1              Poslovni broj: 6 Us I-1110/2021-10

                                                     Poslovni broj: 6 Us I-1110/2021-10

 

U   I M E   R E P U B L I K E   H R V A T S K E

P R E S U D A

 

Upravni sud u Rijeci, po sutkinji Dariji Pugel, uz sudjelovanje zapisničarke Ljiljane Vasiljević, u upravnom sporu tužiteljica 1. N. K. iz Z., koju zastupa opunomoćenica I. K., odvjetnica u Z. i 2. I. K. osobno, iz Z., protiv tuženika Grada Novog Vinodolskog, Upravnog odjela za komunalni sustav i prostorno planiranje, N. V., kojeg zastupa službena osoba D. K., radi korištenja grobnog mjesta, 21. travnja 2022.,

 

p r e s u d i o   j e

 

I.              Odbija se tužbeni zahtjev radi poništenja rješenja Grada Novog Vinodolskog, Upravnog odjela za komunalni sustav i prostorno planiranje, KLASA: UP/I-363-05/19-00/01, URBROJ: 2107/02-07-21-16 od 30. srpnja 2021.                                                           

 

II.              Odbija se zahtjev 1. tužiteljice Nine Krpan za naknadom troškova ovoga spora.

 

Obrazloženje

 

1.              Rješenjem Komunalnog trgovačkog društva I. d.o.o. KLASA: UP/I-363-02/19-01/55/102-195, URBROJ: 2107/02-52-01-21-8 od 23. travnja 2021. utvrđeno je da se grobno mjesto u mjesnom groblju K.-n., označeno prema Planu rasporeda i korištenja grobnih mjesta, oznakom: 195, površine 5,93 m2 daje na korištenje N. K. i I. K., ovdje tužiteljicama, svakoj u ½ dijela (t. 1.), da se grobno mjesto dodjeljuje na neodređeno vrijeme (t. 2.), da su za navedeno grobno mjesto korisnici dužni platiti naknadu (otkupninu) u iznosu od 3.963,41 kn prema računu br. 40/03/3 od 20. travnja 2021. (t. 3.), da su korisnici za navedeno grobno mjesto dužni plaćati godišnju grobnu naknadu (t. 4.) i da će uprava groblja po pravomoćnosti rješenja provesti upis podataka iz t. 1. rješenja u grobni očevidnik groblja K.-n. (t. 5.).

 

2.              Protiv navedenog rješenja tužiteljice su podnijele žalbu koju je tuženik rješenjem KLASA: UP/I-363-05/19-00/01, URBROJ: 2107/02-07-21-16 od 30. srpnja 2021. odbio.                                                        

 

3.              Tužiteljice u pravodobno podnesenoj tužbi i kasnije u tijeku spora osporavaju zakonitost rješenja tuženika zbog povrede odredaba upravnog postupka, pogrešno i nepotpuno utvrđenog činjeničnog stanja i pogrešne primjene materijalnog. Navedeno obrazlažu prije svega činjenicom da tuženik u postupku izvršenja presude ovog Suda poslovnog broja UsI-183/2020 od 16. veljače 2021. nije postupio u skladu s čl. 81. st. 2. Zakona o upravnim sporovima ("Narodne novine", broj: 20/10, 13/12, 152/14, 94/16, 29/17 i 110/21, dalje: ZUS) zbog čega da je pogrešno odlučio o njihovom zahtjevu. Nadalje tužiteljice navode da su krajem 2019. podnijele zahtjev za priznavanjem prava, odnosnom promjenom korisnika grobnog mjesta br. … na mjesnom groblju K.-n., da su na tom grobnom mjestu ukopani njihovi preci, odnosno djed i stric, da se radi o izgrađenoj i održavanoj grobnici i da su pravo korisnika navedenog grobnog mjesta stekle nasljeđivanjem iza svog pokojnog oca I. K. prema rješenju o nasljeđivanju Općinskog suda u Križevcima poslovnog broja O-173/14 od 22. travnja 2014. Ističu da je tuženik u trenutku kada je preuzeo upravljanje grobljem zatekao predmetno grobno mjesto kao korišteno. Upiru na činjenicu da im nije dana mogućnost izjašnjavanja o provedenom dokaznom postupku, već su s provedenim dokaznim postupkom upoznate tek u prvostupanjskom rješenju. Zaključno, smatraju da su ispunjeni svi uvjeti da se utvrdi da nisu dužne platiti otkupninu za predmetno grobno mjesto jer su isto stekle nasljeđivanjem iza svog pokojnog oca kao neupisanog korisnika pa je zbog navedenog rješenje tuženika nezakonito. Stoga predlažu da Sud poništi rješenje tuženika i utvrdi da nisu obveznice plaćanja otkupnine za navedeno grobno mjesto. Također, 1. tužiteljica je zatražila i naknadu troškova ovoga spora.

