljanosti oporuke pok. V. K. nisu istinite, pa su tužbeni zahtjev odbili, kao neosnovan.

 

Prema odredbi čl. 392.a Zakona o parničnom postupku („Narodne novineˮ broj 53/91, 91/92, 112/99, 88/01, 117/03 i 88/05 - dalje: ZPP) revizijski sud ispitao je pobijanu presudu samo u onom dijelu u kojem se ona pobija revizijom i u granicama razloga određeno navedenih u reviziji.

 

U reviziji prema odredbi čl. 386. ZPP-a stranka treba određeno obrazložiti razloge zbog kojih je podnosi, a razlozi koji nisu tako obrazloženi neće se uzeti u obzir.

 

Suprotno revizijskim navodima, drugostupanjski sud nije učinio bitnu povredu odredaba parničnog postupka iz čl. 354. st. 2. t. 11. ZPP-a, na koju povredu se revidenti sadržajno pozivaju, jer pobijana presuda nema nedostataka, može se ispitati, usuglašena je s prikupljenom procesnom građom te sadrži jasne i uvjerljive razloge o odlučnim činjenicama.

 

Time što je drugostupanjski sud prihvatio sudsku ocjenu dokaza izvedenu od strane prvostupanjskog suda, uključujući i odbijanje izvođenja dokaza saslušanjem I. J. u svojstvu svjedoka (koji je na zahtjev tužitelja izradio nalaz i mišljenje o činjenici nalazi li se na predmetnoj oporuci potpis oporučitelja, a koji nalaz i mišljenje sudovi nisu prihvatili kao nalaz i mišljenje sudskog vještaka već su ga cijenili kao i svaki drugi dokaz, a koji osim toga nisu prihvatili i iz razloga što imenovani nije koristio izvornik oporuke prilikom vještačenja), nije počinjena bitna povreda odredaba parničnog postupka iz čl. 354. st. 2. t. 11. ZPP-a jer je u odnosu za neprihvaćanje tog dokaza razloge jasno iznio sud prvog stupnja, a koje razloge je kao prihvatljive potvrdio i drugostupanjski sud, jer je i on ocijenio da s obzirom na navedene okolnosti nije postojala potreba za provođenje dodatnog vještačenja niti za provođenjem dokaza saslušanjem I. J. u svojstvu svjedoka, tim više što ni po ovom sudu nisu pojavile osnovane sumnje u pravilnost danog mišljenja po sudu angažiranih vještaka grafologa, a što je sve pobliže obrazloženo u presudi nižestupanjskih sudova.

 

Osim toga neosnovani su i revizijski navodi da je počinjena bitna povreda odredaba parničnog postupka iz čl. 354. st. 1. ZPP-a u vezi s čl. 220. st. 2. ZPP-a, na koju se revidenti sadržajno pozivaju, jer prvostupanjski sud nije proveo predloženi dokaz saslušanjem svjedoka I. J., jer upravo čl. 220. st. 2. ZPP-a određuje da će sud odlučiti o tome koje će od predloženih dokaza izvesti radi utvrđivanja odlučnih činjenica, te stoga neprihvaćanjem jednog od dokaznih prijedloga tuženika nije počinjena bitna povrede odredba parničnog postupka iz čl. 354. st. 1. u vezi s čl. 220. st. 2. ZPP-a.

 

Drugostupanjski sud je u obrazloženju pobijane presude odgovorio na žalbene navode odlučne za odluku u sporu, te stoga nije ostvarena niti bitna povreda odredaba parničnog postupka iz čl. 354. st. 1. ZPP-a u vezi s odredbom čl. 375. st. 1. ZPP-a na koju ukazuju revidenti.

 

U skladu s odredbom čl. 8. ZPP-a, izvedene dokaze sud prosuđuje prema svom uvjerenju, dok pobijana presuda sadrži uvjerljive i logične razloge kojima se može provjeriti da izraženo uvjerenje ima osnovu u provedenim dokazima u postupku. Naime, sud ne čini bitnu povredu odredaba parničnog postupka iz čl. 354. st. 1. u vezi s odredbom čl. 8. ZPP-a ako ocjenjuje provedene dokaze drukčije nego što to smatraju revidenti da bi trebalo i ako izvodi drukčije činjenične zaključke nego to čine revidenti. Stoga ni navedeni prigovor revidenata nije osnovan.

 

Nižestupanjski sudovi svoj zaključak o neosnovanosti tužbenog zahtjeva zasnivaju na nalazima i mišljenjima stalnih sudskih vještaka D. T. i Ž. T. koje ocjenjuju međusobno podudarnim, a iz kojih proizlazi da je oporuku potpisao i napisao ostavitelj sada pok. V. K., zbog čega oporuka udovoljava obliku za njenu valjanost propisanom čl. 3. Zakona o nasljeđivanju („Narodne novineˮ broj 48/03).

 

Tužitelji u reviziji opetovano osporavaju prednja utvrđenja nižestupanjskih sudova da je oporuku potpisao i napisao ostavitelj pok. V. K., čime u biti osporavaju činjenična utvrđenja nižestupanjskih sudova.

 

U reviziji se, međutim, u smislu odredbe čl. 385. st. 2. ZPP-a ne može isticati razlog pogrešno ili nepotpuno utvrđenog činjeničnog stanja.

 

Nije ostvaren ni revizijski razlog pogrešne primjene materijalnog prava.

 

Sporna je u ovoj parnici pravna valjanost oporuke koju je sada pokojni V. K. napisao i potpisao 20. svibnja 2005., u M.

 

Pogrešna primjena materijalnog prava postoji kada sud nije primijenio odredbu materijalnog prava koju je trebao primijeniti ili kad takvu odredbu nije pravilno primijenio (čl. 356. ZPP-a).

 

Prema odredbi čl. 30. st. 1. ZN, oporuka je valjana ako ju je oporučitelj vlastoručno napisao i ako ju je potpisao.

 

Prema shvaćanju ovoga suda, s obzirom na utvrđenje nižestupanjskih sudova da je sada pokojni V. K. vlastoručno napisao i potpisao predmetnu oporuku, pravilno su nižestupanjski sudovi primijenili odredbu čl. 30. st. 1. ZN-u kada su uz takvo utvrđenje odbili tužbeni zahtjev tužitelja.

 

Vezano za navode revidenata, u odnosu na troškove postupka ističe se da je na sjednici građanskog odjela Vrhovnog suda Republike Hrvatske pod poslovnim brojem Su-IV-19/15-19 od 16. studenog 2005. zauzeto pravno shvaćanje prema kojem pravomoćna odluka o troškovima parničnog postupka nije rješenje iz čl. 400. st. 1. ZPP-a protiv kojeg je dopuštena revizija jer u pogledu parničnih troškova postupak niti počinje niti se dovršava.

 

Stoga je na temelju odredbe čl. 392. st. 1. ZPP-a u odnosu na reviziju tuženika u tom dijelu valjalo riješiti kao u izreci predmetnog rješenja.

 

Budući da ne postoje razlozi zbog kojih je revizija izjavljena, to je reviziju tužitelja valjalo odbiti kao neosnovanu na temelju odredbe čl. 393. ZPP-a.

 

Zagreb, 29. listopada 2019.