1

Poslovni broj: 2 UsI-158/2022-5

 

 

 

 

Poslovni broj: 2 UsI-158/2022-5

 

 

 

 

U   I M E   R E P U B L I K E  H R V A T S K E

 

P R E S U D A

 

I

 

R J E Š E NJ E

 

Upravni sud u Osijeku, po sucu Berislavu Babiću, uz sudjelovanje zapisničarke Adele Franc, u upravnom sporu tužitelja F. S. iz Vukovara, OIB: …, protiv tuženika Republike Hrvatske, Središnjega državnog ureda za obnovu i stambeno zbrinjavanje, Savska cesta 28, Zagreb, koga zastupa službena osoba S. K., radi prava na stambeno zbrinjavanje, 22. travnja 2022.,

 

p r e s u d i o  j e

 

I Odbija se kao neosnovan tužbeni zahtjev tužitelja kojim traži poništavanje rješenja tuženika KLASA: UP/II-371-01/21-04/13, URBROJ: 510-05-01- 01/01-21-04 od 3. prosinca 2021. i rješenja Republike Hrvatske, Vukovarsko-srijemske županije, Upravnoga odjela za gospodarstvo i održivi razvoj KLASA: UP/I-371-02/20- 02/42, URBROJ: 2196/1-06-21-34 od 25. ožujka 2021.

II Odbija se kao neosnovan prijedlog tužitelja za izdavanje privremene mjere određivanjem zabrane tuženiku raspolaganja stanom na adresi V.,  stambene površine 60,50 m2 te upisom zabrane kod zemljišnoknjižnog odjela Općinskog suda u V. 

Obrazloženje

 

1. Osporavanim rješenjem tuženika KLASA: UP/II-371-01/21-04/13, URBROJ: 510-05-01-01/01-21-04 od 3. prosinca 2021. usvojena je žalba tužitelja izjavljena protiv rješenja Republike Hrvatske, Vukovarsko-srijemske županije, Upravnoga odjela za gospodarstvo i održivi razvoj KLASA: UP/I-371-02/20-02/42, URBROJ: 2196/1-06-21- 34 od 25. ožujka 2021.

2. Navedenim prvostupanjskim rješenjem je u točki I. izreke tužitelju utvrđeno pravo na stambeno zbrinjavanje najmom stana u državnom vlasništvu koji se nalazi na adresi V., stambene površine 60,50 m2. U točki II. izreke određeno je da će korisnik prava na stambeno zbrinjavanje iz točke I. sklopiti s tuženikom ugovor o najmu sukladno propisu o najmu stanova. Točkom III. je određeno da je korisnik dužan useliti u stan u roku od 30 dana od uvođenja u posjed na temelju sklopljenog ugovora o najmu te prijaviti prebivalište i stvarno živjeti u dodijeljenom stanu i koristiti ga u svrhu stanovanja.

3. Tužitelj u tužbi navodi kako je kao izbjeglica iz N. S. i dužnosnik Državnog pravobraniteljstva Republike Hrvatske još 1998. ostvario pravo na stambeno zbrinjavanje obitelji u D., gdje je tada živio, ali da zbog dolaska u V. to pravo nije konzumirao u D., već je isto nastojao ostvariti kao dužnosnik državne uprave i deficitaran kadar na području grada V. Ističe kako je još 2004. njegov zahtjev za stambeno zbrinjavanje usvojen te da su se njemu i njegovoj šesteročlanoj obitelji nudili na odabir odgovarajuća kuća ili stan. Međutim kada je trebalo formalizirati stambeno zbrinjavanje od njega je tadašnji rukovoditelj nadležnog tijela A. D. zatražio davanje mita u iznosu od 5000 DEM, što je tužitelj odbio i istoga kazneno prijavio. Zbog toga se s njegovim stambenim zbrinjavanjem zastalo te se pokušalo na miran način riješiti to pitanje pa mu je u tu svrhu dostavljen ključ predmetnog stana, gdje i danas stanuje i ima prebivalište, kao što mu je dostavljen i zapisnik o njegovoj primopredaji od 17. siječnja 2007. Unatoč navedenom, predmetni stan mu nije darovan te tužitelj smatra da je razlog to što su u međuvremenu promijenjene osobe u odnosu na koje je podnio kaznenu prijavu. Ukazuje i kako su se u međuvremenu mijenjali zakonski propisi i nadležna tijela za rješavanje stambenog zbrinjavanja, ali da još uvijek nije okončan postupak darivanja predmetnog stana te da i tuženik unatoč traženju da mu se predmetni stan daruje, predmet vraća na ponovni postupak. Takvo postupanje tuženika smatra nezakonitim te suprotnim svrsi i smislu stambenog zbrinjavanja, jer se na takav način pokušava opravdati nezakonito postupanje na njegovu štetu. Stoga predlaže sudu poništavanje prvostupanjskog i drugostupanjskog rješenja tuženika. Uz tužbu tužitelj je stavio i prijedlog za određivanje privremene mjere i to određivanjem zabrane tuženiku u svezi bilo kakvog raspolaganja s predmetnim stanom te upisom odgovarajuće zabilježbe kod zemljišnoknjižnog odjela Općinskog suda u V. Na kraju tužitelj iskazuje kako je u svezi prethodno opisanih okolnosti spreman s tuženikom sklopiti sudsku ili izvansudsku nagodbu, a kako bi se predmetna upravna stvar riješila.

