Poslovni broj: 16 UsI-2744/2021-6

REPUBLIKA HRVATSKA
UPRAVNI SUD U SPLITU
Split, Put Supavla 1

U I M E R E P U B L I K E H R V A T S K E

P R E S U D A

I

R J E Š E N J E

Upravni sud u Splitu, po sutkinji tog suda Mirandi Gulišija Jurišić uz sudjelovanje
Radojke Ćupurdije, kao zapisničarke, u upravnom sporu tužitelja I. V. iz
T. – J., J., zastupanog po opunomoćenici A. J., odvjetnici iz
S., G. ., protiv tuženika Odbora za državnu službu, Zagreb,
Palmotićeva 5, radi rasporeda na radno mjesto, temeljem članka 36. stavak 1. točka

4. Zakona o upravnim sporovima (Narodne novine, br. 20/10, 143/12, 152/14, 94/16,
29/17, 110/21; dalje ZUS), 25. travnja 2022.

p r e s u d i o j e

Odbija se tužbeni zahtjev kojim se traži poništenje rješenja tuženika Odbora za
državnu službu Klasa: UP/II-112-07/21-01/582 Urbroj: 566-01/14-21-2 od 14. lipnja

2021.

r i j e š i o j e

Odbija se tužiteljev zahtjev za naknadu troškova upravnog spora.

Obrazloženje

1. Osporenim rješenjem tuženika Klasa: UP/II-112-07/21-01/582 Urbroj: 566-
01/14-21-2 od 14. lipnja 2021. (u daljnjem tekstu: osporeno rješenje) odbija se
tužiteljeva žalba izjavljena na rješenje Ministarstva financija, Carinske uprave,
Područnog carinskog ureda Split Klasa: UP/I-112-02/17-01/1191 Urbroj: 513-02-
8009/6-21-20 od 23. travnja 2021. (u daljnjem tekstu: prvostupanjsko rješenje), kao
neosnovana.

2. Prvostupanjskim rješenjem tužitelj se kao diplomirani ekonomist raspoređuje
na radno mjesto viši inspektor u Ministarstvu financija, Carinsku upravu, Područni
carinski ured S., Carinski ured S., Službi za nadzor, Odjelu za inspekcijske i
nadzorne poslove u području trošarina, trgovine i usluga (redni broj 55. Sistematizacije
radnih mjesta u Carinskoj upravi, Područnom carinskom uredu S.), određuje se
koeficijent složenosti poslova, uvećanje i dodaci na plaću te se određuje da će se plaća
po navedenom rješenju isplaćivati od 1. rujna 2017. do 19. studenog 2018.

2 Poslovni broj: 16 UsI-2744/2021-6

3. U pravodobno podnesenoj tužbi tužitelj pobija zakonitost osporenog rješenja
tvrdnjama u kojima u bitnome ističe da je rješenje o rasporedu doneseno u nepravilnoj
primjeni odredbe članka 127. stavak 1. i 3. Zakona o državnim službenicima, jer
tužiteljevo radno mjesto nije ukinuto. Tužitelj se raspoređuje na drugo radno mjesto
zbog "potrebe popunjavanja novog radog mjesta", što nije razlog predviđen prethodno
navedenom odredbom. Utoliko je trebalo razjasniti navode tužitelja kako raspored na
drugo radno mjesto (koje je više od 30 km udaljeno od mjesta stanovanja odnosno 85
km u oba smjera), bitno utječe na obiteljske prilike, a u cilju utvrđivanja tih činjenica,
službena osoba da je tužitelju trebala pružiti mogućnost dostaviti dokaze ili o tome
izjasni na zapisnik. Smatra da mu pripada pravo na plaću prema ranijem rješenju od

