Broj: Rev-x 439/2017-2

U   I M E   R E P U B L I K E   H R V A T S K E

P R E S U D A

Vrhovni sud Republike Hrvatske u vijeću sastavljenom od sudaca Davorke Lukanović-Ivanišević predsjednice vijeća, Mirjane Magud članice vijeća i sutkinje izvjestiteljice, Marine Paulić članice vijeća, Ljiljane Hrastinski Jurčec članice vijeća i mr. sc. Dražena Jakovine člana vijeća, u pravnoj stvari tužiteljice N. R. iz Z., OIB: …, koju zastupa punomoćnik R. J., odvjetnik u Z., protiv tuženika I. V. vlasnika obrta G. e. i v. obrt iz S., OIB …, kojeg zastupa punomoćnik Š. B., odvjetnik u Z., radi raskida ugovora, odlučujući o reviziji tuženika protiv presude Županijskog suda u Zagrebu poslovni broj Gž-8381/16-2 od 17. siječnja 2017. kojom je preinačena presuda Općinskog građanskog suda u Zagrebu poslovni broj P-4903/14-51 od 29. veljače 2016., u sjednici održanoj 18. rujna 2019.,

p r e s u d i o   j e

Revizija tuženika I. V. odbija se kao neosnovana.

Obrazloženje

Presudom suda prvog stupnja suđeno je:

"I Odbija se kao neosnovan tužbeni zahtjev, koji glasi:

"I. Raskida se Kupoprodajni ugovor zaključen između tužiteljice N. J. i I. V., vlasnika obrta G. e. i v. obrt dana 28. ožujka 2006. g. broj: Ov-7778/06 od 30. ožujka 2006. g.

II. Tuženik I. V., vlasnik obrta G. e. i v. obrt je dužan tužiteljici N. J. vratiti iznos od 56.000,00 EUR, u kunskoj protuvrijednosti prema srednjem tečaju NBH na dan plaćanja, sa zakonskim zateznim kamatama tekućim od 30. ožujka 2006. g. pa do dana plaćanja, u visini prema članku 1 Uredbe o visini stope zatezne kamate sve u roku od 15 dana pod prijetnjom ovrhe.

III. Tuženik I. V., vlasnik obrta G. e. i v. obrt je dužan tužiteljici N. J. platiti troškove postupka s pripadajućom zakonskom kamatom u visini prema čl. 1 Uredbe o visini stope zatezne kamate, počev od dana donošenja presude pa do dana plaćanja, a sve u roku od 15 dana pod prijetnjom ovrhe."

II Nalaže se tužiteljici naknaditi tuženiku trošak parničnog postupka u iznosu od 56.250,00 kuna, u roku od 15 dana."

Presudom suda drugog stupnja suđeno je:

"I. Preinačuje se presuda Općinskog građanskog suda u Zagrebu, poslovni broj P-4903/14-51 od 29. veljače 2016., pod stavkom I. izreke, osim u dijelu dosuđene visine stope zatezne kamate, za vremenski period od 1. siječnja 2008. pa nadalje, i za navedeno sudi:

"1. Raskida se kupoprodajni ugovor, zaključen između tužiteljice N. J. i I. V. vlasnika obrta G. e. i v. obrt dana 28. ožujka 2006. broj Ov-7778/06 od 30. ožujka 2006.

2. Tuženik I. V., vlasnik obrta G. e. i v. obrt“, dužan je isplatiti tužiteljici N. J., iznos od 56.000,00 EUR u kunskoj protuvrijednosti prema srednjem tečaju Hrvatske narodne banke na dan isplate, sa zateznim kamatama tekućim: od 30. ožujka 2006. do 31. prosinca 2007. po stopi propisanoj čl. 1. Uredbe o visini stope zatezne kamate, od 1. siječnja 2008. do 31. srpnja 2015. po eskontnoj stopi Hrvatske narodne banke koja je vrijedila zadnjeg dana polugodišta koje je prethodilo tekućem polugodištu uvećanoj za pet postotnih poena, a od 1. kolovoza 2015. pa do isplate, po stopi koja se određuje za svako polugodište uvećanjem prosječne kamatne stope na stanja kredita odobrenih za razdoblje dulje od godine dana, nefinancijskim trgovačkim društvima izračunate za referentno razdoblje koje prethodi tekućem polugodištu, za tri postotna poena, u roku od 15 dana.

