Poslovni broj  28  Gž-3860/2021-2

 

 

Republika Hrvatska

Županijski sud u Zagrebu

Trg Nikole Šubića Zrinskog 5

Poslovni broj 28 Gž-3860/2021-2

 

 

 

 

U   I M E   R E P U B L I K E   H R V A T S K E

 

P R E S U D A

 

              Županijski sud u Zagrebu, kao sud drugog stupnja po sutkinji toga suda Ines Smoljan kao suca pojedinca, u pravnoj stvari tužitelja H. Š. iz Z., OIB: …, protiv tužene Republike Hrvatske, OIB: 52634238587, koju zastupa Općinsko državno odvjetništvo u Z., Građansko-upravni odjel, radi naknade štete, odlučujući o žalbi tužitelja protiv presude Općinskog građanskog suda u Zagrebu od 12. kolovoza 2021. posl. br. Pn-1358/2020-8, dana 26. travnja 2022.,

 

 

p r e s u d i o  j e

 

              Odbija se kao neosnovana žalba tužitelja i potvrđuje toč. I. i II. izreke presude Općinskog građanskog suda u Zagrebu od 12. kolovoza 2021. posl. br. Pn-1358/2020-8.

 

 

Obrazloženje

 

1. Prvostupanjskom presudom je toč. I. izreke odbijen zahtjev tužitelja da mu tužena isplati 17.500,00 kn sa zateznom kamatom po stopi od 8% uvećano za eskontnu stopu HNB počevši od podnošenja tužbe do isplate i da mu naknadi troškove postupka od 2.000,00 kn. Tužitelju je toč II. izreke naloženo nadoknaditi tuženoj parnični trošak od 2.250,00 kn, a toč. III. izreke je odbijen preostali dio zahtjeva tužene za naknadu troškova postupka od 750,00 kn.

 

2. Protiv toč. I. i II. izreke navedene presude je žalbu u izjavio tužitelj iz svih zakonom predviđenih razloga i predložio da se prihvati, ukine pobijani dio i predmet vrati istom sudu na ponovno suđenje.

 

3. Žalba nije osnovana.

 

4. Zahtjev tužitelja za naknadu štete koju je pretrpio time što mu zbog nezakonitog ili nepravilnog rada sudaca Visokog upravnog suda Republike Hrvatske (dalje VUSRH) u upravnim sporovima posl. br. UsII-511/19, UsII-600/19, UsII-517/19, UsII-538/19, UsII-529/19, UsII-530/19 i UsII-533/19 nisu priznati troškovi spora (nagradu za rad odvjetnika).

 

5.1. Prema odredbi čl. 105. st. 1. Zakona o sudovima ("Narodne novine", br. 28/13, 33/15, 82/15, 82/16, 67/18 i 126/19, dalje ZS) Republika Hrvatska odgovara za štetu koju stranci u postupku nanese sudac svojim nezakonitim ili nepravilnim radom u obnašanju sudačke dužnosti.

 

5.2. Odredbom čl. 79. st. 1. Zakona o upravnim sporovima („Narodne novine“, br. 20/10, 143/12, 152/14, 94/16 - Odluka Ustavnog suda Republike Hrvatske i 29/17 i 110/21, dalje ZUS) je propisano da troškove spora čine opravdani izdaci učinjeni u tijeku ili u povodu spora. Troškovi spora obuhvaćaju i nagradu za rad odvjetnika i drugih osoba koje imaju pravo na zakonom propisanu naknadu. Stavkom 4. je određeno da stranka koja izgubi spor u cijelosti snosi sve troškove spora, ako zakonom nije drukčije propisano. Ako stranka djelomično uspije u sporu, sud može, s obzirom na postignuti uspjeh, odrediti da svaka stranka snosi svoje troškove ili da se troškovi raspodijele razmjerno uspjehu u sporu.

 

5.3. Člankom 19. ZUS-a je definiran pojam zainteresirane osobe – da je to svaka osoba kojoj bi poništavanje, izmjena ili donošenje pojedinačne odluke, postupanje ili propuštanje postupanja javnopravnog tijela, odnosno sklapanje, raskid ili izvršavanje upravnog ugovora povrijedilo njezino pravo ili pravni interes.