8. srpnja 2013. koje je pravno osnaženo zbog posljedica poništenja rješenja o
rasporedu (od 1. rujna 2017.). Pored toga, smatra kako ima pravo na zakonit raspored
na radno mjesto, za što nije dovoljno, kako to smatra tuženik, donošenje novog
pravilnika. Kada upravna tijela, kao što je to ovdje slučaj, rješavaju po slobodnoj ocjeni,
moraju iznijeti razloge kojima se rukovodilo kod donošenja rješenja, kako bi tužitelj i u
odnosu na druge službenike ostvario pravo na učinkovitu zaštitu svojih prava prema
konkretnim i mjerljivim kriterijima. Uz to, predmetnim rasporedom da je počinjena i
dobna diskriminacija tužitelja koji je kao službenik pred mirovinu raspoređen na manje
složene i slabije plaćene poslove. Poziva se na navode iz žalbe na prvostupanjsko
rješenje, i predlaže osporeno rješenje poništiti, a tužitelju naknaditi troškove spora.
4. U odgovoru na tužbu tuženik uzvraća da je u provedenom postupku na točno
utvrđeno činjenično stanje pravilno primijenjeno materijalno pravo. U primjeni članka

127. stavak 1. Zakona o državnim službenicima poslodavac ima pravo rasporediti
službenika pa i na niže rangirano radno mjesto. Tužitelj neosnovano ističe da je takav
raspored moguć samo u slučaju da je ukinuto radno mjesto na koje je tužitelj prethodno
bio raspoređen. Tijekom postupka tužitelj ničim, a što je bio dužan, nije dokazao da je
predmetni raspored utjecao na pogoršanje njegovih obiteljskih prilika, već o tome samo
općenito iznosi ne navodeći u kojoj je mjeri i kako je došlo do pogoršanja. O zakonitosti
retroaktivnog raspoređivanja na radno mjesto svoje je stajalište iznio i Ustavni sud
Republike Hrvatske u odluci U-III-2090/2012 od 28. listopada 2015., na način da se
načelna zabrana retroaktivnosti ne odnosi na pojedinačne upravne akte. Sama
činjenica da tužitelj nije raspoređen na radno mjesto na koje je prethodno bio
raspoređen, ne govori o njegovoj diskriminaciji. Zakon o državnim službenicima ne
sadrži odredbe o posebnoj zaštiti državnih službenika pred mirovinu, a na konkretnu
situaciju ne odnosi se ni tada važeći Kolektivni ugovor za službenike i namještenike,
kojim je uređena eventualna zaštita službenika pred mirovinu u slučaju prestanka
službe. Tuženik prihvaća razloge tužiteljeva rasporeda na konkretno radno mjesto za
što je prvostupanjsko tijelo dalo valjano obrazloženje, zbog čega se tužba predlaže
odbiti kao neosnovana.

5. S obzirom na sadržaj tužbe i činjenicu da stranke izričito ne zahtijevaju
održavanje rasprave, primjenom odredbe članka 36. stavak 1. točka 4. ZUS spor je
riješen bez rasprave.

6. Sud je izveo dokaze uvidom u osporeno rješenje i ostalu dokumentaciju koja se nalazi u spisu upravnog postupka.

7. Daljnjih dokaznih prijedloga stranke nisu imale. 8. Tužbeni zahtjev nije osnovan.

9. Među strankama je sporno je li donošenjem rješenja kojim se tužitelj,
diplomirani ekonomist, s 1. rujna 2017. raspoređuje na radno mjesto viši inspektor u
Ministarstvu financija, Carinskoj upravi, Područnom carinskom uredu S., Carinskom
uredu, Službi za nadzor, Odjelu za inspekcijski nadzorne poslove u području trošarina,

3 Poslovni broj: 16 UsI-2744/2021-6

trgovine i usluga (redni broj 55. Sistematizacije radnih mjesta u Carinskoj upravi,
Područnom carinskom uredu S.), povrijeđen zakon na štetu tužitelja.
10. Iz stanja spisa i obrazloženja osporenog rješenja proizlazi među strankama
nesporno činjenično stanje:

- da je tužitelj rješenjem prvostupanjskog tijela Klasa: UP/I-112-02/17-01/1191
Urbroj: 513-02-8009/08-17-1 od 1. rujna 2017. bio raspoređen na predmetno radno
mjesto;

- koje rješenje je poništeno rješenjem tuženika Klasa: UP/II-112-07/17-01/1068 Urbroj: 566-01/8-18-4 od 14. svibnja 2018.;

- u ponovljenom postupku tužitelj je raspoređen na isto radno mjesto rješenjem
Klasa: UP/I-112-02/17-01/1191 Urbroj: 513-02-8009/6-18-6 od 19. rujna 2018;
- koje rješenje je poništeno rješenjem tuženika Klasa: UP/II-112-07/18-01/674
Urbroj: 566-01/8-18-3 od 27. veljače 2019.;

