1                                 Poslovni broj: 4 Pn-15/2021-22

 

U   I M E    R E P U B L I K E     H R V A T S K E

 

P R E S U D A

 

Općinski sud u Varaždinu po sutkinji Karmen Ošpuh, kao sucu pojedincu, po prijedlogu odluke više sudske savjetnice - specijalistice Helene Đud, u pravnoj stvari M. V., OIB …iz S., kojeg zastupa punomoćnica B. M., odvjetnica u V., protiv tuženika P. gimnazije V., OIB …, V.,  kojeg zastupaju punomoćnice iz O. društva S. M., I. P. i M. V. H., odvjetnice u Z., radi naknade štete, nakon zaključene glavne i javne rasprave 10. ožujka 2022. u prisutnosti punomoćnika tužitelja i tužitelja osobno i punomoćnika i z.z. tuženika te objave presude 20. travnja 2022.

 

p r e s u d i o    j e

 

I/              Odbija se tužbeni zahtjev koji glasi:

" I. Nalaže se tuženoj P. gimnazija V., V., OIB:… da tužitelju M. V. iz S., B., OIB: …, isplati iznos od 16.382,00 kn, zajedno s zakonskom zateznom kamatom po stopi koja se određuje uvećanjem prosječne kamatne stope na stanje kredita odobrenih za razdoblje dulje od godinu dana nefinancijskim trgovačkim društvima izračunate za referentno razdoblje koje prethodi tekućem polugodištu za 3 postotnih poena, sve u skladu sa čl. 29. Zakona o obveznim odnosima, tekućom kako slijedi:

- na iznos od 7.370,00 kn od 16.09.2020. godine do isplate,

- na iznos od 3.792,00 kn od 17.11.2019. godine do isplate,

- na iznos od 580,00 kn, od 31.10.2020. godine do isplate,

- na iznos od 580,00 kn, od 30.11.2020. godine do isplate,

- na iznos od 580,00 kn, od 31.12.2020. godine do isplate,

- na iznos od 580,00 kn, od 30.01.2021. godine do isplate,

- na iznos od 580,00 kn, od 28.02.2021. godine do isplate,

- na iznos od 580,00 kn, od 31.03.2021. godine do isplate,

- na iznos od 580,00 kn, od 30.04.2021. godine do isplate,

- na iznos od 580,00 kn, od 31.05.2021. godine do isplate,

- na iznos od 580,00 kn, od 30.06.2021. godine do isplate,

a sve u roku od 15 dana od pravomoćnosti presude.

II. Nalaže se tuženoj da tužitelju isplati troškove parničnog postupka."

 

II/              Nalaže se tužitelju M. V. da naknadi tuženici P. gimnaziji V. troškove parničnog postupka u iznosu od 6.250,00 kuna (slovima: šest tisuća dvjesto pedeset kuna), u roku od 15 dana.

 

Obrazloženje

 

1. Tužitelj je 12. veljače 2021. podnio tužbu protiv tuženice radi naknade štete. Činjenično obrazlažući predmet spora navodi da se njegovo potraživanje odnosi na naknadu štete zbog povrede ugovorne obveze u ukupnom iznosu od 16.382,00 kuna. Predlaže da sud usvoji tužbeni zahtjev uz naknadu troškova parničnog postupka.

 

2. Tuženica u odgovoru na tužbu ističe prigovor promašene pasivne legitimacije. Osporava osnovu i visinu tužbenog zahtjeva smatrajući da nisu ispunjenje pretpostavke odgovornosti tuženice za naknadu štete. Predlaže da sud odbije tužbeni zahtjev u cijelosti kao neosnovan uz naknadu troškova parničnog postupka.

 

3. Očitujući se na navode iznesene u odgovoru na tužbu tužitelj smatra da je prigovor promašene pasivne legitimacije neosnovan. Podneskom od 14. listopada 2021. tužitelj je povećao tužbeni zahtjev sa iznosa od 16.382,00 kn na iznos od 23.752,00 kn, sa pripadajućom zakonskom zateznom kamatom, a budući da je 29. rujna 2021. platio školarinu za drugu godinu studija J. V. u iznosu od 7.370,00 kuna. Sud je raspravnim rješenjem od 10. ožujka 2022. odlučio da se dopušta povećanje tužbenog zahtjeva na iznos 23.752,00 kn sa pripadajućom zakonskom zateznom kamatom te je sud odlučivao upravo o tom tužbenom zahtjevu.