 

6. Sud prvog stupnja je na temelju utvrđenja da su:

- presudom VUSRH od 8. siječnja 2020. posl. br. UsII-511/19-6 odbijeni tužbeni zahtjevi ovdje tužitelja i HBOR-a za poništenje rješenja Povjerenika za informiranje Republike Hrvatske (pod toč. I. izreke), kao i zahtjev tužitelja za naknadu troškova upravnog spora (pod toč. II. izreke, list 7-14), s obzirom da je izgubio spor (čl. 79. st. 1. i 4. ZUS-a),

- presudama istog suda posl. br. UsII-600/19-7 od 23. siječnja 2020., UsII-517/19-6 od 13. studenoga 2019., UsII-538/19-8 od 11. prosinca 2019., UsII-529/19-7 od 19. prosinca 2019., UsII-530/19-5 od 28. studenoga 2019. i UsII-533/19-7 od 29. siječnja 2020., odbijeni zahtjevi ovdje tužitelja kao zainteresirane osobe za naknadu troškova upravnog spora (uglavnom naknada za odgovor na tužbu), uz obrazloženje da se ne radi o radnji koja je bila odlučna za ocjenu osnovanosti tužbenih zahtjeva (čl. 79. st. 1. ZUS-a), odnosno da je riječ o neopravdanom trošku,

zaključio da tužitelj nije dokazao da mu u navedenim predmetima nije dosuđen trošak postupka zbog nezakonitog ili nepravilnog rada sudaca.

 

7. Ovo stoga što (prema pravnom shvaćanju VSRH, iznesenom u odluci br. Rev-2075/12-2 od 11. veljače 2015.) pogrešna primjena materijalnog prava ili pogrešno pravno stajalište samo po sebi ne predstavlja nezakoniti ili nepravilni rad (u smislu čl. 105. st. 1. ZS), već se mora raditi o izuzetno teškim povredama zakona, koje su posljedica proizvoljnog tumačenja i samovoljne primjene mjerodavnog prava, što ne proizlazi iz priloženih odluka VUSRH, niti se tužitelj pozvao na druge činjenice koje bi ukazivale na nezakoniti ili nepravilan rad u obnašanju sudačke dužnosti.

 

8. Osim toga oštećenik nije dokazati sve pretpostavke za naknadu štete kao što su uzročna veza između protupravne štetne radnje i štete, kao i odgovornosti počinitelja.

 

9. Niti okolnost što nema pravnog lijeka protiv presude VUSRH ne opravdava zahtjev za naknadu štete zbog nepravilnog i nezakonitog rada sudaca preispitivanjem je li "ispravna odluka o trošku" odnosno je li pravilnom primjenom materijalnog prava odlučeno o naknadi troškova.

 

10. Time što je toč. 36. obrazloženja pobijane presude sud tuženoj priznao naknadu parničnog troška za odgovora na tužbu (čl. 154. st. 1. i čl. 155. st. 1. ZPP) ne proturječi zaključku suda da je neosnovan njegov zahtjev za naknadu štete u visini naknade za trošak odgovora na tužbu (čl. 15. st. 1. ZS) koji je zahtijevao u upravnim sporovima. Ovo stoga što se radi o postupcima i zahtjevima koji se temelje na različitim pretpostavkama. Ne radi se o diskriminaciji na koju se uopćeno poziva, niti na nejednako postupanje, nego o tome da tužitelj u ovom sporu nije dokazao pretpostavke za naknadu štete i zbog toga izgubio ovu parnicu, što njegovom protivniku daje pravo na naknadu zatraženog parničnog troška (i za odgovor na tužbu) primjenom odredbe čl. 154. st. 1. ZPP

 

11. Sud prvog stupnja je pravilno odbio pribaviti spise VUSRH zaključivši da nije bilo spornih odlučnih činjenica koje se nisu mogle utvrditi iz priloženih presuda.

 

12. Nije počinjena niti povreda odredbe čl. 354. st. 2. toč. 6. ZPP jer javno dostupna praksa Europskog suda za ljudska prava Zustović protiv Hrvatske na internetskoj stranici nije dokaz koji sud izvodi, nego se radi o tome da se naš sud koristi praksom Europskog suda u tumačenju i primjeni prava, kako je i postupio u konkretnom slučaju. Tim više što nezadovoljni tužitelj niti u žalbi ne tvrdi o čemu mi je uskraćeno raspravljanje.

 

13. U provedenom postupku nije počinjena bitna povreda odredbe čl. 354. st. 2. toč. 11. ZPP jer je obrazloženje presude razumljivo i nema nedostatke zbog kojih se ne može ispitati. Kako nisu počinjene niti druge bitne povrede na koje ovaj sud pazi po službenoj dužnosti, a na pravilno utvrđeno činjenično stanje koje nije dovedeno u sumnju žalbenim navodima je pravilno primjeno materijalno pravo, je temeljem odredbe čl. 368. st. 1. ZPP odbijena kao neosnovana žalba i potvrđen pobijani dio presude.

 

 

U Zagrebu 26. travnja 2022.

 

Sutkinja:

Ines Smoljan, v.r.