 

4.              Tuženik je u odgovoru na tužbu i u tijeku spora u bitnome ostao kod navoda iznijetih u pobijanom rješenju, navodeći da nije sporno da su na spornom grobnom mjestu broj 195 ukopani preci tužiteljica, no da preci tužiteljica nikada nisu bili upisani u grobnom očevidniku koje vodi prvostupanjsko tijelo od 2004. i u koji se upisuju korisnici grobnog mjesta. Pojašnjava da kako nije bilo korisnika predmetnog grobnog mjesta tako da nije bilo niti upisa u grobni očevidnik, te da predmetno grobno mjesto još uvijek nije upisano u grobni očevidnik sve dok se ne utvrde korisnici istoga. Nadalje navodi da je u obrazloženju rješenja pogrešno navedeno da je grobno mjesto 195 upisano u grobni očevidnik, a da je pravilno trebalo pisati da je isto navedeno u Planu rasporeda i korištenja grobnih mjesta. Ističe da za predmetno grobno mjesto nikada, pa tako ni posljednjih 10 godina, nije podmirivana grobna naknada, a da se sukladno Zakonu o grobljima grobno mjesto za koje grobna naknada nije plaćena 10 godina smatra napuštenim, i može se dodijeliti na korištenje (novom korisniku) nakon proteka 15 godina od posljednjeg ukopa u grob, odnosno nakon proteka 30 godina od ukopa u grobnicu. Stoga, budući da prednik tužiteljica (njihov pokojni otac) nikada nije bio evidentiran kao korisnik predmetnog grobnog mjesta, da predmetno grobno mjesto nije bilo evidentirano u grobnom očevidniku, te da za isto nikada nije plaćana grobna naknada, to se sukladno zakonu o Odluci o načinu i uvjetima održavanja groblja isto nije moglo dodijeliti tužiteljicama bez naknade, koja bi mogućnost postojala samo da je prednik tužiteljica (pok. otac čije su one nasljednice) bio upisan kao korisnik. Smatra da je pobijano rješenje zakonito pa predlaže da Sud odbije tužbeni zahtjev.

 

5.              Rješenjem ovog Suda poslovni broj 6 Us I-1110/2021-4 od 27. listopada 2021. određen je odgodni učinak tužbe u odnosu na izvršenje rješenja tuženika KLASA: UP/I-363-05/19-00/01, URBROJ: 2107/02-07-21-16 od 30. srpnja 2021. sve do pravomoćnosti odluke Suda kojom se okončava predmetni upravni spor ili do drukčije odluke Suda iz razloga navedenih u tom rješenju.                          

    

6.              U tijeku spora održana je rasprava na ročištu održanom 14. travnja 2022. u prisutnosti 1. tužiteljice i 2. tužiteljice osobno, ujedno kao i opunomoćenice 1. tužiteljice te službene osobe tuženika,  čime se smatra da je strankama u smislu čl. 6. ZUS-a dana mogućnost očitovanja o svim zahtjevima i navodima druge strane te o svim činjenicama i pravnim pitanjima koji su predmet ovog upravnog spora.