 

4. U dokaznom postupku sud je pročitao dokumentaciju tužitelja (str. 6-64 spisa), dokumentacija tuženika (str. 76-180, 195-201, 230-234), iskaz svjedoka J. V. (str. 221-222), i svjedokinje K. K. H. (str. 222-223) te tužitelja i z.z. tuženice J. B.. Sud je kao nepotreban na temelju čl. 292. st. 4. Zakona o parničnom postupku (Narodne novine 53/91., 91/92., 112/99., 129/00., 88/01., 117/03., 88/05., 2/07., 96/08., 84/08., 123/08., 57/11., 25/13., 89/14., 70/19 dalje: ZPP) odbio dokazni prijedlog tuženice da sud po službenoj dužnosti pribavi od Povjerenstva za konačnu dodjelu IBDP-a Završno bodovanje te ocjene odnosno rezultate učenika J. V. kao i uvjete promjene kriterija bodovanja. Druge dokaze sud nije provodio jer ih stranke nisu predlagale, a činjenično stanje je u dovoljnoj mjeri utvrđeno za donošenje zakonite i pravilne odluke.

 

5. Nakon savjesne i brižljive ocjene svakog dokaza zasebno i svih dokaza zajedno, a i na temelju rezultata cjelokupnog postupka, a sve u smislu čl. 8. ZPP-a sud je sud je odlučio kao u izreci presude.

 

6. Predmet spora je zahtjev tužitelja za naknadu materijalne štete zbog povrede ugovorne obveze u iznosu od 23.752,00 kuna, a koji iznos se odnosi na plaćene dvije školarine u iznosu od 20.432,00 kuna, naknadu za završne ispite u iznosu od 3.792,00 kune, putne troškove u iznosu od 1.520,00 kuna i troškove prehrane u iznosu od 1.800,00 kuna.

 

7. Nakon provedenog dokaznog postupka sud nalazi među strankama činjenično nespornim da je tužitelj sa tuženicom potpisao Ugovor o školovanju u IBDP-u za školsku godinu 2019./2020. (u nastavku: Ugovor o školovanju) kao i da je tužitelj roditelj učenika J. V. koji je u školskoj godini 2019./2020. redovito pohađao program nastave četvrtog razreda, u ustanovi tuženice, prema međunarodnom programu International Baccaleureate Diploma Programme (dalje: IBDP). Nadalje, među parničnim strankama nije sporno da zbog situacije uzrokovane pandemijom virusa COVID-19 nisu provedeni ispiti mature (MAY 2020) te da su učenici ocijenjeni na temelju ispitnih materijala. Između stranaka nadalje nije sporno da je J. V. ocijenjen sa 314,40 bodova, što je značilo da je na prvom vrednovanju prošao sa negativnom ocjenom s kojom nije mogao ishoditi javnu ispravu kojom se dokazuje završetak srednjoškolskog obrazovanja (pao na ispitu međunarodne mature) te nije mogao upisati studij na ljetnom upisnom roku, dok je prema novim rezultatima vrednovan s 726,60 bodova te mu je 18. kolovoza 2020. od IBO izdana dvojezična diploma IB diplomskog programa međunarodnog prvostupnika. Konačno, nije sporno da je J. V. na jesenskom upisnom roku izvanredno, uz plaćanje upisao studij na S. S..

 

8. U ovom sporu radi naknade štete sporno je pravno pitanje da li je tuženica pasivno legitimirana i je li slijedom toga obveznik naknade štete obzirom na istaknuti prigovor promašene pasivne legitimacije. Nadalje je sporna između stranaka odgovornost tuženice za štetu kao i sama visina tužbenog zahtjeva.

 

9. Prije donošenja odluke o osnovanosti tužbenog zahtjeva valjalo je kao o prejudicijalnom pitanju odlučiti o prigovoru promašene pasivne legitimacije.