3. Tuženik I. V. vlasnik obrta G. e. i v. obrt dužan je tužiteljici N. J. naknaditi parnični trošak u iznosu od 34.375,00 kn, sa zateznim kamatama tekućim od 29. veljače 2016. pa do isplate, po stopi koja se određuje za svako polugodište uvećanjem prosječne kamatne stope na stanja kredita odobrenih za razdoblje dulje od godine dana nefinancijskim trgovačkim društvima izračunate za referentno razdoblje koje prethodi tekućem polugodištu za tri postotna poena u roku od 15 dana."

II. Preinačuje se odluka o parničnim troškovima sadržana u navedenoj presudi pod stavkom II. izreke, te se odbija zahtjev tuženika za naknadom troškova parničnog postupka u iznosu od 56.250,00 kn.“

III. Odbija se kao djelomično neosnovana žalba tužiteljice i potvrđuje navedena presuda pod stavkom I. izreke, u dijelu dosuđene visine stope zatezne kamate, za vremenski period od 1. siječnja 2008. do isplate, preko dosuđene stope zatezne kamate pod stavkom I./2. i I./3. izreke ove drugostupanjske odluke do zatražene stope zatezne kamate.

IV. Tuženik je dužan naknaditi tužiteljici trošak žalbenog postupka u iznosu od 7.812,50 kn u roku od 15 dana.“

V. Odbija se zahtjev tuženika za naknadom troškova sastava odgovora na žalbu."

Protiv navedene presude suda drugog stupnja reviziju je izjavio tuženik zbog bitne povrede odredaba parničnog postupka iz čl. 354. st. 1. Zakona o parničnom postupku ("Narodne novine", broj 53/91, 91/92, 112/99, 88/01, 117/03, 88/05, 2/07, 84/08, 96/08, 123/08, 57/11, 148/11, 25/13, 28/13 i 89/14 - dalje: ZPP) koja je učinjena u postupku pred drugostupanjskim sudom, te kako proizlazi iz sadržaja revizije pogrešno i nepotpuno utvrđenog činjeničnog stanja i zbog pogrešne primjene materijalnog prava. Predlaže da Vrhovni sud Republike Hrvatske uvaži reviziju tuženika, ukine pobijanu drugostupanjsku presudu i predmet vrati na ponovno suđenje drugom vijeću. Traži trošak sastava revizije.

Odgovor na reviziju nije podnesen.

Revizija tuženika nije osnovana.

Sukladno odredbi čl. 392.a st. 1. ZPP u povodu revizije iz čl. 382. st. 1. toga Zakona revizijski sud ispituje pobijanu presudu samo u onom dijelu u kojem se ona pobija revizijom i samo u granicama razloga određeno navedenih u reviziji.

Tuženik u okviru revizijskog razloga bitne povrede odredaba parničnog postupka ukazuje da je u postupku pred drugostupanjskim sudom učinjena bitna povreda odredaba postupka iz čl. 354. st. 1. ZPP jer je drugostupanjski sud unatoč činjenici da nije utvrđeno da je tuženik primio iznos kupoprodajne cijene zaključio da je upravo tuženik primio kupoprodajnu cijenu iako da iz iskaza svjedoka i stranaka ta činjenica ne proizlazi čime da je sud postupio protivno odredbi čl. 221a ZPP (pravilo o teretu dokazivanja).