 

7.              Radi ocjene zakonitosti pobijanog rješenja tuženika izvršen je uvid u dokumentaciju koja prileži spisu upravnog spora te dostavljenom spisu upravnog postupka i spisu upravnog spora koji se pred ovim Sudom vodio pod poslovnim brojem Us I-183/2020. Sud je odbio provesti po tuženiku predloženi dokaz saslušanjem svjedoka A. B. i M. R. na okolnost upravljanja grobljima na području tuženika ocijenivši da isti nije relevantan za rješavanje ove upravne stvari kraj činjenica koje su utvrđene uvidom u dokumentaciju koja prileži spisu predmeta upravnog postupka i ovoga spora. 

 

8.              Razmatrajući sva sporna, činjenična i pravna pitanja ovog spora, Sud smatra da tužbeni zahtjev nije osnovan.

 

9.              Iz spisa predmeta upravnog postupka proizlazi, a što i nije sporno među strankama, da su tužiteljice prvostupanjskom tijelu podnijele zahtjev za promjenom korisnika u grobnom očevidniku za grobno mjesto broj … na grobnom polju K.-n., navodeći da su nasljednice grobnog mjesta iza svog pokojnog oca I. K. temeljem rješenja o nasljeđivanju poslovnog broja O-173/14 od 22. travnja 2014. Prvostupanjskim rješenjem KLASA: UP/I-363-02/19-01/55/102-195, URBROJ: 2107/02-52-01-19-2 od 6. studenog 2019. zahtjev tužiteljica odbačen je uz obrazloženje da ne postoje zakonske pretpostavke za pokretanje postupka, budući da u rješenju o nasljeđivanju nije navedeno koje je grobno mjesto predmetom nasljeđivanja, a pok.otac tužiteljica I. K. u grobnom očevidniku nije upisan kao korisnik niti jednog grobnog mjesta na mjesno groblju K.-n. Tuženik je rješenjem KLASA: UP/I-363-05/19-00/01, URBROJ: 2107/02-07-19-2 od 23. prosinca 2019. prihvatio argumentaciju prvostupanjskog tijela te odbio žalbu tužiteljice kao neosnovanu.

 

10.              Nadalje iz spisa postupka proizlazi da je presudom ovoga Suda poslovni broj 1 UsI-183/2020-11 od 16. veljače 2021. poništeno navedeno rješenje tuženika od 23. prosinca 2019. te prvostupanjsko rješenje od 6. studenog 2019., te je predmet vraćen prvostupanjskom tijelu na ponovni postupak. Pritom je sud u obrazloženju presude utvrdio da su u spornom grobnom mjestu nesporno ukopani prednici tužiteljica (ukopi iz 1968. i 1973. godine), te dao uputu da se u novom postupku upotpuni dokazni postupak na način da prvostupanjsko tijelo zatraži izjavu nadležne matičarke o korištenju spornog grobnog mjesta, izvrši uvid u crkvene knjige kako bi se utvrdilo da li eventualno u tim knjigama postoje kakvi podaci za sporno grobno mjesto te po potrebi sasluša svjedoke koji imaju saznanja o mjesnim prilikama.

 

11.              U ponovnom postupku, prvostupanjsko je tijelo upotpunilo dokazni postupak (zatražilo izjave od Matičnog ureda u N. V. i Ž. BDM K. u L.), te potom rješenjem od 23. travnja 2021. tužiteljicama dodijelilo na korištenje sporno grobno mjesto broj … u mjesnom groblju K.-n. na neodređeno vrijeme, iste obvezalo na plaćanje otkupnine, kao i buduće plaćanje grobne naknade. Navedeno rješenje temelji se na utvrđenju da je očevidnik za mjesno groblje K.-n. formiran još 2004., da sporno grobno mjesto nije upisano u istoga budući da nije bio evidentiran niti poznat korisnik istoga, te da za predmetno grobno mjesto nikada nije plaćana grobna naknada, slijedom čega da tužiteljice nisu mogle nasljeđivanjem iza oca (koji nije bio upisan kao korisnik) steći navedeno grobno mjesto, već ga mogu steći izvorno, uz plaćanje otkupnine (naknade).

 

12.              Tuženik je pobijanim rješenjem odbio žalbu tužiteljica, prihvativši obrazloženje prvostupanjskog tijela.