- u ponovljenom postupku tužitelj je raspoređen na isto radno mjesto rješenjem
Klasa: UP/I-112-02/17-01/1191 Urbroj: 513-02-8009/6-19-12 od 11. srpnja 2019;
- koje rješenje je poništeno rješenjem tuženika Klasa: UP/II-112-07/19-01/531
Urbroj: 566-01/8-21-3 od 15. ožujka 2021.;

- tuženik je sva ranije rješenja o rasporedu tužitelja poništio zbog nedostataka u obrazloženju prvostupanjskih rješenja.

11. U ponovnom postupku ovdje osporenim prvostupanjskim rješenjem tužitelj
je raspoređen na isto radno mjesto uz obrazloženje, u kojem se pored zakonskih i
podzakonskih odredaba temeljem kojih je vršeno raspoređivanje, u bitnome navodi da
je "…tužitelj u Carinskoj upravi radio na radnim mjestima viši stručni savjetnik, voditelj
Carinskog odjela K., predstojnik Carinske ispostave, inspektor, carinik I. vrste,
viši inspektor, pomoćnik predstojnika graničnog carinskog ureda, pri čemu je poslove
pomoćnika predstojnika carinskog ureda obavljao prije donošenja rješenja o
rasporedu. Uzimajući u obzir novu reorganizaciju Carinske uprave, u cilju jačanja
važnosti poslova koji se obavljaju u Odjelu za inspekcijske i nadzorne poslove u
području carine, trgovine, usluga, kao i njenog redovitog, pravodobnog i učinkovitog
funkcioniranja, utvrđena je potreba popunjavanja radnog mjesta…. Razmatrajući
potrebu za popunjavanjem predmetnog radnog mjesta višeg inspektora, utvrđena je
potreba popunjavanja navedenog radnog mjesta upravo tužiteljem te je s obzirom na
njegovo stečeno obrazovanje, znanje, radno iskustvo, sposobnosti i vještine,
procijenjeno da može stručno i kvalitetno obavljati poslove radnog mjesta… Odluka o
rasporedu žalitelja temelji se na potrebama službe u pogledu reorganizacije rada i
opsega poslova u Carinskom uredu, Službi za nadzor, Odjelu za inspekcijske i
nadzorne poslove u području carine, trgovine i usluga te na slobodnoj ocjeni čelnika
tijela da će upravo žalitelj kvalitetnije i ažurnije obavljati poslove radnog mjesta višeg
inspektora u navedenoj ustrojstvenoj jedinici. Žalitelj će svojim stručnim znanjem,
iskustvom, sposobnostima i vještinama dati veći doprinos u rješavanju radnih zadataka
radnog mjesta iz izreke rješenja, nego na poslovima koje je prethodno obavljao.".
12. Tužitelj i dalje smatra kako je ovakav raspored nezakonit i bez valjanog
obrazloženja razloga kojima se rukovodilo kod njegovog raspoređivanja na novo radno
mjesto.

13. Protivno tužiteljevim tvrdnjama, ovaj sud ne nalazi kako je došlo do povrede
zakona na štetu tužitelja.

14. Prema odredbi članka 63. Zakona o carinskoj službi (Narodne novine br.
68/13, 30/14, 115/16, u daljnjem tekstu: ZCS) na prava, obveze i odgovornosti
carinskih službenika primjenjuju se propisi o državnim službenicima ako ovim
Zakonom nije drugačije propisano.

4 Poslovni broj: 16 UsI-2744/2021-6

15. Prema odredbi članka 73. stavak 1. ZCS-a carinski službenici raspoređuju
se na radna mjesta, sukladno Pravilniku o unutarnjem redu Ministarstva financija,
vodeći računa o njihovom stručnom znanju, iskustvu, zvanju i rezultatima u radu, o
čemu se donosi rješenje o rasporedu.

16. Prema odredbi članka 127. stavak 1. Zakona o državnim službenicima
(Narodne novine, br. 92/05, 140/05, 142/06, 77/07, 107/07, 27/08, 34/11, 49/11,
150/11, 34/12, 37/13, 38/13, 1/15, 138/15, 61/17; u daljnjem tekstu ZDS) kad se
donese pravilnik o unutarnjem redu na temelju novog akta o unutarnjem ustrojstvu,
službenici se raspoređuju na radna mjesta iz tog pravilnika prema potrebama službe i
stručnom znanju.