Na navode tuženika valja odgovoriti da je odredbom čl. 373.a st. 1. ZPP propisano da će drugostupanjski sud presudom odbiti žalbu i potvrditi prvostupanjsku presudu, odnosno presudom će preinačiti prvostupanjsku presudu ako prema stanju spisa nađe: 1) da bitne činjenice među strankama nisu sporne, ili 2) da ih je moguće utvrditi i na temelju isprava i izvedenih dokaza koji se nalaze u spisu, neovisno o tome je li prvostupanjski sud prigodom donošenja svoje odluke uzeo u obzir i te isprave, odnosno izvedene dokaze. Odredbom st. 2. istog čl. propisano je da prigodom donošenja odluke iz st. 1. toga čl. drugostupanjski sud ovlašten uzeti u obzir i činjenice o postojanju kojih je prvostupanjski sud izveo nepravilan zaključak na temelju drugih činjenica koje je po njegovoj ocjeni pravilno utvrdio, dok prema odredbi st. 3. istog čl. u slučaju u kojem su ispunjeni uvjeti za donošenje presude iz st. 1. tog čl., drugostupanjski sud će ju donijeti i ako nađe da postoji bitna povreda odredaba parničnog postupka iz odredbe čl. 354. st. 2. toč. 11. tog Zakona.

Drugostupanjski sud je u pobijanoj presudi pravilno primijenio odredbu čl. 373.a st. 3. ZPP jer je našao da se unatoč učinjenoj bitnoj povredi odredaba parničnog postupka iz čl. 354. st. 2. toč. 11. ZPP u donošenju prvostupanjske presude odlučne činjenice u predmetnom sporu mogu utvrditi na temelju izvedenih dokaza te time što je drugačije ocijenio izvedene dokaze nego što je to učinio prvostupanjski sud, postupajući u okviru zakonske ovlasti koje mu je dana (čl. 373.a st. 3. ZPP), nije učinjena bitna povreda odredaba parničnog postupka iz čl. 354. st. 1. ZPP u vezi s čl. 221.a ZPP na koju ukazuje revident.

Nadalje, navode tuženika kojima drukčije ocjenjuje izvedene dokaze i daje drukčije zaključke od zaključaka drugostupanjskog suda iznesenih u obrazloženju presude, predstavljaju činjenične prigovore koji nisu od značaja u ovom postupku. To stoga što prema odredbi čl. 385. st. 1. ZPP reviziju nije dopušteno podnijeti zbog pogrešno i nepotpuno utvrđenog činjeničnog stanja.

Predmet spora je zahtjev za raskid kupoprodajnog ugovora, kojeg je sklopila tužiteljica kao kupac i tuženik kao prodavatelj 28. ožujka 2006., a predmet kojega je stan u Z. u Ulici …, na drugom katu površine 29,03 čm, sa pripadajućim spremištem u podrumu površine 4,11 čm te za povrat isplaćene kupoprodajne cijene sa zateznim kamatama tekućim od 30. ožujka 2006. do isplate.

U postupku pred sudom prvog stupnja utvrđeno je:

- da su stranke 28. ožujka 2006. sklopile kupoprodajni ugovor za stan u Z., na drugom katu površine 29,03 m2 s pripadajućim spremištem u podrumu površine 4,11 m2 za kupoprodajnu cijenu od 56.000,00 EUR-a,

- da je kupoprodajna cijena isplaćena te da je tužiteljica stupila u posjed predmetnoga stana,

- da je u vrijeme zaključenja kupoprodajnog ugovora bila zabilježena ovrha pod brojem Z-28528/04 na predmetnom stanu i to utvrđenjem vrijednosti nekretnine, prodajom nekretnine i namirenjem ovrhovoditelja iz iznosa dobivenog prodajom te da je, dakle, predmetni stan bio predmet ovrhe,

- da je čl. 6. Kupoprodajnog ugovora od 28. ožujka 2006. tuženik kao prodavatelj jamčio da je predmetna nekretnina njegovo isključivo vlasništvo i da treće osobe nemaju nikakva prava na toj nekretnini niti knjižnih niti izvanknjižnih,

- da iz potvrde od 23. ožujka 2006. proizlazi da je tuženik istog dana primio iznos od 10.000,00 Eura u protuvrijednosti kuna na ime kapare, da je ista potvrda potpisana po tužiteljici i tuženiku, da je na potvrdi nadopisano rukom da je 30. ožujka 2006. isplaćen iznos od 46.000,00 Eura čime da je isplaćeno ukupno potraživanje za predmetni stan te je isti nadopisani tekst potpisan po M. Ž. i K. K., dok ispod nadopisanog teksta nema potpisa tuženika,