4. Tuženik u odgovoru na tužbu ističe kako ostaje pri navodima obrazloženja pobijanoga rješenja. Ukazuje kako je žalba tužitelja usvojena obzirom da je prvostupanjsko rješenje utemeljeno na nepotpuno utvrđenom činjeničnom stanju, dok navodi tužbe nemaju utjecaja na drugačije rješavanje ove upravne stvari. S obzirom na navedeno predlaže sudu odbiti tužbeni zahtjev.

5. Odgovor na tužbu dostavljen je tužitelju na očitovanje te se isti nije očitovao.  6. Kako je sud stajališta da je među strankama sporna primjena materijalnog prava, dok sud nije našao potrebnim u sporu izvoditi nove dokaze to je, na temelju odredbe članka 36. stavak 1. točka 4. i 5. Zakona o upravnim sporovima (Narodne novine, broj: 20/10, 143/12, 152/14, 94/16, 29/17 i 110/21., nastavno: ZUS), te odredbe članka 8. ZUS prema kojoj je sud dužan upravni spor provesti brzo, bez odugovlačenja i uz izbjegavanje nepotrebnih radnji i troškova, ovaj spor riješen bez održavanja rasprave. Ovo sve iz razloga jer se radi o upravnoj stvari u svezi stambenog zbrinjavanja te kako je predmet vraćen na ponovni postupak, to je i stajalište suda kako ista treba biti riješena bez nepotrebnog odugovlačenja.

7. Tijekom dokaznoga postupka sud je izvršio uvid u spis, spis upravnoga postupka te u sve isprave priložene istima, te je na temelju razmatranja svih činjeničnih i pravnih pitanja, a u skladu s odredbom članka 55. stavka 3. ZUS, utvrdio da tužbeni zahtjev nije osnovan.

8. U skladu s odredbom članka 7. Zakona o stambenom zbrinjavanju na potpomognutim područjima (Narodne novine, broj 106/18. i 98/19., nastavno: Zakon) pravo na stambeno zbrinjavanje na područjima primjene ovoga Zakona može se ostvariti: najmom obiteljske kuće ili stana u državnom vlasništvu, darovanjem građevinskog zemljišta u državnom vlasništvu i građevnog materijala za izgradnju obiteljske kuće, darovanjem građevnog materijala za obnovu, dogradnju/nadogradnju i završetak izgradnje obiteljske kuće u vlasništvu korisnika, darovanjem građevnog materijala za izgradnju obiteljske kuće na građevinskom zemljištu u vlasništvu korisnika i darovanjem neuseljive obiteljske kuće u državnom vlasništvu i građevnog materijala za njezinu obnovu ili rekonstrukciju.