 

10. Prema čl. 342. Zakona o obveznim odnosima („Narodne novine“, br. 35/2005, 41/2008, 125/2011, 78/2015, 29/2018 - dalje u tekstu: ZOO) vjerovnik u obveznom odnosu ovlašten je od dužnika zahtijevati ispunjenje obveze, a dužnik je dužan ispuniti je savjesno u svemu kako ona glasi. Kad dužnik ne ispuni obvezu ili zakasni s njezinim ispunjenjem, vjerovnik ima pravo zahtijevati i popravljanje štete koju je zbog toga pretrpio. Prema čl. 1045. st. 1. ZOO-a tko drugome prouzroči štetu, dužan je naknaditi je ako ne dokaže da je šteta nastala bez njegove krivnje.

 

11. Imajući na umu nespornu činjenicu da je tužitelj sa tuženicom potpisao Ugovor o školovanju u IBDP-u za školsku godinu 2019./2020. to sud nalazi da se tuženica i tužitelj nalaze se u ugovornom odnosu pa temeljem takvog ugovornog odnosa tužitelj ima pravo zahtijevati ispunjenje obveze te je tuženica  dužna obvezu ispuniti u svemu i na način kako ona glasi. Ne ispuni li dužnik, ovdje tuženica, obvezu u cijelosti ili djelomično vjerovnik, ovdje tužitelj, ima pravo zahtijevati naknadu štete koju je pretrpio. Obzirom da tužitelj podnosi tužbu protiv tuženice upravo iz razloga jer smatra da mu je povredom ugovorne obveze – pogrešnim završnim vrednovanjem znanja učenika J. V. nanesena šteta sud prigovor promašene pasivne legitimacije ocjenjuje kao neosnovan.

 

12. U pogledu naknade štete koju tužitelj potražuje od tuženice valja napomenuti kako su opće pretpostavke odgovornosti za ugovornu štetu postojanje ugovora, odnosno ugovorne obveze, povreda ugovorne obveze tj. konkretno neispunjenje obveze druge ugovorne strane, šteta nanesena vjerovniku, postojanje uzročne veze i postojanje protupravnosti. Izostanak samo jedne od ovih pretpostavki ne dovodi do odgovornosti tuženika za nastanak štete.

 

13. Tužitelj tijekom postupka ne iznosi tvrdnju da tuženica nije izvršila sve svoje ugovorne obveze, već da ih je izvršila, ali sa zakašnjenjem jer je kako navodi, da je završno vrednovanje znanja učenika J. V. na kraju školovanja bilo provedeno pogrešno zbog čega nije ishodio javnu ispravu kojom se dokazuje završetak srednjoškolskog obrazovanja te na ljetnom upisnom roku nije mogao upisati niti jedan studij već je na jesenskom upisnom roku upisao studij izvanredno, uz plaćanje, budući da su sva mjesta za redovni studij bila popunjena čime da je tuženica postupila protivno Ugovoru o školovanju te time prouzročila tužitelju štetu u navedenom iznosu.

 

14. Tuženica s druge strane tvrdi da učenik J. V. prilikom prvog vrednovanja nije zadovoljio postavljene kriterije za dobivanje međunarodne diplome sukladno pravilima IBDP, a naknadno da je došlo do ublažavanja kriterija za ishođenje međunarodne diplome sukladno pravilima IBDP-a koje mu je omogućilo naknadno priznanje dovršenog programa.

 

15. U cilju utvrđenja spornih činjenica sud je pročitao dokumentaciju koja prileži spisu te u svojstvu svjedoka saslušao J. V., K. K. H. te tužitelja i z.z. tuženice J. B. kao stranke u svrhu dokazivanja.

 

16. Prema članku 1. Ugovora o školovanju predmet ovog ugovora je redovito školovanje učenika J. V. u međunarodnom programu IBDP u P. gimnaziji V., a prema nastavnom planu i programu International Baccaleureate Organization (u nastavku: IBO) u četvrti razred u školskoj godini 2019/2020.

 

17. Prema članku 3. Ugovora o školovanju tuženica se obvezala, između ostalog, učeniku J. V. osigurati školovanje prema nastavnom planu i programu IBDP i pod uvjetima određenima Zakonom o odgoju i obrazovanju u osnovnim i srednjim školama (Narodne novine broj: 87/2008, 86/2009, 92/2010, 105/2010, 90/2011, 5/2012, 16/2012, 86/2012, 94/2013, 152/2014, 7/2017, 68/2018, 98/2019, 64/2020, 133/2020; u nastavku: Zakonom o odgoju i obrazovanju u osnovnoj i srednjoj školi), svojim općim aktima te sukladno ostalim propisima i standardima IB programa.