17. S obzirom na sadržaj navedenih odredaba i stanje spisa, prema stajalištu
suda, tužitelj bez uspjeha iznosi navode kojima tvrdi da je neosnovano raspoređen na
radno mjesto višeg inspektora. U smislu prethodno citiranog članka 127. stavak 1.
ZDS, kod raspoređivanja službenika kod donošenja pravilnika o unutarnjem redu na
temelju novog akta o unutarnjem ustrojstvu, poslodavac se dužan kod raspoređivanja
službenika rukovoditi potrebama službe i stručnom znanju.

18. Ovdje sud podsjeća na prihvaćeno stajališta sudske prakse prema kojem
poslodavac ima legitimno pravo na pojedina radna mjesta rasporediti službenika koji
će, osim što ispunjava tražene uvjete, svojom stručnošću i sposobnostima omogućiti
što učinkovitije obavljanje poslova u opisu određenog radnog mjesta. S tim u vezi,
tuženik ima općenito pravo rasporediti tužitelja na radno mjesto s nižim koeficijentom
složenosti poslova za obračun plaće, jer se poslodavcu kod unutrašnje organizacije i
rasporeda službenika mora ostaviti određena sloboda kako bi prema svojoj procjeni
imajući u vidu potrebe službe, na pojedina radna mjesta rasporedio službenike s
traženim uvjetima i odgovarajućim sposobnostima. Ovakvo stajalište koje prihvaća i
ovaj sud zauzeo je Visoki upravni sud Republike Hrvatske u presudama broj Us-
12152/2010 od 28. studenog 2012. i Us-12861/2010 od 28. studenog 2012., jer to
njegovo pravo proizlazi iz interesa za što boljim i učinkovitijim obavljanjem službe.
19. U konkretnom slučaju prvostupanjsko rješenje sadrži činjenična utvrđenja
koja predstavljaju pouzdanu osnovu za zaključak da je tužitelj raspoređen na radno
mjesto za koje se s obzirom na stručnu spremu i potrebe službe očekuje najefikasnije
ispunjavanje povjerenih poslova. S tim vezi, tužitelj pogrešno tumači da je ukidanje
postojećeg radnog mjesta pretpostavka za raspoređivanje temeljem odredbe članka

127. stavak 1. ZDS, jer ta odredba omogućuje raspoređivanje na predviđena radna
mjesta svih službenika, pri čemu raspored na radna mjesta na koja su službenici bili
raspoređeni prije organizacijskih ustrojstvenih promjena nije okolnost o kojoj je
poslodavac dužan voditi računa. Ta sloboda nije apsolutna, jer je poslodavac dužan
obrazložiti razloge za svoju odluku na način koja otklanja sumnju na arbitrarno i
samovoljno postupanje. To znači da iz rješenja o rasporedu mora biti razvidno da je
poslodavac odlučio o rasporedu na radno mjestu u granicama dane ovlasti, vodeći
računa o interesima potrebe službe, bez namjere da nekog službenika stavi u
neravnopravan ili diskriminirajući položaj.

20. Tužiteljevi navodi da je prilikom raspoređivanja, zbog provođenja nezakonite
kadrovske politike neopravdano i nepotrebno degradiran, bez uporišta su u postupku
izvedenim dokazima te osim tužiteljevih tvrdnji nema drugih dokaza kako je njegovo
raspoređivanje posljedica zlouporabe ovlasti. Tijekom postupka kao i ovog spora
tužitelj tvrdi da je ovakvim raspoređivanjem povrijeđena i odredba članka 127. stavak
2. Zakona o državnim službenicima prema kojoj se državnog službenika kod rasporeda
iz stavka 1. ovoga članka ne može bez njegove suglasnosti rasporediti u drugo mjesto
rada, koje je udaljeno više od 30 kilometara od mjesta njegova stanovanja ako bi se

5 Poslovni broj: 16 UsI-2744/2021-6

premještajem bitno pogoršale njegove obiteljske prilike. U prilog tvrdnjama kako
postoje okolnosti koje u smislu ove odredbe traže suglasnost službenika tužitelj nije
predložio ni priložio ni jedan podupirući dokaz iz kojeg bi proizlazilo da su ovakvim
rasporedom narušene obiteljske prilike.