9. Člankom 8. Zakona propisano je da pravo na stambeno zbrinjavanje na područjima primjene ovoga Zakona može ostvariti stranka i članovi njezine obitelji koji žive u zajedničkom kućanstvu pod uvjetom da: 1. u vlasništvu ili suvlasništvu nemaju drugu useljivu obiteljsku kuću ili stan odgovarajuće stambene površine na području Republike Hrvatske, ili ako isti nisu prodali, darovali ili na bilo koji drugi način otuđili u zadnjih 15 godina prije podnošenja prijave na listu prvenstva odnosno pokretanja postupka po službenoj dužnosti, 2. u vlasništvu ili suvlasništvu nemaju drugu useljivu obiteljsku kuću ili stan odgovarajuće stambene površine u drugim državama u kojima borave odnosno u kojima su boravili, ili da isti nisu prodali, darovali ili na bilo koji drugi način otuđili u zadnjih 15 godina prije podnošenja prijave na listu prvenstva odnosno pokretanja postupka po službenoj dužnosti, 3. nisu stekli pravni položaj zaštićenog najmoprimca na području Republike Hrvatske i nisu ostvarili odgovarajuće pravo na stambeno zbrinjavanje po nekom drugom propisu ili nisu ostvarili drugo srodno pravo na području država u kojima borave i u kojima su boravili.

10. Odredbom članka 40. Zakona propisano je kako će, za osobe koje borave na temelju akata tijela državne uprave, drugih državnih tijela, jedinica lokalne i područne (regionalne) samouprave, javnih trgovačkih društava i dugih pravnih osoba u stanovima u državnom vlasništvu kojima upravlja Središnji državni ured, a koje nemaju utvrđeno pravo na stambeno zbrinjavanje od strane Središnjeg državnog ureda ili njegovih prednika niti im je to pravo regulirano posebnim zakonom, Središnji državni ured zatražiti od nadležnog upravnog tijela županije odnosno Grada Z. u čijem je djelokrugu obavljanje povjerenih poslova državne uprave koji se odnose na stambeno zbrinjavanje utvrđivanje prava po službenoj dužnosti prema ovom Zakonu (stavak 1.). Postupak utvrđivanja prava na stambeno zbrinjavanje po službenoj dužnosti provest će se i u odnosu na osobe koje u vrijeme stupanja na snagu ovoga Zakona borave ili prebivaju u stambenim jedinicama kojima upravlja Središnji državni ured, a koje su evidentirane kao korisnici tih stambenih jedinica u Središnjem državnom uredu najmanje pet godina prije stupanja ovoga Zakona na snagu (stavak

2.). U slučajevima iz stavaka 1. i 2. ovoga članka, upravno tijelo županije odnosno Grada Z. u čijem je djelokrugu obavljanje povjerenih poslova državne uprave koji se odnose na stambeno zbrinjavanje, iznimno od odredbi ovoga Zakona donijet će rješenje o pravu na stambeno zbrinjavanje prvenstveno u odnosu na stambenu jedinicu u kojoj borave ili prebivaju u kontinuitetu najmanje pet godina za osobe koje su evidentirane kao korisnici tih stambenih jedinica u Središnjem državnom uredu (stavak 3.).

11. Uvidom u spis upravnoga postupka utvrđeno je kako je podneskom Središnjeg državnog ureda za obnovu i stambeno zbrinjavanje, KLASA: 019-06/11- 24/915, URBROJ: 510-06-02/05-19-7, HFP 011038 od 9. siječnja 2020. zatraženo od prvostupanjskoga tijela po službenoj dužnosti utvrditi pravo na stambeno zbrinjavanje tužitelja, u skladu s člankom 40. stavkom 1. Zakona.

12. Prvostupanjsko tijelo je u provedenom upravnom postupku izvršilo uvid u predmetni zahtjev te bilješku o kontroli stambene jedinice od 4. lipnja 2020., uvjerenje o prebivalištu za tužitelja te uvjerenje Državne geodetske uprave, Područnog ureda za katastar V., u svezi upisa tužitelja u katastarskom operatu, kao i potvrdu zemljišnoknjižnog odjela Općinskog suda u V., u svezi vlasništva nekretnina tužitelja, odnosno potvrdu Porezne uprave, Područnog ureda V. u pogledu prometa nekretnina i uvjerenje Ministarstva pravosuđa o podacima kaznene evidencije.