 

18. Prema odredbi čl. 30.a st. 1. i st. 6. Zakona o odgoju i obrazovanju u osnovnoj i srednjoj školi, međunarodnim nastavnim planom i programom i/ili kurikulumom smatra standardizirani program međunarodne organizacije ili institucije koji se provodi i u drugim državama. Na kraju srednjoškolskog obrazovanja po međunarodnom nastavnom planu i/ili kurikulumu nadležna međunarodna organizacija ili institucija izdaje učeniku javnu ispravu kojom dokazuje završetak srednjoškolskog obrazovanja.

 

19. Prema članku 72. točka 6. Zakona o odgoju i obrazovanju u osnovnoj i srednjoj školi u školama koje ostvaruju alternativni ili međunarodni program učenike se ocjenjuje sukladno programu koji ostvaruje.

 

20. U čl. 2. točki 2.5. Općih pravila IBO propisano je da IB određuje nastavni plan i program (kurikulum) i zahtjeve za ocjenjivanje koji vode do dodjele IB diplome ili rezultata tečaja i jedina je organizacija koja ih ima pravo dodijeliti. Rezultati IB diplome ili rezultati DP tečaja dodjeljuju se kandidatima koji su zadovoljili zahtjeve vrednovanja u skladu s općim pravilima i administrativnim zahtjevima detaljno navedenim u Priručniku. Škole se moraju pridržavati detalja, rokova i postupaka navedenih u Priručniku za odgovarajući ispitni rok. U točki 16.1. Općih pravila IBO propisano je da povjerenstvo za konačnu dodjelu IB DP je tijelo koje formalno dodjeljuje IB diplomu i rezultate DP tečaja na temelju ocjene utvrđenih postupcima dodjele ocjena.

 

21. Tijekom postupka na sporne okolnosti iskazivali su svjedoci J. V., K. K. H. te tužitelj i z.z. tuženice J. B..

 

22. Saslušani svjedoci suglasno su iskazivali o okolnosti da je škola (ovdje tuženica) dužna poštovati sva IB pravila te da sve odluke o ispitima i rezultatima vrednovanja donosi isključivo IBO,  da je IBO samoinicijativno odlučila da se zbog korone neće provoditi ispiti mature, da su se rezultati vrednovanja formirali na temelju materijala koji su učenici izrađivali tijekom cijele godine, a koji materijali su svi online dostavljeni IBO, da sam način vanjskog vrednovanja određuje IBO te ista izdaje i diplomu.

 

 

23. Ocjenjujući iskaze svjedoka u okviru cjeline koju čine međusobno kao i sa priloženom dokumentacijom, sud je kao vjerodostojne ocijenio njihove iskaze budući da su dani uvjerljivo, logično, detaljno i po stavu ovoga suda nepristrano, a njihovi su iskazi u tim dijelovima u cijelosti suglasni te se međusobno nadopunjuju, pri čemu je sud cijenio činjenicu da navedeni svjedoci o relevantnim činjenicama imaju neposredna saznanja, posebno svjedokinja K. K. H. koja je kao koordinatorica samog IBDP programa i razrednica J. V. objektivno i detaljno iskazivala o IBDP programu.

 

24. Konačno, tijekom postupka iskazivale su parnične stranke.

 

25. Kao životno logičnim i uvjerljivim je sud ocijenio iskaz z.z. tuženice J. B. u dijelu u kojem navodi da je škola (ovdje tuženica) dužna poštovati sva IB pravila te da sve odluke o ispitima i rezultatima vrednovanja donosi isključivo IBO,  da je IBO samoinicijativno odlučila da se zbog korone neće provoditi ispiti mature, da su se rezultati vrednovanja formirali na temelju materijala koji su učenici izrađivali tijekom cijele godine, a koji materijali su svi online dostavljeni IBO, da sam način vanjskog vrednovanja određuje IBO te ista izdaje i diplomu. Isti se nadopunjuju i sa pisanom dokumentacijom koja prileži, a ove navode z.z. tuženice J. B. potvrdili su i gore navedeni svjedoci, čije iskaze je sud ocijenio kao vjerodostojan.

