Baza je ažurirana 08.05.2025. 

zaključno sa NN 72/25

EU 2024/2679

Pristupanje sadržaju

              - 1 -              Kzz 12/2022-3

REPUBLIKA HRVATSKA

VRHOVNI SUD REPUBLIKE HRVATSKE

Z A G R E B

 

 

 

 

 

Broj: Kzz 12/2022-3

 

 

 

U   I M E   R E P U B L I K E   H R V A T S K E

P R E S U D A

 

              Vrhovni sud Republike Hrvatske, u vijeću sastavljenom od sudaca Vrhovnog suda Vesne Vrbetić kao predsjednice vijeća te Dražena Tripala i Žarka Dundovića kao članova vijeća, uz sudjelovanje više sudske savjetnice – specijalistice Martine Setnik kao zapisničara, u kaznenom predmetu protiv okrivljenog M. D. zbog prekršaja iz članka 32. stavaka 1. i 4. Zakona o sigurnosti prometa na cestama ("Narodne novine" broj 67/08, 48/10. i 74/11), odlučujući o zahtjevu za zaštitu zakonitosti Državnog odvjetništva Republike Hrvatske broj ZPP-DO-79/2021 od 7. travnja 2022. podnesenom protiv rješenja koje čine rješenje Prekršajnog suda u Osijeku, Stalne službe u Belom Manastiru od 30. kolovoza 2016. broj Ppu P-2225/16-39 i rješenje Visokog prekršajnog suda Republike Hrvatske od 6. rujna 2017. broj -3142/2016, u sjednici održanoj 20. travnja 2022.

 

 

presudio  je

 

Utvrđuje se da je zahtjev za zaštitu zakonitosti osnovan i da je pravomoćnim rješenjem Prekršajnog suda u Osijeku, Stalne službe u Belom Manastiru od 30. kolovoza 2016. broj Ppu P-2225/16-39, potvrđenim rješenjem Visokog prekršajnog suda Republike Hrvatske od 6. rujna 2017. broj -3142/2016 povrijeđen zakon u odredbi članka 82. stavka 3. Prekršajnog zakona ("Narodne novine" broj 107/07.; dalje: PZ) čime je počinjena bitna povreda odredaba prekršajnog postupka iz članka 195. stavka 2. PZ-a te se pobijano rješenje ukida i predmet vraća prvostupanjskom sudu na ponovno odlučivanje.

 

 

Obrazloženje

 

  1. Pravomoćnim rješenjem Prekršajnog suda u Osijeku, Stalne službe u Belom Manastiru od 30. kolovoza 2016. broj Ppu P-2225/16-39, potvrđenim rješenjem Visokog prekršajnog suda Republike Hrvatske od 6. rujna 2017. broj -3142/2016, odbijen je zahtjev okrivljenog M. D. za naknadu troškova kaznenog postupka.
  2. Protiv tog rješenja Državno odvjetništvo Republike Hrvatske (dalje: državni odvjetnik) podnijelo je zahtjev za zaštitu zakonitosti (dalje: zahtjev) zbog bitne povrede odredaba prekršajnog postupka iz članka 195. stavka 2. u vezi s člankom 82. stavkom 3. PZ-a, s prijedlogom da Vrhovni sud Republike Hrvatske utvrdi tu povredu i da pobijano rješenje ukine i predmet vrati prvostupanjskom sudu na ponovno odlučivanje.
  3. O sjednici je, u skladu s odredbom članka 510. stavkom 4. Zakona o kaznenom postupku („Narodne novine“ broj 152/08., 76/09., 80/11., 121/11. – pročišćeni tekst, 91/12. - Odluka Ustavnog suda Republike Hrvatske, 143/12., 56/13., 145/13., 152/14., 70/17. i 126/19.; dalje: ZKP/08.) koji se, prema odredbi članka 220. stavka 2. PZ-a, na odgovarajući način primjenjuje u prekršajnom postupku u povodu ovog pravnog lijeka, uredno izvješten glavni državi odvjetnik.
  4. Zahtjev je osnovan.
  5. U pravu je državni odvjetnik kada tvrdi da pri odlučivanju o zahtjevu okrivljenika za naknadu troškova na ime nagrade i nužnih izdataka branitelja nije bilo mjesta primjeni odredbe članka 140. stavka 2. PZ-a.
  6. Naime, odredbom članka 140. stavka 2. PZ-a koji se, s obzirom na vrijeme pokretanja prekršajnog postupka, ovdje primjenjuje, bilo je propisano da će se, kad se obustavlja prekršajni postupak, izreći u odluci da troškovi iz članka 138. stavka 2. točke 2. do 4. tog Zakona padaju na teret proračunskih sredstava, a troškovi iz članka 138. stavka 2. točke 3. i 5. tog Zakona samo ako se postupak obustavlja iz razloga što djelo okrivljenika nije prekršaj ili nema dokaza da je počinio prekršaj.
  7. Međutim, prekršajni postupka protiv okrivljenog M. D. nije dovršen rješenjem o obustavi, nego donošenjem presude kojom se optužba odbija. Zbog toga, s obzirom na to da pitanje naknade troškova prekršajnog postupka iz članka 138. stavka 2. točke 3. i 5. PZ-a u slučaju kada je postupak dovršen presudom kojom se optužba odbija nije bilo regulirano, nije bilo mjesta primjeni odredbe članka 140. stavka 2. PZ-a, već je, u skladu s odredbom članka 82. stavka 3. tog Zakona (prema kojoj će se, kad taj Zakon ne sadrži odredbe o pojedinim pitanjima postupka, na odgovarajući način, kada to bude primjereno svrsi prekršajnog postupka, primijeniti odredbe Zakona o kaznenom postupku), trebalo primijeniti odredbu članka 149. stavka 1. tada važećeg Zakona o kaznenom postupku („Narodne novine“ broj 152/08., 76/09., 80/11., 121/11. – pročišćeni tekst, 91/12. – Odluka Ustavnog suda Republike Hrvatske, 143/12., 56/13., 145/13. i 152/14.) prema kojoj će sud, kod donošenja presude kojom se optužba odbija, u presudi izreći da nužni izdaci okrivljenika, nagrada i nužni izdaci njegovog branitelja padaju na teret proračunskih sredstava.
  8. Budući da pri donošenju pobijanog rješenja Prekršajni sud u Osijeku, Stalna služba u Belom Manastiru, nije primijenio odredbu članka 82. stavka 3. PZ-a, a to je utjecalo na pravilnost tog rješenja, a Visoki prekršajni sud Republike Hrvatske, kada je odbio žalbu okrivljenog M. D. protiv prvostupanjskog rješenja, tu povredu nije ispravio, ostvarena je bitna povreda odredaba prekršajnog postupka iz članka 195. stavka 2. PZ-a, s na to s pravom u zahtjevu upire državni odvjetnik.
  9. Zbog toga je, na temelju članka 513. stavka 1. ZKP/08., na čiju primjenu upućuje odredba članka 220. stavka 2. PZ-a, trebalo  prihvatiti zahtjev za zaštitu zakonitosti i utvrditi da je pobijanim rješenjem povrijeđen zakon u odredbi članka 82. stavka 3. u vezi s člankom 195. stavkom 2. PZ-a i to rješenje ukinuti te predmet uputiti prvostupanjskom sudu na ponovno odlučivanje, kako je i presuđeno u izreci.

Zagreb, 20. travnja 2022.

 

Predsjednica vijeća

Vesna Vrbetić, v. r.

 

Za pristup ovom sadržaju morate biti prijavljeni te imati aktivnu pretplatu