- 1 -              Poslovni broj: Usž-1370/22-2

 

Poslovni broj: Usž-1370/22-2

 

 

 

 

U  I M E   R E P U B L I K E   H R V A T S K E

 

P R E S U D A

 

Visoki upravni sud Republike Hrvatske u vijeću sastavljenom od sudaca tog Suda Ante Galića, predsjednika vijeća, Sanje Štefan i Ljiljane Karlovčan-Đurović, članova vijeća te više sudske savjetnice Lane Štok, zapisničarke, u upravnom sporu tužitelja J. L. iz B., kojeg zastupa opunomoćenik B. Ž., odvjetnik u Z., protiv tuženika Agencije za plaćanja u poljoprivredi, ribarstvu i ruralnom razvoju, Z., radi povrata potpore, odlučujući o žalbi tužitelja protiv presude Upravnog suda u Splitu, poslovni broj: UsI-1666/21-11 od 10. rujna 2021., na sjednici vijeća održanoj 20. travnja 2022.

 

p r e s u d i o   j e

 

              Odbija se žalba tužitelja i potvrđuje presuda Upravnog suda u Splitu, poslovni broj: UsI-1666/21-11 od 10. rujna 2021.

 

Obrazloženje

 

1.              Presudom Upravnog suda u Splitu, poslovni broj: UsI-1666/21-11 od 10. rujna 2021. odbijen je tužbeni zahtjev za poništavanje odluke tuženika, klasa: 320-01/15-03/92537, urbroj: 343-0100/01-19-021 od 18. ožujka 2019.

2.              Protiv navedene presude tužitelj je podnio žalbu zbog povrede odredaba upravnog postupka, pogrešno i nepotpuno utvrđenog činjeničnog stanja te pogrešne primjene materijalnog prava. Tužitelj osporava zakonitost odluke tuženika navodeći da u propisima nigdje ne postoji obveza o sadnji monokulture, kako to tumači tuženik i na temelju čega umanjuje prijavljenu površinu te donosi odluku o povratu sredstava. Ističe da ne postoji odstupanje od prijavljenih površina jer je na cijeloj površini prijavljenoj za potporu posađena kultura oraha, ali je između njih djelomično posađeno i božićnih drvaca. Dodaje da je činjenica da je dio oraha zbog loših vremenskih uvjeta u lošijem vegetativnom stanju jer su godinama jaki rani proljetni mrazovi, ali ističe i da se radi o mladicama koje su bile pogođene teškim atmosferskim prilikama i kojima je razvoj otežan. Smatra da lošije vegetativno stanje nije od utjecaja za odobravanje ili uskratu potpore. Dodaje i da činjenica da su na nekim parcelama posađene i druge kulture nije od značaja za dobivanje potpore jer ni jednim propisom nije bilo određeno da na parceli mora biti posađena monokultura. Predlaže da Visoki upravni sud usvoji žalbu, ukine pobijano rješenje te predmet vrati na ponovni postupak, podredno preinači prvostupanjsku presudu na način da usvoji tužbeni zahtjev i poništi pobijana rješenja.

3.              Tuženik u odgovoru na žalbu navodi da je kontrolom na terenu utvrđeno da na prijavljenim površinama uopće nema nasada oraha ili da nasad oraha ne udovoljava propisanim kriterijima. Dodaje da je na određenim parcelama utvrđeno nepoljoprivredno zemljište koje je u naravi šuma (utvrđena je prisutnost višegodišnjih drvenastih šumskih kultura) pa je, s obzirom da se potpora dodjeljuje samo za poljoprivredne površine, tuženik utvrdio da predmetne parcele nisu prihvatljive za potporu. U prilog tome tuženik je dostavio izvještaj o kontroli na terenu i fotografije iz kojih je jasno vidljivo koje su površine utvrđene kao neprihvatljive i zbog čega. Tuženik nadalje pojašnjava da je iz dokumentacije vidljivo da je tužitelj prijavio površinu od 8,41 ha, a kontrolom na terenu je utvrđeno da tužitelj stvarno koristi 6,79 ha odnosno da je prijavio površinu za 1,62 ha veću od one koju stvarno koristi što predstavlja razliku od 23,86%. Smatra da je prvostupanjski sud pravilno utvrdio da tužbeni zahtjev nije osnovan slijedom čega ga je pravilno odbio. Predlaže da Visoki upravni sud žalbu tužitelja odbije kao neosnovanu i potvrdi prvostupanjsku presudu.

4.              Žalba nije osnovana.

5.              Ispitivanjem pobijane prvostupanjske presude sukladno odredbi članka 73. stavka 1. Zakona o upravnim sporovima („Narodne novine“, 20/10., 143/12., 152/14., 94/16., 29/17. i 110/21.; dalje: ZUS), ovaj Sud je utvrdio da ne postoje žalbeni razlozi zbog kojih se presuda pobija.  