13. Nadalje je utvrđeno, a kako to proizlazi iz obrasca o provjeri predmetnog stana od 16. siječnja 2007., da su korisnici predmetnog stana tužitelj te njegova supruga B. B. i djeca V. S., B. S., M. S. i B. S. Izvršen je uvid i u bilješku o izvršenoj kontroli stambene jedinice od

13. prosinca 2019. te zapisnik o primopredaji stambene jedinice od 17. siječnja 2007.  14. U spisu tuženika egzistira i zahtjev tužitelja za najam državne kuće i/ili dodjelu građevinskog zemljišta u državnom vlasništvu od posebne državne skrbi i osnovnog građevnog materijala za izgradnju obiteljske kuće u kojem su kao članovi obitelji navedeni tužitelj, supruga i četvero djece te je u istome naznačeno da tužitelj boravi u V. na adresi, kao podstanar.

15. Na temelju prethodno navedenog činjeničnog stanja donijeto je prvostupanjsko rješenje putem kojega je utvrđeno da tužitelj ostvaruje pravo na stambeno zbrinjavanje i to najmom stana u državnom vlasništvu, a radi se o predmetnom stanu u kojem tužitelj živi.

16. Protiv prvostupanjskog rješenja tužitelj je izjavio žalbu, u kojoj je naveo kako mu nije omogućeno sudjelovanje u postupku te izjašnjavanje o spornim činjenicama.  17. Obzirom da iz stanja spisa doista proizlazi kako se prvostupanjsko tijelo prilikom donošenja odluke rukovodilo materijalnom dokumentacijom u spisu, bez dodatnog izjašnjavanja tužitelja u svezi okolnosti slučaja, to je i tuženik primjenom odredbe članka 117. stavka 2. Zakona o općem upravnom postupku (Narodne novine, broj: 47/09., nastavno: ZUP), usvojio žalbu tužitelja i predmet vratio na ponovni postupak, s uputom da se u ponovnom postupku sasluša tužitelj o svim bitnim činjenicama te da se ponovno izvrši uvid u materijalnu dokumentaciju spisa.  18. S navedenom odlukom tuženika suglasan je i ovaj sud, jer je nesporno kako tužitelju tijekom provođenja upravnog postupka nije omogućeno sudjelovanja na način da se isti očituje o svim bitnim činjenicama.

19. Pri tome sud ukazuje kako je iz stanja spisa vidljivo i da se broj članova obitelji tužitelja promijenio, obzirom da iz prvostupanjskog rješenja Klasa: UP/I-371-02/16- 03/90, Urbroj: 2196-01-02-04/6-18-9, a koje prileži spisu, proizlazi da je supruga tužitelja B. B. sa kćerkama M. i B. ostvarila pravo na stambeno zbrinjavanje davanjem u najam stana u vlasništvu Republike Hrvatske na području posebne državne skrbi, a radi se o stanu na adresi V.

20. Zbog toga je u ponovnom postupku potrebno utvrditi koliki je broj članova obitelji tužitelja u svezi zahtjeva za stambeno zbrinjavanje te je navedeno osnovan razlog za vraćanje predmeta na ponovni postupak, a u kojem postupku je potrebno zatražiti od tužitelja dostavu podataka u pogledu broja osoba koje predstavljaju članove njegove obitelji, odnosno koje žive u predmetnom stanu.

21. Nadalje, u spisu predmeta priloženo je i uvjerenje o prebivalištu tužitelja iz kojeg proizlazi da isti ima prijavljeno prebivalište na adresi predmetnog stana od 9. prosinca 2017. pa je u ponovnom postupku potrebno utvrditi da li isti ispunjava uvjet prebivanja u predmetnom stanu pet godina prije pokretanja postupka po službenoj dužnosti, a što je još jedan od razloga zbog čega je predmet potrebno vratiti na ponovni postupak.

22. U ponovnom postupku potrebno je ocijeniti i navode tužitelja kako isti ne traži ostvarenje predmetnog prava najmom stana u državnom vlasništvu, već isključivo traži darovanje stana te je takve navode potrebno ocijeniti kroz relevantne odredbe Zakona i o istome dati odgovarajuće obrazloženje.

23. Uzimajući u obzir prethodno opisane činjenice i okolnosti slučaja, ovaj sud je mišljenja, kako je tuženik primjenom odredbe članka 117. stavka 2. ZUP, pravilno predmet vratio prvostupanjskom tijelu na ponovni postupak, budući će prvostupanjsko tijelo u ponovnom postupku ponovno ocijeniti dokaznu snagu materijalne dokumentacije koja prileži u spisu te nakon što zatraži od tužitelja dostavu potrebnih dokaza, na koje su ukazali tuženik, a i ovaj sud, istome omogućiti izjašnjavanje o svim okolnostima slučaja.

