Poslovni broj: 4. P – 402/2020-24

REPUBLIKA HRVATSKA

TRGOVAČKI SUD U RIJECI

      Rijeka, Zadarska 1 i 3

 

 

Poslovni broj: 4. P – 402/2020-24

 

 

 

 

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

 

 

P R E S U D A

 

 

 

Trgovački sud u Rijeci, u ime Republike Hrvatske, po sucu pojedincu Nataši Malvich, u pravnoj stvari tužitelja G. Š. iz P., OIB: …, kojeg zastupa punomoćnik D. M., odvjetnik u P., protiv tuženika S. P. d.o.o. N., OIB: …,  kojeg zastupa punomoćnik F. G., odvjetnik u O. D. Š., Š. i G. j.t.d. u Z., radi naknade štete od 215.745,68 kuna s kamatama, nakon održane glavne i javne rasprave zaključene 4. ožujka 2022., u prisutnosti punomoćnika tužitelja i punomoćnika tuženika, 19. travnja 2022.,

 

 

p r e s u d i o     j e

 

 

              I.              Nalaže se tuženiku da tužitelju isplati 215.745,68 kuna zajedno sa zakonskom zateznom kamatom koja na taj iznos teče od 28. lipnja 2017. do 30. lipnja 2017. po stopi od 7,68% godišnje, od 1. srpnja 2017. do 31. prosinca 2017. po stopi od 7,41% godišnje, od 1. siječnja 2018. do 30. lipnja 2018. po stopi od 7,09% godišnje, od 1. srpnja 2018. do 31. prosinca 2018. po stopi od 6,82% godišnje, od 1. siječnja 2019. do 30. lipnja 2019. po stopi od 6,54% godišnje, od 1. srpnja 2019. do 31. prosinca 2019. po stopi od 6,30% godišnje, od 1. siječnja 2020. do 30. lipnja 2020. po stopi od 6,11% godišnje, od 1. srpnja 2020. do 31. prosinca 2020. po stopi od 5,89% godišnje, od 1. siječnja 2021. do 30. lipnja 2021. po stopi od 5,75%, godišnje, od 1. srpnja 2021. do 31. prosinca 2021. po stopi od 5,61%, od 1. siječnja 2022. do isplate po stopi od 5,49% godišnje, a u slučaju promjene stope prema stopi koja se određuje za svako polugodište uvećanjem prosječne kamatne stope na stanja kredita odobrenih na razdoblje dulje od godine dana nefinancijskim trgovačkim društvima izračunate za referentno razdoblje koje prethodi tekućem polugodištu za tri postotnih poena, u roku od 8 (osam) dana.

 

              II.              Nalaže se tuženiku da tužitelju naknadi prouzročeni parnični trošak od 39.104,04 kuna, u roku od 8 (osam) dana.

 

 

Obrazloženje              

1. Tužitelj je 18.10.2018. kod Općinskog suda u Požegi podnio tužbu radi naknade štete od 215.745,68 kuna. Vlasnik je motorne jahte, oznake R., godina gradnje trupa 2006., proizvođač C. N. C. S., I., vrsta motora MAN V8-900 (DA848 LE 423), snaga motora u kW: 662, vrsta motora 2: MAN V8-900 (DA848 LE 423), snaga motora 2 u kW: 662, područje plovidbe: teritorijalno more Republike Hrvatske, prema plovidbenoj dozvoli, namjena: osobne potrebe, zastava: Hrvatska. Tuženik je operater luke nautičkog turizma - marine u N.. Između tuženika kao operatera luke nautičkog turizma (marina u N.) i tužitelja kao vlasnika plovila je 3.11.2016. prihvatom tuženikove ponude zaključen ugovor o pružanju usluge luke nautičkog turizma – ugovor o korištenju veza, prihvatu i čuvanju plovila tužitelja koji je uključivao i uslugu servisiranja. Tužitelj je 9.11.2016. platio ugovorenu naknadu. Za vrijeme trajanja ugovornog odnosa, 28.6.2017., dok se tužiteljevo plovilo nalazilo na suhom vezu u servisnoj zoni marine tuženika došlo je do štetnog događaja tako što je dio plovila koje se nalazilo u blizini (jarbol) i koje je također koristilo usluge tuženika, palo na plovilo tužitelja pri čemu je tužitelju nastala znatna materijalna šteta. Neučvršćeno plovilo koje se nalazilo na drvenom postolju na drugoj poziciji lijevo gledano od plovila tužitelja se urušilo s tog postolja pod utjecajem predvidivih atmosferalija, te je vrh jarbola urušenog plovila udario u plovilo tužitelja. Na tužiteljevom plovilu je oštećen krov od stakloplastike i vjetrobransko staklo, koji su uslijed propadanja oštetili namještaj i pod na plovilu, te je uslijed prodora vode došlo do oštećenja unutrašnjosti i elektronike. Radi utvrđenja oštećenja plovila i visine štete tužitelj je pred Općinskim sudom u Splitu proveo postupak osiguranja dokaza te vještačenje po stalnom sudskom vještaku za strojarstvo, brodostrojarstvo i brodogradnju P. V., koji je štetu na tužiteljevom plovilu procijenio u iznosu od 215.745,68 kuna. Predložio je da sud obveže tuženika na naknadu štete.