- da je uvidom u zemljišnoknjižni izvadak za predmetnu nekretninu od 26. ožujka 2007. utvrđeno da je uknjižena na vlasnika P. g. d.o.o. te da je 1. rujna 2004. temeljem rješenja o ovrsi broj Z-25528/04, Ovr-1819/04 zabilježena ovrha utvrđenjem vrijednosti nekretnina, prodajom nekretnina i namirenjem ovrhovoditelja iz iznosa dobivenog prodajom na predmetnoj nekretnini.

Na temelju navedenih činjeničnih utvrđenja sud prvog stupnja odbio je tužbeni zahtjev ocjenjujući da tužiteljica nije provjeravala točnost tuženikovih navoda o tome da nekretnina, koja je predmetom kupoprodaje, nije opterećena nikakvim teretima i pravima trećih jer mu je vjerovala na riječ obzirom da je izgledao kao ozbiljan čovjek te je tek kasnije kada su sudski ovršitelji došli u predmetni stan utvrdila pravo stanje nekretnine zbog čega opisano ponašanje tužiteljice ukazuje aljkavost i na propust njezinog postupanja kao dobrog domaćina, dakle, prosječno pažljivog i savjesnog čovjeka u pravnom prometu iz čega sud prvog stupnja zaključuje da tužiteljica nije dovedena u zabludu prijevarnim ponašanjem tuženika. Naime, tužiteljica kao kupac da nije postupala s pozornošću koju bi upotrijebio prosječan čovjek prilikom sklapanja ugovora o kupoprodaji nekretnina jer nije provjerila stanje nekretnine u zemljišnim knjigama, tim više što je tuženik obavijestio tužiteljicu da je stan dobio u kompenzaciju i da u zemljišnim knjigama predmetna nekretnina glasi na P. g. d.o.o. zbog čega da je u takvoj situaciji životno i logično za svakog prosječnog čovjeka da izvrši uvid u zemljišne knjige kako bi utvrdio točnost navoda. Kako tužiteljica tijekom postupka nije tvrdila, niti je dokazala da je kao kupac obavijestila tuženika kao prodavatelja da treća osoba polaže pravo na neku stvar te pozvala tuženika kao prodavatelja da u razumnom roku oslobodi stvar od prava ili zahtjeva trećega, time je tužiteljica postupila suprotno dužnoj pažnji koja se u pravnom prometu zahtijeva, a kako nije utvrđeno niti da je kupoprodajnu cijenu primio upravo tuženik, to da nisu ispunjene pretpostavke za raskid kupoprodajnog ugovora i povrat kupoprodajne cijene.

Sud drugog stupnja koristeći se procesnim ovlaštenjem iz čl. 373.a ZPP preinačio je presudu suda prvog stupnja i prihvatio tužbeni zahtjev ocjenjujući da se pri donošenju pobijane presude ostvarila bitna povreda odredaba parničnog postupka iz čl. 354. st. 2. toč. 11. ZPP jer je obrazloženje pobijane presude dijelom proturječno, a dijelom nejasno zbog čega da se sve odlučne činjenice mogu utvrditi na temelju izvedenih dokaza.

Sud drugog stupnja nalazi pogrešnim utvrđenje prvostupanjskog suda utemeljeno na iskazu tuženika i svjedoka M. Ž. kako iznos kupoprodajne cijene za predmetnu nekretninu nije isplaćen tuženiku (ni iznos od 10.000,00 Eura od 23. ožujka 2006., a niti iznos od 46.000,00 Eura od 30. ožujka 2006.) jer su iskazi tuženika i svjedoka u odnosu na navedenu okolnost proturječni obzirom da tuženik navodi kako je novac na ime kupoprodaje uzeo upravo svjedok M. Ž., dok svjedok M. Ž. navodi kako je novac primila njegova sestrična K. K. koja je taj iznos predala upravo tuženiku, s time da iskazi tužiteljice i svjedokinje M. J. upućuju na to kako one znaju tko je točno uzeo novac u iznosu od 46.000,00 Eura, tuženik ili njegov prijatelj koji je bio prisutan pri isplati novca, da bi u nastavku postupka tužiteljica i njezina majka iskazivale na način koji bi upućivao na to da je novac preuzeo tuženik.

