Broj: Rev 960/2015-2

U   I M E   R E P U B L I K E   H R V A T S K E

P R E S U D A

I

R J E Š E N J E

              Vrhovni sud Republike Hrvatske u Zagrebu u vijeću sastavljenom od sudaca Marine Paulić, predsjednice vijeća, Jasenke Žabčić, članice vijeća i sutkinje izvjestiteljice, te Ljiljane Hrastinski Jurčec, Darka Milkovića i Ivana Vučemila, članova vijeća, u pravnoj stvari tužitelja D. L. iz Z., koga zastupa punomoćnica M. O. B., odvjetnica u Z., protiv tuženika Ž. Ž. iz Z., koga zastupa punomoćnik P. Ć., odvjetnik u Z., radi isplate, i u pravnoj stvari protutužbe, radi utvrđenja ništavosti dijela ugovora, odlučujući o reviziji tuženika protiv presude Županijskog suda u Zagrebu broj Gž-3186/13-2 od 8. srpnja 2014. kojom je potvrđena presuda Općinskog građanskog suda u Zagrebu broj P-4292/11-20 od 24. rujna 2012., u sjednici održanoj 10. rujna 2019.,

p r e s u d i o   j e

Revizija tuženika se djelomično prihvaća te se preinačava presuda Županijskog suda u Zagrebu broj Gž-3186/13-2 od 8. srpnja 2014. i presuda Općinskog građanskog suda u Zagrebu broj P-4292/11-20 od 24. rujna 2012. u dijelu kojim je prihvaćen zahtjev tužitelja po osnovi glavne novčane tražbine i sudi:

Nalaže se tuženiku da u roku od 15 dana tužitelju isplati iznos od 27.000,00 EUR-a, dok se u dijelu koji se odnosi na isplatu glavne novčane tražbine u kunskoj protuvrijednosti tužbeni zahtjev odbija kao neosnovan.

r i j e š i o   j e

Ukida se presuda Županijskog suda u Zagrebu broj Gž-3186/13-2 od 8. srpnja 2014. i presuda Općinskog građanskog suda u Zagrebu broj P-4292/11-20 od 24. rujna 2012. u dijelu kojim je prihvaćen zahtjev tužitelja po osnovu zatezne kamate, kao i u dijelu kojim je odlučeno o troškovima postupka, te u tim dijelovima predmet vraća prvostupanjskom sudu na ponovno suđenje.

              O troškovima koji su nastali u povodu izjavljene revizije odlučit će se u konačnoj odluci.

              Odbacuje se revizija tuženika kao nedopuštena u dijelu kojim se pobija presuda Županijskog suda u Zagrebu broj Gž-3186/13-2 od 8. srpnja 2014. u dijelu kojim je potvrđena točka II. izreke presude Općinskog građanskog suda u Zagrebu broj P-4292/11-20 od 24. rujna 2012. kojom je odbijen protutužbeni zahtjev.

Obrazloženje

Presudom suda prvog stupnja naloženo je tuženiku platiti tužitelju iznos od 27.000,00 eura u kunskoj protuvrijednosti prema prodajnom tečaju Hrvatske narodne banke na dan isplate, zajedno s pripadajućom zakonskom zateznom kamatom od 14. prosinca 2008. do isplate (točka I. izreke). Odbijen je protutužbeni zahtjev za utvrđenje da je ništav ugovor o zajmu sklopljen 13. ožujka 2008. u dijelu kojim je ugovoreno da će tuženik isplatiti tužitelju iznos od 17.000,00 eura s rokom dospijeća 13. prosinca 2008. kao i zahtjev za naknadu troškova parničnog postupka (točka II. izreke).

Presudom suda drugog stupnja odbijena je žalba tuženika kao neosnovana i potvrđena je prvostupanjska presuda, a tužitelju nije dosuđen trošak odgovora na žalbu.

Protiv drugostupanjske presude reviziju je podnio tuženik pozivom na čl. 382. st. 1. Zakona o parničnom postupku ("Narodne novine", broj 53/91, 91/92, 112/99, 88/01, 117/03, 88/05, 2/07, 84/08, 96/08, 123/08, 57/11, 148/11 - pročišćeni tekst, 25/13, 28/13 i 89/14, dalje: ZPP) zbog pogrešne primjene materijalnog prava i bitne povrede odredaba parničnog postupka. Predlaže da revizijski sud preinači nižestupanjske presude, podredno ukine i predmet vrati sudu prvog stupnja na ponovno odlučivanje.