 

26. S duge stane kao nevjerodostojan je sud ocijenio iskaz tužitelja u dijelu u kojem navodi da je njegova percepcija bila da je "zapravo sama P. gimnazija V. ujedno i IBO, a ne da bi gimnazija bila samo posrednik između učenika i IBO" kao i da "ne zna tko propisuje pravila završnog bodovanja" obzirom da i sam u svojem iskazu navodi da je škola organizirala školske sastanke i da mu nikada nije uskratila davanje bilo kakvih informacija za IB program, a iz iskaza z.z. tuženice i svjedokinje K. K. H. proizlazi da je tužitelj pokazao veliko zanimanje za sam program te da je bio informiran o samom programu obzirom da se nalazio i u vijeću roditelja, da je bio jako dobro upoznat sa radom IB organizacije kao i da je i prije nego što je njegov sin upisao ovaj program, predlagao mi je da se sličan program uvede i za sedmi i osmi razred osnovne škole te za prvi i drugi razred srednje škole te je bio svjestan da je za uvođenje novog programa potrebna akreditacija IB organizacije, kao što je bio svjestan da program IBDP koji je upisao njegov sin također provodi IB organizacija, a što je ekvivalent Nacionalnom centru za vanjsko vrednovanje u nacionalnom programu, a u kojem programu škola nema nikakav utjecaj na sam sadržaj, kao što nema ni u IBDP programu pa je životno nelogično i nerealno da nije znao da ugovor potpisuje upravo sa tuženicom, prema programu IBDP te da upravo IBO određuje sve kriterije vrednovanja znanja, a koji iskaz sud pripisuje subjektivnosti tužitelja, obzirom da je zainteresiran za ishod ovog postupka.

 

27. Konačno, povežu li se naznačeni dokazi sa dokumentacijom koja prileži spisu, sud nalazi kako svi ovi dokazi čine komplementarnu cjelinu koja međusobno potvrđuje vjerodostojnost ovih logički povezanih dokaza.

 

28. Sukladno dakle ovakvoj ocjeni dokaza sud je na temelju materijalnih i personalnih dokaza utvrdio da je škola (ovdje tuženica) dužna poštovati sva IB pravila te da sve odluke o ispitima, načinu, kriterijima i rezultatima vrednovanja donosi isključivo IBO, kao i da je IBO samoinicijativno odlučila da se zbog korone neće provoditi ispiti mature, te da je rezultate vrednovanja formirala na temelju materijala koji su učenici izrađivali tijekom cijele godine, kao i da IBO izdaje diplomu.

 

29. Rezimirajući iznijeto, sud nalazi da je struktura odnosa između IBO i tuženice takva da je tuženica samo provedbeno tijelo koje mora pridržavati nastavnog plana i programa  te svih pravila IBO te da tuženica nije imala ovlasti samostalno odlučivati o tome hoće li  se provesti ispiti mature ili neće te na koji način i na temelju kojih kriterija će provesti završno vrednovanje znanja učenika niti tuženica uopće imala ključnu ulogu kod ocjenjivanja međunarodne mature. Osim toga, tuženica nije ovlaštena izdati diplomu, već diplomu učeniku izdaje IBDP na temelju ocjene utvrđenih u postupcima dodjele ocjena.

 

30. Slijedom navedenog, kada se nesporna činjenica da je upravo IBO donijela odluku da se ispiti mature ne polažu, (a ne tuženica) dovede u svezu s okolnošću da je upravo IBO odlučio o načinu i kriterijima na temelju kojih će se provesti završno vrednovanje te je IBO i provela završno vrednovanje znanja učenika, a ne tuženica, a koje činjenice ne spori ni sam tužitelj, proizlazi zaključak suda da obzirom da tuženica nije uopće provela završno vrednovanje znanja učenika ne može biti niti odgovorna da je "pogrešno" provela završno vrednovanje znanja učenika pa stoga tuženica u ovom obveznom odnosu ne može biti štetnik, odnosno odgovorna osoba koja je tužitelju uzrokovala štetu.

 

31. Rezimira li se iznijeto, sud nalazi kako je tuženica u cijelosti osigurala školovanje prema nastavnom planu i programu IBDP i pod uvjetima određenima Zakonom o odgoju i obrazovanju u osnovnoj i srednjoj školi i svojim općim aktima te sukladno ostalim propisima i standardima IB programa, nakon čega proizlazi zaključak suda da je tuženica u potpunosti ispunila sve obveze preuzete Ugovorom o školovanju te da u postupanju tuženice nema štetne radnje (nema povrede ugovorne obveze) niti u postupanju tuženice ima elemenata protupravnosti.