Stoga u okolnostima konkretnog slučaja, a pored sadržaja kupoprodajnog ugovora od 28. ožujka 2006. i potvrde od 23. ožujka 2006. iz koje proizlazi da je u cijelosti isplaćena kupoprodajna cijena (ali nije vidljivo kome je isplaćen iznos od 46.000,00 Eura) te okolnostima proturječnih iskaza stranaka i svjedoka, sud drugog stupnja ocjenjuje kako treba smatrati kako je kupoprodajna cijena isplaćena upravo prodavatelju.

U odnosu na okolnost da tužiteljica tijekom postupka nije dokazala da je obavijestila tuženika da treća osoba polaže pravo na stan odnosno da je stan opterećen pravnim nedostatkom zbog čega da tužiteljica ne ostvaruje prava koja se odnose na situaciju kada prodavatelj ne postupi po zahtjevu kupca, a riječ je o ugovoru koji ima pravne nedostatke, sud drugog stupnja ocjenjuje pogrešnim navedeni stav prvostupanjskog suda obzirom da tužiteljica o ovrsi na stanu koji je bio predmet kupoprodajnog ugovora nije bila obaviještena, niti je pristala uzeti stan na kojem je zabilježena ovrha, zbog čega joj tuženik kao prodavatelj sukladno odredbi čl. 430. st. 1. Zakona o obveznim odnosima ("Narodne novine", broj 35/05, 41/08 i 78/15 - dalje: ZOO) odgovara za pravne nedostatke stana koji je bio predmet kupoprodajnog ugovora. Pri tome je neodlučno to je li tužiteljica provjeravala stanje u zemljišnim knjigama pri kupoprodaji i je li poslove oko kupoprodaje stana prepustila majci jer je riječ o situaciji da kada treća osoba polaže pravo na predmet kupoprodaje tužiteljica kao kupac ima pravo pozvati se na prodavateljevu (tuženikovu) odgovornost za pravne nedostatke i kada je bez obavijesti prodavatelja (tuženika) i bez spora priznala očito osnovano pravo trećega (zabilježenu ovrhu na predmetu kupoprodaje). Donoseći pobijanu presudu drugostupanjski sud se poziva i na odredbu čl. 432. ZOO-a.

Ovaj sud prihvaća pravno shvaćanje drugostupanjskog suda kao i razloge iznesene u obrazloženju drugostupanjske presude.

Odredbom čl. 396.a st. 1. ZPP propisano je da kad odbije reviziju iz čl. 382. st. 1. ovoga Zakona revizijski sud se može, umjesto posebnog obrazloženja, pozvati na razloge iz prvostupanjske, odnosno drugostupanjske presude ako ih prihvaća, dok prema st. 2. navedene zakonske odredbe u slučaju iz st. 1. ovog čl., revizijski sud je dužan na internetskim stranicama objaviti razloge nižestupanjske odluke ili odluka na koje se poziva.

Obzirom da ovaj sud prihvaća razloge iznesene u obrazloženju drugostupanjske presude glede primjene materijalnog prava, tuženik se umjesto posebnog obrazloženja u ovoj odluci u kojoj bi te razloge samo trebalo ponoviti, u smislu već ranije navedene odredbe čl. 396.a st. 1. ZPP upućuje na obrazloženje prvostupanjske presude koja će se na temelju st. 2. istog čl. objaviti na internetskim stranicama.

Zbog navedenog, na temelju odredbe čl. 393. ZPP, valjalo je reviziju tuženika odbiti kao neosnovanu.

Zagreb, 18. rujna 2019.