2. Trgovački sud u Pazinu, Stalna služba u Bujama-Buie se rješenjem poslovni broj P-212/2019-5 od 8.7.2020. oglasio mjesno nenadležnim za postupanje, te je predmet dostavljen ovom sudu kao mjesno nadležnom.

3. Tuženik je podnio odgovor na tužbu. S W. o. V. I. G. d.d. Z. je zaključio Policu broj … od 20.4.2017.. Osporava da plovilo, koje je palo i čiji je jarbol oštetio plovilo tužitelja ne bi bilo, kako tužitelj to navodi, "učvršćeno", te da je stoga došlo do pada istog. Plovilo koje je palo bilo je postavljeno na suhi vez ispravno i prema pravilima struke, na isti način kao i sva ostala plovila koja su se tada nalazila na suhom vezu, uključujući i plovilo tužitelja. Osporava i da je do pada plovila došlo "pod utjecajem predvidivih atmosferalija", već je do istog došlo uslijed neuobičajenog orkanskog nevremena, dakle, uslijed više sile. Kako ne postoji krivnja tuženika za nastanak ovog štetnog događaja, to sukladno čl. 1045. st. 1. Zakona o obveznim odnosima ne postoji niti odgovornost tuženika za štetu. Osporava da se ovdje radi o šteti od opasne stvari, no i tada se, a radi postojanja više sile, sukladno čl. 1067. st. 1. ZOO-a, isključuje odgovornost tuženika. Tuženik ne osporava da je na plovilu tužitelja oštećen krov od stakloplastike i vjetrobransko staklo, no osporava da je uslijed propadanja stakloplastike i vjetrobranskog stakla došlo do oštećenja namještaja i poda plovila, kao i da je uslijed prodora vode došlo do oštećenja unutrašnjosti i elektronike. Predložio je sudu da odbije tužbeni zahtjev.

              4. Predmet spora je tužiteljev zahtjev za naknadu štete koju je pretrpio na plovilu od 215.745,68 kuna u štetnom događaju od 28.6.2017. za vrijeme dok se nalazilo u suhoj marini kod tuženika.

5. Među strankama nisu sporne slijedeće odlučne činjenice:

-da je tužitelj vlasnik oštećenog plovila

-da su stranke bile u ugovornom odnosu temeljem sklopljenog ugovora za tužiteljevo plovilo u periodu od 8.8.2016. do 7.8.2017.;

-da je 28.6.2017. došlo do štete na tužiteljevom plovilu za vrijeme dok se nalazilo na suhom vezu kod tuženika tako što je oštećeno od pada jarbola plovila koje se nalazilo jedno mjesto dalje od tužiteljeva plovila.

6. Kako navedene činjenice nisu sporne i kako proizlaze iz isprava koje su stranke dostavile u spis, to ih sukladno odredbi čl. 221. st. 1. Zakona o parničnom postupku (dalje: ZPP-a, Narodne novine broj 53/91, 91/92, 112/99, 88/01, 117/03, 88/05, 2/07 – Odluka USRH, 84/08, 96/08, 123/08, 57/11, 25/13, 89/14 i 70/19) ne treba dokazivati.

              7. Među strankama je sporna tuženikova odgovornost za štetu i visina štete.

              8. Radi utvrđivanja spornih i odlučnih činjenica sud je proveo dokazni postupak uvidom u dokumentaciju u spisu, saslušanjem tužitelja (stranica 163-164 spisa), zakonskog zastupnika tuženika D. Š. (stranica 165 spisa), te stalnog sudskog vještaka za strojarstvo, brodostrojarstvo i brodogradnju iz postupka osiguranja dokaza P. V. (stranica 169-170 spisa), provedenog kod Općinskog suda u Splitu poslovni broj R1-284/18).

              9. Te dokaze sud je ocijenio svakog zasebno kao i sve dokaze zajedno u skladu s odredbom čl. 8. ZPP-a te je zaključio da je tužbeni zahtjev osnovan.