 

13.              U ovoj fazi spora sporno je jesu li tužiteljice pravilno utvrđene obveznicama plaćanja naknade za dodjelu navedenog grobnog mjesta na korištenje (otkupnine), budući da tužiteljice smatraju da kao nasljednice iza pokojnog oca kao (neupisanog) korisnika nisu dužne platiti naknadu (otkupninu) za predmetno grobno mjesto.

 

14.              Odredbom čl. 13. st. 1. Zakona o grobljima ("Narodne novine", broj 19/98, 50/12, 89/17) propisano je da uprava groblja daje grobno mjesto na korištenje na neodređeno vrijeme uz naknadu te o tome donosi rješenje.

 

15.              Odredbom čl. 13. st. 3. ZOG-a propisano je da za korištenje grobnog mjesta korisnik plaća godišnju grobnu naknadu.

 

16.              Prema odredbi čl. 15. st. 3. ZOG-a nakon smrti korisnika grobnog mjesta korištenje grobnog mjesta stječu njegovi nasljednici.

 

17.              Sukladno čl. 30. Odluke o načinu i uvjetima održavanja groblja ("Službene novine Primorsko-goranske županije, broj 14/98), važeće za groblja na području G. N. V., propisano je da Društvo GKTD I. d.o.o. dodjeljuje grobno mjesto na korištenje na neodređeno vrijeme uz naknadu te o tome donosi Rješenje.

 

18.              Sukladno čl. 14. st. 1. ZOG-a, grobno mjesto za koje grobna naknada nije plaćena deset godina, smatra se napuštenim i može se ponovo dodijeliti na korištenje, ali tek nakon proteka petnaest godina od posljednjeg ukopa u grob, odnosno nakon proteka trideset godina od ukopa u grobnicu.

 

19.              Polazeći od naprijed navedenog nespornog činjeničnog stanja, te citiranih odredbi mjerodavnih propisa, Sud nalazi da je pravilno tuženik utvrdio tužiteljice obveznicama plaćanja naknade (otkupnine) za dodjelu na korištenje grobnog mjesta broj … u mjesnom groblju K…-n. na temelju čl. 13. st. 1. ZOG-a. Naime, u tijeku upravnog postupka utvrđeno je da su prednici tužiteljica (djed i stric) pokopani u predmetnom grobnom mjestu pa je isto dodijeljeno tužiteljicama upravo na temelju utvrđene rodbinske veze između tužiteljica i njihovih prednika, međutim, budući je utvrđeno da prednici tužiteljice, pa tako ni njihov otac, nikada nisu bili upisani kao korisnici istoga, to tužiteljice to pravo na korištenje nisu mogle steći nasljeđivanjem (nenaplatno), već samo izvorno (dodjelom na korištenje uz plaćanje ulazne naknade).

 

20.              Dakle, samo u slučaju da je njihov pokojni otac, a čije su nasljednice nesporno tužiteljice, bio upisan kao korisnik predmetnog grobnog mjesta u očevidniku groblja, tužiteljice bi kao nasljednice pokojnog oca stekle korištenje grobnog mjesta i bile bi oslobođene od plaćanja naknade (otkupnine) za predmetno grobno mjesto, što u konkretnom predmetu nije slučaj.

 

21.              Imajući u vidu prethodno navedeno, o zahtjevu tužiteljica odlučeno je odgovarajućom primjenom odredbi ZOG-a u slučaju kada se zahtjev podnosi prvi put. Naime, njihov otac I. K. nije bio upisan kao korisnik grobnog mjesta broj … na mjesnom groblju K.-n. u očevidnicima prvostupanjskog tijela, kao i prednika istoga, pa da bi tužiteljice kao nasljednice na temelju čl. 15. st. 3. ZOG-a nakon smrti korisnika grobnog mjesta stekle pravo na korištenje grobnog mjesta i bile oslobođene od plaćanja naknade iz čl. 13. st. 1. ZOG-a.