24. Slijedom navedenoga, sud je na temelju članka 57. stavka 1. ZUS odlučio kao u izreci presude pod točkom I.

25. Uz tužbu tužitelj je stavio i prijedlog za određivanjem privremene mjere u vidu zabrane raspolaganja tuženika s predmetnim stanom te upisom odgovarajuće zabilježbe kod zemljišnoknjižnog odjela Općinskog suda u V. U prijedlogu tužitelj navodi kako na takav način nastoji spriječiti tuženika da onemogući tužitelja u stjecanju vlasništva predmetnog stana, a sve iz razloga nezakonitog postupanja tuženika prilikom provođenja postupka i donošenja odluke

26. Ocjenjujući prijedlog za određivanje privremene mjere, sud je stajališta kako prijedlog nije osnovan.

27. Odredbom članka 47. stavak 1. ZUS propisano je da sud može na prijedlog stranke izdati privremenu mjeru ako je to nužno kako bi se izbjegla teška i nepopravljiva šteta, a stavkom 2. propisano je da o privremenoj mjeri sud odlučuje rješenjem.

28. Dakle, tužitelj uz prijedlog za izdavanje privremene mjere mora dokazati da je nužno izdati privremenu mjeru kako bi se izbjegla teška i nepopravljiva šteta, odnosno tužitelj treba dokazati bar vjerojatnost nastupanja teške i nepopravljive štete za istoga.

29. U odnosu na prijedlog tužitelja za izdavanje privremene mjere, sud smatra da tužitelj nije dostavio dokaze iz kojih bi proizlazilo da je nužno izdati privremenu mjeru kako bi se izbjegla teška i nepopravljiva šteta. Pri tome sud naglašava da tužitelj u prijedlogu za određivanje privremene mjere navodi činjenice i okolnosti iz tužbe, a putem kojih osporava zakonitost same osporavane odluke tuženika.

30. Naime, osnovanost prijedloga za određivanje privremene mjere ne može se temeljiti niti na utvrđenju tužitelja da su osporavane odluke koje tužitelj pobija tužbom nezakonite, budući su pretpostavke za pokretanje predmetnog upravnog spora, kao i eventualna ocjena zakonitosti osporavanih odluka tuženika predmet upravnog spora te takvi navodi također ne predstavljaju relevantne razloge za određivanje privremene mjere.

31. Zatim, a u skladu sa višegodišnjom sudskom praksom, potrebno je naglasiti kako za određivanje privremene mjere radi osiguranja, bilo novčane ili nenovčane tražbine, osnovna je pretpostavka postojanje predlagateljeve tražbine, time da je izbjegavanje nastanka nepopravljive štete pretpostavka za donošenje privremene mjere radi osiguranja nenovčane tražbine. U ovom sporu nije ispunjena osnovna pretpostavka za donošenje privremene mjere kao jedne od mjera osiguranja, a to je postojanje tražbine predlagatelja osiguranja prema protivniku osiguranja.

32. Cijeneći sve navedeno, sud smatra da tužitelj u prijedlogu za izdavanje privremene mjere nije dokazao činjenice uslijed kojih bi bilo nužno izdati privremenu mjeru te je sud prijedlog tužitelja za izdavanje privremene mjere u ovom predmetu odbio kao neosnovan.

33. Slijedom navedenog, a primjenom članka 47. stavak 2. ZUS valjalo je riješiti kao u točki II izreke ove presude.

34. Sud u smislu odredbe članka 79. ZUS nije donosio odluku o troškovima upravnog spora, budući stranke nisu postavile zahtjev za naknadu troškova spora.

U Osijeku 22. travnja 2022.

 

Sudac

Berislav Babić v.r.

 

 

 

 

 

 

 

Uputa o pravnom lijeku:

Protiv ove presude i rješenja dopuštena je žalba Visokom upravnom sudu Republike Hrvatske. Žalba se podnosi putem ovoga suda, u dovoljnom broju primjeraka za sud i sve stranke u sporu, u roku od 15 dana od dana dostave presude. Žalba odgađa izvršenje pobijane presude (članak 66. stavak 5. ZUS-s).