              10. Kako je nesporno da su stranke u ugovornom odnosu, to međusobna odgovornost proizlazi iz ugovora. Pravila izvanugovorne odgovornosti za štetu se primjenjuju kao opća pravila, a pravila ugovorne odgovornosti kao posebna pravila. U slučaju sklopljenog ugovora odgovornost je ugovorna koja se nadopunjava pravilima izvanugovorne odgovornosti. U tuženikovim Općim uvjetima za korištenje veza (stranica 135-137) nisu uređeni svi slučajevi odgovornosti. U vrijeme sklapanja ugovora o vezu (2016.) i u vrijeme štetnog događaja (2017.) ugovor o vezu nije bio uređen niti Pomorskim zakonikom niti Zakonom o obveznim odnosima, pa se na odgovarajući način glede odgovornosti primjenjuje odredbe najsličnijeg zakonski uređenog ugovora. Najsličniji ugovor s ugovorom o vezu je ugovor o uskladištenju iz odredbe čl. 744. st. 1. Zakona o obveznim odnosima (dalje: ZOO-a, Narodne novine broj 35/05, 41/08, 125/11 i 78/15). Propisano je da se ugovorom o skladištenju obvezuje skladištar da primi i čuva određenu robu i da poduzima potrebne ili ugovorene mjere radi njezina očuvanja u određenom stanju, te da je preda na zahtjev ostavodavca ili druge ovlaštene osobe, a ostavodavac se obvezuje da mu za to plati određenu naknadu. Općom odredbom ugovora o ostavi iz čl. 725. ZOO-a propisano je da se ugovorom o ostavi obvezuje ostavoprimac da primi stvar od ostavodavca, da je čuva i da je vrati kada je ovaj bude zatražio. Sličnost s ugovorom o vezu je ta što se marina posebno na suhom vezu obvezuje primiti plovilo i čuvati ga. Razlika s ugovorom o vezu je ta što marina na poziv nije dužna vratiti plovilo jer je korisnik veza ovlašten samostalno ga preuzeti. Pravilnikom o razvrstavanju i kategorizaciji luka nautičkog turizma (Narodne novine broj 72/08) u čl. 9. definirana je suha marina kao dio kopna ograđen i uređen za pružanje usluga skladištenja plovnih objekata na suhom te pružanje usluga transporta, spuštanja u vodu i dizanja iz vode plovnog objekta. Upravo je na takvom uređenom i ograđenom prostoru bilo smješteno plovilo tužitelja i drugih korisnika. Smisao suhog veza je odluka vlasnika da na kraće ili duže vrijeme neće koristiti plovilo sukladno njegovoj namjeni (za potrebe plovidbe), pa da ju želi zaštititi i smjestiti na sigurnom kod pravne osobe koja se bavi smještajem i čuvanjem plovila. Da je taj prostor siguran nije imao razloga sumnjati tužitelj. Stoga sud zaključuje da se na odgovornost marine mogu primijeniti odredbe koje propisuju odgovornost skladištara iz čl. 745. st. 1. ZOO-a te da marina odgovara za štetu na plovilu osim ako dokaže da je šteta prouzročena višom silom, krivnjom ostavodavca, manama ili prirodnim svojstvima plovila te neispravnošću plovila oštećenika. Radi se o objektivnoj odnosno pooštrenoj odgovornosti iz profesionalne djelatnosti jer čuvanje robe u skladištu i smještaj i čuvanje plovila na suhom vezu čine predmet poslovanja i skladištara i marine. Pri tome valja uzeti u obzir da je pružanje usluge smještaja na suhom vezu profesionalna djelatnost marine. Marina pruža usluge smještaja i čuvanja velikom broju plovila na ograničenoj površini sa vrlo malim razmakom između njih, koji je uobičajen, ali nije potpuno bezopasan i nerizičan. Sam tužitelj nije birao mjesto smještaja svog plovila. Marina kao pružatelj usluge veza ima mogućnost, pravo i obvezu kontrole svih korisnika vezova. Stoga tuženik odgovara iz svoje djelatnosti objektivno, jer korisnik veza računa na siguran smještaj svog plovila na suhom vezu za vrijeme dok plovilo nije u namjenskoj uporabi (plovidbi) i za vrijeme dok je veći dio vremena odsutan. Stoga je tuženik odgovoran tužitelju za štetu. Kod jakog vjetra kakav je bio ovdje, nema mjesta primjeni odredbi o višoj sili. Tužitelj je povjerio svoje plovilo tuženiku na čuvanje i za to mu platio naknadu. S druge strane tuženik, načinom na koji je smjestio plovila (s malim razmakom između njih, fotografija na stranici 2 spisa) i propustom osiguranja plovila od vjetra očigledno nije ispunio svoju ugovornu obvezu.