 

22.              Stoga se o zahtjevu tužiteljica nije moglo odlučiti na drugačiji način, odnosno na način na koji to tužiteljice predlažu u tužbi. Ovo iz razloga što je citiranim odredbama ZOG-a izričito propisano kada se plaća naknada za dodijeljeno grobno mjesto i kada je podnositelj zahtjeva oslobođen od plaćanja iste. Budući da u predmetnoj upravnoj stvari nije slučaj da je grobno mjesto tužiteljicama dodijeljeno na korištenje kao nasljednicama iza pokojnog korisnika grobnog mjesta koji je bio upisan korisnikom grobnog mjesta u očevidniku grobnih mjesta za pojedino groblje to je pravilno odlučeno o zahtjevu tužiteljica.

 

23.              Pri tome je za istaknuti da grobna naknada za predmetno grobno mjesto nije nikada plaćena (pa tako niti posljednjih 10 godina), pa bi se stoga na temelju čl. 14. st. 1. ZOG-a predmetno grobno mjesto, čak i da su prednici tužiteljica bili evidentirani kao korisnici, smatralo napuštenim. Stoga, uvažavajući činjenicu da bi se predmetno grobno mjesto smatralo napuštenim, čak i da je njihov pokojni otac upisan kao korisnik istoga u očevidniku groblja, a što nije, to se grobno mjesto tužiteljicama moglo dodijeliti na korištenje jedino uz plaćanje naknade koja se plaća jednokratno.

 

24.              Ovdje valja istaknuti da činjenica da je u rješenju o nasljeđivanju iza njihovog pokojnog oca navedeno da dio ostavinske mase čini i grobno mjesto na groblju K. nije od utjecaja na rješavanje predmetne upravne stvari, iz razloga što je u postupku donošenja osporenog rješenja nesporno utvrđeno postojanje rodbinske veze između tužiteljica i njihovih ukopanih prednika (djeda i strica) na temelju koje je tužiteljicama i dodijeljeno grobno mjesto, kao i da niti njihovi prednici (djed i stric) niti njihov otac nisu bili upisani kao korisnici predmetnog grobnog mjesta u očevidniku groblja pa da bi nakon smrti korisnika grobnog mjesta korištenje grobnog mjesta stekle tužiteljice kao nasljednice istoga. Stoga se tužiteljice neosnovano pozivaju na sadržaj samog rješenja o nasljeđivanju, a imajući u vidu da je u nadležnosti uprave groblja (GKTD I. d.o.o.) odlučivanje o zahtjevu za korištenje grobnog mjesta u skladu s čl. 13. st. 1. u svezi s čl. 10. st.1. ZOG-a.

 

25.              Naposljetku, suprotno navodima tužiteljica, javnopravna tijela su u cijelosti postupila u skladu s uputom iz presude ovog Suda poslovni broj 1 UsI-183/2020-11 od 16. veljače 2021., budući da su upotpunila dokazni postupak u skladu s uputom te na temelju tako utvrđenog činjeničnog stanja donijele novo rješenje, kojim je, za razliku od ranijeg (kojim je zahtjev tužiteljica bio odbačen), tužiteljicama dodijeljeno na korištenje predmetnog grobnog mjesta, uz plaćanje otkupnine.

 

26.              Slijedom navedenog, budući da je pobijano rješenje tuženika u cijelosti na zakonu osnovano, to je na temelju čl. 57. st.1. ZUS-a valjalo odbiti tužbeni zahtjev te riješiti kao u izreci ove presude.

 

27.              Odluka o troškovima se temelji na odredbi čl. 79. st. 4. ZUS-a prema kojoj stranka koja izgubi spor u cijelosti snosi troškove. Budući da je 1. tužiteljica izgubila spor, to istoj ne pripada pravo na naknadu troškova spora.  

 

U Rijeci 21. travnja 2022.         

                                                                                                                                                                                                                                                                                                                                           Sutkinja

 

                                                                                                                                         Daria Pugel, v.r.

 

 

 

 

 

 

UPUTA O PRAVNOM LIJEKU:

Protiv ove presude dopuštena je žalba Visokome upravnom sudu Republike Hrvatske. Žalba se podnosi putem ovog Suda u dovoljnom broju primjeraka za sud i sve stranke u sporu, u roku od 15 dana od dana dostave presude.