21. Prema ocjena suda, prvostupanjskim rješenjem dano je valjano
obrazloženje, s jedne strane, potreba službe te s druge strane, stručnog znanja kojima
tužitelj raspolaže. Tako se navodi da se potreba službe otvorila zbog velikog broja
neriješenih predmeta koji su bili u rješavanju u Službi za nadzor u Carinskom uredu
S. uslijed odlaska određenog broja službenika u mirovinu ili rasporeda na druga
radna mjesta. Odluka o rasporedu tužitelja na radno mjesto višeg inspektora donesena
je zbog njegovog radnog iskustva na radnim mjestima koje je ranije obavljao, kroz koje
razdoblje je sudjelovao u različitim programima stručnog usavršavanja, zbog čega
čelnik tijela po svojoj slobodnoj ocjeni procjenjuje da će tužitelj "kvalitetnije, učinkovitije
i ažurnije obavljati poslove višeg inspektora", kao i "da će svojim stručnim znanjem,
iskustvom, sposobnostima i vještinama dati veći doprinos u rješavanju zadataka
radnog mjesta višeg inspektora, nego na poslovima koje je prethodno obavljao".
22. Kod izloženog, stajalište je suda kako je prvostupanjsko rješenje na zakonu
osnovano, i za razliku od prijašnjih ukinutih rješenja o rasporedu tužitelja, čija su se
obrazloženja svodila na navođenje zakonskih i podzakonskih odredaba, obrazloženo
na način koji udovoljava zahtjevima iz odredbe članka 98. stavak 5. Zakona o općem
upravnom postupku (Narodne novine, br. 47/09, 110/21), kako je to pravilno zaključio
tuženik ispitujući osnovanost tužiteljevih žalbenih navoda.

23. Sud ne nalazi da je ovakav raspored učinjen s namjerom da se tužitelja, s
obzirom na njegovu starosnu dob diskriminira. Sam tužitelj navodi kako su na ovaj
način diskriminirana još dvojica kolega pred umirovljenje. Uzgredno, sadržaj s time
povezanih tužbenih navoda ne bi bilo dovoljan za prebacivanje tereta dokazivanja da
nije bilo diskriminacije na ovdje tuženika, u smislu odredbe članka 20. stavka 1. Zakona
o suzbijanju diskriminacije (Narodne novine, broj 85/08 i 112/12). Tužitelj ukoliko
smatra da je do konkretnim rasporedom došlo do bilo kakve diskriminacije, može s te
osnove zatražiti sudsku zaštitu u odgovarajućem postupku pred nadležnim sudom.
24. S obzirom na navedeno, sud ne nalazi povredu odredaba zakona na koje
ukazuje tužitelj kao ni razlog ništavosti pojedinačne odluke iz članka 128. stavka 1.
ZUP-a na koje pazi po službenoj dužnosti pa je temeljem odredbe članka 57. stavka

1. istog Zakona tužbeni zahtjev odbijen kao neosnovan, kao što je to učinjeno u izreci
ove presude.

25. Odluka o troškovima temelji se na odredbi članka 79. stavaka 4. ZUS-a prema kojoj stranka koja izgubi spor u cijelosti snosi troškove spora.

U Splitu 25. travnja 2022.

S U T K I N J A

Miranda Gulišija Jurišić, v. r.

UPUTA O PRAVNOM LIJEKU: Protiv ove presude i rješenja dopuštena je žalba, u
roku od 15 dana od dana primitka pisanog otpravka presude, u dovoljnom broju
primjeraka za sud i sve stranke u sporu, putem ovog suda, za Visoki upravni sud
Republike Hrvatske.

6 Poslovni broj: 16 UsI-2744/2021-6

DNA:

- tužitelju po opunomoćenici
- tuženiku

- u spis

Rj:

I/ Na temelju članka 1. točka 1. stavak 3. Zakona o sudskim pristojbama (Narodne
novine, br. 118/18) ne plaća se sudska pristojba.
II/ Kal. 30 dana