6.              Uvidom u spis predmeta utvrđeno je da je odlukom tuženika od 18. ožujka 2019. odbijen prigovor tužitelja izjavljen protiv odluke tuženika od 20. studenoga 2018. kojom je naloženo tužitelju da u roku od 30 dana uplati na račun Agencije za plaćanja u poljoprivredi, ribarstvu i ruralnom razvoju, neopravdano isplaćenu potporu za 2015. godinu u iznosu od 4.018,10 kuna.

7.               Iz podataka spisa predmeta proizlazi da je prvostupanjski sud utvrdio da je poljoprivrednom gospodarstvu tužitelja odlukom o ostvarivanju prava na potporu za 2015. dodijeljena i isplaćena potpora u iznosu od 4.018,10 kuna za korištenje poljoprivrednih površina koje se obrađuju u ukupnoj površini od 8,41 ha. Naknadnom kontrolom na terenu prijavljenih površina u godinama nakon godine podnošenja zahtjeva i administrativnim kontrolama dobivenih rezultata, utvrđeno je stvarno korištenje poljoprivrednih površina od 6,79 ha za 2015.

8.              Visoki upravni sud prihvaća utvrđeno činjenično stanje od strane prvostupanjskog suda, jer po ocjeni Suda, tužiteljevim žalbenim navodima nisu dovedene u sumnju odlučne činjenice kako ih je utvrdio prvostupanjski sud, a imajući na umu i utvrđeno činjenično stanje u provedenom upravnom postupku.

9.              Na tako utvrđeno činjenično stanje prvostupanjski sud je pravilno primijenio materijalno pravo, odredbe članka 17. stavka 1. i članka 142. stavaka 1., 3. i 4. Zakona o poljoprivredi („Narodne novine“ 30/15.) i članka 19. stavka 1. Delegirane uredbe Komisije (EU) broj 640/2014 od 11. ožujka 2014. o dopuni Uredbe (EU) broj 1306/2013 Europskog parlamenta i Vijeća u pogledu integriranog administrativnog i kontrolnog sustava te uvjeta za odbijanje ili obustavu plaćanja i administrativne kazne koje se primjenjuju za izravna plaćanja, potporu ruralnom razvoju i višestruku sukladnost (SL L 181, 20. lipnja 2014.; dalje: Uredba).

10.              Odredbom članka 127. Pravilnika o provedbi izravne potpore poljoprivredi i IAKS mjera ruralnog razvoja („Narodne novine“ 35/15., 53/15., 69/15. 101/15. i 132/15.) propisano je da se kod prekoračenja prijava za potrebe provedbe plaćanja vezanih uz površinu primjenjuju administrativne kazne sukladno odredbama članaka 17., 18. i 19. Uredbe.

11.              Odredbom članka 19. stavka 1. Uredbe propisano je da se, ako je u pogledu skupine kultura iz članka 17. stavka 1. Uredbe razlika između površine prijavljene za programe potpore i površine utvrđene u skladu s člankom 18. Uredbe veća od 20% utvrđene površine, za predmetnu skupinu kultura ne dodjeljuje nikakva pomoć ili potpora povezana s površinom.

12.              Kontrolom na terenu je utvrđeno da je u zahtjevu za potporu za 2015. tužitelj prijavio površinu od 8,41 ha, dok je nadzorom utvrđeno da u poljoprivredne svrhe ne koristi čitavu prijavljenu površinu, već koristi površinu od 6,79 ha. S obzirom da da je razlika između prijavljene i utvrđene površine veća od 20% utvrđene površine, tužitelj je, u skladu s navedenom Uredbom, obvezan na vraćanje cijelog iznosa potpore koja mu je isplaćena za 2015.

13.               Pravilno je prvostupanjski sud utvrdio da je ukupna prihvatljiva površina koju tužitelj koristi u poljoprivredne svrhe utvrđena na temelju izvještaja o kontroli na terenu obavljenoj 11. travnja 2018. u kojem su detaljno prikazane utvrđene nesukladnosti po prijavljenim parcelama. Spomenute nesukladnosti odnose se na kvalitetu nasada i određivanje površina pod njima te su potkrijepljene fotografijama koje dokazuju ispravnost zaključaka tuženika. Prvostupanjski sud je pri tom napomenuo i da tužitelj nije dokazao drukčije činjenično stanje od onog utvrđenog kontrolom koja je obavljena neposredno na terenu. Slijedom navedenog, i ovaj Sud nalazi zakonitom odluku tuženika kojom se tužitelju nalaže povrat već isplaćenih sredstava.

14.              Na utvrđeno činjenično stanje prvostupanjski sud je pravilno primijenio materijalno pravo, te odbio tužbeni zahtjev uz razložno obrazloženje, s kojim je ovaj Sud suglasan, a prema ocjeni ovoga Suda tužitelj žalbenim navodima nije doveo u sumnju tako utvrđeno činjenično stanje i primijenjeno materijalno pravo.

15.              Budući da ovaj Sud nije utvrdio postojanje žalbenih razloga kao niti onih na koje pazi po službenoj dužnosti, na temelju odredbe članka 74. stavka 1. ZUS-a žalba tužitelja je odbijena i potvrđena je prvostupanjska presuda.

 

U Zagrebu 20. travnja 2022.

 

                                                                                                                       Predsjednik vijeća

Ante Galić