 

32. Obzirom da u postupanju tuženice (između ostalog) nema štetne radnje kao jedne od više pretpostavki koje kumulativno moraju biti ispunjenje za utvrđenje odgovornosti tuženice za naknadu štete to sud zaključuje da ne postoji odgovornost tuženice za naknadu štete zbog čega je tužbeni zahtjev odbio.

 

33. Valja dodati da nisu ispunjene niti pretpostavke za izvanugovornu odgovornost jer su opće odredbe o odgovornosti iste kako za ugovornu tako i za izvanugovornu odgovornost te je i za taj oblik odgovornosti potrebno da, između ostalog, postoji protupravnost, a za koju je sud utvrdio da ne postoji.

 

34. Dodaje se da u konkretnoj situaciji nije odlučna činjenica da li možda kod završnog vrednovanje znanja učenika postoje elementi protupravnosti u postupanju IBO ("pogrešno vrednovanje") budući da IBO nije tuženica u ovome predmetu te stoga sud nije ovlašten odlučivati o postojanju pretpostavki odgovornosti za štetu u odnosu na IBO.

 

35. Obzirom da nisu utvrđene pretpostavke odgovornosti za štetu nije bilo potrebe obrazlagati zahtjev tužitelja u pogledu visine naknade za završni ispit, školarine, putnih troškova i troškova prehrane.

 

36. Odluka o parničnom trošku temelji se na odredbi čl. 154 st. 1 i čl. 155. ZPP-a obzirom je tužitelj u cijelosti izgubio u ovom postupku. Visina parničnog troška određena je sukladno vrijednosti predmeta spora.

 

37. Dosuđeni trošak tuženice sastoji se od izdataka tuženice koje je sud u smislu odredbe čl. 155. ZPP-a ocijenio potrebnim za vođenje parnice, a sastoji se od izdataka tuženika za sastav odgovora na tužbu i obrazloženog podneska od 18. svibnja 2021. u iznosu od 1.250,00 kuna, za svaki podnesak, sukladno Trb. 8. st. 1. u svezi Tbr. 7. toč. 1. i Tbr. 42. Tarife o nagradama i naknadi troškova za rad odvjetnika (Narodne novine broj 142/12, 103/14, 118/14 i 107/15 – u daljnjem tekstu: Tarifa) te trošak zastupanja na 3 ročišta održana 11. svibnja 20221., 7. srpnja 2021, i 10. ožujka 2022. u iznosu od 1.250,00 kn za svako od ročišta sukladno Tbr. 9. st.1. Tarife, što u ukupnosti daje dosuđeni trošak u iznosu od 6.250,00 kn koje joj je dužan naknaditi tužitelj.

 

38. Tuženici nije priznat trošak sudske pristojbe na odgovor na tužbu u iznosu od 257,00 kuna jer ovaj trošak nije nastao. Kao nepotreban u smislu odredbe čl. 155. st. 1. ZPP-a sud je ocijenio i trošak zastupanja na ročištu radi objave i uručenja presude obzirom da stranka koja nije pristupila na ročište na kojem se presuda objavljuje, a uredno je obaviještena o ročištu, može u sudskoj zgradi preuzeti ovjereni prijepis presude, a sud će ujedno u tom slučaju presudu istaknuti na internetskoj stranici e-oglasna ploča sudova.

 

39. Slijedom navedenog, a temeljem citiranih zakonskih odredbi odlučeno je kao u izreci presude.

U Varaždinu 20. travnja 2022.

 

  Sutkinja:

 

                Karmen Ošpuh

 

 

 

 

 

 

Pouka o pravnom lijeku:

Protiv ove presude nezadovoljna stranka može u roku od 15 dana od dana dostave presude izjaviti žalbu. Žalba se podnosi ovome sudu, u tri primjerka, a o žalbi odlučuje nadležni  županijski sud.

 

Dostaviti: 

1. Tužitelj po punomoćnici B. M., odvjetnici u V.

2. Tuženica po punomoćnicama u Odvjetničkog društva S. M., I. P. i M. V. H., odvjetnicama u Z.

3. spis