11. Visinu štete tužitelj je dokazao nalazom i mišljenjem vještaka od 17.8.2018. sačinjenom u postupku osiguranja dokaza po stalnom sudskom vještaku za strojarstvo, brodostrojarstvo i brodogradnju P. V., koji je štetu na tužiteljevom plovilu procijenio u iznosu od 215.745,68 kuna. Svoj nalaz i mišljenje je obrazložio u ovom postupku na ročištu 4.3.2022. te je odgovorio na sva tuženikova pitanja.

12. Nalaz i mišljenje vještaka tužitelj je prihvatio dok tuženik, nakon usmenog obrazloženja na ročištu, nije isticao nikakve primjedbe. Stoga je nalaz i mišljenje vještaka prihvatio i sud kao objektivan i logičan dokaz visini štete koju je tužitelj pretrpio.

13. Slijedom navedenog, sud je pozivom na odredbu čl. 745. st. 1. ZOO-a obvezao tuženika da naknadi tužitelju štetu od 215.745,68 kuna, odnosno donio je odluku sukladno točki I. presude.   

14. Odluka o zakonskoj zateznoj kamati temelji se na odredbi čl. 1086. ZOO-a prema stopi koja se primjenjuje u ostalim odnosima. Obveza naknada štete dospijeva u trenutku nastanka štete.

15. Tuženik je predlagao provođenje financijskog vještačenja. Međutim taj dokazni prijedlog iznio je nakon zaključenja prethodnog postupka (čl. 299. st. 3.). Osim toga, financijsko vještačenje ne bi doprinijelo utvrđivanju odlučnih činjenica u ovom postupku. Stoga sud taj dokazni prijedlog nije prihvatio.  

16. Odluku o parničnom trošku sud je donio na temelju odredbe čl. 154. st. 1. i čl. 155. ZPP-a. Tužitelj je u cijelosti uspio u sporu. Zastupan je po punomoćniku koji je odvjetnik, pa je tužitelju priznat trošak prema Tarifi o nagradama i naknadi troškova za rad odvjetnika (dalje: Tarifa, Narodne novine 142/12) za slijedeće radnje u postupku:

- sastav tužbe od 2.500,00 kuna (Tbr. 7. t. 1.);

- zastupanje na ročištima 15.10.2020., 3.2.2021., 10.12.2021., 25.2.2022. i 4.3.2022.  u iznosima od po 2.500,00 kuna za svako (Tbr. 9. t. 1.), ukupno 12.500,00 kuna;

- sastav podnesaka od 4.12.2018., 17.9.2020. i 29.10.2020. u iznosima od po 2.500,00 kuna za svako (Tbr. 8. t. 1.), ukupno 7.500,00 kuna;

- PDV (25%) od 5.625,00 kuna (Tbr. 42), odnosno ukupno 28.125,00 kuna.             

Tužitelju je priznat i trošak sudske pristojbe na tužbu od 2.507,00 kuna i presudu od 2.507,00 kuna sukladno Zakonu o sudskim pristojbama. Priznat mu je trošak puta za svjedoka (vještaka) P. V. od 1.530,00 kuna. Priznati su mu troškovi vještačenja iz postupka osiguranja dokaza kod Općinskog suda u Splitu R1-284/2018 od 4.435,04 kuna.

17. Slijedom navedenog, sud je obvezao tuženika da tužitelju naknadi prouzročeni parnični trošak od 39.104,04 kuna, odnosno donio je odluku sukladno točki II. izreke presude.

18. Slijedom svega iznijetoga, sud je donio odluke kao u izreci presude.

 

Rijeka, 14. travnja 2022.

Sudac

Nataša Malvich v.r.

 

 

 

 

 

 

 

UPUTA O PRAVNOM LIJEKU:

Protiv ove presude nezadovoljna stranka može podnijeti žalbu u roku od 8 (osam) dana od dana objave, a u slučaju da nije bila uredno obaviještena o ročištu na kojem se presuda objavljuje u roku od 8 (osam) dana od dana primitka presude. Žalba se podnosi putem ovog suda, a o žalbi odlučuje Visoki trgovački sud Republike Hrvatske.

U žalbi se ne mogu iznositi nove činjenice niti predlagati novi dokazi, osim ako se oni odnose na bitne povrede odredaba parničnog postupka zbog kojih se žalba može izjaviti.

 

 

 

 

 

1