              Odgovor na reviziju nije podnesen.

              Revizija protiv dijela drugostupanjske presude koji se odnosi na tužbeni zahtjev revizija je osnovana, dok u odnosu na dio drugostupanjske presude koji se odnosi na protutužbeni zahtjev nije dopuštena.

U odnosu na tužbeni zahtjev

Pobijana presuda ispitana je u smislu odredbe čl. 392.a st. 1. ZPP-a, samo u onom dijelu u kojem se pobija revizijom i samo u granicama razloga određeno navedenih u reviziji.

Prema odredbi čl. 386. ZPP-a u reviziji stranka treba određeno navesti i obrazložiti razloge zbog kojih je podnosi. Razlozi koji nisu tako obrazloženi neće se uzeti u obzir.

              Revizijski razlog bitne povrede odredaba parničnog postupka tuženik temelji na tvrdnji o učinjenoj bitnoj povredi odredaba parničnog postupka iz čl. 354. st. 2. t. 11. ZPP-a, jer da u nižestupanjskim presudama nisu navedeni razlozi o odlučnim činjenicama.

Suprotno revizijskim navodima, nižestupanjske presude su valjano i dostatno obrazložene, te se mogu ispitati, pa stoga nije ostvaren revizijski razlog bitne povrede odredaba parničnog postupka iz čl. 354. st. 2. t. 11. ZPP-a.

Tvrdnjom da je temeljem predmetnog ugovora o zajmu primio tek iznos od 10.000,00 eura, tuženik osporava ocjenu provedenih dokaza od strane prvostupanjskog suda, a koju je prihvatio drugostupanjski sud, čime zapravo ukazuje na pogrešno i nepotpuno utvrđeno činjenično stanje.

Revizijski navodi kojima se dovodi u pitanje utvrđeno činjenično stanje nisu uzete u razmatranje jer se u smislu odredbi čl. 385. st. 1. ZPP-a revizija ne može podnijeti zbog pogrešno i nepotpuno utvrđenog činjeničnog stanja, a revizijski sud odlučujući o reviziji polazi od činjeničnih utvrđenja nižestupanjskih sudova.

Predmet spora po tužbenom zahtjevu je vraćanje zajma u iznosu od 27.000,00 eura u kunskoj protuvrijednosti prema prodajnom tečaju Hrvatske narodne banke na dan isplate.

Pošavši od utvrđenja da je tužitelj temeljem ugovora o zajmu sklopljenog 13. ožujka 2008. pozajmio tuženiku iznos od 27.000,00 kn eura s obvezom vraćanja pozajmljenog iznosa do 13. prosinca 2008. te da tuženik o dospijeću nije izvršio svoju obvezu vraćanja navedenog iznosa, nižestupanjski sudovi su prihvatili tužbeni zahtjev te obvezali tuženika na vraćanje primljenih 27.000,00 eura u kunskoj protuvrijednosti na dan isplate s pripadajućom zateznom kamatom od 14. prosinca 2008. do isplate.

Osnovano tuženik navodi u reviziji da su nižestupanjski sudovi pogrešno primijenili materijalno pravo kada nisu primijenili odredbe iz čl. 322. i 327. st. 1. Zakona o obveznim odnosima ("Narodne novine" broj 35/05, 41/08, dalje: ZOO) budući je predmetni ugovor sklopljen u vrijeme kada pozajmljivanje strane valute nije bilo dopušteno.

Naime, pogrešno je primijenjeno materijalno pravo kada je prihvaćen zahtjev tužitelja u dijelu kojim je tuženik obvezan isplatiti tužitelju kunsku protuvrijednost iznosa u EUR-ima. To zato što je predmetni ugovor o zajmu sklopljen u vrijeme kada prema odredbi čl. 17. Zakon o deviznom poslovanju ("Narodne novine" broj 96/03, 140/05, 132/06 i 1/07) nije bila dopuštena mogućnost pozajmljivanja deviza između domaćih fizičkih osoba i između domaćih fizičkih i stranih osoba. Kako navedenim odredbama nije bilo predviđeno da se devize mogu koristiti za davanje zajma, ugovor o zajmu kojeg su stranke sklopile ništetan je u smislu odredbe čl. 322. st. 1. ZOO-a (čime ga stranke nisu dužne ispuniti). Stoga je na temelju izvanugovornog obveznog odnosa stjecanja bez osnove svaka ugovorna strana dužna vratiti drugoj sve ono što je primila osnovom takvog ugovora (čl. 323. st. 1. ZOO-a).

Slijedom toga, a obzirom da je primio zajam od 27.000,00 EUR-a, tuženik je dužan vratiti tužitelju primljeni iznos, čime je u dijelu kojim je prihvaćen zahtjev tužitelja po osnovi glavne novčane tražbine valjalo prihvatiti reviziju tuženika kao osnovanu te primjenom odredbe čl. 395. st. 1. ZPP-a u ovom dijelu preinačiti nižestupanjske presude kako je to odlučeno izrekom presude.

Isto tako, a budući je navedeni ugovor o zajmu ništetan, i tužbeni zahtjev u odnosu na zatezne kamate valja cijeniti kroz institut stjecanja bez osnove (čl. 1111. ZOO-a). Prema odredbi čl. 1115. ZOO-a, kad se vraća ono što je stečeno bez osnove, moraju se vratiti plodovi i platiti zatezne kamate, i to ako je stjecatelj nesavjestan od dana stjecanja, a inače od dana podnošenja zahtjeva. Zbog pogrešnog pravnog shvaćanja nižestupanjski sudovi nisu utvrdili prethodno navedene činjenice odlučne za odluku o postavljenom zahtjevu tužitelja po osnovu zateznih kamata.

Zbog pogrešnog pravnog pristupa u primjeni materijalnog prava odlučne okolnosti u ovoj pravnoj stvari po zahtjevu za isplatu zatezne kamate ostale su nepotpuno utvrđene (čl. 395. st. 2. ZPP-a). Stoga je reviziju tuženika u dijelu kojim je prihvaćen zahtjev tužitelja po osnovi kamate trebalo prihvatiti i u tom dijelu ukinuti drugostupanjsku i prvostupanjsku presudu te predmet vratiti prvostupanjskom sudu na ponovno suđenje, pri čemu će se odlučiti i o troškovima parničnog postupka.

U odnosu na protutužbeni zahtjev

Prema odredbi čl. 382. st. 1. ZPP-a stranke mogu podnijeti reviziju protiv drugostupanjske presude:

              1. ako vrijednost predmeta spora pobijanog dijela presude prelazi 200.000,00 kuna,

              2. ako je presuda donesena u sporu o postojanju ugovora o radu, odnosno prestanku radnog odnosa ili radi utvrđenja postojanja radnog odnosa te

              3. ako je drugostupanjska presuda donesena prema odredbama članka 373.a i 373.b ZPP-a.

Po svojoj pravnoj prirodi protutužba predstavlja samostalnu tužbu, pa se pitanje dopuštenosti revizije protiv presude kojom je odlučeno o tužbenom i protutužbenom zahtjevu ocjenjuje samostalno (odvojeno) u odnosu na svaki od tih zahtjeva.

S obzirom na to da se u ovom slučaju ne radi o pobijanoj presudi iz čl. 382. st. 1. t. 2. i 3. ZPP-a, dopustivost revizije u odnosu na dio pobijane presude koji se odnosi na protutužbeni zahtjev ispitana je prema vrijednosnom kriteriju iz čl. 382. st. 1. t. 1. ZPP-a.

Predmet spora po protutužbenom zahtjevu je zahtjev za utvrđenje djelomične ništavosti predmetnog ugovora o zajmu.

Prema odredbi čl. 40. st. 2. ZPP-a kad se tužbeni zahtjev ne odnosi na novčanu svotu mjerodavna je vrijednost predmeta spora koju je tužitelj naznačio u tužbi.

Tuženik je u protutužbi (list 28 spisa) naznačio vrijednost predmeta spora u iznosu od 101.000,00 kn.

Prema tome, vrijednost predmeta spora protutužbenog zahtjeva ne prelazi granični iznos od 200.000,00 kn.

Kako, slijedom navedenog, protiv dijela drugostupanjske presude koji se odnosi na protutužbeni zahtjev revizija iz čl. 382. st. 1. ZPP-a nije dopuštena, a iz sadržaja revizije ne proizlazi da je ista podnesena na temelju odredbe čl. 382. st. 2. ZPP-a, predmetnu reviziju je valjalo na temelju odredbe čl. 392. st. 1. ZPP-a djelomično odbaciti kao nedopuštenu.

Zagreb, 10. rujna 2019.